Podmorničari iz Crne Gore ne prihvataju isključenje Rusije: Tivat neće ugostiti veterane

Podmorničari iz Crne Gore ne prihvataju isključenje Rusije: Tivat neće ugostiti veterane
Podmornica Heroj

Crna Gora definitivno neće biti domaćin Svjetskog kongresa podmorničkih veterana (Internmational Submariner`s Congress) koji je 2024. godine trebalo da se održi u Tivtu, povrđeno je “Vijestima” iz više izvora.

Kao zvanični razlog figurira nezadovoljstvo crnogorskih podmorničara činjenicom da zbog aktuelne geopolitičke situacije u svijetu, njihove kolege iz nekoliko zemlja, prije svega SAD i Ukrajine, smatraju da iz rada ISC-a treba isključiti podmorničke veterane Rusije.

Podmorničari iz Crne Gore to ne žele da prihvate, iako i sam predsjednik Udruženja podmorničkih veterana Rusije nije podržao ovakvu odluku naših podmorničara.

Na taj način propušta se jedinstvena prilika da se svjetska elita podmorničkih veterana okupi u Boki Kotorskoj i da se i Crna Gora predstavi kao uspješan domaćin manifestacije koja se održava jednom godišnje u raznim državama koje imaju ili su u sastavu svojih oružanih snaga imale podmornice.

Bivša Jugoslavija svojevremeno je bila dio tehnološke elite od samo desetak država svijeta koje su bile u stanju da samostalno razvijaju, konstruišu i grade podmornice kao jedno od tehnički najkomplikovanijih sredstva ratne tehnike i nakon svemirske tehnologije, najsloženijih mašina koje je kreirala ljudska ruka.

Podmorničarstvo na ovim prostorima ima tradiciju dugu skoro 110 godina, od kada su u Boku 1913. godine uplovile prve austro-ugarske podmornice.

Bivši podmorničari Jugoslovenske ratne mornarice danas su okupljeni u četiri udruženja u Sloveniji, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori, od kojih su hrvatsko i srpsko proteklih godina bili uspješni domaćini Svjetskih kongresa podmorničkih veterana, koje je pohodilo nekoliko stotina penzionisanih podmorničara iz nekoliko desetina džava svijeta.

Ideja je bila da se nakon Hrvatske i Srbije, kongres organizuje i u Crnoj Gori, u Tivtu, i pritom iskoristi jedinstvena okolnost da ovaj grad spada u red rijetkih svjetskih destinacija koje se mogu pohvaliti ne sa jednom, već dvije sačuvane podmornice – muzejska eksponata, kakve u nekadašnje JRM podmornice P-821 “Heroj” i P-912 “Una” koje su najatraktivniji djelovi Zbirke pomorskog nasljeđa Porto Montenegra.

Ideju da se kongres ISC-a održi u Tivtu, deklarativno su podržale lokalna uprava tog grade, Turistička organizacija Tivta i sam Porto Montenegro.

Politika i nestabilne vlasti

Međutim, kombinacija geopolitike, nestabilnih lokalnih i državnih vlasti u Crnoj Gori, ali i nespremnost ovdašnjih podmorničkih veterana okupljenih u Udruženju “Podmorničar” iz Tivta da se u takvim okolnostima prihvate ozbiljnog posla organizacije ISC-a 2024. godine, rezultirala je time da je Crna Gora definitivno odustala od domaćinstva značajnog međunarodnog skupa koji jednom godišnje okupi između 200 i 300 podmorničkih veterana iz brojnih država svijeta zajedno sa članovima njihovih porodica.

Ideja da se ISC održi u Tivtu, inače, zvanično je promovisana juna 2020. kada su putem online glasanja odluku da se Crnoj Gori povjeri domaćinstvo i organizacija ovog značajnog međunarodnog skupa, podržale 19 od 24 zemlje, članice ISC.

Zbirka pomorskog nasljeđa – foto M. Marušić

Prvobitno je Tivat trebalo da domaćin ISC-a bude 2023. na 110. godišnjicu dolaska prvih podmornica u Boku, ali je to odloženo za godinu zbog posljedica koronavirusa. Naime, nakon dvije godine pauze zbog pandemije, kongres ISC-a je ove godine u maju mjesecu održan u Karlskronu, u Švedskoj, a dogodine će domaćin biti Grčka, dok je 2024. to trebalo da bude Tivat i Crna Gora.

”Odlukom Upravnog odbora Udruženja “Podmorničar” koje je trebalo da bude zvanični domaćin i organizator, rezultatom šest prema jedan na glasanju je donijeta odluka da odustanemo od domaćinstva ISC-a 2024. godine. To je produkt niza okolnosti koje su se ‘pokopile’, počev od aktuelne geopolitičke situacije u svijetu gdje se, nažalost, i na naše internacionalno bratstvo podmorničara, odrazila ratna dešavanja između Rusije i Ukrajine, preko pokušaja nekih naših kolega iz drugih država da vrše pritisak na nas mimo institucionalnog puta, do činjenice da grad Tivat ima neku privremenu vlast u liku Odbora povjerenika Opštine, a Crna Gora nema Vladu u punom kapacitetu. Ove dvije zadnje okolnosti ne daju nam sigurnost da možemo adekvatno razgovarti sa Opštinom, odnosno državom da stanu iza nas kao organizatora ISC-a 2024”, kazao je “Vijestima” predsjednik UO Udruženja “Podmorničar” iz Tivta, kapetan fregate u penziji Mario Crvelin.

