Možda će neko od vas, prolazeći drugog novembra uveče na Dan mrtvih, pored one poljane između Socijalnog i samposluge Vračar (Idea) u Kotoru, vidjeti nas nekoliko Kotorana kako tamo palimo lumine i zapitali se o čemu se radi? Pa evo odgovora, odaćemo pomen Kotoranima koji tu počivaju a na koje su svi zaboravili, poručuje grupa građana iz Kotora.
Koliko ste puta prošli od Gurdića prema raskrsnici ili obratno a da niste obratili pažnju na to da se, sakriven iza suvenirnice, kioska za novine i samoposluge, često zarastao u travu i šiblje, ponekad prekriven kesama, a ponekad i potopljen nalazi jedan od najvrijednijih kotorskih dragulja, kotorski Campo Santo ili sveto polje, kotorsko srednjevjekovno groblje uz srušeni samostan Sv. Franja koji je, davne 1288. godine osnovala kraljica Jelena Anžujska, žena kralja Uroša I.
Za ovaj dragulj nažalost, nijedna gradska vlast do sada nije učinila ništa da ga zaštiti od propadanja tako da je danas postao slika i prilika nemara i obezvrijeđivanja našeg naslijeđa, naše kulturne materijalne i nematerijalne baštine.Kotorski Campo Santo najstarije je gradsko groblje ne samo u Kotoru, već i mnogo šire, jedinstveno na našoj obali na kojem su tokom srednjeg vijeka sahranjivani Kotorani, plemići, pisci, zanatlije, crkvena lica, tu su grobnice čuvenih kotorskih porodica Drago, Bolica, Grubonja, Bizanti, tu je i grob Novaka Kovača, zlatara Miha Spice, vjerovatno i grob fra Vite maloga brata iz Kotora koji je sagradio najljepši spomenik srpske srednjevjekovne arhitekture Visoke Dečane, kao i mnogih drugih Kotorana koji su nas zadužili da imamo Kotor ovakav kakav je danas, grad upisan na Listu svjetske kulturne baštine. Iako sama riječ groblje asocira na svijet mrtvih, ovi grobovi pružaju brojna svjedočanstva o životu ljudi koji su u njima sahranjeni, a samim tim i o vremenu i gradu u kojem su živjeli, to je izvanredna slika života preslikana na kamene nadgrobne ploče.
Zato ovo mjesto nije samo arheološko nalazište ili spomenik kulture, ima tu nešto mnogo dublje, tu počivaju naši preci, naši Kotorani, dio našeg identiteta, dio našeg naslijeđa, dokaz da nismo od juče. Zato, ne smijemo dozvoliti da nam unište ovo groblje, da izgubimo jedan od identitetskih simbola Kotora, da izgubimo onaj genius loci ili duh mjesta koji je stvaran stoljećima čiji su dio i oni koji počivaju na franjevačkom groblju i da na kraju izgubimo građane Kotora i onu nematerijalnu kulturnu baštinu, jezik i običaje čiji su oni nosioci.
Zato u četvrtak oko šest ura, ako vas put nanese, svratite do groblja, sa luminom ili bez njega nije važno, da se zajedno poklonimo sjenima onih koji su nam ostavili u naslijeđe nemjerljivo kulturno i duhovno bogatstvo, kaže se u pozivu grupe građana Kotora.
