Tokom zadnje dvije godine stalno se isticalo kako je sada prilika za redefiniranje turizma i odmak od prekomjernog turizma, a kao što znamo i UNWTO je zadnje dvije godine kao službeni narativ imao upravo “Restart Tourism”. No nažalost u Hrvatskoj još nismo vidjeli taj “neki” novi početak, ideju, viziju i želju za promjenom.

No u Splitsko-dalmatinskoj upravo kroz prizmu “restarta” pokrenuli su jednu turističku priču koja je itekako vrijedna dijeljenja i podrške svih.

Za potrebe ovog članka, u miru pogledajte ovaj kratki video, koji na najbolji način pokazuje način i kulturu življenja u Dalmaciji. Prije toga, zamislite se na što vas asocira kada povezujete hranu ili gastronomiju i Francusku ili Italiju?

Osobno sam se naježio. Wow, to želim doživjeti. Domaća atmosfera, ljudi, svježa domaća hrana, glazba, čaša vrhunskog vina… Tako spontano, moćno, prirodno. Pravi gušt.

Dalmatinski način života koji je toliko primamljiv i vuče me da budem dio ovog društva koji je u videu prezentiran. Pogotovo u današnjem modernom životu gdje nemamo vremena za sebe, a kamoli za društvo. Uživanje u životu, barem u tih pola sata marende.

Vratimo se korijenima, kvaliteta, a ne masovnost, održivo, čovjek u sredini priče, doživljaj, autentično – sve je to dio projekta brendiranja Dalmatinske marende kao novog turističkog proizvoda.

Stalno ističem kako je autentičnost sama esencija turizma i kako turisti putuju da upoznaju i dožive novi način i kulturu življenja. Kako u našoj ponudi moramo biti to što jesmo, a ne kopije, i biti dio standardne globalne ponude.

To je to. Upravo taj doživljaj turisti žele doživjeti, to nam mora biti jedan od glavnih turističkih proizvoda.

Vodeći se time da kvalitetan turizam ne mora i ne smije ići nauštrb kvalitete života, Ivana Vladović direktorica Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije radi jedan veliki iskorak ka samoodrživom turizmu, povezivanju restorana i OPG-a te ponajviše promociji autentične ponude. Onako kako je oduvijek trebalo biti, no u našem turističkom razvoju izgubili smo sami sebe.

Ako kažem da je jedna od asocijacija za “dalmatinski način života” upravo Dalmatinska marenda siguran sam kako ćemo se svi složiti. Radi se i dalmatinskom identitetu, načinu i kulturi življenja kojeg se ne smijemo sramiti. Upravo suprotno, on treba biti u srcu našeg turističkog proizvoda.

“Pokrećemo projekt “Dalmatinska marenda”. Tako svoj način života promoviramo kroz ono što nam je najvažnije, a to je obitelj, druženje i hrana. Marenda je sve to”, ističe Ivana Vladović, direktorica TZ Splitsko-dalmatinske županije.

Jednostavno, logično i prirodno. No i veliki izazov.  Pitanje je li kultura Dalmatinske marende i dalje živa među lokalnim stanovništvom? Kako je oživiti i pretvoriti u turistički proizvod? Kako povezati restorane i OPG-e u Splitsko-dalmatinskoj županiji?

Veliki izazovi, no sve kreće prvim hrabrim korak naprijed. I zato velika podrška ovom projektu. Projektu koji je odavno trebao biti sastavni dio turističkog doživljaja svakog turista, kako domaćeg tako i stranog.

Što je uopće marenda? Uglavnom topli obrok prije ručka, jede se od 11 do 12 sati, obrok koji se ne jede sam, nego s društvom.

Mi to zove prvi jutarnji “brief” navodi Vladović i dodaje kako je poanta u druženju, da marendu ne jedeš sam, da ju jedeš u dobrom raspoloženju, da sve svoje radosti i dileme imaš s kim podijeliti. “Ona ustvari najbolje predstavlja naš način života i sve što Dalmacija je.” naglašava Vladović.

Ključna riječ je dalmatinski način života. To turisti žele doživjeti.

Projekt ima i puno širu dimenziju. Tu je pitanje i održivog kroz povezivanje OPG-a i restorana, kratkih nabavnih lanaca i “vraćanja” dalmatinskog identiteta koji se nekako izgubio u modernom razvoju i načinu života.

