Na poziv poslenika Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru penzionisani ekspert za oružje Goran Borčić iz Splita je prije pet godina počeo sa obradom zbirke oružja u Pomorskom muzeju i sada polako privodi kraju ovaj obiman posao. Kruna ovog rada biće veliki katalog, ali tome prethodi još završni dio obrade.
Borčić je ranije radio u Muzeju Grada Splita, Etnografskom muzeju i u mnogim drugim muzejskim ustanovama, gdje je stekao bogato konzervatorsko iskustvo u ovoj oblasti. Prošli put je obradio hladno oružje i sad radi na vatrenom oružju. Zahvaljujući direktorki mr Maji Uskoković i kustosu Pomorsko-tehničke zbirke Iliji Mlinareviću, sa kojim je počeo rad prije pet godina, ovih dana nastavlja sa radom, kako bi zbirka spremno dočekala posjetioce.
-Počeo sam sa obradom ove Zbirke koja je ogromna, ne samo brojčano, nego je izuzetno vrijedna. Ovo što sam pregledao, jedna je od najvrednijih zbirki na ovim prostorima.
Prethodno sam bio na specijalizaciji u Istanbulu i znam šta tamo imaju, a ovo što ima Pomorsko muzej u Kotoru, ovih tipova oružja nema nigdje. Slobodno mogu reći da ih nigdje u svijetu nema u tolikom broju i tako dobro sačuvanih izuzetnih primjeraka. Radeći nekidan, naišao sam baš na jedan jatagan, jedan od najstarijih jatagana- nije po izgledu tako, ali činjenica je da je datiran u početak XVIII stoljeća, kaže za Boka News.
Jedinstvena je u svijetu
Ogromna zbirka broji preko 420 eksponata hladnog i vatrenog oružja, nije lako obraditi svaki primjerak i vratiti ga u vitrinu, prigodno predstavljenog za razgledanje. Ova zbirka jedinstvena je u svijetu, ističe Borčić.
-Ovi tipovi džeferdara, karakteristične sablje iz fonda Bokeljske mornarice, specifični su za Boku kotorsku, nema ih nigdje drugdje. Nema ni Povjesni muzej u Zagrebu toliko komada. Znači da su se tuu Kotoru izrađivali. Ima vatrenog oružja albanskog porijekla, ima i grčkog, ima neštoiI turskog, iz svih krajeva tadašnje Osmanske imperije, objašnjava Goran Borčić.
Pri obradi primjenjuje muzeološke metode za katalogizaciju oružja.
-Metod rada je takav da kolega Mlinarević sa tehničarom otvori vitrinu, izvade primjerke, ja to slikam, izmjerim svaki eksponat (dužina, širina, kalibar) i snimim svaki detalj. Za jedan pištolj ili pušku potrebno je 30-40 snimaka. Na osnovu tih digitalnih fotografija ja onda mogu kod kuće proučavati. To će sve ući u kompjuter u bazu podataka, ali jednog dana će uroditi i jednim obimnim katalogom. To će biti kruna moga rada što se tiče zbirke oružja, jer će biti dosta obiman katalog, ali ova zbirka je vrijedna toga i zaslužuje to, kaže Borčić. Zahvaljuje poslenicima Muzeja što su ga pozvali, a da bi ovaj posao priveli kraju, on će u Kotor morati da dođe još jedan put.
/M.D.P./
