Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo“ povodom jubileja – 175 godina osnivanja i rada sinoć je u crkvi Svetog Nikole u Kotoru održalo koncert. Veliki mješoviti i dječji hor, kojim su dirigovali Ivana Krivokapić i Mihailo Lazarević, svojim nastupom u prepunoj crkvi, oduševio je brojne zvanice, prijatelje i goste.
Brojnim članovima za uspješan dugogodišnji rad i doprinos razvoju Društva uručene su zahvalnice, a posebna plaketa dodjeljena je počasnom članu, muzikologu i dirigentu akademiku prof. Dimitriju Stefanoviću iz Pančeva.
„Zahvaljujemo se svima koji su nam pomogli u organizovanju ovog jubileja i obećavamo da ćemo i dalje biti dostojni svojih predaka i koristiti moto „Pjesmom srcu – srcem rodu“ kazao je između ostalog sekretar SPD „Jedinstvo“ Dragan Đurčić.
Koncert je održan pod pokroviteljstvom srpskog patrijarha Irineja a ovom prigodom izdata je mini monografija Biografija 1839 – 2014 – Pjesmom srcu – srcem rodu!
Danas u u 19 sati u Galeriji solidarnosti biće otvorena izložba slika „Sveti Vasilije na moru” akademskog slikara Veljka Mihajlovića, dok je književno veče pjesnika Matije Bećkovića u 20 sati u ckrvi Svetog Nikole.
Svečana akademija je 18. oktobra – subota u 19 sati u Centru za kulturu Kotor.
Povodo velikog jubileja sekretar Društva Dragan Đurčić za Boka News:
Boka News: SPD “Jedinstvo” je dalo pečat bogatstvu različitosti što karakterizira Boku Kotorsku i Kotor ?
Dragan Đurčić: Tačno, prisjetićemo se malo istorije, 1838 godine nakon pada Meternikovog režima u Austriji, Boka je pripadala Austriji, koja se morala demokratizovat. Nije imala hrabrosti da dozvoli partijsko udruživanje pa je krenula sa polja kulture.
Naši preci, isti oni koji su godinu dana ranije osnovali Srpski palac u Kotoru, osnovali su i SPD “Jedinstvo” da bi kroz forme okupljanja u okviru “Jedinstva” djelovao taj Slavijanski blok. Jer, moramo znati da se Boka tada dijelila, osnovna podjela je bila politička, nacionalna, emotivna, dakle dijelila se na talijanaše i Slavijanofile.
SPD “Jedinstvo” je bilo tada nosilac tog slavijanskog pokreta. Poslije nekog vremena Hrvatski korpus je poučen djelovanjem “Jedinastva” osnovao svoje institucije, tako da su uporedo djelovali i kroz “Jedinstvo” srpski korpus, kroz “Napredak” hrvatski korpus, a talijanaši sve do kraja prvog svjetskog rata. A nakon prvog svjetskog rata znamo došlo je do, doduše Boka tek 1921. je ušla u Kraljevinu Srba Hrvata i Slovenaca, to je već jedan novi momenat, ali moramo znati da je “Jedinstvo” bilo začetnik tog nacionalnog buđenja u Boki kada je u pitanju Slovenski korpus, a prvenstveno kažem srpski, a bio je to dovoljno dobar zamajac da bi krenuo i hrvatski korpus.
Kroz sav taj period Srpski i Hrvatski korpus u Boki zivjeli su u agonizmu, ne u antagonizmu, bože sačuvaj, nego u agonizmu. Agonizam je grčka riječ što znači nadmetanje, takmičenje. Neko misli da smo mi Kotorani Bogom dani da izmisle recimo Karneval, hvalili smo se da smo imali najbolji Karneval, pa zašto, pa zato što smo imali pravoslavni i katolički pa smo se nadmetali jedni izeđu drugih ko će biti bolji, nije se nastojalo sto skromnije to proslaviti, trgovci su davali pare… To je bilo pozitivno nadmetanje. To je taj agon kao sto je u sportu tako i u kulturi i u društvenim djelatnostima. “Jedinstvo” nikada nije bilo ograničeno tom nacionalnom odrednicom da isključivo Srbi mogu biti članovi, naprotiv, u prvim pravilima piše da članom srpskog pjevačkog društva “Jedinstvo” može postati svaki pošteni i rodoljubivi građanin. Poštenje se podrazumijevalo što je poštenje, a rodoljublje nije bilo ograničeno nikakvim nacionalnim opredjeljenjem već da slaviš i poštuješ kako svoj narod tako da poštuješ i tuđe narode jer to je najbolji pokazatelj kako Boka nikad nije krvarila u natežim momentima, što je najveći dar Božji kojim nas je obdario, nas Bokelje.
