12.9 C
Kotor

Slušaj online radio

Od Orahovca do Vranovog brda i Perasta sa “Vjevericom”

Uživali i manje kondiciono spremni i oni iskusniji planinari



Divan nedjeljni sunčan dan, 18. februar, kao stvoren za pješačenje, grupa planinara i planinarki, okupljenih pri PK “Vjeverica” iskoristili su za šetnju starom austrougarskom stazom od Orahovca preko Vranovog brda sa tvrđavom Sv. Andrija, do Perasta.

Jedna od najljepših staza u bokokotorskom okruženju, zbog svoje specifične konfiguracije kategorisana kao “srednje teška”, bila je veliki izazov i uvijek inspirativan doživljaj za stare, iskusnije članove kluba, a posebno za one koji su se prvi put našli na njoj. Planina zbližava ljude, te su se tako na ovoj stazi družili ljubitelji prirode iz Budve, Podgorice, Tivta, Herceg Novog, Risna, Kotora, pa i Dubrovnika.

Vodilo se računa da jednako uživaju i oni koji su dobre fizičke kondicije i oni koji su na putu da je steknu, tako da se brzina hoda prilagođavala onim najsporijima.

Foto – PK Vjeverica i M.D.P.

Prvi put sa “Vjevericom” je i Biserka Pešić iz Budve, koja je na turu došla zajedno sa komšinicom Tanjom, Ruskinjom i “starim članovima kluba”- svojom sestrom Bojanom i sestrićem Vukom. Zadovoljna je što je uspjela da savlada kamenitu stazu, s obzirom da je nedavno imala povredu, te je morala da bude obazriva i da hoda sporije. U tome joj je velika podrška bila Mirjana Petrović, višegodišnja članica PK “Vjeverica”, koja ju je pratila u stopu cijelim putem.

-Super je bilo prvi put sa “Vjevericom”, Mirjana me dobro pazila od početka do kraja, išla je ukorak sa mnom. Staza je bila zahtjevna, a ja nisam mogla brže, pazila sam da se ne povrijedim. More, zaleđe, sve je divno, družimo se još, poručuje Biserka, koja inače zajedno sa sestrom igra u seniorskoj postavi Folklornog ansambla “Stara Budva”.

Upoređujući podatke sa raznih aplikacija za mjerenje kilometraže, učesnici ture zaključuju da su prešli ukupno oko 15 kilometara, sa visinskom razlikom od nule do oko 700 metara nadmorske visine, uz predivne vidike sa raznih punktova. Na svakoga je dubok utisak ostavio pogled na padinu sa ruralnim gornjeorahovačkim ambijentom u čijem središtu je ruševna seoska škola, vidikovac sa kasarne poviše Gornjeg Orahovca, sa vizurom ka Zalivu i pogledom na nedavno obnovljenu crkvu i Velje selo, bokeljska panorama sa starog akustičnog gumna iz napuštenog sela Kljavići, gdje su učesnici ture, uz radost i smijeh, zajedno zapjevali. Pri usponu ka tvrđavi Sv. Andrija, prošli su pored starih kamenih kuća, gdje su još uvijek sačuvani tragovi nekadašnjeg života, kraj brojnih suhomeđa i zaraslih livada, zaboravljenih svjedoka seoskih poljoprivrednih gazdinstava. Rascvali šafrani i visibabe obasjani zracima sunca ljepotom su pozdravili prolaznike, a pogled na sjever, ka stamenom planinskom vijencu, otkrio im je čari i težinu surovog krša.

Milan Drobnjak, profesor fizičkog vaspitanja iz Podgorice, pretprošle nedjelje je obišao Vrmac, prošlog vikenda se ispenjao na Pestingrad, a ovom turom na Vranovom brdu zaokružio je svoju “bokeljsku planinarsku priču”. Već šest godina planinari sa raznim klubovima.

-Oduševljen sam ovim primorskim stazama sa predivnim vizurama na Boku, koje su konstantne, ne prekidaju se tokom hodanja. Dosta ljudi smo sreli na vrhu, raznih kultura i nacija. Drago mi je što sam ovom turom napravio svoj planinarski krug oko Boke, kaže Drobnjak, prvi Crnogorac koji je zvanično odradio olimpijski triatlon 1996. godine u Beogradu.

Nemanja Kovačević, arhitekta iz Sarajeva (Pale), već godinu dana živi na Luštici i želi da istraži bokeljsko zaleđe, da obiđe crnogorske planine. Kaže da je dan sa 170C bio kao stvoren za šetnju.

-Oduševljen sam ekipom, druženjem, atmosferom, divni su pogledi sa svake moguće tačke gdje smo bili. Drugi put sam sa “Vjevericom”, bio sam na Krstac, dopalo mi se i namjeravam da nastavim zajedničko istraživanje bokokotorskog zaleđa, kaže Nemanja.

Prva klupska tura ovo je i za Tonija Pejića iz Dubrovnika, koji je nedavno postao član PK “Vjeverica”.

-Prvi put mi je ovdje, prekrasna je tura, predivni pogled cijelo vrijeme na Bokokotorski zaljev. Priroda je divna, sa orahovačke strane šafrani su lijepo procvjetali, a sa peraške bande brao sam plodove opuncije (indijske smokve), saznao sam od drugarice Ruskinje da su bogati vitaminom C.  Čuo sam za “Vjeverice” I odlučio sam da se učlanim u klub poslije dvije godine samostalnih planinarenja. Imam puno prijatelja u Kotoru, više sam planina obišao u Boki i Crnoj Gori no u Hrvatskoj- na Sniježnici sam jedan put bio. Preporučujem ovu turu svima iz Dubrovnika, kao i onima sa sjevera Crne Gore, kaže Toni za Boka News.

Dječja tura u Orahovcu

Mališani uzrasta od četiri do deset godina iz Risna, Dobrote i Kotora, zajedno sa svojim bakama, tetkama, majkama, uživali su istoga dana u prvoj do sada organizovanoj “Vjeveričjoj” turi za djecu, koju je osmislila Anja Moroz, članica Kluba, zajedno sa sinom Janom.

Okupili su se kod crkve Sv. Đorđa u Orahovcu, gdje im je “domaćica” poklonila ručno rađene medenjake sa logom PK “Vjeverica”. Odatle su laganom šetnjom obližnjim stazama upoznali jedni druge, razgledali ambijent drevne zidine u stijeni, igrali se loptom na livadi, vukli konop, pričali o prirodi i drugarstvu, umili se na orahovačkom izvoru, te doma ponijeli boce sa izvorskom vodom. Nakon dva ipo sata igre na čistom zraku, u prirodi, šest dječaka i tri djevojčice složno su poručili svojoj vodičkinji: “Hoćemo još!”. Ovo je nadahnuće za dalji rad aktivista/kinja “Vjeverice” da se još više posvete ovakvim programima za djecu.

/M.D.P./

 FOTO: Vjeverica

Najčitanije