Trebalo bi uvesti specijalnu taksu za ulazak kruzera. Ako hoćete da doživite najljepši zalazak sunca, a veliki ste zagađivač, to mora da se plati – poručio je poručio je premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović na prvoj Međunarodnoj konferenciji o ekonomiji i biznisu (MICEB) koju Ekonomski fakultet Univerizeta Crne Gore organizuje na temu Održivi razvoj – tranzicija ka zelenoj ekonomiji.
Rekao je da se u tom pogledu ne bi trebalo plašiti smislenih odluka.
– Unikatna zemlja i unikatna mjesta moraju da se plate – to je kompenzacija za štetu i zelene projekte – podvukao je Abazović.
JU Muzej i galerijaTivat,u okviru Festivala vjetra, organizuje Festival etnografskog filma revijalnog karaktera, koji će se održati 26. maja od 18 sati i 27. maja u 19 sati.
Prve noći festivala biće prikazana 3 filma: “Maćanske ploče” režiserke Snežane Šaponjić Ašanin, “Nema više ni roga ni kopita” u režiji Vladimira Boceva, i film PredragaTodorovića “LU-LU LU-LU”. Filmovi su posvećeni nematerijalnoj kulturnoj baštini kroz akcenat na širenju svijesti o značaju očuvanja elemenata kroz koji se lokalne zajednice, grupe i pojedinci identifikuju.
Druge večeri festivala posjetioci će imati priliku da pogledaju film Ivana Milosavljevića “Plava granica”, kao i film “Januar” italijanskog režisera Andree Graselija.
Otvaranje festivala, kao i projekcije filmova, održaće se na prizemlju galerijskog prostora. Gost FEFA biće Saša Srećković,muzejski savjetnik Etnografskog muzeja u Beogradu i dugogodišnji saradnik na festivalima etnografsko-antropološkog karaktera u Beogradu i šire.
Kitovi ubojice teško su oštetili jedrilicu pored južne španjolske obale, objavila je u četvrtak lokalna spasilačka služba, u posljednjem od više desetaka napada orki na plovila zabilježenih ove godine uz španjolske i portugalske obale.
U ranim satima u četvrtak, skupina orki probila je krmu i probušila trup broda koji je plovio prema Gibraltaru. Četveročlana posadu pozvala je španjolske vlasti u pomoć, rekao je glasnogovornik spasilačke službe.
Spasioci su brodom i helikopterom pohitali u pomoć posadi na 20-metarskom brodu Mustique koji je plovio pod britanskom zastavom. Nakon toga je radi popravka usidren u luci Barbate u provinciji Cadiz.
Prema istraživačkoj grupi GTOA, koja prati populacije iberskih orki, incident se dogodio nakon barem 20 interakcija samo u Gibraltarskom tjesnacu između malih plovila i tih morskih predatora. Godine 2022. prijavljeno je 207 interakcija, pokazuju podaci GTOA-e.
Rano u maju, jedrilica Alboran Champagne doživjela je sličnu sudbinu kad se sudarila s tri orke pola nautičke milje dalje od Barbate. Brod nije bilo moguće usidriti jer je bio potpuno poplavljen, pa je ostavljen da potone
Prema uputama španjolskog ministarstva prometa, kad god brod uoči bilo kakvu izmjenu u ponašanju orki, bilo iznenadnu promjenu smjera ili brzine, treba napustiti područje što je prije moguće i tako izbjeći daljnje uznemiravanje životinja.
Svaka interakcija između broda i orke mora se prijaviti vlastima, dodalo je ministarstvo.
Iako poznati kao kitovi ubojice, zaštićene orke dio su obitelji dupina. Odrasle životinje mogu doseći dužinu od osam metara i težiti do šest tona.
Marijan Žuvić, legenda Slobodne Dalmacije, njen prvi časnik palube, chief koji o brodovima zna sve.
Prenosimo dio intervjua objavljenog povodom 80. godišnjice Slobodne Dalmacije.
“Dočekao nas je s pravim iznenađenjem u rukama: izvornim brodskim dnevničkim knjigama s “Brigitte Montanari”, talijanskog broda nakrcanog opasnim plinom koji se bio potopio u Murterskom moru, a izvađen je četiri godine kasnije. Taj slučaj pratila je cijela zemlja!
