31.9 C
Kotor

Slušaj online radio

Boka Kotorska – nesposobnost države da uvede red, hiljade eura ostaju neubrane po divljim sidrištima

Zbog sopstvene nesposobnosti ili neodgovornosti nadležnih institucija da posao dovedu do kraja, država i ove goidne gubi ogroman novac zbog toga što se brojne jahte koje pohode Boku Kotorsku – pogotovo Tivatski zaliv, sidre na svim mogućim mjestima i pri tome nikome ništa ne plaćaju.

Najilustrativniji primjer toga koliko privredni subjekti kojima je pružanje usluga veza jahtama u marinama osnovna djelatnost gube, a sa njima i država koja na usluge veza obračunava smanjenu stopu PDV-a od 7%, je super jahta „Eclipse“ koja pripada ruskom oligarhu Romanu Abramoviču, koji inače, raspolaže imovinom od preko 13 milijari eura.

Ovaj brod dužine 163 metra i deplasmana 13.564 tona, već šest dana od kada je u Tivat stigao iz Dubrovnika, stoji usidren u zalivu, na oko 600 metara od tivatske gradske rive Pine, odnosno oko 500 metara od gata 1 marine Porto Montenegro, nikome ne plaćajući ni centa za to.

Da se kojim slučajem vezala u toj marini, „Eclipose“ bi Porto Montenegru svakog dana, sada u špicu ljetnje nautičke sezone, plaćao po 5.656 eura, od čega bi 365 eura dnevno išla direktno u budžet države na ime PDV-a. Od 5 avgusta kada je impozanta jahta vrijedna oko 300 miliona eura uplovila u Boku do danas, zbog toga što „Eclipse“ besplatno stoji na sidru, a ne vezana u marini, po cijenama vezova za superjahte u Porto Montenegru, samo država je izgubila skoro 2.200 eura PDV-a.

Jahte danas na sidru u Tivatskom zalivu

Slična situacija je prethodno, danima bila i sa takođe impozantnom 101 metar dugom superjahtom „I Dynasty“ koja je dugo stajala usidrena jugozapadno od plićine Tunja, u blizini ostrva Gospe od Milosti u Tivatskom zalivu.

Ta jahta bi dnevni vez u Porto Montenegru plaćala 2.951 euro, od čega bi državni budžet svakog dana prihodovao po 207 eura. Vlasnik tog broda je kazahstanski tajkun Alijan Ibragimov koji raspolaže bogatstvom vrijednim 2 milijarde eura. Tivćani svakodnevno sa svoje rive mogu vidjeti najamanje dvadesetak većih ili manjih jahti koje besplatno usidrene stoje u zalivu, najviše sa sjeveroistočne strane ostrva Sveti Marko, ali i sa njegove južne i zapadne strane prema obali Krtola. Nijedan od tih brodova ni centa ne plaća za to što danima stoji na sidru, a ljudi koji na njiima borave, besplatno uživaju u moru i ljepotama Tivatskog zaliva. Sa većine tih jahti, tek povremeno se manjim čamcima-tenderima, neko od ljudi koji su te jahte uznajmili, prebaci do obale da posjeti neki od ovdašnjih ugostiteljskih objekata, ili samo posada jahte  na taj način dođe da sa broda iznese gomile vreća sa smećem koje onda oni pobacaju u najbliži javni kontejner na obali.

Strani jahtaši koji na specijalizovanim platformama na internetu, razmjenjuju iskustva sa raznih destinacija koje posjećuju, ne mogu se načuditi tome da u Boki, u Tivatskom zalivu mogu da se usidre maltene gdje god hoće i da ih niko znog toga ne opominje, te da je povrh svega, sidrenje potpuno besplatno. Takvog nečeg nema ni u jednoj konkurentskoj destinaciji u okruženju, a posebno ne u u sujednoj Hrvatskoj gdje je problematika sidrenja jahti jako precizno i vrlo strogo regulisana, te svako zvanično određeno sidrište na kojem se nautičari isključivo mogu ukotviti, ima svog operatera i naplaćuje usluge sidrenja kao i drugih evenmtualnih usluga koje operater sidrišta pruži usidrenoj jahti.

ECLIPSE na sidru u Tivatskom zalivu

U Crnoj Gori toga nema uprkos stalnim upozorenjima zainteresovane javnosti da se time ide na ruku bogatim jahtašima od kojih država, svejsno ili ne, naprostio ne umije da uzme novac, ako već ne želi da zaštiti sopstvenu prirodu. Naime, dok je jahta na sidru, a ne vezana u marini, ona pravi značajno više negativnih uticaja na životnu sredinu, počev od izduvnih gasova od rada pomoćnih motora-elektroagregata koji brod snabdijevaju strujom, preko oštećivanja sidrom i sidrenim lancima vrijednih ili zaštičenih vrsta na morskom dnu poput morske trave-posidonije, do nerijetkog bacanja sa jahte direktno u more raznih otpadaka ili nekontrolisanog izlivanja sadržaja brodskih tankova za tzv. sive vode. U Hrvatskoj se boravak jahti takvim sidrištima dnevno  naplaćuje po cijeni od 7 eura po dužnom metru broda, ili u visini od 50% cijene dnevnog veza u najbližoj marini, ako je sidrište direktno u njenom okruženju. Sve dodatne usluge pružene brodu počev od prihvata smeća ili sadržaja tankova sivih voda, nautičari dodatno plaćaju operateru sidrišta.

Zvanično, u Tivatskom zalivu postoji samo jedno sidrište, sjeverozapadno od marine Porto Montenegro, u akvatorijumu ispred naselja Donja Lastva, ali na njemu gotovo nikad nema usidrenih jahti. Sva ta plovila na sidru se zadržavaju u drugim djelovima zaliva gdje to ne bi smjeli da rade, ali Inspekcija sigurnosti plovidbe do sada ih nije adekvatno spriječavala da to rade, niti je Morsko Dobro koje je nadleđno da upravlja akvatorijumom, do sada odredilo i zvanično, sa navođenjem njihovih preciznih geografskih koordinata proglasilo djelove akvatorijuma Tivatskog zaliva za zvanična sidrišta koja bi imala svog operatera. Stoga su sva zalaganja i obećanja npr. Opštine Tivat da će se uvesti red u način na koji se sidre jahte u akvatorijumu pred tim gradom, za sada ostala samo mrtvo slovio na papiru, a ovdašnja privreda i državni budžet zbog ovakvog javašluka, svakodnevno gube ogroman novac koji ostaje u džepovima bogatih jahtaša.

Izvor:S.L.

Najčitanije