12.1 C
Kotor

Slušaj online radio

Otkrivena slabo poznata baština Visa: Rudnici-špilje nastale vađenjem pijeska

Foto HINA

Široj javnosti slabo poznatu baštinu rudarskih špilja na otoku Visu, koje su nastale vađenjem kremenog pijeska, otkrila je i opisala skupina hrvatskih speleologa te ih tiskala u netom objavljenoj knjizi „Rudnici-špilje otoka Visa“.

Višegodišnjim rudarenjem kremenog pijeska, koji su Višani prodavali poznatoj tvornici stakla Murano u Veneciji, nastajale su u relativnom plitkom sloju stijena podzemne prostorije različite veličine.

Kopači su također nailazili na prirodne špiljske prostore s kojima su spajali iskopane rovove i tako je nastalo tridesetak podzemnih pojava koje su speleolozi nazvali rudnici-špilje.

Branko Jalžić, Ante Gracin i Zoran Demaria više godina su terenski istraživali viške rudnike i objedinili svoja znanja s podacima iz literature u knjigu od 155 stranica koju je izdalo Hrvatsko biospeleološko društvo.

Knjiga „Rudnici-špilje otoka Visa / Cave mines of the Vis island“ hrvatsko-englesko je izdanja s velikim brojem kvalitetnih fotografija.

Tri viška sloja kremena

Kvarcni pijesak Višani su iskapali od kraja 18. do sredine 20. stoljeća, sporadično i kasnije, a danas su špilje-rudnici uglavnom nedostupne i pamte ih samo najstariji otočani.

Publikacijom želimo vratiti iz zaborava dio kulturno-povijesne baštine otoka Visa i približiti je široj javnosti, ističu autori.

U knjizi je predstavljena povijest rudarenja na Visu i alati kojima su se kopači služili a koji su nađeni u rudnicima. Također, autori daju osnove geologije otoka, posebno o kremenu.

Slojevi kremena, koji su na Visu vulkanskog podrijetla te su se vjerojatno taložili kada su nastajale i postojeće karbonatne stijene, protežu se duž cijelog otoka debljine između pola metra i više od šest metara. Pojavljuju se obliku homogene stijene i sipke mase koju su ljudi lakše koristili. Geolozi su zabilježili tri sloja kremena ili kvarca.

Autori su posebnu pažnju posvetili biospeleološkim istraživanjama i u rudnicima-špiljama našli podzemne životinjice, od kojih su neke još uvijek poznate samo s toga otoka, kao što su kukci Rađina špiljska pipa i mali viški podzemljar.

Najveći Veliki rudnik

Središnji dio knjige čini pregled 29 rudnika-špilja. Za svaki lokalitet autori su dali opis, speleološki nacrt i skice, te fotografije podzemnih prostora i faune.

Najveći među njima je Veliki rudnik, duljine 380 metara, s velikim dvoranama i labirintima hodnika. Dio njegova stropa je urušen. U njemu zimuju kolonije šišmiša.

Po dužini slijedi Kmegla s 233 metra duljine. U Jami od vore, duljine 164 metra, nalazi se podzemna dvorana veličine 20×25 metara.

U prirodnim podzemnim šupljinama s kojima su se spajali rudarski rovovi, nalaze se sige raznih oblika i veličina. Primjerice, u Špilji od vore, nađen je sigasti stup viši od dva metra, a neki su širi od 30 centimetara.

Višani nisu imali posebna imena za rudnike, nego su ih sve zvali Spila ol vore ili Rudnik ol vore. Autori su samo za tri rudnika u literaturi pronašli nazive, pa su špiljama dali imena povezana s toponimima. Višegodišnji terenski rad na istraživanju, obradi i publiciranju nalaza, autori su izveli bez naknada.

Izvor:Hina

Najčitanije