Najveće balkansko jezero skriva tajanstvenu olupinu putničkog parobroda potopljenog tokom Drugog svjetskog rata. Parobrod Skanderbeg danas leži na dnu Skadarskog jezera, ispod Crne Glavice u blizini Karuča na svega 11 metara dubine. Ovaj putnički parobrod izgrađen je 1914. godine u Trstu za potrebe tršćanskog Lloyda, a 10 godina kasnije prelazi u vlasništvo “Jadransko-skadarske plovidbe” s namjenom održavanja putničko-teretnog prometa na svakodnevnoj relaciji Rijeka Crnojevića – Skadar.
Nakon okupacije 1941. godine Talijani su ga pripojili svom plovnom parku te se kratko vrijeme rabio kao transportni vojni brod. U partizanskoj akciji početkom 1942. godine borci bataljuna “Carev Laz” zarobili su Skanderbeg i potopili ga otvaranjem ventila za samopotapanje. Na brodu gotovo da nema oštećenja pa se i danas nalazi u dobrom stanju. Za vrijeme najnižeg vodostaja i najbolje vidljivosti, obično u rujnu, olupina se može vidjeti i s površine.
Dimenzije Skanderbega su 21.10 metara dužina, 5.30 metara širina te nosivost 20 tona, a posadu je sačinjavalo šest članova. Pogonio ga je parni stroj od osamdeset konjskih snaga i glavnu je namjenu imao kao putničko–teretni brod.
Na olupini se danas roni razmjerno rijetko, prvenstveno zbog nedovoljne promocije lokacije koja bi trebala biti interesantna, ne samo roniocima, već i istoričarima. Svi drugi faktori trebali bi ići u prilog većem zanimanju za ovu olupinu. Ronilačku “bazu” je razmjerno jednostavno organizirati u Rijeci Crnojevića ili obližnjem ljupkom naselju Virpazar. Iako je sam pristup djelomično otežan radi jezerske flore, ni u kom slučaju ne predstavlja ozbiljnu zapreku. Lokacija olupine je poznata otprije i nalazi se na dubini od samo 11 metara pa je pronalazak sasvim jednostavan. Vidljivost na tom dijelu rijeke (jezera) nije idealna, ali su u kasno ljeto i ranu jesen uvjeti ipak nešto bolji.
Olupina je u vrlo dobrom stanju (potopljena je “nedestruktivno”) i jednostavna je za ronjenje. Još i danas se vrlo lako prepoznaju pojedini dijelovi brodske opreme i inventara, a najzanimljiviji su kormilo, parni stroj i sustav ventila regulacije pare. Nadgrađe s komandnim mostom je također potpuno očuvano, a jasno se raspoznaje i oveći dimnjak. Olupina je idealna za višekratno ronjenje zbog prije spomenute male dubine, a i malih dimenzija od samo dvadesetak metara.
