Voli da gleda turiste dok slikaju crkvu i stablo stare murve
Svakoga proljeća, a naročito otkako se penzionisao, 74-godišnji Prčanjanin Dragan Stevović pažljivo oreže napupjele grane viševjekovne murve (duda), formirajući joj krošnju za novi vegetativni ciklus. I ne samo to – okopa zemlju oko stabla, počupa travu, a često puta pokupi i otpatke, koje ovdje ostave nemarni prolaznici. Stablo, raspuknuto na dva kraka, poput latiničnog slova „V“, kao da potsjeća na začetak hrišćanstva i žitije Svetoga Ivana (Jovana) Krstitelja, kome je posvećena mala crkva u čijem se krugu nalazi stablo. Crkva je privatno suvlasništvo porodice Gjurović-Truš, sagrađena je prije 401 godine i spomenik je kulture, dok drevna murva nadopunjava ovu divnu vizuru kao spomenik prirode, ali takođe i kulture življenja. Naime, prije par vjekova u Boki su sađene murve za uzgoj svilene bube i proizvodnju svile, a malo je ovakvih živih spomenika koji svojim dostojanstvenim držanjem svjedoče o tim vremenima.
Malo je ljudi koji, poput meštra Dragana, poznatog među mještanima kao „brica“, s obzirom da je radni vijek proveo kao muški frizer bivše kotorske „Zadruge“, dobrovoljno i s uživanjem daju svoj doprinos zajednici, bez ikakvog očekivanja „da mu se to vrati“ ili da mu to neko prizna kao zaslugu. Utoliko je potpisnici ovih redova veće zadovoljstvo što sa pratiocima Boka news-a može da podijeli ovaj lijep primjer plemenitog darivanja sebe.
-Došao sam na Prčanj sa osam godina, tu sam osnovao porodicu. Čovjek kad ostara, nema što činjet, a ja eto, da nešto korisno uradim, orežem grane, okopam oko stabla, oplijevim korov, meni je to zadovoljstvo. Ako se neka grana slomi, uklonim je. Naučio sam to još kao dijete, gledajući stare mještane kako održavaju murvu. Tu oko stabla će uskoro iz krtolica u zemlji da nikne „dan-i-noć“, cvijet sa raznobojnim laticama koji cvjeta cijeloga ljeta i krasi ovaj prostor.
Živim iznad, ona gore kuća i prvo što vidim sa terase je murva. Gledam kako je stalno slikavaju, Rusi, stranci, fotografišu prvo crkvu, onda se pomaknu, pa slikaju nju, sa strane, sa sredine, njima je to interesantno, priča nam meštar Perović i dodaje da je zajedno sa komšijama žicom uvezao stablo, kako ne bi pukla: „Slomio bi je vjetar“, kaže Dragan.
Sjeća se da je nekad bilo puno ovakvih stabala, pravila se rakija od murava i od smokava, jer malo je ko na Prčanju imao vinograd, loze.
Prema zapisima Ludvika Gjurovića, jednoga od potomaka vlasnika crkve Sv. Ivana, gradnja ove svetinje je počela u avgustu 1620. godine, a završena je 1622. godine. Pročelje crkvice jednostavne arhitekture je tipično za ovo podneblje- na vrhu zvonik na preslicu sa jednim oknom, u sredini okrugli prozor (rozetna), a sa strane ulaznih vrata je po jedan horizontalni prozor.
Vjernici rimokatoličke vjeroispovjesti proslaviće Svetog Ivana Krstitelja 24. juna, kada će i obitelj Truš otvoriti vrata crkve, u kojoj će lokalni župnik održati svečanu misu.
/M.D.Popović/
