
Cijeli svjet je ušao u putanju jakih turbulencija, tektonskih poremećaja, političkih, društvenih i nadasve ekonomskih. Jedna mala država, i u njoj najmanja opština, očekuju nesrazmjerno veliki skup europskih zvanica, promocija naših dužnosnika je predstava vrijedna pažnje svekolikog puka.
Visoki gosti će boraviti u Porto Montenegru, Luštici Bay i ostalim mondenim rizortima koji suštinski nisu dio kao ni vlasništvo CG.
Našim gostima će biti predstavljen partikularno jedan od najlošijih aerodroma Europe, tek postavljeni dugo obećani sloj asfalta na bulevaru sigurno će impresionirati naše goste, oni dolaze u mediteransku državu koja se neznanjem i korupcijom odrekla pomorstva, htjeli mi to priznati ili ne, naša jedina privredna grana su zaduživanje, prodaja nepokretnosti i izdavanje nepokretnosti.
Ako se u naš privredni okvir doda korupcija, nepotizam i nepostojanje pravne države, sve pojave vidljive i običnom pučanstvu, teško je zamisliti da naši visoki gosti nemaju iste spoznaje.
Svjetska kriza 2008. je nastala zbog samo jedne loše pretpostavke, namjerno postavljene ili ne, a to je da tržišna vrijednost nekretnina u SAD može imati samo rast ili stagnaciju, nikako deprecijaciju. Desilo se upravo ono što se nije smjelo dogoditi, i imali smo krizu koja je zahvatila svjet.
Da li se CG može prepoznati u dogadjaju koji se već desio najvećoj ekonomiji svjeta, hazarderstvo je jedina odlika sadašnjeg upravljanja financijama i sadašnje ekonomske politike CG.
Tokom moje karijere imao sam priliku da mnogo putujem, neke analogije kojih se sjetim i koje mogu navesti, Tivat me geografski, kao brdo iznad mora asocirao na Monaco, dakako mnogo manje urbanistički prikladan, ali u nekim konturama je mogao podsjećati na njega. Prelijepi rizorti koji su izgradjeni u Boki su me često podsjećali na rizorte Zapadne Afrike, gdje u lokalne siromašne naseobine i zajednice imate prelijepe izolovane rajeve dostupne bogatim strancima.
Opsena i samozavaravanje su pojave koje spriječavaju racionalan pristup rješavanju problema, i kao takve ne mogu dovesti do katarzičnog iskoraka jednog drušva. Sinteza regresivnih pojava u CG je jasna, i svima vidljiva, ali niko nema namjeru da se njome bavi, lakši put je uvjek izbjegavanje suočavanja sa istinom.

Koje kvalitete smo mi uspjeli da ugradimo i izgradimo u CG, naša ljudska stručna baza je veoma siromašna, a i takva nema šansu u duelu sa nepotizmom i klijentelizmom. Rezultat takvog pristupa je da kvalitetni ljudi traže druge adrese i države za valorizaciju znanja i stručnosti, dok kod nas ostaje sterilna političko interesna elita, koja zbog svoje neproduktivnosti i neznanja inklinira jednostavnoj rasprodaji jedino vrijednog što CG ima, a to je prostor.
Sjaj samita i visoke zvanice koje će nas posjetiti neće nam stvoriti novi kvalitet, njega moramo sami stvarati.
Zavjese će se spustiti, zvanice otići, kokteli okončati, a mi ćemo biti ono što smo ijuče bili.
Prodavat ćemo prostor CG i izdavati nekretnine tokom dva mjeseca ljeta, zaduživat se kod bilo koga ko je spreman da nam za visoke kamate posudi novac, a odsustvo vladavine prava, klijentelizam, nepotizam i korupcija će nastaviti da budu koordinatni sistem CG.
Vjerujem da se može bolje i više, ali samo ako se imaju dobre namjere i bez sujeta.
/Goran Sindik ing. pomorstva/

