„Razlikuju se gradovi s lukama od gradova-luka. U prvima su luke podignute iz nužde, u drugima su poniknule po prirodi stvari; ovdje su sredstvo i dopuna, ondje početak i središte; neke zauvijek ostaju pristaništem ili sidrištem, neke postaju pozornicom ili svijetom. U ove posljednje okuplja se sve i dolazi odasvud, prilazi s kopna i pristaje s mora: to su slobodne luke. Svaka prava luka teži da postane slobodnom, da postigne i stekne sve što je za to potrebno. Mudri su lučani gradili lazarete i određivali karantene. Uz Mediteran niknuše i prvi azili za one kojima je duh zaplovio pučinom, koji su izgubili sidro“ – zapisao je Predrag Matvejević u Mediteranskom brevijaru.
Tivat je oduvjek bio mjesto preplitanja različitih kultura, ideja, ljudi… Luka za brodove i ljude, mjesto koje je spajalo različitosti. Njegovi građani prepoznali su bogatstvo različitosti koje su ga definisale kao otvoren Grad.
Tivat je 21. novembra proslavio Dan oslobođenja – Dan grada, ovaj put u specifičnim uslovima pandemije Covida 19, zatvoreno i skromno. Možda je ovo i pravo vrijeme da se prisjetimo priče o Crno Platu kao ishodištu današnjeg Tivta.
Podsjetimo, izložba fotografija i dokumenata pod nazivom „Crni Plat“ autora Dragana Rajčevića predstavljena je publici još 2015. godine. Autor kao veliki zaljubljenik u prošlost svog rodnog grada, ovom se tematikom bavi već 40 godina i jedan je od najboljih poznavalaca daleke prošlosti Tivta, koji se kao moderan grad, počeo razvijati tek u drugoj polovini 19. stoljeća.
Izložba fotografija i dokumenata predstavljala je istorijsku analizu podataka i predanja o nastavku i trajanju područja sela i zaseoka Crnog Plata kao izhodiša današnjeg grada Tivta.
Crni Plat selo i zaseoci iz kojih je izronio Tivat, nedovoljno su istraženi, podsjeća Dragan Rajčević.
„Za Tivat se kaže da je mlado mjesto ja kažem sa bogatom istorijom. Ovo je priča o selu, kmetu, jeziku, predanju, od prve fotografije do posljednje proći ćete period od 1400 godina, ovo je priča o ljudima. Ja sam želio dokumentima i slikom vratiti vas u jedno vrijeme koje je postojalo. Tivat koji želi postati centar nautičkog turizma mora imati istoriju baziranu na relevatnim podacima. Samo sam „malo zagrebo“ tu ima jako mnogo materijala o Tivtu to je blago koje treba da se otkrije.
Moramo naše ambijentalne cijeline renovirati obnoviti jer to je priča o nama. Tako smo crkvu na Đurđevom brdu tipičnom bokeljskom selu uspjeli našim radom i dokazivanjem uvrstiti u zaštićenu kulturnu baštinu Crne Gore.
Kaže da je ta crkva svojevrsni spomenik duhovima nekadašnjih Crnoplaćana – žitelja stare naseobine na padinama brda Vrmac, a iz koje je vremenom nastao Tivat kao urbana cjelina i moderan grad. Samo Đurđevo brdo kao dio nekadašnjeg Crnog plata, i crkva Svetog Srđa oko koje se „okupilo“ desetak starih kamenih i danas napuštenih kuća, najbolji spomenik i svjedočanstvo života i kulture predaka današnjih Tivćana. Ja sam samo „zagrebao po površini“ toga i sretan sam ako će neko iz tog mog rada izaći sa novim saznanjem, željom i voljom da i sam „zaroni“ u istoriju Tivta. Ova oblast koju sam obradio je samo jedan dio. Ovo je priča o ljudima koji su predanjem opstali. Predanje je usmeno kazivanje, iz njega je nastao običaj, a iz običaja je nastala kultura življenja iz koje su nastali duhovnost i sve ostalo. Ti ljudi su uspjeli u nečmu što mnoge generacije nisu, i mi im danas moramo odati priznanje. Đurđevo brdo jedna je od desetak starih ambijentalnih cjelina na području tivatske opštine za koje je lokalna uprava sredinom osamdesetih napravila sjajan projekat njihove obnove, zaštite i valorizacije. Na žalost, to je sve ostalo samo na papiru, a u praksi nije učinjeno ništa“ – kazao je Rajčević.
Podsjetimo, na trideset panela bile su izložene fotografije, stare dokumente, fragmente materijalne baštine i kulurnog nasljeđa Tivta, detaljno predstavljeno preko 1.400 godina istorije prostora koji danas zahvata centralni dio opštine Tivat. Iako je akcenat stavljen na dio istorije od dolaska Slovena na ovo područje u VII vijeku, Rajčević se osvrnuo i na bogate slojeve antičkog kulturnog nasljeđa prostora na kome su svoje ljetnjikovca imali ilirski vladaoci i kasnije rimski patriciji.
Na kraju ili početku kako se uzme, Predrag Matvejević je u svom Mediteranskom brevijaru poručio:
„Uz mediteranske obale prolazio je put svile, ukrštavali su se putevi soli i začina, ulja i mirisa, jantara i uresa, oruđa i oružja, umijeća i znanja, umjetnosti i spoznaje. Helenski su emporiji bili trgovišta i poslanstva. Rimskim se cestama širila moć i civilizacija. S azijskog su tla došli proroci i vjere. Na Mediteranu se začela Evropa“.
* Tivatski brevijar – Crni Plat, dio je projekta “Tivatski brevijar” koji je finasirala kroz NVO sektor Opština Tivat
https://bokanews.me/featured/gospa-od-milosti-otok-koji-je-neopravdano-zapostavljen/
