25.8 C
Kotor

Slušaj online radio

“Nakon 11 godina rada na istoj kompaniji, dobio sam otkaz jer sam se odbio cijepiti…”

Brod – foto Boka News

Prošlo je tačno dvije i pol godine otkako svakodnevno slušamo samo o pandemiji koronavirusa. Ne treba ni govoriti da je pandemija svakoga oštetila na svoj način. Nitko nije prošao “lišo”.

Ali ipak, usudimo se reći da su upravo pomorci ti koji su najviše propatili tijekom cijele pandemije, i nažalost još uvijek pate. Gotovo sve brodarske kompanije uvele su cijepljenje kao obvezan uvjet za ukrcaj. Bez toga ništa. Uz putovnicu, matrikulu, brevete i liječnički, covid putovnica je postala svakodnevica. Do jučer nismo znali što je to, a sad vrijedi jednako kao i pomorska knjižica ako se želiš ukrcati.

Mnogi pomorci su upravo zbog cjepiva, odnosno zbog odbijanja istoga, ostali bez posla. Nije bilo pregovora. Pitanje je bilo samo: jesi li cijepljen ili ne? I to je to, dalje nema diskusije. Iste covid zahtjeve imale su gotovo sve kompanije, koje su, naravno, prvenstveno išle zaštiti sebe, stavljajući taj težak zahtjev pred pomorce.

Donosimo vam priču jednog pomorca, koji je želio ostati anoniman. Pomorac iz naše priče je, nakon što je odbio cijepiti se, dobio otkaz na kompaniji na kojoj je proveo dugih 11 godina…

Koliko ste godina proveli na brodu?

Plovim ukupno 18 godina, a zadnjih 11 godina bio sam na tankerima, na istoj kompaniji. Prije toga sam bio na na brodovima za rasuti teret i kontejnerašima.

Pomorstvu me privuklo to što sam oduvijek znao da želim biti pomorac. I prije nego što sam uopće upisao Pomorski fakultet, znao sam da želim ploviti. S druge strane, zadržalo me to što sam se u tome “pronašao”.

Iako je dosta stresno, za mene je i dalje zanimljivo i izazovano.

Recite mi, je li posao prvog časnika palube na tankeru jako stresan?

Da, istina je. Jako je stresno, malo se spava, puno se radi. Ali, kao što sam već rekao, unatoč svemu dinamično je i izazovno okruženje i to je ono što ljude privlači poslu.

Je li pandemija, po Vašem mišljenju, otežala posao pomoraca?

Da, jako je otežala. Prije svega, nema redovnih smjena i krše se ugovori od strane kompanija. Pomorcima se priča da određene luke ne vrše iskrcaj pomoraca. Takav primjer nam se nedavno dogodio u jednoj francuskoj luci, gdje je bila moguća smjena, a kompanija nam je rekla da nije moguće napraviti smjenu. Zapravo je prava istina da kompanije na taj način štede i smanjuju broj smjena godišnje. Zašto godišnje, pitate se? Zato što se budžet pojedinog broda i flote gleda kroz godišnji period. Dokaz tome su ogromne zarade kompanija u pandemiji i pad prometa aviokompanija. Pomorci su po statistici bili pri vrhu kao klijenti aviokompanija. Oni su bili ti od kojih su aviokompanije zarađivale jako puno.

Zašto ste se protivili cijepljenju?

Prije bih rekao da sam protiv načina na koji je cjepivo došlo na tržište, na koji ga način forsiraju i prisiljavaju ljude da se cijepe. Velika većina mojih kolega reći će da ih nitko nije prisilio. Pričao sam sa Filipincima i Indijcima i potvrdili su mi da ako se ne cijepe, ne smiju doma, a znamo da cijepljenje u Indiji i Filipinima nije obavezno. Isti primjer imate sa Amerikom i mnogim drugim državama, gdje za njihovo stanovništvo nije obaveza cijepljenje, a za pomorce i turiste je obvezno.

Tvrde da imamo izbor, ali to nije istina jer dobiješ otkaz ako nisi cijepljen. Znači, u cijeloj priči je nebitno dugogodišnje iskustvo, znanje i lojalnost kompaniji. Samo je bitno jesi li se i koliko puta cijepio. Još veći apsurd je da pojedine kompanije uvjetuju cijepljenje za novopridošle pomorce, a dugogodišnji članovi ne moraju se cijepiti. Gdje je tu logika? Ja je ne vidim.

Jeste li očekivali da će kompanija odobriti to što ne želite primiti cjepivo?

Očekivao sam ono što se i dogodilo, da će me kao broj samo izbrisati, kao da nikada nisam ni postojao za njih. Velika i jaka kompanija nije mi niti javila službenim putem da sam dobio otkaz, nego sam saznao od prijatelja koji ima njihovu aplikaciju, na kojoj su to objavili. Sramota.

Je li Vam sada žao što se niste cijepili?

Ne, nimalo ne žalim za ničim. Da se ponovo dogodi ista ili slična situacija kao ova, gdje se ne poštuje čovjek, njegovo iskustvo, znanje, lojalnost i stručnost, nego samo profit, učinio bih to ponovo.

Odbio sam zbog svog osjećaja da je to pogrešno i lažno. Zato što se u ljudskoj povijesti još nije stvorio lijek koji ima samo pozitivne strane svog učinka. Zato što se od samog početka nameće cjepivo i s njim ucjenjuje. Nažalost, ne samo pomorce, nego i sve ostale.

Biste li željeli nešto posebno poručiti drugim pomorcima koji su se našli u sličnoj situaciji kao i Vi?

Da i dalje ustraju u svojoj odluci i da pokažu da nisu na prodaju i da ima puno bitnijih stvari u životu od onih materijalnih. Ja ovaj posao zaista volim, ali mi je to i dalje samo posao. Obitelj i zdravlje su mi uvijek na prvom mjestu.

Da ste tek sad počeli karijeru pomorca i to u ovo vrijeme pandemije, biste li se upustili u sve to s obzirom na sve mjere kojih se danas pomorci moraju pridržavati?

Ne bih je mogao ni započeti jer je prvi i očito jedini uvjet da sam cijepljen.

Jeste li se prebacili na drugu kompaniju na kojoj cjepivo nije potrebno ili ste pronašli posao na kopnu?

Trenutno sam na drugoj kompaniji na kojoj nije potrebno cjepivo, ali sam se morao prekvalificirati pa više ne radim kao oficir. Spreman sam i za posao na kopnu, u slučaju da se i na ovoj kompaniji u budućnosti budem morao cijepiti. Što bismo mi s Kvarnera rekli: “Krepat, ma ne molat”.

Prije svega mi je jako važno da imam punu podršku svoje obitelji i da smo svi u tome jednaki i da kritički razmišljamo. Ako je proizvođač cjepiva rekao da je cjepivo sigurno i djelotvorno, a bez ikakvih dugoročnih studija, onda imam svako pravo biti sumnjičav i kritičan. Ne žalim za ničim jer znam da je moja odluka bila ispravna.

Imate li neke savjete za mlađe kolege koji se tek upuštaju u pomorstvo?

Da od samog početka imaju na umu da koliko god bili dobri i kvalitetni, da su i dalje samo broj i da će ih zbog cjepiva ili sličnih stvari, kao i mene, vrlo lako zamijeniti. To ne znači da trebaju odustati od svog poziva, nego samo da budu oprezni i realni s očekivanjima i da prije svega misle na sebe, a ne na novac.

/Katarina Mitrović/

Najčitanije