Kotor je ovih dana pun turista. Stižu kruzerima, preko agencija, u sopstvenoj režiji… A kada će, ako ne sada. Gužve su na putu, u gradu, trgovinama, na parkingu…
Mnogi kreću prema gradskim zidinama, uprkos velikoj vrućini. Kažu djeluju drevno, izazovno, mistično. Mnogi od njih žele doživjeti taj jedinstveni pogled sa vrha San Đovanija.
Krenuli smo i mi sa njima, kako bismo vidjeli što se usput dešava, što se promijenilo, kako ide naplata ulaznica, održava li se Kotorski vremeplov…
Nakon uspona, na prvoj krivini, susreli smo se sa otpadom bačenim u uglu i starom tablom na kojoj piše: ulaz 3 eura. Tu su bile i: plastične boce, limenke, stol, metla, tabla na kući „for sale“ … I sve to, za dobrodošlicu posjetiocima!?
Radovi su u toku, kao da nije sezona. Brojni turisti nekako prolaze između radnika koji popločavaju i popravljaju rupe na stazi. Stigla je i radna mašina-gusjeničar koja donosi materijal…
Kada smo stigli do naplatnog punkta, dočekao nas je novi, neočekivani prizor. Stara željezna vrata otvorena, iza njih metalna skalamerija, kutija u kojoj sjedi zaposlenik koji prodaje karte, ventilator, suncobran… scena kao da smo na nekom drugom kontinentu. Ulaz je 8 eura, a djeci do dvanaest godina se ne naplaćuje ulaz. Uzgred budi rečeno, to nigdje ne piše!
Zaposlenik na punktu izdaje fiskalne račune. Kako nam je kazao: danas je gužva, stigla su dva broda… Nema mnogo vremena za priču. Od jutros je prodao, kaže, oko 300 ulaznica, a na pitanje imaju li elektronsku, tačnu evidencija ulazaka, u žurbi kaže da to ne funkcioniše, kao ni kamere…
Na prvom platou ispod Gospe od Zdravlja: bačve, pijesak, alat, materijal….Turisti ispred njih slikaju grad, brodove, kamen, neko kreće dalje, neko se vraća. Gužva je! Dvije djevojke sa ručnim frižiderom prodaju vodu, pola litre za 1 euro. A niz zidine, na svako pogodno mjesto, visi okačena plastična vreća za otpad…
Iznenađeni smo da se godinama ništa ne mijenja, samo što su kese za otpad ranije bile plave, a sada su narandžaste…
Kako saznajemo, pojedini turistički vodiči šalju turiste kroz Špiljare da uđu u zidine i na taj način izbjegnu plaćanje karte. Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora koja upravlja zidinama, prije nekoliko dana, zatvorila je daskama taj ulaz, prolaz koji godinama koriste svi posjetioci i naši rekreativci koji dođu sa strane Špiljara.
Gradonačelnik Kotora Vladimir Jokić je naložio da se ulaz, ipak, oslobodi, da se skinu daske i tarabe, a problem riješi na jedini ispravan način, naplatom karata na tom ulazu.
Tokom četvrtka, 12. jula više puta smo pozivali Rata Brajkovića, direktora Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora koja upravlja zidinama, kako bismo dobili neke odgovore. Nije se javljao na telefon. Ili je, možda, već počeo da slavi 13. jul, Dan državnosti…
Razgovarajući pri povratku s puta sa turistima, naišli smo na bračni par iz Irske koji je stigao kruzerom. Oduševljeni su krajolikom, netaknutom prirodom, ali silno iznenađeni kako je sve nesređeno i nevalorizovano. Pitaju, što čekamo!? Što se tiče ulaza, kažu, za njih nije skup – 8 eura, ali su konstatovali da osim dobre panorame, nisu dobili ništa, čak ni SOS telefon ili makar toalet…
Svima je već odavno jasno, da višedecenijski prijedlog mr Jovana J. Martinovića da se formira preduzeće koje će se baviti zidinama, nikome ne odgovara….
