Na granici Crne Gore i Albanije, Ada Bojana je “izrezbarena” s dvije strane rijekom Bojana, dok je s treće blagoslovljena s 2.9 kilometarskom plažom koju oplahuje Jadransko more.
S jakim vjetrom i opuštenom atmosferom popularna je kod surfera, nudista i stranih turista. Otok se, važno je napomenuti, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, smanjuje.
“Kada sam počeo raditi moja je malena kuća, iz koje sam iznajmljivao ležaljke, bila 85 metara od mora, a danas bi bila pod morem. Plaža je 85 metara kraća”, kaže Shyqyri Kahari za Express.
I nije u pitanju samo njegova kućica. “I popularan restoran “Disko” na Adi nekada je bio 100 metara od mora, a danas je doslovno u moru”, kaže turistički vodič i publicist Ismet Karamanaga.
“Sve bi nas to trebalo alarmirati, ne znam hoće li buduće generacije uopće vidjeti plažu na Adi”, kaže.
Učenici u školama uče kako nekadašnja jugoslavenska republika ima površinu od 13.812 kilometara kvadratnih, veća od Libanona ili Cipra, malo manja od Bahama. No, zemlja spektakularne prirode zapravo se smanjuje svaki dan.
Erozija od mora, brane na rijekama i podivljala gradnja stvorili su idealne uvjete za nestanak poznate plaže (a možda i drugih plaža). Najugroženije su one gdje su napravljene brane na rijekama koje obalu “hrane” pijeskom i šljunkom. Mjere koje je poduzela država, kaže BIRN, a prenosi Balkan Insight, su manjkave i sporadične. Nestajanje otoka vidljivo je golim okom, a to pokazuju i sateliti koji potvrđuju da se plaža u trideset godina smanjila za 80 metara, dok na istočnom djelu otoka gotovo više ne postoji”, kaže ekolog iz Ulcinja Dželal Hodžić.
“Utjecaj jakih valova, morskih struja koje miču sediment i vode, te uklanjanje pijeska, a tome treba nadodati i nebrigu institucija, sve to utječe na ubrzani nestanak jedne od naših najljepših plaža”, kaže Hodžić za BIRN. Šef ulcinjskog turističkog ureda kaže kako “za sve nas u Crnoj Gori, kojima su glavni resurs pješčane plaže to je zvono za uzbunu. Moramo se fokusirati na uzroke da to spriječimo”, kaže.
Cijela ta regija dom je 500 zaštićenih biljnih vrsta, od koje su 23 strogo zaštićene. Tamo živi i 250 vrsta ptica, većina ih je zaštićena i prema standardima EU. Više od sto vrsta riba žive u delti koja je ekološki gledano, specifikum za ovaj dio Mediterana. Albanski je močvarni dio uključen na tzv. Ramsarovu listu iz 1971., međunarodnu konvenciju zaštite močvara. Sama je rijeka najveća delta u Jadranu, nakon talijanske rijeke Po. Legenda kaže kako je Ada Bojana “rođena” sredinom 19. stoljeća kada je brod imena Merito, čiji je vlasnik bioAntun Alegreti iz Trogira, a kapetan Naporeli, potonuo između dva mala otoka, blokirajući naslage koje teku iz rijeke u more, i time se oko 1882. počeo stvarati otok.
Priroda je pronašla balans između erozivnih sila mora i depozita rijeke Bojane. Taj je balans, međutim, narušen gradnjom brana i hidroelektrana na glavnom toku Bojane, rijeci Drim u Albaniji, tijekom šezdesetih i sedamdesetih. Stručnjaci kažu kako je to smanjilo količinu naslaga za 30 posto, a tome treba nadodati iskapanje pijeska koji treba građevinarima.
Kapacitet korita Bojane je sada 2,5 puta manji negoli prije tri desetljeća, a tome treba dodati i oko 600 vikendica sa crnogorske strane. “Prirodni tijek rijeke Drim je posve izmijenjen. Od tamo nadalje sve je drugačije negoli prije”, kaže profesor iz Beograda Sava Petković.
Njemački biolog Martin Schneider-Jacoby, koji je umro 2012. rekao je kako “je realistično očekivati da će, ako se ništa ne napravi, za 50, 60 godina, Ada nestati. Optimisti kažu za sto godina”.
Hodžić, ekolog iz Ulcinja, kaže kako koordinacija između dvije zemlje je krucijalan korak za uspjeh. “Nakon desetljeća zanemarivanja ovo će biti trenutak kada možda uspijemo spasiti ekosustav”, a za to će se moći povlačiti i iz EU fondova. Ako je Španjolska oživjela svoje plaže na više od 400 lokacija, valjda i mi ovo možemo.”
Neki žele i više od toga – sredinom 2008. njemački stručnjak Stephan Doempke naručio je od Svjetske banke istraživanje o kreiranju regionalnog parka delte rijeke Bojane koju je opisao kao najvažnije močvarno područje na istoku Mediterana, a Crna Gora će dobiti imidž ekološke države. Nikada se to nije ostvarilo, ali pozivi za takvu zaštitu postoje. Postalo je jasno da Europa, dapače cijeli Mediteran moraju zaštititi svoje plaže.
