Poznati književnik i pisac iz Herceg Novog Nikola Malović pozvao je članove facebook grupe Volim Boku Kotorsku da svojim fotografijama ilustruju njegov novi roman. U pozivu Malović poručuje:
Dragi članovi Grupe, divim se vašem radu. Ko se ne bi divio plemenitoj, gotovo dječjoj želji da bez prestanka objavljujete najljepše fotografije najljepšeg zaliva na svijetu. Bravo!
Želio bih da mi budete ilustratori romana čiji je glavni junak galeb Simon, sa Mamule. To neće biti roman za djecu iako će djeca moći da ga čitaju.To će biti roman za odrasle, štampan ćirilicom, iz pera nagrađivanog srpskog pisca iz Boke Kotorske.
Ovo kazujem zarad poslovice po kojoj najprije moraš znati ko ti zbori, pa što ti zbori. No valja dodati kako će galeb Simon biti naprosto galeb, ni Srbin ni Hrvat. Nego ptica Božja.
Roman će imati 3 glave i 40 (+/-) poglavlja. Volio bih da svako poglavlje ilustrujem nekom od 40 najboljih fotografija raznih autora, članova Grupe.
Vi biste kao autori meni poklonili fotografiju, i ona bi, s potpisom ispod svake, tj. podatkom ko joj je autor, bila objavljena u prvom, i svim mogućim kasnijim izdanjima romana. Vaše fotografije srasle bi sa knjigom. Dakako, potpisali bismo ugovor o foto-poklonu, da bi izdavačka kuća imala u pravnom smislu odriješene ruke.
Roman s naslovom „Galeb koji se smeje“ bio bi u cjelosti objavljen na ijekavici, po svoj prilici u najvećoj izd
avačkoj kući u regionu, u Laguni, čiji sam domaći autor broj 009, od sadašnjih već preko 300, što je poprilično kuriozitetno.
Supruga i ja, kao i Knjižara So, pominjemo se u romanu u kome ljudi po bokeški pričaju sa galebovima, u vremenima kada zbog kriminalne gradnje, galebovi bivaju istjerani sa ostrva Mamula. Pa i galeb Simon, sa galebicom Anom, i sinovima, Leonidom i Tomom.
Na ustupanju fotografija bih se članovima Grupe zahvalio tako što bismo supruga i ja sve autore fotografija pozvali na nekoliko zasebnih ručkova (imamo veoma mali stan, i u njemu mali sto) tokom kojih bi se ručkova parićalo isto: pašta s mušljama, i salata, i beškot za one koji jedu paštu sa beškotom kao ja, i vino, i slatka delicija, i bome kafa, finalmente…
Dragi članovi Grupe, zaista vjerujem da sam na tragu književne forme koja može dostojno da naslijedi „Malog pirata“ Anta Staničića, i želio bih da mi kao starom Bokelju date ruke.
Koji su mi foto-motivi potrebni?
Potrebne su mi najbolje od najboljih fotografija Boke. Sve slike iz vazduha – iz galeblje perspektive – dolaze u obzir. Sve što može da vidi galeb, čak i kad stoji na parapetu ili ponti, takođe dolazi u obzir.
Ukoliko moja ideja zaživi, pa se „Galeb koji se smeje“ primi i kao štivo za djecu, dobili bismo jedinstvenu slikovnicu u istoriji svjetske književnosti.
Pozivam vas da budete dio ove priče. Imamo vremena do 23 juna.
Pišite mi i u dobroj rezoluciji šaljite fotografije-koje-pričaju na adresu: nikolamalovic1970@gmail.com
Biram 40 najboljih motiva. Prednost svakako dajte ljetnim motivima. Pogledajte što ste snimali prošle godine.
Preko FB-a prenosim novitade, kako budu nastajale i kako se cijela ova priča bude razvijala.
Supruga Viktorija i ja smo računali, ako je to pravi glagol, s kim bismo se to rado družili uz objed, a da nisu kumovi, rodbina ili prijatelji koje je ionako dokazalo vrijeme.
Pa smo shvatili da su to upravo plemeniti članovi FB grupe Volim Boku Kotorsku. A što je bolje nego, ako Bog da, upoznati se još bolje uz jelo i piće, divnim povodom. Kažite po duši?
Prugastoplavi pozdrav, Nikola Malović!