– Daleko najveći publicitet imala je nesreća “Brigitte Montanari”: prevrnula se 16. 11. 1984. godine, između otoka Tetovišnjaka i Mrtovnjaka, potonuvši na dubinu od 82 metra. Prevozila je ukapljeni vinil-klorid-monomer za Jugovinil u Kaštelima. I nitko nije znao što bi i kako, nije bilo takvih iskustava, strahovalo se od katastrofe i trovanja. Brod je bio četiri godine na dnu mora. Pratio sam detaljno tu priču. Tri člana posade su poginula. Na koncu je brod podignut s dna, plin je prekrcan u drugi talijanski tanker, a “Brigitta Montanari” otegljena u Sveti Kajo i izrezana.
Pa odakle vam dnevnici?
– Otišli smo bili u Rezalište i direktor Slobodan Žanetić govori mi da ponesem koji suvenir. Dobro, ja ću ključeve kabina i tri knjige brodskih dnevnika. Bili su četiri godine u moru, još se voda iz njih cijedila. Dnevnici su se osušili kod mene na balkonu i završili u posebnoj kutiji koju nitko nije vidio do danas, kada ih mi gledamo, 35 godina kasnije, jer sam bio i zaboravio na njih. Evo ih sada na danjem svjetlu za 80. rođendan Slobodne Dalmacije. I još su čitki! Mirita li to svečarskog povoda?!
Kada vam je “Slobodna” objavila prvu vijest?
– U svibnju 1969. godine, još kao srednjoškolcu, u rubrici “Pomorstvo” koju je uređivao Bruno Tomić. Redovito sam donosio male vijesti iz pomorstva, a uz Tomića bili su tu sve stariji novinari, meni su svi izgledali strogo kao profesori.
Ima vas i u enciklopedijama?
– Kako ne, najmlađi suradnik Pomorske enciklopedije JAZU! Tu sam, među ostalim, objavio i natuknicu o čuvenim američkim teretnim brodovima klase Liberty. Izgrađeno ih je 2711, a ja imam podatke o svakom od njih. A znate li da ih je u našem Svetom Kaju izrezano točno 39! Bio sam i dopisnik londonskog Lloyds Lista, pomorskog dnevnika, za Jugoslaviju i Hrvatsku. Pa dugogodišnji vanjski suradnik izdavačkog odjela zavoda Lloyd‘s Register of Shipping.
– Imam vjerojatno najveću pomorsku biblioteku u Hrvatskoj. Nekoliko tisuća novinskih tekstova sam objavio, a ta arhiva je opet posebna i organizirana tako da za čas možete pronaći sve što vam treba. Naprimjer: kutija o postojećim hrvatskim brodarima, unutra kuverte – Atlantska, Jadroplov, Tankerska… a u svakoj sve što je napisano o tom brodaru u zadnjih 30 godina. Evo, Atlantska: kuverta o pretvorbi, pa o njihovim hotelima i zrakoplovima, onda flota… I sve tako. Ili, pišete o jadranskoj biologiji i vrstama. Nema problema, tu je kutija, pa kuverta – naprimjer, invazivne vrste, caulerpa taxifolia!
Poglavito arhiv o brodovima!
– Eee, imam kompletnu dokumentaciju za 1970 brodova većih od 100 brt-a, što je kriterij trgovačke mornarice, koji su plovili Jadranom, odnosno u flotama domaćih brodara od 1921. godine do danas. I to po pravilima društva “The World Ship Society”, od kobilice do rezališta. Ili morskog dna. Eno ih svih u spavaćoj sobi!
Predstavnici Croatia Airlinesa, Zračne luke Mostar, tour operatera iz Hrvatske i BiH predstavili su planove čiji je cilj otvoriti tržište Hercegovine, Mostara, Međugorja i drugih središta za turiste iz Hrvatske te time učiniti i održivom nedavno pokrenutu zrakoplovnu liniju Zagreb-Mostar.
Direktor komercijalnih poslova Croatia Airlinesa Slaven Žabo rekao je kako je u Mostar iz Zagreba pristigao veći broj predstavnika tour operatera i agencija čiji je motiv promovirati ovaj dio Hercegovine, te ih uvrstiti u ponudu turistima.
