8. mart je dan na koji se prisjećamo borbe za ženska prava. Prava, koja danas shvaćamo kao sasvim uobičajenu pojavu u društvu, a ne tako davno bila su puki san, za koji se, na korist svih, izborila nekolicina žena.
Ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. marta 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uslova i niskih plata. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.
Protesti 8. marta događali su se i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plate i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila ‘Međunarodni dan žena’ na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin.
Sljedeće godine je Međunarodni dan žena obilježen od preko milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Ti događaji su koincidirali s požarom u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku, nakon koga su slabe mjere sigurnosti na radu okrivljene za veliki broj žrtava. U početku prvog svjetskog rata žene širom Europe su 8. marta 1913. održale demonstracije za mir.
Demonstracije povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji bile su prvi stadij ruske revolucije. Nakon oktobarske revolucije, boljševička feministkinja Aleksandra Kolontaj nagovorila je Lenjina da 8. marta postane državni praznik, te se tokom sovjetskog razdoblja koristio za obilježavanje “herojstva radnica”.
Sto godina nakon što su žene dobile pravo glasa ili su prvi put izabrane u parlament u nekim zemljama EU, podaci pokazuju da su žene i dalje nedovoljno zastupljene u politici i javnom životu, u Europskom parlamentu, nacionalnim parlamentima i vladama te lokalnim skupštinama.
Argumenti za rodnu ravnotežu u politici su brojni i ne idu u korist samo ženama i političarkama, već i samim strankama i ostatku društva. Napokon, žene čine polovicu stanovništva i trebaju biti bolje zastupljene u strukturama moći. Zato borba za žensku ravnopravnost još traje.
I ako želite pokazati znak poštovanja svojim ženama, možete to učiniti i danas često potcjenjenim cvijetom, karanfilom. Karanfil, i to crveni, cvijet je koji se često daruje za Dan žena jer simbolizira i borbu za radnička prava, a nosi i mnogo druge simbolike kao što su poštovanje, divljenje i zahvalnost.
Drage žene sretan vam vaš dan!
