Svojom ljušturom u obliku krila stvara crvene bisere nalik suzama i proizvodi niti koje zovu “morskom svilom”. Plemenita palastura-periska simbol je Sredozemlja i pokazatelj njegova podmorskog zdravlja.
Ali ta golema školjka, druga po veličini u svijetu, u smrtnoj je opasnosti od parazita koji je zadnjih nekoliko godina opustošio njezinu populaciju.
Znanstvenici strahuju da klimatske promjene i zagrijavanje mora dodatno pogoršavaju situaciju.
Plemenita palastura-periska, Pinna nobilis, može doživjeti 45 godina i narasti 1,2 metra.
Živi jedino u Sredozemlju, ponosno uspravna kao jedro, vrhovima usidrenim u pjeskovite livade morske trave.
Na mirnoj morskoj površini pokraj Villefranche-sur-Mera, u blizini Nice, ništa ne upućuje na pomor ispod površine. No dolje, na morskome dnu, groblje je plemenitih periski.
“Nismo uspjeli pronaći nijednu živu”, kaže podvodni fotograf Olivier Jude izranjajući na površinu.
Zlatno runo
Francuska rivijera posljednje je u nizu mjesta na kojima periske izumiru napadnute novim parazitom, otkrivenim uz španjolsku obalu 2016. godine. Ondje je taj patogen gotovo istrijebio plemenite školjke koje su sada kritično ugrožene. Potom se proširio uz druga obalna područja i napada periske od Francuske do Turske.
“Situacija je duboko alarmatna”, rekla je Maria del Mar Otero iz Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), ističući da je periska u Španjolskoj na rubu opstanka.
U Jadranu novi virus još nije zabilježen, ali su periske u Jadranu zakonom zaštićene zbog pretjeranog izlova u prošlosti. Stanovništvu su polja periski uz sredozemne obale poznate stoljećima.
U drevna vremena se od njezinih tankih, ali čvrstih bisusnih niti pravila “morska svila”, nevjerojatno rijedak materijal koji je na suncu sjao kao zlato.
Neki vjeruju da je ta fina tkanina temelj za grčki mit o Jazonovoj potrazi za zlatnim runom.
Sve mrtvo
Palastura-perisku se smatra indikatorom zdravlja oceana jer njihove dugovječne ljušture bilježe kemijske i fizičke promjene u vodi.
A sada je i njihov opstanak doveden u pitanje. Osim uz južnu španjolsku obalu, nametnik ih je žestoko napao uz dijelove francuske, talijanske, turske, ciparske i grčke obale.
Francuski morski biolog Nardo Vicente iz Oceanografskog instituta Paula Ricarda od početka devedesetih godina prošlog stoljeća proučava polje periski blizu Korzike.
Ugnjezdile su se na dubini od 25 do 40 metara, ljušture su im stare tridesetak godina i narasle su oko 80 centimetara.
“U 2017. polje je bilo savršeno zdravo”, rekao je.
“Ove godine, sve je mrtvo, apsolutno sve”.
Sićušni ubojica
Parazit, otkriven u probavnom sustavu periski, iz reda je haplosporidiuma, koji se smatra odgovornim za masovni pomor kamenica u zaljevu Delaware pedesetih godina prošlog stoljeća.
Još nije poznato kako je sićušni ubojica stigao do Sredozemlja niti na koji se način tako brzo uspijeva proširiti. No bolest, čini se cvate u toplome moru.
Vicente kaže da globalno zagrijavanje i porast temperature stimulira gomilu uspavanih virusa, bakterija i parazita na aktivno djelovanje. Temperatura mora oko polja periski na Korzici danas je 20 Celzijevih stupnjeva čak i na dubini od 40 metara. Normalnima se smatraju temperature od 13 ili 14 stupnjeva.
“Ovo je potpuno neuobičajeno”, rekao je.
U Španjolskoj je nekoliko periski sačuvano u akvarijima, a u Italiji i Francuskoj stručnjaci su pojačali nadzor nad poljima.
No dok su stručnjaci u utrci s vremenom prije nego što ljeto podigne temperaturu mora, strahuje se da sudbina plemenitih školjaka predstavlja svojevrsno upozorenje o zdravlju mora.
Neki znanstvenici smatraju da bi izumiranje periski moglo značiti početak izumiranja drugih vrsta.