“Cilj nam je tu cijelu priču popularizirati kako bi ljudi, kad su u Dalmaciji, poželjeli otići i na marendu. To je jednostavan  i cjenovno prihvatljiv obrok te se servira između 11 i 12 sati. Marenda je važna jer ujedinjuje Dalmaciju. Marenda je i u Dalmatinskoj Zagori, na otoku, kao i u velikom te malom mistu. To je nešto što nas veže”, govori Vladović.

Projekt je u procesu razvoja, navodi direktorica, no važno je da ljudi počnu polako pričati o cijelom projektu, kako bi se u njega uključilo što više dionika, da ga lokalno stanovništvo prihvati i da se cijela priča polako zakotrlja. 

“Pozivamo sve restoran i OPG-e da se uključe u ovaj projekt, a jedan dobar dio njih se već i odazvao. Projekt je tek u početnoj fazi razvoja i ove godine ćemo raditi na njegovoj implementaciji i promociji. Pozivamo sve i da nam šalju svoje recepte, svoje fotografije, da zajedničkim snagama napravimo kuharicu “Dalmatinska marenda”, prevedemo je na više jezika i nudimo je turistima”, poručuje prva žena dalmatinskoga TZ-a.

Vidović naglašava kako dalmatinci tako i žive, samo ne znaju to pokazati. “Mi turistima koji dolaze kod nas stalno želimo dati njihov dom, umjesto da im damo svoj dom, svoj način života. Moramo se vratiti svojoj autentičnosti. Također, marende su obroci koji su sezonski, jer se kuhaju jela koja su upravo tada došla na rod. Ako je vrijeme kupusa, rade se jela od kupusa, ako je vrijeme janjetine onda se sprema janjetina. Janjetina se ne radi u prosincu, nego na proljeće kada je najbolja. Sprema se ono što je autohtono. To je održiva priča”, odlično poentira Vladović.

Nije to ni doručak, nije to ni ručak, nego gušt i veselje, potreba za druženjem, dodatna snaga nakon teškog rada. 

“Dalmacija živi fino, mi volimo pojesti kvalitetno, to nikada nisu preobilni obroci, to je obrok koji stane u jedan tanjur i iza njega ide čaša bevande, ne litra vina. Teorija života u Dalmaciji je uvijek fino, dobro i domaće. Rađe ćemo popiti čašu kvalitetnog vina, nego litru lošeg vina”, ističe Vladović i odlično na jednostavan način objašnjava koja je esencija cijele priče.

Za kraj, najvažnije je kako sve to povezati s restoranima, OPG-ima, kratkim nabavnim lancima i predstaviti kao turistički proizvod. Važno je za naglasiti kako je najvažnije da marendu “revitalizira” lokalno stanovništvo. Prvo priča postaje održiva tj. sastavni dio dana većine Dalmatinaca, a onda će se i turisti prikloniti lokalnom načinu i kulturi življenja. Mi smo ambasadori i ključni u cijeloj priči. Priča mora biti živa, da se primi, a ne kazališna predstava za turiste.

Za kraj da nije samo na riječima i da u TZ-u odlično razmišljaju dokaz je tome da će od proljeća u avionima Croatia Airlinesa putnicima servirati dalmatinska marenda kao zaokružen projekt. Prvi takav projekt je prošle godine Croatia Airlines uvela kroz “Okusi Slavonije” gdje se putnicima na svim letovima poslužuje slavonski obrok.

“Osim suradnje s Croatia Airlines, cijelu priču ćemo prezentirati i na inozemnim sajmovima. Želimo brendirati dalmatinsku marendu kroz sastavni dio b2b sastanaka. Tako ćemo pozvati partnere na dalmatinsku marendu na našem sajmu, jer mi o poslu razgovaramo za stolom, a sad ćemo to raditi i uz marendu”, istaknula je Vladović.

Kao i uvijek, sve je na nama samima, pa tako i uspješnost ovog projekta. Podižite ga, otiđite na marendu, povedite svoje goste, ispričajte im priču kako je “sada” vrijeme marende, kako je to dio vaše kulture življenja. Restorani uključite se, kao i OPG-i. Gradovi i županije potičite.

To je ta priča kojoj moramo težiti. Autentično – to smo što jesmo, to nam nitko ne može uzeti, kopirati i upravo je to naša diferencijacija na tržištu.

“Naš način življenja, naše vino, našu verduru, miris naše zemlje. Upravo to je ono što gostima želimo ponuditi”, zaključuje Vladović.

Domaća hrana, društvo, vino, pisma… Ne može bolje. To je turizam kojem moramo težiti.

/Goran Rihelj/