“Želimo omogućiti našim najznačajnijim partnerima, hrvatskim agencijama i tour operatorima posjet Hercegovini kako bi upoznali sve ono što je turistički potencijal Hercegovine, te se naslonili na letove Croatie Airlines iz Zagreba za Mostar i sve upakirali u svoj proizvode i ponudili ih na hrvatskome tržištu”, rekao je Žabo.
Zrakoplov Croatia Airlines od svibnja u tri navrata tjedno leti iz Zagreba u Mostar i natrag, a ugovor o subvencioniranju ove linije potpisan je na pola godine.
Po riječima Deana Sudeca, voditelja operacija agencija B Travela i DC Travela Hrvatska posebno je važno da tri puta tjedno leti zrakoplov između hrvatske metropole i hercegovačkog središta. “To će nam omogućiti da stvorimo paket aranžmane kako bi putnici ovdje boravili dva, tri dana”, rekao je Sudec.
Predsjednik udruge turizma i hotelijerstva Međugorje Davor Ljubić rekao je da uz Mostar, povijesnu gradsku jezgru i druga atraktivna odredišta te mjesto molitve Međugorje, pravi turistički biser predstavlja grad Stolac smješten na rijeci Bregavi. Naveo je kako uz nekropolu stećaka na Radimlji koja je pod zaštitom UNESCO-a vrijedi proći nekadašnjom uskotračnom željezničkom prugom u zaleđu tzv. ‘Ćirinom turom’, posjetiti srednjovjekovni turnir Tarča te obići stari Vidoški grad iz 15. stoljeća koji se nalazi nedaleko Stoca.
Tanja Rajić i Aleksandra Kapetanović među učesnicama radionice - ANIMA
Nenasilna komunikacija -temelj humanog društva
Kakva će biti budućnost Kuće slobodne misli u Kavču, to ne znamo, ali smo nakane, kad smo i danas ovdje došle, da idemo dalje, poručila je Ervina Dabižinović u ime organizatorki iz Centra za žensko i mirovno obrazovanje „Anima“ Kotor, pozdravljajući učesnice radionice „Nenasilje“, održane povodom obilježavanja 15 godina od osnivanja pomenute Kuće u Kavču. Aktivistkinje-članice različitih civilnih organizacija iz Nikšića, Podgorice, Bijelog Polja, Bara, Herceg Novoga prethodno su na Trgu od oružja učestvovale u performansu pod nazivom “Što ćemo sada!“, kojim su poručile da u današnje doba kada je sve postalo potrošna roba, u Crnoj Gori jedino „Pobuna nije potrošena”.
Uopšteno, pojam „Kuće slobodne misli“ za učesnice radionice, kako su same izjavile, znači „mjesto gdje salobodoumni čovjek može da iskaže svoje mišljenje i da razmjeni znanja i iskustva sa drugim ljudima“, „da se slobodno izrazimo, a da nam niko ne zamjeri, nego nas sasluša i da oko toga raspravljamo, sloboda misli-sloboda govora“, “mjesto propitivanja samoga sebe da li si kreativan, da li si dovoljno slobodan i da li uskraćuješ slobodu nekome“, „prostor u kome nema govora mržnje koji je sveprisutan i previše slobodan“. Kuća slobodne misli asocijacija je za „univerzalno sredstvo samospoznaje, spoznaje sopstvene svrhe, da slobodno mislim, da se izrazim, da budem to što jesam“, a dugoročni san osnivačica je da cijela Crna Gora u bliskoj budućnosti bude „Kuća slobodne misli“.
Ljupka Kovačević je održala radionicu o nenasilnoj komunikaciji, te potsjetila na principe Maršala Rozemberga, na čijim temeljima je „Anima“, uz finansijsku podršku UNICEF-a prije više godina sprovela program „Čuvari osmjeha“ sa izbjeglicama, školarcima, predškolcima. Kroz 20 radionica edukovani su nastavnici, a oni su „nenasilnu komunikaciju“ sprovodili u radu sa djecom.
I same aktivistkinje „Anime“ su u svim programima-radionicama koje su radile, nastojale da primjene elemente nenasilne komunikacije i da to bude prepoznatljivo, makar u ovom insistiranju na razgovoru u krugu, bez čega nema učenja, ravnopravnosti i nenasilne komunikacije u zajednicama.
