U noći sa subote na nedjelju prešli smo na takozvano ljetno računanje vremena. Kazaljke sata u dva sata pomjerili smo na tri, što znači jedan sat sna manje za one koji trebaju ujutro ustati. S obzirom na to da je riječ o nedjelji, koja se ove godine poklapa i s blagdanom Uskrsa, za veliku većinu to znači da će spavati dok se ne probude sami od sebe, s tom razlikom da će im se nakon buđenja činiti kako su se kasnije probudili.
U praksi to znači da već ovu nedjelju popodne očekujemo standardne godišnje komentare “kako se dan produžio” jer će, zbog pomicanja sata prema naprijed, u sedam sati popodne još itekako biti dan. Usporedno s time, zbog položaja sunca i dolaska ljeta dan je svakim danom duži, što će svoj vrhunac dosegnuti na prvi dan ljeta kojeg bilježimo kao najdulji dan u godini.
Ljetno računanje vremena uvelo se zbog manje potrošnje ugljena
Ljetno računanje vremena opravdava se uštedom energije, no sve relevantnije studije posljednjih godina pokazuju kako je riječ o najobičnijoj neutemeljenoj gluposti, običnom reliktu iz prošlih vremena, nekoj vrsti tradicije koja se uporno ne propituje, a koju iz nekog razloga (pozivajući se na uštedu energije) iz godine u godinu njeguje velika većina zapadnog svijeta.
Naravno, kao i većina običaja koji su se održali iako nemaju pravu svrhu u modernom svijetu, “pomicanje sata” imalo je nekakvu svrhu kad je uvedeno, barem za onog tko ga je uveo. Naime, ljetno pomicanje sata prvi su implementirali Nijemci u Prvom svjetskom ratu i to kako bi uštedjeli ugljen koji im je bio prijeko potreban za ratovanje. Nijemci su izračunali da će ukoliko produže danje svjetlo za jedan sat uštedjeti na potrošnji energije uvečer, posebice na umjetnoj rasvjeti. To je automatski značilo i povećanje potrošnje ujutro, ali Nijemci su izračunali da im se isplati jer je veća ušteda navečer nego potrošnja ujutro.
Praktične Nijemce pratili su i ostali, ljetno računanje vremena proširilo se cijelim svijetom i zadržalo se, evo, već preko stotinu godina iako je odavno postalo potpuno besmisleno.
Dakle, iako su Nijemci (a onda i ostali) imali korist od pomicanja sata, to je bilo prije više od stotinu godina. Svijet se od tada u potpunosti promijenio, ali ljetno računanje vremena je preživjelo do današnjih dana i to bez ikakvog shvatljivog razloga.
Ljetno vrijeme NE štedi energiju, dapače
Naime, brojne novije studije pokazuju da ljetno računanje vremena, usprkos uvriježenom argumentu, ne štedi energiju, barem ne u nekoj značajnoj mjeri. Primjerice, neka istraživanja pokazuju da se tijekom ožujka i travnja u SAD-u potroši jedan posto manje električne energije, ali brojna druga istraživanja to smatraju optimističnom brojkom i tvrde da pomicanje sata nema apsolutno nikakvog utjecaja na manju potrošnju energije.
Štoviše, kako tvrdi portal Tech Insider, ponegdje se može doći do zaključka kako pomicanje sata utječe na veću potrošnju energije. U američkoj Indiani, primjerice, ljetno vrijeme je uvedeno tek 2006. godine (do tada je samo dio te države koristio ljetno računanje vremena). Statistike su odmah pokazale da ljudi troše manje energije na rasvjetu, ali to su poništili ljudi koji su trošili više energije na klima uređaje tijekom ranih noćnih sati (primjerice, u šest sati popodne sunce sija kao da je pet sati popodne, a u ljetnim mjesecima to znači i visoke temperature što neizbježno vodi do veće upotrebe klima uređaja).
