Izložba dokumentarnih i umjetničkih fotografija „Sjećanje i opomena“ Foto kino i video kluba „Mladost“ Donja i Gornja Lastva, otvorena je sinoć u foaeju Centra za kulturu Tivat, u sklopu obilježavanja 40.godišnjice velikog zemljotresa na Crnogorskom primorju.
Nekoliko desetina fotografija velikog formata sa motivima posljedica razornog zemljotresa 15.aprila 1979.u Tivtu, oštećenih i razrušenih objekata, svakodnevnice života ljudi u vanrednim okolnostima, ali i velikih napora na obnovi porušenog, izazvale su veliko interesovanje Tivćana. Izložene fotografije inače, 1979. i 1980. godine snimili su članovi „Mladosti“ Anton Marković, Krsto Kiko Tomičić, Stanko Berberović i Zvonimir Rajčević.
Otvarajuči izlobu, direktor Centra za kulturu Tivat prof. Neven Staničić istakao je da je Tivat prije 40 godina pretrpio ogromnu štetu u kojem je uništeno ili oštećeno 60 odsto svih objekata u opštini, 910 porodica je ostalo bez krova nad glavom, a uništeni ili teško oštećeni bili su i mnogi kulturno-istorijski spomenici. Sve to kamerom su kao svjedočanstvo jednog teškog vremena, zabilježili fotografi i snimatelji „Mladosti“.
„O ovim fotografijama ne možemo govoriti samo kao o dokumentarnim, jer zaista, ovim kadrovima i ovim umijećima fotografisanja ništa ne možemo prigovoriti ni danas, 40 godina kasnije. Zapravo, dozvolićete- radi se o umjetničkim fotografijama. Mi ćemo se u CZK potruditi da ovaj kompletan materijal digitalizujemo, da ga spremimo i za novu formu i za 21. vijek, a svima nama ostaje da se prisjetimo tih dana, ali i mogućnosti grada da reaguje ne samo čisteći ono što je ostalo od zemljotresa, pomažući i zbrinjavajući ljude i objekte, već i umjetnički, ostavljajući fotografski otisak, jednu fotografsku sliku, pamćenje na ono kako je zaista i bilo. Ovo je bio jedan potresan doživljaj, u kome su se ljudi amateri pokazali kao najveći profesionalci,” rekao je Staničić, dodajući da se poput Tivta kroz obnovu i razvoj grada nakon zemljotresa, i fotografija kao medij se poslednjih 40 godina izmjenila više nego išta.
“Nekad smo se kleli u to – vidio sam svojim očima, a sad, glavna stvar je da ne vjerujemo svojim očima.”-zaključio je Staničić.
