Klesarska škola u Pučišćima, jedinstvena po ručnoj tehnologiji obrade kamena upotrebom starih rimskih alata, iz godine u godinu suočava se s padom broja upisanih učenika, no upiti za školovanje sve više pristižu iz stranih zemalja, što plijeni pažnju svjetskih medija.
Škola dulje od sto godina obrazuje nove naraštaje, a koliko je u evropskim razmjerima potrebna svjedoči podatak po kojem je čitava evropska graditeljska baština sazdana od kamena, a ona je jedino mjesto u Hrvatskoj i jedno od rijetkih u Evropi gdje se može dobiti kvalifikacija za ručnu obradu kamena.
“To ne postoji nigdje i taj kovani alat je konstruiran za grubu i finu obradu srednje tvrdog vapnenca kakvim raspolažu brački kamenolomi iz kojih su sagrađeni, primjerice, Bijela kuća u Washingtonu i Parlament u Budimpešti”, kaže u razgovoru za Hinu direktorica škole Tamara Plastić.
Ne čudi stoga što je škola ove godine dobila upite za dolazak učenika na redovno školovanje iz Švicarske, Mađarske, Francuske i Njemačke, a u Pučišćima se trenutno školuju po jedan učenik iz Njemačke, Bosne i Hercegovine i Češke, kaže Plastić, napominjući da je škola već desetljećima mjesto okupljanja učenika iz susjedne Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije i Slovenije.
Škola privlačna brojnim turistima i svjetskim medijima
Unikatnost škole prepoznali su brojni svjetski mediji, poput japanskih, američkih, njemačkih i francuskih. Primjerice, Philippe Cousteau, unuk istraživača života u oceanima Jacquesa Cousteaua, snimao je tamo 2014. epizodu serije Xploration awsome planet.
Kamenim skulpturama škola organizirano ili spontano privlači i brojne posjetitelje Pučišća, mjesta koje je posljednjih godina uvršteno na niz top lista najljepših europskih gradića, zahvaljujući svoj graditeljskoj baštini i bajkovitim kamenim zdanjima koja svjedoče o stoljetnoj kamenarskoj tradiciji.
Od aprila do avgusta školsku radionicu u kojoj se nalaze učenički radovi posjetilo je pet hiljada ljudi, među njima i redatelj i scenarist Christopher Hampton, dobitnik Oscara za najbolji originalni scenarij za film “Opasne veze”, pa inspiraciju možda pretoči u neki novi film.
Škola tokom ljeta organizuje i radionice koje su pohađali Slovenci i Austrijanci, a u njih se žele uključiti Nijemci, Englezi i Francuzi. Riječ je o zaljubljenicima u kamen koji neće dobiti diplomu nakon završene radionice, ali će ponešto naučiti o tom zanatu.
“Poznatiji smo izdoma nego doma, a važno je naglasiti da je to jedno cijenjeno i dobro plaćeno zanimanje pa je šteta da nemamo više upisanih učenika, posebice za klesara”, kaže Plastić, napominjući da zanati na razini čitave Hrvatske bilježe slabi upis.
Broj učenika pao sa 120 na 60-ak, ali raste interes kod djevojaka
Škola, uz blage oscilacije, unazad deset godina bilježi kontinuirani pad broja učenika. Nekad ju je pohađalo 120, lani 75, a u tekućoj školskoj godini ta se brojka zaustavila na njih šezdesetak.
“Svaka druga godina je loša po upisu, onda se malo podignemo, kao sinusoida, primjerice prije dvije godine bilo je upisano pet tehničara, a sad ih je devet, bila su upisana tri klesara, a sad su dva”.
Zanimljivo je da se uprkos padu ukupnog broja učenika sve više u programe tog nekad isključivo muškog zanimanja upisuju djevojke. U ovoj godini školu će pohađati šest učenica, što je, kaže Plastić, lijepa brojka od ukupno 60. Osim toga za upis se zanima i jedna djevojka iz Švicarske.
