Dvadeseta godišnjica početka NATO bombardovanja nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije obilježena je danas u Tivtu liturgijom u manastiru Svetog arhangela Mihaila na Prevlaci, te pomenom i polaganjem vijenaca na grobove poginulih Tivćana – pripadnika Vosjke Jugoslavije Marka Avramovića i MUP-a Srbije Dragana Bjelanovića na obližnjem groblju Brdišta. Simbolično, u nebo je pušteno 20 bijelih golubova, a 20 bijelih ruža spupteno u more kod Prevlake.
Veoma posjećenom skupu koji su organizovali NVO Miholjski zbor, Bratstvo pravoslavne omladine Crne Gore, Besmrtni puk Crne Gore i Veterani 63. padobranske brigade VJ pored ostalih prisustvovali su gradonačelnik Budve Marko Bato Carević, potpredsjednik Opštine Herceg Novi Miloš Konjević, predsjednica SO Kotor Dragica Perović, konzul Republike Srbije Zoran Dojčinović, predstavnik ruske ambasade Sergej Fedoerenko, predstavnici Balkanske kozačke vojske iz Crne Gore, arhijerejski namjesnik bokokotorski Momčilo Krivokapić i sveštenici iz Boke, kao i brojni ratni veterani.
U prisustvu porodica Marka Avramovića i Dragana Bjelanovićaa, uz postrojene pripadnike Kozačke vojske i ratnih veterana, vijence na njihove grobove položile su delegacije Ambasade Rusije i Generalnog konzulata Srbije, OBNOR-a i Miholjskog zbora. Priređen je i bogat kulturno-umjetnički program, a pročitano je ismo Sergeja Baburina, predsjednika Međunarodnog slovenskog savjeta i zamjenika predsjednika Državne dume Rusije koji je poručio da se „dvadeseta godišnjica nekažnjene, zločinačke agresije NATO saveza na Saveznu Republiku Jugoslaviju ne smije ispratiti šutnjom“.
Baburim je istakao da je 24.marta 1999. NATO protivno međunarodnom pravu I zakonima I običajima rata, izvršio agresiju na SRJ pri čemu je prva žrtva bomvardovanja od strane najmoćnije vojne alijanse, stradala upravo na teritoriji Crne Gore.
“Ne smijemo zaboraviti stradale tokom agresije, posebno ubijenu djecu. Ne smijemo oprostiti kriminalcima, koji se ni ne kaju za učinjena zlodjela. A oni se nisu pokajali. Takvo „opraštanje“ samo će dovesti do umnožavanja zla. NATO, zamišljen da štiti Evropu, postao je oruđe zla. Crnogorskom narodu želim mir i prosperitet. Ne bih želio nikada da vidim kako crnogorski mladići, u NATO uniformama, siju smrt i nesreću drugim narodima.”- poručio je u pismu visoki ruski državni funkcioner, povlačeći paralelu između napada Sila osovine 1941. na Kraljevinu Jugoslaviju, te napada NATO na SRJ 1999. koji je po Baburinu bio “prvu udar namijenjen Rusiji”.
“Prije 78 godina okupacija Jugoslavije odložila je napad na SSSR i omela planove Hitlerovih stratega da se do jeseni osvoji Moskva, a 1999. dobili smo vrijeme da se konsolidujemo i pod rukovodstvom predsjednika Putina spriječimo raspad naše države koji su uveliko razrađivali NATO stratezi.”- istakao je Baburin.
Skupu se obratio I Tomislav Račić, veteran VJ I jedan od učesnika najžešćih borbi koje su se vodila ne tlu, u blizini karaule Košare na jugolsovensko-albanskoj granici. On je kazao da su u vazdušnim udarima NATO I istovremenim sukobima sa OVK na kopnu, u proljeće 1999. poginula 1.002pripadnika vojske, pollicije I ostalih snaga bezbjednosti, a da je među onima koji su u redovima VJ branili zemlju I nerijetko ginuli pri tome, bilo ljudi svih nacija.
“Bilo je tu svih nas iz bivše Jugoslavije -Crnogoraca, Muslimana, Srba, Hrvata, Mađara, Goranaca, ali tamo smo svi bili braća i svi smo bili jedno – branitelji naše zemlje.”- podvukao je Račić nabrojivši neka od imena svojih saboraca iz redova svih tih naroda.
Predsjednik mirovnog pokreta „Ne u rat – ne u NATO“ i urednik portala IN4S Gojko Raičević poručio je da je “najveća vojna alijansa koju svijet pamti uspjela u godinama nakon rata, postigla ono što 1999. vojnički nije mogla”.
„I pored činjenice, prema procjeni Vlade Srbije, da je u bombardovanju poginulo najmanje 2.500 ljudi, a ranjeno je i povrijeđeno više od 12.500 osoba i napravljena ogromna sredstva NATO nas nije pokorio u ratu. Uspio je to u miru zahvaljujući svom provjerenom crnogorskom kadru čije ime neću izgovoriti ispred vas i ove svetinje. Na žalost, istina je, uvjek smo u našem narodu imali špijune, kalauze, vjerolomnike, izdajnike, ali naša istorija ne pamti da je prvi čovjek države crtao mete na glavama sopstvenih građana u glavnom štabu neprijatelja. Zbog toga i zbog činjenice da je zarad svog opstanka i zbog zaštite svog prljavog kapitala sve nas uveo u taj zločinački savez, ovaj poslednji rat ima posebno gorak ukus.”- kazao je Raičević.
Gornjogrbaljski paroh, otac Miajlo Backović, predsjednik Bratstva pravoslavne omladine Crne Gore i veteran 63. padobranske brigade VJ, istakao je da o bombardovanju Srbije i Crne Gore 1999. godine postoje dvije istine.
„Danas ispred sebe imamo dvije slike, dvije predstave o istini, dvadeset godina preispitivanja, poricanja. Dvije slike – pamćenje i nametnuti zaborav. Ova druga šarena, filmski bajkovita-Holivud. A prva puna bola-neprebola, smrti koja se nastasvlja”- zaključio je Backović.