-Sve ono što mi radimo svakodnevno, u stvari je nasilna komunikacija, a to je da procjenjujemo, dijagnostikujemo, govorimo o drugima, opisujemo, naređujemo, ucjenjujemo, zaplašujemo, da izazivamo kod ljudi osjećanja krivice i stida- znači stalna manipulacija koja izaziva (uslovno rečeno) negativna osjećanja, a ne tu pozitivnu, osposobljavajuću procjenu. Rozemberg smatra da se te vještine komunikacije mogu naučiti, da nas one osposobljavaju da „nenasilno razmjenjujemo vlastita bogatstva i rješavamo razlike“: „Osposobljavajuće procjene su ove, koje pružaju ljudima priliku da jedni druge njeguju, prosvećuju i štite, jezgo su komunikacije koja je neophodna za nenasilnu razmjenu odnosa“.
Kad komuniciramo, poruka koja kod drugoga izaziva dobru namjeru da učestvuje i da uradi ono što želimo je da kažemo šta opažamo, što vidimo, što osjećamo povodom toga što vidimo, da kažemo što cijenimo (zašto nam je to važno) i da kažemo što molimo, poručuje Kovačević i dodaje da je otpor kod ljudi veći što su kazne veće.
Mirovne poruke na Trgu od oružja – ANIMA
Kuća u selu Kavač iz 1810. godine, koju je Ljupka Kovačević naslijedila od svojih babe i đeda, preuređena je i otvorena na međunarodni Dan ženskih akcija za mir i razoružanje, 2008. godine, po ideji arhitektica Tatjane Rajić, Aleksandre Kapetanović i Biljane Gligorić iz Centra za održivi prostorni razvoj „Expeditio“ , u saradnji sa aktivistkinjama Centra za mirovno i žensko obrazovanje „Anima“. Opremu je obezbijedila švedska organizacija „The Kvinna till Kvinna Foundation“ koja godinama finansira alternativni program Ženskih studija u Crnoj Gori, a želja osnivačica je da se kuća i prostor oko nje koriste za odmor i razvoj kritičke svijesti. Namijenjena je psihološkoj podršci i osnaživanju ljudi kroz kreativne aktivnosti koje imaju veze sa lokalnom društvenom zajednicom, sa građanima/kama Crne Gore, koji (koje) žele da se razvijaju kroz politike mira i rodne ravnopravnosti. Otvorena je za razne donatore, zainteresovane za mogućnosti koje ovaj prostor nudi, za sve žene koje žele da se uključe u rad „Anime“ kroz realizaciju novih projekata.
Zdravica za jubilej – ANIMA
Nema promjena bez uznemiravanja
-U periodu poslije ratova, kad kao društveno promišljajuće i društveno angažovane osobe doživite rat u nekim zrelim godinama, onda vam se sruši jedan svijet i onda ste u očaju nekoliko godina i taj prostor, ako imate sreće, iskoristite da radite i da učite. Tako je bilo sa nama u „Animi“- nastojale smo da učimo da bismo više mogle da djelujemo društveno na jedan drugačiji način, a ne samo u svojoj profesiji.
Godina proglašenja nezavisnosti Crne Gore, 2006, veoma je važna za nas. Od 1998. do 2006. godine je bio razvijen i „Animin“ „Ženski program“. Bilo je to vrijeme optimizma da smo mi mala, nezavisna država, da mi, ako neke stvari odradimo na vrijeme i pošto nas ima nekolicina, možemo da napravimo jak uticaj na institucije i na državu, da što prije uskočimo u „demokratski svijet“ i u nekakvo normalno življenje. Vjerovale smo da Crna Gora ima jako puno resursa, prirodnih i ljudskih i da je to pravi momenat za pravo djelovanje, posebno za rad u „Animi“. Do 2008. godine je bilo vrlo jasno da su ti koji su vjerovali u to i htjeli da svoj život posvete angažmanu za razvoj demokratskog društva, da su iznevjereni, prevareni. Onda, poslije toga se više ne date, onda žele da vas unište, kako ne bi bilo nikoga ko ih uznemirava.