Kolike su, međutim, potrebe za tim deficitarnim zanimanjem pokazuje podatak po kojem samo bračkim klesarskim radionicama nedostaje najmanje 15 klesara.
Klesara nedostaje i drugdje na otocima i kopnu, posebice u mjestima čija arhitektura obiluje klesanjem oblikovanim građevinama poput Trogira, Dubrovnika i Hvara, a školu zovu čak iz daleke Australije i Kanade tražeći da im na rad pošalju zgotovljene klesare.
Potrebe za klesarima prepoznalo je i resorno ministarstvo obrazovanja koje je ove godine odobrilo formiranje prvog razreda trogodišnjeg programa za klesara iako je u taj program upisano samo dvoje učenika, što je, kaže ravnateljica, rijetkost za bilo koje zanimanje u čitavoj Hrvatskoj.
Trogodišnje klesare stipendira s devet hiljada kuna godišnje Ministarstvo obrta, a opštine četvorogodišnje klesare tehničare, uglavnom bračke.
Zabrinjavajuće je da je slab interes za upis prisutan i među bračkom djecom koja su prije tu mahom stjecala srednjoškolsko obrazovanje, a problem je pogoršalo stanje u kojem se našao Jadrankamen, nekad vodeći igrač na tržištu vađenja i obrade kamena, koji nekoliko godina u stečaju čeka kupca.
Klesarska škola je ovisna o vrhunskom klesarskom kadru, jedinstvenom ručno kovanom alatu te o sirovini kojom školu opskrbljuje Jadrankamen, pa je dobro što je konačno ishodila licencu kako bi učenici kod njih mogli ići na praksu, napominje direktorica.
Slabom interesu škola odgovora pokretanjem atraktivnih programa
Kao odgovor problemu slabog zanimanja za školovanje, srednja škola je pokrenula kampanju popularizacije klesarstva u sklopu koje već od osnovne škole dovodi djecu u radionice kako bi im otvorili vidike i pokazali o kakvom se raritetnom zanimanju radi, kaže Plastić.
Na školovanje u Pučišćima buduće naraštaje mogli bi motivirati novi programi, uključujući i dizajnera kamena koje škola planira pokrenuti iduće godine.
Riječ je o četverogodišnjim programima za klesara tehničara-dizajnera u kamenu, klesarskog tehničara-restauratora i klesara graditelja s pojačanom montažom.
Na tom tragu u tijeku je izgradnja novog školskog objekta u kojem bi bile smještene specijalizirane učionice za računalno modeliranje, poligon za montažu objekata te petrografski laboratorij za ispitivanje utjecaja atmosferilija na kamen, ali i osnovni CNC strojevi i roboti.
Ručna obrada kamena koja podrazumijeva uporabu starih rimskih alata temelj je škole, no zbog potreba tržišta rada za fleksibilnom radnom snagom, Klesarska škola namjerava u sljedećim godinama, osim ručne obrade, obučavati nove naraštaje i za industrijsko-računalni tretman kamena.
Time bi bio pokriven čitav proces, od ideje i modeliranja preko izrade, ručne ili strojne, do ugradnje, pri čemu bi postojeće radionice ostale i dalje isključivo u funkciji ručne obrade kamena.
Kako bi što bolje pristupila gradnji školskog poligona za montažu, pučiškoj školi dobro će doći iskustvo kolega iz francuskih srodnih škola koje će je u sklopu brojnih programa mobilnosti posjetiti u veljači i travnju iduće godine. Naime, francuske graditeljske i klesarske škole posjeduju poligone na kojima učenici samostalno grade objekte od temelja do krova.
Razlog zašto su građevine iz Starog Rima očuvane do danas
Ideja opremanja laboratorija također možda zvuči pretenciozno, ali riječ je o malom laboratoriju sasvim dovoljnom za naše potrebe, kaže Plastić, navodeći da bi se tu ispitivao utjecaj atmosferilija na kamen kako bi se osigurala dugotrajnost tog prirodnog materijala.
