Prodajom malog plutajućeg doka Jadranskog brodogradilišta Bijela (JBB) koga je stečajna uprava te firme prošle sedmice prodala kupcu iz Turske, Crna Gora definitivno ostaje bez tehničkih mogućnosti da iz mora podigne iole veći brod. Osim što je to problem tehničke i ekonomske prirode jer će sad svi domaći brodari sva svoja plovila morati da dokuju u inostranstvu, ovo je postao i svojevrstan sigurnosti i bezbjedonosni problem.
Naime, prodajom malog dok JBB, Crna Gora više nema nikakav tehnički kapacitet za hitna, tzv. havarijska dokovanja plovila kojima zbog oštećenja podvodnog dijela trupa prijeti potonuće ili se iz nih zbog toga u more izlivaju zauljene tečnosti i druge štetne materije. Narušena bezbjedonosna dimenzija prodaje malog doka u Bijeloj podrazumijeva to što nakon njegovog skorog odlaska za Tursku, Mornarica Vojske CG više nigdje u našoj državi neće moći da radi redovnog ili havarijskog održavanja, podigne iz mora većinu svojih ratnih i pomoćnih brodova, pa se ionako „tanka“ tehnička logistička podrška Mornarici, praktički potpuno briše.
Ni nakon više od mjesec ipo dana, Ministarstvo saobraćaja i pomorstva (MSP) nije odgovorilo na pitanje da li je taj resor saglasan sa razvojem situacije u kojoj Crna Gora, nakon prodaje malog doka JBB stranom kupcu, u potpunosti ostaje bez kapaciteta za dokovanje većih plovila.
“Da li bi ovakav razvoj situacije doprinio dodatnom smanjenju sigurnosti plovidbe u crnogorskim vodama ? Na koji način država namjerava da riješi problem nedostatka kapaciteta za izvođenje havarijskih dokovanja iole većih plovnih objekata na Crnogorskom primorju, u slučaju prodaje malog doka JBB ?”- pitanja na koja nismo dobili odgovor iz Direktorata za pomorstvo MSP, koji vodi kapetan Vladan Radonjić.
Zbog gašenja JBB u kome je Vlada prije dvije godine pokrenula stečaj, dvije domaće pomorske kompnaije “Crnogorska plovidba” Kotor i “Barska plovidba” Bar nikada ni jedan od svoja četiri prekookeanska trgovačka broda za prevoz rasuteog tereta, na remont i održavanje neće dovesti u svoju državu. “Crnogorska plovidba” je naime, redovan ciklus održavanja i petogodišnjih dokovanja svoje flote već počela u inostranstvu gdje je krajem januara u kineskoj luci Guangzhou remontovala i dokovala svoj prvijenac, brod “Kotor”, a na jesen će to negdje u inostranstvu morati da uradi i njihov drugi brod “Dvadeset prvi maj”. Prodajom malog doka JBB, bez mogućnosti da budu dokovani u Crnoj Gori ostalo je i šest trajekata “Pomorskog saobraćaja” Kamenari, remorkeri barske firme “Ocean Montenegro”, tegljači bijeljanskog “Boka Pilota”, većina flote hidrograđevinskih plovila kompanije “Yu Briv” iz Kotora, najveći putnički brod u državi “Le Coche d eau” iz Tivta…
Mali dok Jadranskog brodogradilišta Bijela, sa pripadajućom opremom, prodat je jedinom ponuđaču, tuskoj kompaniji “Ozata Trasnaclika Sanayi ve Ticaret” po ceni od 2,1 milion eura. “Dok 6” kako je njegov zvanični naziv, ima 9.006 bruto tona, dug je 165 i širok 34 metra, a iz mora može podići brodove teške do 10 hiljada tona. Za sopstvene potrebe 1968. godine izgradilo ga je samo brodogradilište Bijela, a posljednjih godina zbog neodržavanja, dok je doveden u tehnički prilično loše stanje. Na njemu se trenutno remontuje pučinski remorker PR-41 “Orada” Mornarice Vojske Crne Gore koji će, pos vemu sudeći, ostati zabilježen kao zadnji brod koji je dokovan u JBB jer će Turci uskoro preuzet posljednji od dva bijeljanska plutajuća doka. Veliki dok JBB naime, još prošle godine prodat je za 11 miliona eura litvanskoj kompaniji AB Vakaru Laivu Gamykla, i ona bi trebala uskoro da ga iz Bijele otegli na Baltik.
U CRNOJ GORI UNIŠTENA BRODOGRADNJA, “NAŠI” DOKOVI JOŠ RADE
Crna Gora je do prije nepunih deset godina imala ukupno 4 plutajuća doka za remonte drugih plovila – dva u Bijeloj i dva u bivšem vojnom brodogradilištu Arsenal u Tivtu. Odlukama Vlade oba brodogradilišta su uništena, oko 800 ljudi koji su radili u toj industriji je ostalo bez posla, a pomorska proivreda države ostavljena je bez mogućnosti da u Crnoj Gori dobije adekvatnu tehničku podršku. Dva bijeljanska plutajuća doka svoj život i privređivanje nastaviće u Turskoj i u Litvaniji, dok su dva nekadšnja tivatska doka već odavno u pogonu kod novih gazda u Njemačkoj I Holandiji koji na njima stiču profit. Naime, nakon što mu je Vlada za samo 3,26 miliona eura prodala kompletnu imovinu Arsenala, kanadski milijarder Piter Mank je 2008. i 2009. za ukupno preko 5 miliona eura, prodao dva plutajuća doka iz Tivta.
Veliki dok kapaciteta 12 hiljada tona kupila je čuvena njemačka brodogradjevna korporacija „Lurssen Werft“, a mali dok kapaciteta 3.500 tona preuzeo je kupilo holandsko brodogradilište „Reimerswaal“. Oba tivatska doka i dalje sjajno služ/že nove vlasnike, stim što je „Lurssen“ veliki Arsenalov dok posebno uredio. Naime, nakon dolaska u teglju iz Crne Gore u ljeto 2008., dok je u Rendsburgu detaljno opravljen, a na njemu je dograđen i poseban pokrivač koji omogućava da se dok potpuno zatvori i zaštiti od uticaja nepovoljnih vremenskih uslova. To je ključna osobina za ovaj tehnički plovni objekat jer se bivši tivatski dok u Njemačkoj sada koristi za izgradnju novih mega-jahti po kojima je, kao i po gradnji i remontu sofisticiranih ratnih brodova, “Lurssen” stekao svjetsku slavu. Prva jahta izgrađena u bivšem Arsenalovom doku, super-luksuzna 87-metarska “Phoenix 2”, iz njega je izašla već u februaru 2009.