Sve dok nema uznemiravanja – nema nikakvih promjena. Oni koji uznemiravaju, oni su vjesnici promjena – ne ni većina, ni masa, ni poilitičke partije, ni nevladine organizacije, nego- ti koji uznemiravaju. Meni se činilo, sad kada gledam, kada smo osnivale Kuću slobodne misli u tom zanosu 2008. godine, da smo mislile da će 2023. godine Crna Gora biti „Kuća slobodne misli“, a to znači naš san, poručila je Kovačević.
Zdravstvena ustanova Specijalna bolnica za psihijatriju “Dobrota” danas obilježava sedamdeset godina postojanja.
Od svog osnivanja, više puta je mijenjala status i naziv, ali je njena uloga ostala ista, a to je da kao stacionarna ustanova zbrinjava, liječi i unaprjeđuje i rehabilituje zdravlje mentalno oboljelih osoba.
Sastavni dio bolnice danas su odjeljenja za akutne psihoze, za produženo liječenje, za liječenje bolesti zavisnosti, zatim Odjeljenje za forenzičko-sudsku psihijatriju te Otvoreno odjeljenje za akutne psihoze i EEG odsjek dok u ambulante i službe bolnice spadaju Služba urgentne medicinske pomoći, Služba za dječju i adolescentnu psihijatriju, Psihološka služba, Služba za okupacionu i radnu terapiju, Služba za socijalni rad, Služba zajedničkih poslova i Centar za promociju nauke i razvoj projekata.
Zaposlenih je 197, što je za ustanove ovog tipa nedovoljno prema svjetskim standardima.
Značajno je istaći da broj prijema u Specijalnoj bolnici za psihijatriju “Dobrota” konstantno raste 10 do 15 odsto godišnje te da je u uslovima koje karakterišu stalni pritisak i tehnička oskudica dosta teško raditi.
Radi se o jedinoj bolnici u zemlji koja se bavi ovom problematikom, odnosno najtežim psihijatrijskim poremećajima.
Ima 233 kreveta, a kapaciteti su, najčešće, popunjeni.
Prilika je da na današnji dan podsjetimo nadležne i čitavu javnost da bez ove bolnice ne bi mogao funkcionisati cjelokupni zdravstveni sistem u zemlji.
Zato je ne bi trebalo “uzimati zdravo za gotovo” i njeno funkcionisanje ne bi smjelo da bude “na margini”. Resorna ministarstva i fondovi trebalo bi da ulože više pažnje, energije i finansijskih sredstava za bolje funkcionisanje bolnice.
Do sada to nije bio slučaj.
Radi se o kompleksu koji čine stari objekti, a ukoliko se za njihovu rekonstrukciju ne izdvoje određena sredstva, dovešće se u pitanje funkcionisanje bolnice “Dobrota”.
Ovaj datum je, takođe, prilika da se zahvalim svim zaposlenima i nekadašnjim radnicima bolnice koji su svojim entuzijazmom doprinijeli funkcionisanju rada ustanove, jer bez dodatnih napora koji su uložili i ulažu, naš bolnički sistem ne bi funkcionisao.
Zahvalnost dugujemo i svima koji su donacijama pomogli i još uvijek pomažu da bolnica funkcioniše i koji ne zaboravljaju najranjivije kategorije društva.
I pored pomenutih poteškoća koje značajno otežavaju proces rada, naša vrata otvorena su i za sve one koji žele savjet, razgovor i pomoć koja se odnosi na mentalno zdravlje.
Specijalna bolnica za psihijatriju jedan je od glavnih stubova zaštite javnog zdravlja i tome bi, još jednom ističem, trebalo posvetiti dužnu pažnju, poručio je direktor bolnice dr Aleksandar Mačić.
Herceg Novi – Predsjednik Vlade Crne Gore dr Dritan Abazović predvodio je danas delegaciju Vlade Crne Gore na obilježavanju 31 godine od deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz 1992. godine, koju su organizovale NVO Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje.
Delegaciju Vlade su, pored premijera Abazovića, predstavljali i ministar pravde Marko Kovač i državni sekretar Ministarstva odbrane Krsto Perović koji su nakon minuta ćutanja položili cvijeće ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi.
Foto Vlada CG
Ovo je Crna Gora koja ne bježi od prošlosti i koja se suočava sa njom. Učimo na istorijskim greškama da bi u budućnosti bili bolji, istakao je premijer Abazović tim povodom.