Utječe na veću potrošnju nafte
Ljetno računanje vremena, poznato je to industriji nafte još od tridesetih godina 20. stoljeća, utječe i na veću potrošnju goriva. Naime, duži dan povećava aktivnosti ljudi, a tu često automobili igraju bitnu ulogu. To je posebno problematično posljednjih godina kad se sve više naglaska stavlja na manju potrošnju goriva kako bi se smanjio negativan utjecaj istog na okoliš.
Ljetno vrijeme negativno utječe i na avio industriju jer zbog loše usklađenosti s brojnim zemljama koje ne koriste ljetno računanje vremena troškovi aviokompanija rastu za značajne iznose.
Ljetno računanje vremena nekima donosi i korist
Duži dan potiče potrošnju, a od toga neki imaju i koristi. Ljudi ostaju duže vani, a to znači i veću potrošnju novca u shoppingu i raznim aktivnostima koje se plaćaju, poput, primjerice, igranja golfa. Primjera radi, kako tvrdi Michael Downing, autor knjige “Spring forward: The Annual Madness of Daylight Saving Time”, američki je Kongres 1986. godine uveo jedan dodatni mjesec ljetnog računanja vremena (sa šest na sedam mjeseci, a tako je ostalo i do sada). Samo taj dodatni mjesec za golf industriju značio je dodatnih 200 milijuna dolara jer su ljudi dobili sat više danjeg svjetla u popodnevnim satima kad ne rade.
Duži dan znači i više vremena za druženje na otvorenom, a u tome milijunsku korist imaju proizvođači mesa za roštilj. Veliki dobitnik spomenutog dodatnog mjeseca je i industrija slatkiša. Naime, nakon što je američki Kongres ljetno vrijeme produžio do početka jedanaestog mjeseca, to je značilo i duže dječje šetnje za vrijeme Noći vještica, a time i veću potrošnju slatkiša.
Nema dokaza da duži dan smanjuje broj nesreća
Jedan od uvriježenih argumenata je i to da prelazak na ljetno računanje vremena smanjuje broj prometnih nesreća. No ni to, baš kao ni priča o štednji energije, nema uporište u argumentima. Dok neke studije tvrde da to nema apsolutno nikakvog utjecaja na broj prometnih nesreća, neke pokazuju 0,7% manje nesreća sa smrtnim ishodom. No, taj postotak je toliko malen i u okviru statističke greške da se nikakvi zaključci na temelju njega ne mogu donositi.
Pomicanje sata ne čini nas zdravijima
Jedan od argumenata koji se koristi za pravdanje ljetnog vremena je da nas duži dan čini zdravijima. Istina je da zbog micanja sata noć pada kasnije što ostavlja više prostora za fizičke aktivnosti na otvorenom, ali postoji jako puno dokaza da pomicanje sata utječe katastrofalno na psihu i zdravlje.
Pomicanje sata, naime, remeti biološki ritam. Studije pokazuju da u vrijeme kad u proljeće pomičemo sat statistike bilježe veći broj samoubojstava kao i veći broj srčanih udara.
Ljetno računanje vremena koriste “samo” SAD i Zapadna Europa
Ljetno računanje vremena koriste SAD i većina europskih država. Zanimljivo, u ponekim državama koje se sastoje od više saveznih država neke zemlje koriste, a neke ne koriste ljetno računanje vremena.
Tako, primjerice, većina američke savezne države Arizone ne koristi ovaj princip, iako su ga nekada koristili. Velik broj zemalja, poput Rusije ili Kine, nekada su koristile ljetnu vremensku shemu, ali su od nje odustale. Većina afričkih država nikada nije ni koristila ljetno računanje vremena. Prikaz zemalja u svijetu koje se koriste ili ne koriste ljetnim računanjem vremena može se vidjeti na sljedećoj karti s tim da plava boja označava zemlje koje koriste ljetno računanje vremena, narančasta predstavlja zemlje koje su nekad koristile, ali sad više ne, dok crvena predstavlja države koje nikada nisu koristile ljetno računanje vremena.
Index.hr / Deutsche Welle