On je istakao da zbog insistiranja predstavnika SAD i Uktrajine u ISC-u, ovogodišnji domaćini Šveđani nisu na kongres pozvali predstavnike Rusije.

”Moj stav je bio da se bezuslovno moraju pozivati svi koji su i do sada učestvovali u radu ISC-a, uključujući i Rusiju, jer u podmorničarstvu nema mjesta politici, niti nas kao internacionalno bratstvo podmorničara, politika uopšte treba da interesuje. Ne dozvoljavam da nam se bilo ko petlja u to koga bismo mi kao domaćini pozivali. Ja u tim uslovima ovo neću da radim, a ako neko drugi hoće, neka slobodno preuzme predsjedavanje Udruženjem ‘Podmorničar’, a ja ću se povući”, kazao je Crvelin, dodajući da smatra da se malo što u smislu podrške šire zajednice organizaciji ISC-a u Tivtu i Crnoj Gori može očekivati, “u situaciji kada je npr., Opština Tivat ukupno za zadnjih šest godina, rad Udruženja “Podmorničar” pomogla sa samo 500 eura”.

Indikativna ponuda Amerike

On je rekao da je o odluci da odustanu od organizacije i domaćinstva ISC-a 2024. Udruženje “Podmorničar” već zvanično “na vrijeme obavijestilo sve predsjednike nacionalnih asocijacija podmorničkih veterana” koje čine ISC, tako da, kako je ocijenio, ima dovoljno vremena za određivanje novog domaćina.

”Indikativno je da se još ljetos, dok mi još nismo bili zvanično donijeli odluku da odustanemo od domaćinstva, delegacija podmorničara SAD već ponudila da oni 2024. budu domaćini ako Crna Gora to neće ili ne može”, istakao je Crvelin koji nije krio nezadovoljstvo ni postupanjem nekih svojih kolega iz Udruženja podmorničara Srbije koji, kako kaže, vrše pritisak da se ISC 2024. ipak organizuje u Tivtu i Crnoj Gori, te nude usluge jedne turističke agencije iz Srbije sa kojom su oni ranije sarađivali organiziujući kongres ISC-a u Beogradu 2019.

Posljednji kongres ISC-a u Švedskoj bio je prvi na koji nisu pozvani podmornički veterani Rusije, što je produkovalo i činjenicu da se nisu pojavili ni predstavnici još nekoliko nacionalnih asocijacija, poput Indije. Tom kongresu nije prisustvovao ni bilo ko od predstavnika Udruženja pomorničara iz Crne Gore.

U zvaničnom mejlu kojim je predsjednike nacionalnih asocijacija okupljenih u ISC-u obavijestio da Crna Gora odustaje od organizacije i domaćinstva kongresa za 2024. godine, Crvelin je naveo da su iz komunikacije koju su svi oni imali prije kongresa u Švedskoj “zaključili da nisu sve nacionalne organizacije podržale odluku organizatora da isključe delegaciju ruskih podmorničara”.

”Naprotiv, neke nacionalne organizacije čak nisu ni došle u Švedsku upravo zbog takve odluke organizatora kongresa. Naša stanovište je da sve nacionalne organizacije podmoričara u svijetu, bez izuzetka, treba da budu pozvane na kongres. Ne želimo da budemo bilo čiji sudija ili da budemo uslovljavani od pojedinih delegacija. Na kraju krajeva, mi smo svi samo veterani – podmorničari i politika ne treba da nas interesuje. Imajući to u vidu, Upravni odbor Udruženja podmorničara Crne Gore je odlučio da odustane od organizacije i domaćinstva kongresa ISC 2024”, navodi se u pisanom obraćanju Crvelina kolegama iz drugih nacionalnih asocijacija, u koje su “Vijesti” imale uvid.

Napominje se da prema mišljenju crnogorske asocijacije, “da ubuduće ne bi dolazili u slične situacije gdje ćemo zavisiti od gledišta pojedinih organizacija”, crnogorski podmorničari predlažu da se formira zvanični Upravni odbor ISC-a koji će voditi tu organizaciju, da se precizno definišu njeni principi i ciljevi, kao i da se izradi Statut.

Rusi zahvalni, ali ne podržavaju odluku

Ovakva odluka UO Udruženja podmorničara Crne Gore nije naišla na razumijevanje mnogih njihovih kolega iz drugih država, uključujući čak i same podmorničke veretane Rusije.

Oni su u zvaničnom pismu ostalim kolegama, izrazili zahvalnost podmorničarima iz Crne Gore “koji su napravili tačnu procjenu situacije u vezi sa pozivanjem podmorničara iz pojedinih država za učešće na godišnjem kongresu ISC-a”.

Predsjednik Uduženja podmorničkih veterana Rusije, kapetan bojnog broda u penziji Igor Kurdin je naglasio da oni u radu ISC-a učestvuju od 1999. godine, da su do sada i sami tri puta bili domaćini godišnjih kongresa i da “nikad, osim ove godine u Švedskoj, politika nije uticala i umiješala se u našu zajednicu”.

Naglašava da je u početku na kongresima ISC-a bilo zabranjeno da se uopšte i govori o politici i religiji.