U luku Kotor jutros je uplovio najnoviji brod kompanije Virgin – Resilient Lady. Kruzer je na svom debitantskom putovanju od 14. maja 2023. od grčkih ostrva stigao do Jadranskog mora.
Brod je u Boku uplovio iz Dubrovnika sa 1.089 članova posade i 1.281 putnika. Prema najavama iz Luke Kotor, isploviće večeras u 19 sati za Krf.
Resilient Lady treći je brod nove Virgin flote za koji je kompanija dobila najveće nagrade putničke industrije i imaju vrlo visoku stopu povrata s do 40% gostiju koji su ponovno rezervisali svoje sljedeće krstarenje.
Inače, danas je u kotorskoj luci uplovilo pet kruzera koji su doveli više hiljada turista i članova posade.
Kupanje u mandraću, gdje mu mjesto nije - foto M.D.P.
Grabuljama izvukli naočare - foto M.D.P
Mjestro gdje se nezgoda desila - foto M.D.P.
Sve se ipak dobro završilo, čovjek koji je sa bicikla upao s puta u mandrać na Prčanju, prošao je bez povreda, što je njegovoj ženi vratilo osmijeh na lice, a uz pomoć mještana u gustoj morskoj travi pronašao je i svoje naočari i mobilni telefon, što je za njega bilo veliko olakšanje i motivacija da zajedno nastave započetu vožnju ka Lepatenima.
Bračni par Džejms i Kerolajn Kameron iz Kanade htjeli su da danas (četvrtak, 25. maj) uživaju vozeći se kružno od Kotora do Lepetana, pa trajektom na drugu stranu kroz Kostanjicu, Morinj, Risan i Perast i nazad do Kotora, ali su bili ometeni i usporeni zbog radova na lokalnoj cesti i gustim kamionskim saobraćajem na toj dionici.
– Vidio sam kako je čovjek pao sa bicikla u mandrać- uznemirio se brundanjem kamiona koji je išao iza njega, okrenuo se, a nije vidio isječenu rupu na cesti, izgubio kontrolu i sa sve biciklom sletio s ivice puta. Vozač kamiona mu je pomogao da se izvuče iz vode. Srećom te nije udario u kamen ili o uvicu barke, dobro je prošao. Donio sam grabulje pomoću kojih je izvukao i svoje naočare, priča nam Stevo Popović, koji je pritrčao da im pomogne. Džejms i Kerolajn pričaju za Bokanews da su u Crnu Goru doputovali 21. maja iz grada Edmontona (Kanada) i smjestili se u Kotoru, gdje namjeravaju da ostanu do 6. juna, a vrijeme će provoditi radno i u rekreaciji.
Grabuljama izvukli naočare – foto M.D.P
-Smjestili smo se u jednom kotorskom hotelu, odakle obavljamo svoje poslove „online“, ali i koristimo slobodno vrijeme za odmor. Jutros smo iznajmili dva bicikla, ja sam nagovorila supruga da se provozamo do trajekta u Lepetanima i onda da se sa druge strane vratimo u Kotor, ali desio nam se peh, upao je u more sa ivice puta, gdje je asfalt bio isječen. Užasno je što na ovako uzanom putu saobraćaju tako veliki kamioni, kaže Kerolajn, srećna što se njen muž izvukao bez ijedne ogrebotine.
Džejms hvali ljepote prirode, pogodnu ravnu cestu oko Bokokotorskoga zaliva, kao stvorenu za biciklizam, ali primjećuje da kamionima ovdje nije mjesto.
– Divno je ovo prirodno i kulturno nasleđe, sviđa nam se što je sve ravno duž obale, nema uspona na putu, a brda su okolo. Bilo bi dobro da lokalna zajednica napravi gornji put za auta i kamione, a ovaj donji da bude za šetnju, bicikle, šteta je što je ovaj priobalni put ovako devastiran. Prije nekoliko dana smo putovali autobusom iz Kotora do Budve i u tunelu Vrmac smo bili zaglavljeni oko 40 minuta, bio je to užasan osjećaj. Tek je početak sezone, kako li će biti u julu, avgustu, pitaju Kameronovi.
Nakon što se Džejms prosušio, obrisao naočare i mobilni telefon, nastavili su put ka Stolivu, ne odustajući od svoje namjere da vide zaliv sa svih strana. I, naravno, uz osmijeh kojim su pozirali za Boka News.
