Na ribanju sa Rihardom Rikijem Fenclom sa Mula
Često se govori o zaštiti tradicionalnog ribolova kao nematerijalne kulturne baštine Boke Kotorske, posebno Mula, ali je tradicionalnih ribara sve manje, jer je i ribe u Zalivu sve manje. Jedan od rijetkih koje svakodnevno možemo vidjeti kako riba sa neke od ponti je i Rihard Riki Fencl, pasionirani ribolovac, starosjedilac sa Mula, kome je ribolov način života s morem i pored mora. Svakoga jutra Riki odlazi na neku od ponti sa svojim ribarskim štapovima, koficom za ulov, daščicom i nožićem za njeskanje mušljama, drvenom stolicom za sjedenje – jednostavnom opremom za ribanje sa obale. Važno je da se izlazi svaki dan, kada to vremenske prilike dozvoljavaju, a ribarska je sreća kako kad- danas ima ribe, sutra je nema i tako iz dana u dan. Važno je biti postojan i uporan, a trud će donijeti i rezultate. A možda je to i blagoslov Bl. Ozane, jer ovog 27. aprila doma se vratio sa punom koficom.
– Danas mi je začudo bio lijep ulov- dvije oradice, par rombuna, šparova, što je zadnjih godina sve rjeđe vidjeti. Rijetko se dešava i da se na jedan mamac na udici zakače dvije ribice, kao sad. Zavolio sam da ribam uz đeda, uz komšije, od djetinjstva. Majka mi je rođena na Mulu i ta ljubav se prenosi sa generacije na generaciju, kaže Riki u razgovoru za Bokanews. Nije zadovoljan sadašnjim stanjem ribljeg fonda, a još manje statusom tradicionalnih ribara. Kao penzionisani pomorac- osoba sa invaliditetom, Fencl ribajući dopunjava skromni kućni budžet i raduje se kada se doma vraća punih ruku. Dio ulova, kada ga ima, ostavlja za potrebe domaćinstva, a dio prodaje lokalnim ugostiteljima, ali zadnjih godina za to ima sve manje prilike.
– Ako uzmemo jedan prosjek prije tri godine, kada sam mogao da pomognem kući sa dvije-dvije ipo hiljade eura godišnje, da mi čisto ostane za sezonu, od maja do oktobra da mogu uhvatiti ribe samo na štap i na karolu, prošle godine sa te dvije ipo `iljade sam „pao“ na 50 eura za cijelu sezonu, s tim što sam u junu, pošto nije bilo ribe, batalio ribanje. Riblji fond je opao za nekih 80 posto.
To možemo „zahvaliti“ prvo brodovima, koji su devastirali morsko dno i poremetili prirodno stanište ribljih jata, zatim prevelikom izlovu, a na kraju i nepostojanju i nepoštovanju ikakvih zakona, posebno nepoštovanju perioda mrijesta, kada treba da bude zabranjen izlov. Navodno, Institut za biologiju mora ima nekog kontrolora koji prolazi obalom i „zafrkaje“ ove starce od 60 godina koji su izašli ispred kuće i bacili udicu da uhvate dva šparića za mačku, on njima naplaćuje kaznu, a ove koje bacaju šest-sedam kilometara mreže, njih ne smije dirati, jer bi završio bez posla, kaže Riki.
Sjeća se da je u dijelu Kotorske Luke, tamo gdje se danas vezuju i ukotvljuju kruzeri, sve do rive nekada bilo jedno od najboljih mrijestilišta škampi, koje je danas potpuno devastirano- više ne postoji.
-Ti škampi su po mesu bili dobri i poznati, ali toga više nema. Da bi se uhvatilo kilo škampa treba poći ispod Oravca ili na Sveti Stasije. A i do mušalja se zadnjih mjeseci sve teže dolazi, zbog pojave bolesti koja izaziva njihov pomor. Kako god bilo, još uvijek ne odustajem od ribanja, radujem se svakom novom danu na obali uz more i svakoj ulovljenoj ribi, kaže Rihard Fencl, koji je i darovit za pisanje pjesama. Očigledno je da ga nadahnjuje kontakt sa morem, prirodom, te planira i da uskoro objavi zbirku poezije.
/M.D.Popović/