”Kršenje ovog pravila može dovesti do uništenja našeg prijateljstva. Ipak, i pored svega toga, ne podržavamo odluku Crne Gore da odbije domaćinstvo i organizaciju kongresa ISC 2024. To je loša vijest za sve nas. Takođe, ne mislim da treba da formiramo neka nova administrativna tijela da ona onda određuju i koordinišu naš rad”, naveo je Kurdin.

Istakao je da su nakon razgovora sa kolegama iz više država došli do zaključka da bi takvo nešto što traže Crnogorci bilo “komplikovano i previše birokratski i da bi nas to neizbježno, opet dovelo do politike”.

Bokeški Forum: Obezbijediti parcelu za mezaristan

0
Bokeški Forum: Obezbijediti parcelu za mezaristan
Bokeški forum

“Najavljeno proširenje gradskog groblja za novih 6.700 kvadrata ukazuje na mogućnost obezbjeđenja parcela za obavljanje ukopa pripadnika islamske vjeroispovjesti. Ovo je jedan od gorućih problema sa kojima se suočava muslimanska zajednica u Tivtu, pa smo mišljenja da je ovo prilika za njegovo rješavanje, koja se ne smije propustiti”- kaže se u saopštenju Marije Maje Giljače, Bokeški Forum.

Zamislite grad u kome  ne postoji mjesto  gdje se možete dostojno, prema svojim običajima sahraniti, a dostojna sahrana je civilizacijski standard za svaki grad. Ovo se posebno odnosi na Tivat koji se ponosi svojim multikulturalizmom i multikonfesionalizmom. Da  li je to grad u kome želite živjeti?

Evo  prilike da zajedničkim naporima postignemo da muslimani napokon dobiju svoje, muslimansko groblje.

Obezbjeđivanjem mezaristana,  Tivat im obezbjeđuje sigurnost da je zaista njihov dom”-Marija Maja Giljača – Bokeški Forum.

Britanija se sprema za sprovod Kraljice Elizabete II.

0
Britanija se sprema za sprovod Kraljice Elizabete II.
Britanci se opraštaju od kraljice Foto: Joe Giddens / REUTERS

Državni sprovod kraljice Elizabete, prvi u Britaniji nakon smrti njenog prvog premijera Winstona Churchilla 1965., održat će se u ponedjeljak u Westminsterskoj opatiji u Londonu u 11 sati. Doći će 2000 uzvanika, uključujući stotine stranih dužnosnika i članova kraljevskih obitelji.

Nakon sprovoda, kraljičin lijes bit će prebačen kraljevskim mrtvačkim kolima u dvorac Windsor, zapadno od Londona gdje će biti pokopana u 19.30 sati. Uslijedit će pokop samo za obitelj na kojem će kraljica biti položena uz svog pokojnog supruga Filipa, roditelje i sestru.

U London stižu predsjednici i premijeri većine država kako bi sudjelovali na sutrašnjem pokopu.

– Minuta šutnje najavljena je večeras za 20 sati, najavljena je kao trenutak nacionalne refleksije o 70 godina službe koju je britanska kraljica posvetila narodu, državi i vjeri. Najveći fokus je u međunarodnom aspektu oproštaja od kraljice. Pozvano je više od 500 svjetskih uglednika, među kojima je više od 100 predsjednika država, kraljeva, premijera, ministara, prinčeva. Oni će se večeras, na poziv kralja Karla III. koji organizira državni prijem povodom smrti svoje majke, okupiti u Buckinghamskoj palači, javila je Jasna Paro iz Londona.

To će biti, dodala je, najveći zajednički skup političara i kraljeva ikada. Tri države – Rusija, Bjelorusija i Mianmar nisu dobile pozivnicu. Venezueli, Afganistanu i Sjevernoj Koreji je rečeno da bi bilo najbolje da ih predstavljaju veleposlanici.

Biden odao počast kraljici Elizabeti prije sprovoda

Američki predsjednik Joe Biden odao je počast britanskoj kraljici Elizabeti II. u nedjelju, dan uoči državnog sprovoda, pojavivši se na balkonu u Westminster Hallu dok je kolona ljudi prolazila pored njezina lijesa.

– Imali smo prilike susresti se s puno utjecajnih ljudi, i mogu vam reći da vam najdulje ostaju u mislima oni koji se odnose prema vama u skladu s njihovom reputacijom. Kada nas je kraljica primila u zamku, ponudila nam je čaj i kolače. Pojao sam sve, koliko god ih stavljala pred mene. Bila je potpuno ista osoba kao i javna slika koja je postojala o njoj. Čestita i časna, i potpuno predana služenju, rekao je američki predsjednik Joe Biden.

– Većina Ukrajinaca sjećat će se pokojne kraljice po jednoj jednostavnoj, ali važnoj činjenici. Ona je bila šefica države koja je među prvima pružila ruku pomoći nakon što se Ukrajina suočila s barbarskom ruskom invazijom, te koja nastavlja davati sve od sebe kako bi nam pomogla na putu prema konačnoj pobjedi, rekao je Denis Šmihal, ukrajinski premijer.

Kotoranin Vasilije Jakšić prvak Evrope

0
Kotoranin Vasilije Jakšić prvak Evrope
Vasilije Jakšić

Crnogorski automobilista Vasilije Jakšić osvojio je titulu prvaka Evrope na brdskim stazama.

