-Ozanin život je uzor krepostima i današnjim naraštajima, ima njezin život neprolazni značaj i svjetlost do današnjega dana. Poticaj je to i nama, braćo i sestre da živimo te vrednote, koje će dovesti i jedinstvo istočne braće zajedno sa univerzalnom Katoličkom crkvom, po svjedočenju i po ljubavi, poručio je fra Filip Karadža na svečanoj misi održanoj povodom proslave Blažene Ozane Kotorske u Crkvi Sv. Marije Koleđate.
Uz molitvu i pjesmu Katedralnog zbora, vjernici i hodočasnici su se u četvrtak 27. aprila poklonili moštima Blaženice koja je Zaštitnicom Kotora i biskupije proglašena 1665. godine.
Potsjećajući na djelo „Radost Evanđelja“ Pape Franja iz 2014. godine, Fra Filip je naglasio značaj Blaženice kao neiscrpnog izvora i primjera sveštenicima i vjernicima da kršćanski život u Kotoru sve bujnije napreduje, kroz proces evangelizacije, koja mora imati ne samo teološku, nego i duboku sociološku dimenziju.
-Zajedništvo u različitosti- promatrati druge ljude ne kao puke konkurente, nego kao braću u njihovom dubljem dostojanstvu, jedinstvo preovladava konfikt. Prije svega valja uključiti u naše međusobne odnose kršćansku solidarnost…Da budemo duhovni kreativci puni sinergije duhovnih potencijala obiju strana….
Biti ponizan znači: “Sjetite se vlastite vremenitosti i prolaznosti“, ako sam ja tako prolazan, to je onda i moj brat i onaj moj susjed i onda među nama taj osjećaj prolaznosti i „zemljanosti“ treba stvoriti osjećaj solidarnosti, jer je Bog stvorio i mene i tebe, ali mi ktršćani se moramo dići na viši stupanj i osjećaj stvorenosti pretočiti u ljubav, a to je kršćanstvo. To je teška i naporna borba, put Križa koji je prošla Ozana penjući se Jakovljevim stepenicama kao anđeo i spuštajući se čas u visine, čas u dubine. Ali nije problem pasti sa duhovnih ljestava, nego neprestano ustajati i penjati se – to je ljubav i to je duhovnost koju učimo od Blažene Ozane, kaže fratar i dodaje da je važno „da ne budemo fanatični voluntaristi, nego da budemo racionalni, inteligentni ljudi, božija bića koja uvažavaju druge ljude“. Prije svega, kaže, „da budemo slušatelji Riječi Božije, vječnoga Logosa, da svoju samoizgrađenu samovolju ne poturamo pod plašt Božije pobjede, nego da slušajući Logos utjelovljujemo Riječ Božiju, poput apostola i naše Bl. Ozane“.
-Potrebno je da i mi danas vidimo svoju vjeru, ne samo teoretski….Kao što je nas Bog pogledao, tako i mi treba na ovaj svijet da gledamo Božijim očima, da istinski živimo i da prihvatimo da je ovdje sjedište naše apostolske mjesne crkve, da ne kukamo zbog naše malobrojnosti, nego više da „kukamo“ zbog naše neautentičnosti – broj je važan, ali nije presudan, autentičnost, iskrenost i ljubav su najbitniji, ističe Karadža.
Blažena Ozana je rođena 25. novembra 1493. godine u selu Relezi u središnjoj Crnoj Gori kao Katarina Kosić, a umrla je u Kotoru 27. aprila 1565. godine na glasu svetosti. Spominje se kao blažena već 1602. godine u testamentima kotorskih građana. Crkva joj je priznala štovanje 20. decembra 1927. godine. Pripadala je redovnicama trećorednicama sv. Dominika. Provela je 52 godine u samostanskoj ćeliji u strogoj pokori.
/M.D.Popović/
