U Odboru za ribarstvo Europskog parlamenta usvojeno je izvješće “Fisheries management approaches for safeguarding sensitive species, tackling invasive species and benefitting local economies”. Izvještaj naglašava važnost zaštite osjetljivih morskih vrsta kao pokazatelja zdravlja ekosustava, potrebu za borbom protiv invazivnih stranih vrsta te jačanje lokalnih gospodarstava, posebno u ribarstvu i akvakulturi. Posebna pažnja posvećena je ranjivim vanjskim regijama EU-a i mogućnostima održivog eko-turizma koji donosi neposredne koristi za ribarstvo i obalne zajednice, javlja Željana Zovko, zastupnica u Evropskom parlamentu.

Izvještaj također ističe da trenutno postoji premalo podataka o prisutnosti i prijetnjama invazivnih vrsta u morskim ekosustavima EU, te poziva na poboljšanje monitoringa i harmonizaciju indikatora diljem EU. Naglašava se važnost korištenja alata Zajedničke ribarstvene politike, posebno tehničkih mjera za smanjenje interakcije ribarstva sa osjetljivim vrstama, te prikupljanja podataka za preciznu procjenu utjecaja ribarstva.

– Pitanje invazivnih vrsta otvorila sam već na samom početku mandata povjerenika za ribarstvo i oceane Costasa Kadisa, upozorivši na ključne razloge porasta broja invazivnih vrsta u Sredozemlju, uključujući klimatske promjene i intenziviranje trgovine, što je dovelo do zabrinjavajućih pojava i u Jadranskom moru. Povjerenik Kadis tada je istaknuo da invazivne vrste predstavljaju velik problem za Mediteran, da ne poznaju granice ni državne međe te da zahtijevaju koordinirano djelovanje svih država članica, uz snažnu potporu znanstvenih istraživanja i primjenu rješenja temeljenih na prirodi – kaže zastupnica.

Na inicijativu Evropske unije, u okviru Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja, uspostavljen je Opservatorij za invazivne vrste, što smatram jednim od ključnih izazova za budućnost zaštite morskih ekosustava i održivog ribarstva u Sredozemlju.

Nedavni slučajevi ulova vatrenjače u južnom Jadranu te pojave srebrenoprugaste četverozupke u sjevernom dijelu našeg mora dodatno potvrđuju ono na što znanstvenici upozoravaju godinama – Jadran se ubrzano mijenja. Strane vrste, većinski pristigle kroz Sueski kanal, koriste klimatske promjene i porast temperature mora kako bi se trajno nastanile u Sredozemlju, uključujući i naše more.

Sredozemno, a time i Jadransko more, zagrijava se brže od globalnog prosjeka. Taj proces tzv. tropikalizacije pogoduje vrstama koje dolaze iz Indijskog oceana i Crvenog mora, dok istodobno dodatni pritisak stvaraju intenzivan pomorski promet, ispuštanje balastnih voda, prekomjerni ribolov i degradacija morskih staništa.

U takvim uvjetima invazivne vrste često nemaju prirodne neprijatelje, brzo se razmnožavaju i potiskuju autohtone organizme. Posljedice su višestruke: poremećaj hranidbenih lanaca, smanjenje bioraznolikosti, ali i izravni ekonomski gubici za ribare i uzgajivače školjkaša.

Posebnu zabrinutost izazivaju vrste koje predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi. Srebrenoprugasta četverozupka sadrži smrtonosni neurotoksin, dok vatrenjača ima otrovne bodlje koje mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene komplikacije. Iako ove vrste uglavnom ne borave na plitkim područjima gdje se kupaju turisti, ribari su često prvi koji s njima dolaze u kontakt i izlažu se opasnosti.

Istodobno, invazivne vrste poput plavog raka, ribe papige ili strijelke sve češće završavaju u ribarskim mrežama, dok domaće, komercijalno važne vrste gube prostor i hranu. U nekim područjima već se bilježi drastičan pad populacija autohtonih rakova, školjkaša i riba.

Kao članica Odbora za ribarstvo, smatram da se ovom problemu mora pristupiti sustavno i koordinirano na razini Europske unije, ali uz snažnu regionalnu suradnju svih jadranskih država. Invazivne vrste ne poznaju granice, a njihovo suzbijanje zahtijeva zajedničke politike, razmjenu podataka i usklađene mjere.

To uključuje jačanje znanstvenog monitoringa, brže reagiranje na prve pojave novih vrsta, poticanje ciljanog izlova ondje gdje je to moguće, ali i očuvanje prirodnih predatora kroz odgovorno upravljanje ribljim fondovima. Posebno je važno uključiti ribare kao partnere, jer su oni često prvi koji primijete promjene u moru.

Borba protiv invazivnih vrsta ne može biti uspješna ako istodobno ne štitimo morski ekosustav od zagađenja, prekomjerne eksploatacije i nekontroliranih zahvata u obalni prostor. Samo zdrav i stabilan ekosustav može se dugoročno nositi s pritiscima klimatskih promjena i dolaskom novih vrsta.

Jadransko more jedno je od naših najvećih prirodnih blagodati. Naša je odgovornost – kao donositelja odluka, znanstvenika, ribara i građana – osigurati da ostane zdravo, sigurno i biološki raznoliko, ne samo za nas danas, već i za nove generacije, poručuje Zovko.