U hrvatskom Buzetu, u devetoj trci šampionata, trijumfovao i osvojio šampionski trofej u generalnom plasmanu.

Član Auto moto sportskog kluba Kotor je ranije obezbijedio titulu u Grupi 4, a trijumfom u Buzetu postao je prvi crnogorski automobilista sa titulom najboljeg vozača Evrope u generalnom plasmanu.

Jakšić je trostruki prvak Centralno-evropske zone, a u Buzetu trijumfovao je i prošle godine. Ove sezone bio je najbrži i u Francuskoj, Portugalu, Španiji i Češkoj, dok je u Italiji i Poljskoj bio drugoplasirani.

H.Novi – zadovoljni posjetom, 21% više gostiju nego lani

0
H.Novi – zadovoljni posjetom, 21% više gostiju nego lani
Arza foto TO Herceg Novi

Herceg Novom boravi 10,81 hiljada turista, što je 21 odsto više nego u istom periodu prošle godine.

Prema podacima hercegnovske Turističke organizacije (TO), od ukupnog broja gostiju stranih je 9,98 hiljada, a 835 domaćih.

U hotelima boravi 4,61 hiljada turista, a u domaćinstvima 6,16 hiljada.

U auto-kampovima odmara 40 gostiju, dok u hostelima nema prijavljenih turista.

Pogača iz Salenta – puna sočnog mediteranskog punjenja

0
Pogača iz Salenta – puna sočnog mediteranskog punjenja
Pogača iz Salenta

Salento, poznatije kao štikla italijanske čizme, kako bi približila duh juga Italije, gdje se prepliću mnoge kulture, gdje opstaju zanimljivi zanati, na obalama Jonskog i Jadranskog mora, gdje egzistita gastro kultura dovoljan su razlog da vam donesemo ovu priču.

Ovde se mogu pronaći zanatlije, koje se bave proizvodnjom mozaika od kamena, koji ukrašavaju mnoge škole, državne institucije i kancelarije poznatih advokata i stomatologa širom Evrope. Tu su i proizvođači ukrasne ulične rasvjete koja se koristi tokom mnogih gradskih festivala, pekari, koji su usavršili recepte starije od pola vijeka, zatim keramičari, koji svojim kreativnim i autentičnim rešenjima pomažu mušterijama da ukrase domove.


Pogača iz Salenta punjena mješavinom proljetne zeleni uz dodatak maslina, kapara, slanih srdela i dimljenog sira

Pogače su svjetski hit – «ta nemojte kas’ti» govorili su u jednoj staroj dječjoj emisiji!

Nešto što je tradicionalno jelo predaka svih naroda svijeta postaje ponovno  cijenjeno, traženo i dio gastronomskog užitka. Bolji poznavaoci prehrambenih navika svih tih naroda, rekli bi da to nije nikakvo čudo: nakon brojnih vrsta kruha, žemljica, bunniesa i sličnih tijesta, novokomponiranih  pizzetta svih vrsta – sve umjetnijih i sve punijih aditiva, ljudi se okreću komadu  iskonskog, po mogućnosti domaćeg kruha ili njegovoj svečanoj varijanti iz nekih vremena – pogači.

Nakon što smo zaključili da svaki narod ima svoje pogače , dužne su i napomene da se upravo kroz vrstu pogača (tijesta, začini i punjenja) oslikavaju i glavne odlike njihovih kuhinja, odnosno načina prehrane.

Balkanske pogače  – od Bosne, preko Srbije, Makedonije, Bugarske, Grčke i Turske osim raznolikošću tijesta plijene i velikim bogatstvom punjenja u kojima prevladavaju jaki, slani sirevi, povrće (posebno špinat, tikvice, paprike, rajčice) , mljeveno meso…  Sva ta nabrajanja sasvim sigurno nisu dovoljna, jer mašta ovih naroda nadilazi svaku kategorizaciju.

Pogača iz Salenta – foto Kužina sa pogledom

Jug Italije – osim pizze, najpoznatije pogače na svijetu svih vremena – daruje nam i neke druge bogate pogače. Opet, nužna napomena – nikada točnog, preciznog recepta: važna su maštovitost i osobni  ukus kuhara.

Pred vama je pogača na koju nailazimo u Apuliji, Salentu. Prilagođena prvim zelenim izdancima koje je probudilo proljeće u vrtu Kužine s pogledom.

Za 8 -10 ljudi

vrijeme pripreme : 1h + vrijeme za dizanje tijesta

Potrebni sastojci :

500 g brašna

1 kuhani krumpir (pasiran u brašno)

7 g suhog kvasca

1,5 dl mlijeka

½ maslinovog ulja

250 g vode (cca),

žličica soli

Punjenje :

1 kg mišancije (od čega  barem 300 g divljeg luka ili mladog luka)

150 g crnih, odkoštenih maslina (po mogućnoisti taggiasche ili livornesi, ili iz Apulije)

50 g kapara

10- tak svježih rajčica trešnjica ili datuljica

150 g dimsi (dimljenog sira) u originalu ide scamorza

3 – 4 slane srdele ili inćuna.

 5- 6 žlica maslinovog ulja

 Način pripreme:

Umijesite tijesto : pomiješajte brašno sa pasiranim kuhanim krumpirom  i suhim kvascem, te polako dodajite mlijeko, vodu i na kraju sol i maslinovo ulje. Dobro umijesite tijesto, stavite u zdjelu, pokrijte i sačekajte da naraste.

