Najveći dio poslovne arhive likvidirane državne brodarske kompanije Jugooceanija iz Kotora izložen je propadanju jer je objekat na Vrmcu u kome je ona smještena, ponovno obijen. Stoga je vrijedna građa u kojoj su brojni dokumenti, tehnički nacrti, brodski dnevnici i ostalo što govori od skoro pola vijeka rada nekadašnjeg bokeljskog brodarskog giganta, izložena lopovima, miševima i vlazi koji „caruju“ u mračnom, mokrom i zapuštenom objektu na Vrmcu, u blizini tamošnje autro-ugarske tvrđave.
U to se ovog vikenda i lično uvjerio vaš novinar koji je zatekao razvaljena drvena vrata magacina na Vrmcu ispred kojih je neko već po poljani rasturio dio arhivskih facikala, registratora, dokumentacije i tehničkih nacrta nekadašnjih Jugoocenijinih brodova. Na vratima je i dalje veliki metalni katanac koji su prije oko pola godine, nakon prvog obijanja objekta na Vrmcu, postavili radnici Državnog arhiva iz Kotora. On je međutim, bio nedovoljan da sadržaj magacina što se nalazi na osami na vrhu brda, odbrani od nastrljivaca i provalnika koji su razvalili cijela vrata, pa sada u objekat koji je krcat arhivskom građom posloženom na drvenim policama i rasutom po podu, može ući bilo ko i odatle odnijeti što god ga interesuje.
Prema riječima Stevana Radunovića, direktora Državnog arhiva Crne Gore, arhivska građa Jugooceanije koja je osnovana 1955. u Kotoru a svoj posljednji brod je, pritisnuta dugovima, prodala 2002, osim u objektu na Vrmcu, smještena i u objektu te kompanije u naselju Zlatne njive u Kotoru, u nekadašnjoj Upravnoj zgradi Jugooceanije, te u objektu Lučke uprave na Peluzici. Upravna zgrada nekadašnjeg državnog brodarskog giganta, prodata je strancima, pa tako sada njome raspolaže firma Kotor Palace. Dio arhivske građe uskladišten u toj zgradi takođe je bio ugrožen, rasut i načet vlagom, ali su zalaganjem radnika Državnog i Istorijskog arhiva iz Kotora, preduzete najhitnije mjere , pa je građa privremeno sakupljena i obezbjeđena u jednoj od prostorina koje ne prokišnjavaju. Novi vlasnik zgrade pokazao je razmijevanje za ovaj problem, ali želi da država što prije iz njegove zgrade ukloni arhivu svoje firme koja formalno, još nije likvidirana.
„Državni arhiv je, u skladu sa zakonskim obavezama i ovlašćenjima, pratio i kontrolisao rad Jugooceanije u dijelu koji se odnosi na postupanje sa registraturskom i arhivskom građom. Za praćenje ovoga stvaraoca nadležan je Arhivski odsjek u Kotoru koji je redovnim obilascima, kontrolom stanja, davanjem stručnih sugestija i uputstava kao i izdavanjem naloga za otklanjanje uočenih propusta, nastojao da obaveže Jugooceaniju da postupa sa registraturskom i arhivskom građom u skladu sa obavezama propisanim Zakonom o arhivskoj djelatnosti. O tome svjedoči veći broj sačinjenih zapisnika, upućenih dopisa, izdatih naloga. Nažalost, u tim nastojanjima nije postignut željeni uspjeh, tj. nije vršeno redovno odabiranje arhivske građe i izlučivanje bezvrijednog registraturskog materija pa prema tome ni predaja arhivske građe Državnom arhivu, izuzev manje količine koja se odnosi na jednu organizacionu jedinicu« – kazao je Radunović. On je, u izjavi datoj prije nego što je otkriven najnoviji slučaj provale u magacinu na Vrmcu, ocijenio da »uslovi za smještaj građe Jugooceanije nijesu odgovarajući za tu namjenu i ne garantuju njenu zaštitu od oštećenja, a u nekim slučajevima čak i od uništenja.«
Direktor državnog arhiva je podvukao da zakonsku obavezu prema ovoj vrijednoj građi ima njen stvaralac – »Jugooceanija«, odnosno pravni sljedbenik te firme – Ministarstvo pomorstva i saobraćaja jer je Vlada bila većinski vlasnik kotorske kompanije. Iz resora ministra Ivana Brajovića ni više od mjesec dana nakon što su im »Vijesti« uputile pitanja u vezi sa arhivom »Jugooceanije«, nismo dobili nikakav odgovor, a u međuvremenu, lopovi su provalili i djelimično poharali objekat na Vrmcu.
Država da se postara o zaštiti svoje istorije
»Ispravno postupanje sa ovom građom je da se izvrši izlučivanje bezvrijednog registraturskog materijala, odabiranje i popisivanje arhivske građe, te njeno opremanje i predaja Državnom arhivu. Sve to su obaveze stvaraoca građe ili njegovog pravnog sljedbenika. Oni su dužni, pored ostalog i da informišu Državni arhiv o svim promjenama statusa i promjenama stanja građe. Međutim, u ovom slučaju ta obaveza nije izvršavana, tako da nemamo informaciju o pravnom statusu Jugooceanije, da li taj subjekt postoji ili je ugašen, te da li postoji njegov pravni sljedbenik. Nije nam poznato da li postoji subjekt sa kojim bi se moglo dogovarati i sarađivati u cilju zaštite ove građe. Stoga smo uputili dopis Ministarstvu saobraćaja i pomorstva kojim smo tražili te informacije i ukazali na aktivnosti koje bi trebalo preduzeti na zaštiti ove građe, uz potpunu spremnost da, u okviru naših nadležnosti i objektivnih mogućnosti u svemu tome budemo aktivni učesnik. Nadamo se da će inicijativa dati željene rezultate.- kazao je direktor Državnog arhiva Stevan Radunović.
Gigant koji je bio drugi u pomorskoj privredi SFRJ
Jugooceanija je sredinom 20.vijeka nastavila višestoljetnu bogatu tradiciju bokeškog pomorstva, a kompanija osnovana 1955 Kotoru, svoj je zenit dostigla u drugoj polovini osamdesetih godina prošlog vijeka kada je raspolagala flotom od 26 velikih trgovačkih brodova sa ukupno skoro 800 hiljada tona nosivosti. To je »Jugooceaniju« tada stavljalo na drugo mjesto na listu pomorskih kompanija moćne SFRJ, odmah iza riječke »Jugolinije«. »Jugooceanija« je katastrofalnu štetu pretprjela uvođenjem sankcija UN prema tadašnjoj SRJ jer su njeni brodovi od 1992 do 1995 bili blokirani po raznim svjetskim lukama. Nakon ukidanja sankcija, flota je ponovno pokrenuta, ali su nerazumni poslovni potezi i srljanje u velike bankarske kredite koje je aminovalo tadašnje DPS rukovodstvo »Jugooceanije« predvođeno predsjednikom UO Miodragom Vukovićem, ubrzo dovelo do konačnog poslovnog sloma i prodaje kompletne imovine najmoćenijeg bokeljskog brodara. Dokaze koje svjedoče o istoriji, razvoju i moći, ali i šteti – »Jugooceanijine« papire i arhivu, sada zbog nebrige države, razvlače lopovi, miševi i vlaga.