U percepciji se računa da je kamen otporan, a zapravo je riječ o osjetljivom materijalu u slučaju da se s njim odgovarajuće ne postupa, odnosno ne omogući li se proces njegova sušenja, kao što je slučaj i s drugim prirodnim materijalima, jer se tek pravilnim tretmanom osigurava njegova dugovječnost.
Struka govori da bi kamen prije ugradnje morao na vanjskim utjecajima odstajati neko vrijeme u ovisnosti o dimenzijama, kako bi dozrio, odnosno da bi se isušila njegova prirodna vlažnost, ali današnji tempo rada i tražena brzina teško ispunjavaju takve zahtjeve.
Zanimljivo je da su stari Rimljani tome polagali puno više pažnje nego mi danas iako smo tehnološki napredniji, primjećuje Plastić, objašnjavajući da su Rimljani nakon branja, kamen obrađivali u podzemnim galerijama dok je još bio mokar, nakon čega su na utjecaju vanjskih vremenskih faktora čekali da se osuši (oštajuna) i tek nakon toga ga koristili za ugradnju.
Zbog toga su sve te građevine očuvane do danas, što sigurno ne bi bio slučaj da se radilo današnjim tempom, kaže Plastić, zaključujući da su Rimljani očito radili za budućnost i dugotrajnost.
Kako bi i nova školska zgrada uspješno odolijevala zubu vremena, kamen za njezinu oblogu nabavit će se ove godine, ali će ga se ugrađivati tek za dvije godine kako bi po pravilima struke sušenjem razvio otpornost na vanjske vremenske utjecaje.
Moj je posol častan i fin, mene zovu škarpelin
Klesarska škola, čiji začeci sežu u daleku 1906, i na monumentalnom portalu nosi geslo „Moj je posol častan i fin, mene zovu škarpelin“, ima još planova za budućnost.
Kao suosnivačica Evropskog udruženja građevinskih zanata i dizajna (European association of building craft and design – EACD) namjerava postati centar kompetencija za kamen u kojem bi školovanje završavalo stjecanjem titule europskog magistra klesarstva, što je ekvivalent tituli magistra znanosti.
To evropsko udruženje, koje brine za održanje tradicionalnih zanata i alata, želi izgraditi zajedničku platformu kako bi se premostile različitosti u školskim sustavima, ali i poboljšale kompetencije.
Razmišlja se također o osnivanju muzeja tradicionalnih alata za vađenje i obradu kamena. Umijeće klesanja koje se izučava u Klesarskoj školi lani je proglašeno nematerijalnim kulturnim dobrom, a škola će nastojati da se to proširi na čitavu EU.
Predstavnici Kamenoklesarske škole nedavno su sudjelovali u Berlinu na simpoziju o važnosti graditeljske kulturne baštine Evrope, posebno kamene.
Škola je na skup pozvana kao bitan čimbenik s obzirom da je Europska unija usmjerena na zaštitu strukovnih zanimanja, a klesari su prepoznati kao jedna od bitnijih karika.
Međunarodna suradnja te škole ima dugu tradiciju, posjećivali su je umjetnici i kipari, od 1990. organizira simpozij kamena, izlagala je diljem Europe. Od 1995. surađuje s francuskim udrugama koje skrbe o osamdesetak strukovnih škola. Saradnja koja uključuje razmjenu učenika ojačala je nakon aktiviranja EU programa mobilnosti.
U oktobru škola će biti mjesto okupljanja svih članica EACD-a iz 14 europskih zemalja.
Škola sa svojim predstavnicima sudjeluje na EuroSkills natjecanju u Budimpešti, najvećem europskom događaju kojim se promiče važnost strukovnog obrazovanja i strukovnih vještina. Na natjecanju u 35 disciplina sudjeluje 28 zemalja članica WorldSkills Evrope. Klesarsku školu predstavljaju student restauracije Dominik Gabelica koji je srednju školu završio u Pučišćima i njegov mentor i nastavnik praktične nastave u Klesarskoj školi Daslav Petrović.
/Mario Vrandečić/