U međuvremenu pripremite punjenje.

Mlada vrtna cikorija i mladi luk

U originalnim receptima koristi se kilogram mladih kapula (nazivaju se sponsali), ali u Kužini su se koristile mlade kapule (koje su početkom proljeća idealne) uz mladu cikoriju iz vrta (znači gorkasti dodatak zelenju), te miješavinu blitve, špinata, kostriša (što se još našlo u vrtu)

Bitan, zaista bitan sastojak ovih mišancija sa juga Italije (bez obzira da li ćete ih stavljati na pizze, pogače ili jesti kao prilog – su masline. Nikako one plastične masline, bez ikakvog ukusa i mirisa koje uglavnom nalazite po policama naših supermercata. U nekima se ipak nađu male, odkoštene masline čije porijeklo je iz Apulije ili Livorna; katkada piše taggiasche, i to je zapravo to.

Pogača iz Salenta – foto Kužina sa pogledom

Kapulicu izrežite na manje cilindre, ubacite je u tavu sa 2 -3 žlice maslinovog ulja, samo malo prodinstajte, nakon toga dodajte sitno isjeckano zelenje, neku lijepu mješavinu mlade cikorije i blitve, špinata. Posolite, pokrijte, neka na jačoj vatri zelenje pusti vodu a onda dodajte oprane kapare, masline, promiješajte i pustite da sve zajedno provre i da se ukusi ujednače.

U ohlađenu masu dodajte izrezane svježe rajčice – već sada ste dobili izvanredan prilog od proljetnog povrća.

Dimsi – dimljeni sir može zamijeniti scamorzu, što je osušena, prodimljena mozzarella. Isjeckajte ga na kockice.

Uskislo tijesto odrežite na dva dijela – dobro je svakoga malo prstima rastanjiti a onda povlačeći zarolati u štručicu. Pustiti desetak – petnaestak minuta da odstoje.

Sada uzmite pekač (ovdje je korišten klasični emajlirani 30 x 40 cm) i dobro ga nauljite maslinovim uljem. Razvaljajte jednu polovicu tijesta i postavite je na dno pekača. Na nju položite punjenje kojeg ste na vrhu posuli dimsi sirom isjeckanim na kockice. Možete složiti i rukom odlomljene komade slane ribe – ovdje nisam stavila.

Pogača iz Salenta – foto Kužina sa pogledom

Razvaljajte drugi dio tijesta i položite na punjenje : rubove spajajte sa cik/cak stiskanjem. Tijesto na više mjesta probušite vilicom kako bi para od punjenja izalazila vani.

Pustite tijesto još pola sata da malo naraste. Premažite ga obilato maslinovim uljem. Pecite na 180 dok se ne ispeče.

Kada  izvadite pogaču iz pećnice pažljivo je stavite na neku rešetku da se hladi, jer ako ostane u pekaču/protvanu tijesto će se ukuhati i neće biti tako fino hrskavo.

Promocija knjige „Čovjek sa Jadrana“

0
Promocija knjige „Čovjek sa Jadrana“
Covjek-sa-Jadrana

Promocija autobiografije „Čovjek sa Jadrana“ Miloša Jankovića, u izdanju JUK „Herceg Fest“, biće organizovana sutra (ponedeljak, 19. septembar) u 19:00 sati u bašti Kuće nobelovca Iva Andrića.

Autobiografija nas uvlači u životnu priču uglednog Novljanina Miloša Jankovića (1905-1999) u kojoj se prepliću istoriografija i biografija. Ovom knjigom, autor se na simboličan način vraća u Boku, u Herceg Novi, otadžbinu koju je volio i za kojom je čeznuo. Kazivanjem sopstvene životne storije, Janković ukazuje na jedan dramatičan period istorije Herceg Novog i Boke kroz događaje tokom Drugog svjetskog rata u našoj zemlji.

Organizator književne večeri je JUK „Herceg Fest“, a o knjizi će govoriti: profesor Gordana Stijepčić Bulatović, mr Gordana Porobić Krcunović i Nebojša Rašo.

U slučaju kiše program će biti organizovan u foajeu dvorane „Park“.

Crna Gora bila treća u Evropi po proizvodnji struje iz vjetroelektrana

0
Crna Gora bila treća u Evropi po proizvodnji struje iz vjetroelektrana
vjetroelektrane

Crna Gora je u subotu, prema podacima sa sajta windeurope.org, bila treća u Evropi prema procentu dobijene energije iz vjetroelektrana.

Dva crnogorska vjetroparka Možura i Krnovo, 17. septembra su zadovoljile 36 odsto ukupnih crnogorskih potreba za električnom energijom, prenosi portal RTCG.

WindEurope je udruženje za energiju vjetra u Evropi, a njegove članice su nacionalna udruženja za energiju vjetra svih evropskih zemalja.

Posjetioci sajta windeurope.org svakodnevno se mogu informisati o podacima o učešću energije iz vjetra u ukupnoj proizvodnji električne energije u pojedinačnim državama.

Crna Gora trenutno u elektroenergetskom sistemu ima vjetropark Krnovo, instalisane snage 72 megavati (MW), i vjetropark Možura, snage 46 MW. U planu je izgradnja vjetroparka Gvozd, predviđene instalisane snage 54 MW, dok je u planu i vjetroelektrana Braići od 100 MW.

Poznato je mišljenje struke da bi, s obzirom na povoljne klimatske prilike i značajne količine sunca i vjetra, Crna Gora u budućnosti investiranjem u solar i vjetar mogla beoma brzo da transformiše svoju elektroenergetiku i da relativno bezbolno realizuje briselski imperativ procesa dekarbonizacije.

Crna Gora je od 24. maja do 2. juna 2019. godine prvi put proizvela dovoljno energije iz obnovljivih izvora za zadovoljenje svih potreba, čime se pridružila malom broju država koje se mogu pohvaliti da su iz domaćih obnovljivih izvora energije proizveli svu potrebnu energiju.

U tom razdoblju, u kojem je Termoelektrana (TE) Pljevlja bila van pogona, proizvedeno je oko 82 miliona KWh energije, a potrošeno oko 75 miliona KWh.

Evropa je instalirala 17 GW novih kapaciteta vjetra u 2021. godini, od čega je u zemljama Evropske unije instalirano 14 GW. Četiri petine ukupnog broja vjetroelektrana instalirano je na kopnu.

Vjetar je činio 16 odsto električne energije potrošene u Evropskoj uniji u prošloj godini, te se ukupni kapaciteti iz vjetroparkova u Evropi sada procjenjuju na oko 235 GW.

Energija vjetra danas obično dolazi u dva različita tipa – vjetroelektrane na kopnu i vjetroelektrane na moru. Vjetroelektrane na kopnu i na moru pružaju dvije opcije za masovnu proizvodnju električne energije iz vjetra, a postoje različiti kompromisi za obje vrste instalacija.

Industrija koje više nema u Boki Kotorskoj – II dio

U Boki Kotorskoj su u prošlom vijeku tri fabrike proizvodile crijep (tiglu) i opeku, a danas tek jedan dimnjak podsjeća na njih.

Iz pera dokumentariste Slavka Krstovića donosimo nastavak teksta o ovoj značajnoj industriju tog vremena za malu Boku Kotorsku…

Piše: Slavko Krstović

Kada se podvlačila crta na urađeno u prvih pola vijeka „Račice“, naglašeno je da bi se od do tada ispečenih opeka moglo sagraditi 7.000 komfornih trosobnih stanova, a proizvedenim crijepom pokriti jedan i po milion kvadratnih metara krovova.


U Boki Kotorskoj su u prošlom vijeku tri fabrike proizvodile crijep i opeku, a danas tek jedan dimnjak podsjeća na njih.

Prateći novinsku građu može se zaključiti da je Tvornica matuna (opeka) Antuna Ilića radila na Prčanju 1907. i 1908. godine. „Prva Bokeška glinena industrija“ je radila do 1948. godine kada su postrojenja demontirana i prenesena u ciglanu Lazine kod Danilovgrada, navodno, kako piše Mirko Petranović u radu „Razvoj industrije u priobalnom području Crne Gore do II svjetskog rata“ zbog iscrpljenosti kvalitetne sirovine i dotrajalosti postrojenja. „Račica“ kao akcionarsko društvo radi i dan- danas, ali ne proizvodi crijep i opeku.

U  januaru 1945. godine, nepuna dva mjeseca nakon oslobođenja grada,  otpočela je sa radom, tokom rata onesposobljena, Tvornica cigle „Račica“, a dnevno se proizvodilo 20.000 cigala i dvije do tri hiljade crijepova.

U oktobru iste godine Federalno Ministarstvo industrije poslalo je stručnjaka da pregleda industrijska preduzeća u Boki Kotorskoj i da utvrdi njihovo stanje, materijalne potrebe, funkcionisanje i sposobnost za proizvodnju. Nakon uvida u stanje stvari, kao glavni problem navedena je nesposobnost i nestručnost lokalne vlasti da upravlja preduzećima, predloženo je da se fabrike stave u nadležnost Ministarstva industrije i rudarstva. „Posebno je ukazano na važnost redovne proizvodnje fabrika za proizvodnju cigle i crijepa u Tivtu i Krtolama, jer su njihovi poizvodi neophodni za obnovu zemlje. Zato se u izvještaju eksperta saveznog ministarstva predlaže da se izgradi još jedna fabrika opeke i crijepa u Danilovgradu, gdje postoji dovoljna sirovinska baza za njen redovan rad“, navodi Živko Andrijašević u radu „Stanje industrije u Crnoj Gori poslije II svjetskog rata (1945-1947)“.

U fabrici, koja će se narednih decenija nazivati Preduzeće za glinenu industriju- Tivat, Radna organizacija za glinenu industriju „Račica“ i Industrija građevinskog materijala „Račica“, proizvodilo se 60 % opeka i 40 % crijepa.

Početkom 1946. godine „Račica“ je imala 147 radnika, a narednih godina veliki problem je bio nedostatak radne snage, pa je tako u jednoj dnevno nedostajalo i po 140 radnika. U potrazi za radnom snagom odlazilo se i do Kosova i Metohije, da bi poslije jedne posjete Đakovici personalnog referenta fabrike, u Tivat stiglo četrdesetak radnika.

Radnice u Račici 1949.g.

Po nekim zapisima u „Pobjedi“ može se dati prikaz proizvodnje u „Račici“:

„Zemlja (ilovača) se dovozi vagonetama iz majdana „Plavi kamen“ i morskim putem (krtoljska zemlja) do drobilica a odatle spušta u veliki mlin. Na ovom mjestu instalirana je voda, koja u jakim mlazevima kvasi zemlju (ilovaču) i pretvara je u žilavu smjesu, koja se ubacuje u mlin.

Izmljevena zemlja onda prolazi kroz razne kalupe, gdje se sa naročitim sječivima izdvaja cigla i pomoću automatskog kružnog transportera odnosi na pečenje.

U ovom odjeljenu nalazi se isto tako i radiona za presovanje cigala. Nekoliko poređanih astala smješteno je pri samom dnu radionice. Ovdje se donosi presovan crep, zatim dotjeruje u kalupima, odnosi na kružni transportator. Za astalima pognute glave radnice marljivo obavljaju svoj posao. Na presi se svakoga dana proizvodi 4.000 komada cigle, a kada se izrađuje kanalica onda izbacuje 8.000 komada.

Iz ovog odjeljenja prelazi se uzanim hodnikom u otvorene peći u kojima su naslagane hiljade komada cigle i crepa. Iz visokog otvora raznosi se plamen podjednako po svim pećima, gdje se tek donesena sirova cigla očvrsne i pod jakom temperaturom pocrveni.

Cigle i crepovi se odvoze na probu, koja se vrši ubacivanjem cigle ili crepa u vodu. Cigla se zatim ponovno vadi iz vode i ako sadrži druge sastojke sem ilovače, na njoj se tada stvaraju šupljine i ona se odvaja na drugu stranu.“

Četiri decenije nakon početka proizvodnje električna energija zamijenila je pogon na gas-drveni ugalj, a o tome je 28. maja 1948. g. obavješten i maršal Josip Broz Tito. Posrednik je bio predsjednik Vlade Narodne republike Crne Gore, Blažo Jovanović.

„Radni kolektiv Preduzeća za glinenu industriju – Tivat ponosan je što mu je uspjelo, da na pedesetšesti rođendan svojeg velikog vođe i učitelja maršala Jugoslavije druga Tita zamijeni četrdeset-godišnji zastarali pogon Preduzeća sa novim socijalističkim električnim pogonom, koji će omogućiti ostvarenje zadataka Petogodišnjeg plana. Molino Vas da budete tumač lijepih, iskrenih i odanih želja, koje radni kolektiv gaji prema svojem voljenom vođi maršalu Titu“, navedeno je u telegramu.

Račica, krajem šeste decenije prošlog vijeka

„Socijalističkoj elektrifikaciji“ prethodila je, između ostalih, i akcija članova

Mjesnog odbora Narodnog fronta Tivta na kopanju rupa za postavljanje stubova radi sprovođenja električne energije u fanriku. Organizovana je i akcija na preuređenju instalacija, u kojoj su uzeli učešća i radnici iz ostalih mjesnih preduzeća i članovi masovnih organizacija, potom su obavljeni spoljni i unutrašnji radovi, a sve je praćeno pripremanjem sirovina i ostalog materijala za proizvodnju.

U duhu poslijeratnog vremena, Preduzeće za glinenu industriju organizuje socijalsitička takmičenja za kolektive glinene industrije u NR Crnoj Gori. Namjera je bila da se tokom njihovog trajanja premaše proizvodni planovi, da zaposleni daju što više dobrovoljnih radnih časova na obrađivanju svojih ekonomija i izgradnji zadružnih domova, da se što više radnika osposobi za rad na mašinama, … Rezultati nisu izostali: proizvodni plan premašivan je od 15 do 22 posto, radilo se prekovremeno u korist siromašne djece Kotorskog sreza, radnici su se stručno osposobljavali, pa je šestomjesečni ciglarsko-creparski kurs završilo 39 kursista.

Radnici su tih godina proširili prostorije menze, uredili su nove prostorije za kuhinju, magacin za hranu i radnički bife, a imali su i „crveni kutić“ u kome je bila tvornička biblioteka sa oko 200 raznih knjiga i brošura, radio aparat i nekoliko šahovskih garnitura. U dvorištu fabrike su zasadili oko 500 stabala kanadske topole, eukaliptusa i bagrema, a na tvorničkoj ekonomiji sijalo se i po  8.000 kg krompira, te nešto povrća.

U preduzeću za glinenu industriju formiran je i Klub Narodne tehnike, u kome je sa izuzetnim uspjehom radio kružok mašinaca-ciglarskih mašina, prvi takve vrste u Jugoslaviji. Klub, koji je 1949. g. dobio priznanje I Kongresa narodne tehnike i nagradu Centralnog odbora SSJ,  bio je pretplaćen na više stručnih listova i časopisa („Tehnika narodu“, „Motorizacija“, „Naša krila“, „Radio amater“, „Tehnika narodu“ i „Fotografija“), a imao je i fotografski aparat i materijal neophodan za izradu fotografija. Članstvo je najviše interesovanja imalo za  motociklistički i automobilistički kružok. Za njih je osposobljen stari motocikl, a od dotrajalih dijelova motora i karoserije sastavljen je i osposobljen za vožnju putnički automobil.

Svjedočanstvo sa kursa SLAGAR CIGLE I CRIJEPA

Kada se podvlačila crta na urađeno u prvih pola vijeka „Račice“, naglašeno je da bi se od do tada ispečenih opeka moglo sagraditi 7.000 komfornih trosobnih stanova, a proizvedenim crijepom pokriti jedan i po milion kvadratnih metara krovova.

Početkom šeste decenije prošlog vijeka u „Račici“ su proizvodili punu ciglu, šuplju ciglu sa dvije rupe, a po narudžbi i sa tri rupe, falcovani i vučeni crijep, te falcovane i vučene žljebnjake.

Veliki problem bio je nedostatak motorne lokomotive, pa je zemlju je iz majdana do mlinova dovlačio jedan konj. „Ranije smo imali malu motornu lokomotivu. Bila je to prava blagodat. Pored brzine koja se dobija kad se vagoneti vuku lokomotivom, radnicima je i lakše, a i preduzeću jeftinije. Moramo nabaviti jednu lokomotivu“, govorio je direktor preduzeća Niko Ivošević novinaru „Pobjede“ Špiru Račeti.

Zbog dotrajalosti mašina za preradu i interni transport 1958. godine se krenulo sa njihovom rekonstrukcijom i modernizacijom. Za tri godine sagrađena je hala za kružnu peć, kružna peć dužine 57 etara, dimnjak za funkcionisanje kružne peći i to je bila prva faza rekonstrukcije, koja je omogućila da se 1965. g. proizvede oko 4 miliona komada ciglarskih proizvoda, tako da je tivatska ciglana podmirivala potrebe za tim proizvodima na obali Jadrana od Ulcinja do Korčule, a isporučivala je svoje proizvode u Titograd, Nikšić i Cetinje.

Druga faza rekonstrukcije i modernizacije potrajala je do 1968. godine, a u te tri godine zamjenjen je dio opreme za preradu i interni transport, instalirano je mazutno postrojenje i izgrađeno osam komora za vještačko sušenje, sa kojima je zamjeno prirodno sušenje, koje je bilo usko grlo u procesu proizvodnje.

Stare mašine iz 1908. godine u potpunosti su zamjenjene 1973. godine, pa je od stare „Račice“ ostala samo fabrička zgrada. Te je godine sinhronizovan tehnološki proces i radnici su konačno oslobođeni teških fizičkih poslova, a mehanizovan je kompletan mašinski park. Tržištu je isporučeno 1,1 milion komada glinenih jedinica i betonskih prefabrikata normalnog formata.

Dugi niz godina „Račica“ je poslovala bez gubitaka, u periodu od 1965. do 1982. godine nije joj bio blokiran žiro račun, niti se desilo da plate kasne. Fizički obim proizvodnje se povećavao, broj radnika se smanjio sa 100 na 50, ali je pokazana i briga o višku radne snage, koja je dobila mogućnost da radi u novootvorenim postrojenjima: pogonu za eksploataciju ukrasnog kamena u Đurićima, drobiličnom postrojenju „Velja Spilja“ u Krtolima i pogonu betonskih prefabrikata u krugu fabrike, koji je koristio otpatke od pečenih ciglarskih proizvoda.

Instalirana oprema je zastarjevala, pa su u „Račici“, još prije 1979. godine i katastrofalnog zemljotresa, odlučili da se na novoj lokaciji gradi fabrika kapaciteta trideset miliona jedinki ciglarskih proizvoda raznog asortimana. Ekonomska opravdanost vidjela se u neograničenoj količini kvalitetne sirovine na potezu od Tivta do Budve i na realnim mogućnostima plasmana robe u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Dalmaciji.

Industrija koje više nema u Boki Kotorskoj – II dio
Rušenje Račice poslije zemljotresa

Nakon zemljotresa, eminentni stručnjaci su zaključili da ne postoji nikakva tehničko- tehnološka, a posebno ne ekonomska opravdanost sanacija nastalih pukotina na konstruktivnim zidovima kružne peći, dimnjacima, fabričkoj zgradi i tla na kojem je izgrađena fabrika, pa je uslijedila odluka da se u Brdištima što hitnije izgradi naova fabrika glinenih proizvoda kapaciteta 50 miliona komada godišnje.

Krajem 1979. godine izgradnja fabrike je povjerena Birou za građevinarstvo iz Beograda i njegovim kooperantima, koji su sa radovima krenuli u proljeće naredne godine, da bi bili okončani 1982. Izgrađen je i savremeni pogon za meljavu kamena, kapaciteta 50 kubnih metara na sat.

Koju godinu kasnije, po riječima nekoliko penzionisanih radnika „Račice“, prestala je proizvodnja glinenih proizvoda.

-kraj-

/Slavko Krstović/

VIDEO Olujno nevrijeme “otrgnulo” kruzer s lučkog veza

0
VIDEO Olujno nevrijeme “otrgnulo” kruzer s lučkog veza
Kruzer – foto screeshot

Čak četiri sata trebalo je posadi 5 tegljača da pod kontrolu dovedu golemi kruzer koji se uslijed olujnog nevremena otrgnuo s veza i umalo udario u obalu.

Brod za krstarenje VIKING SEA  otrgnuo se jučer ujutro s veza u Ravenni u Italiji, uslijed snažnog nevremena koje imalo udare vjetra veće od 100km/h. Na brodu se u trenutku incidenta nalazilo oko 870 putnika. Lučke vlasti nekoliko sati borile su se da ploveću grdosiju stave pod kontrolu kako ne bi udario od obalu.