Božićna tura - PK Vjeverica - foto M.D.P.

1 od 8

Pogled sa brda Sveti Vid i iz sela Peraci oduzima dah

Planinarska tura koja od izvorišta Plavda vodi kozjom stazom do brda i crkve Sv.Vid, odatle nizbrdo preko Orašja, dolinom do sela Peraci na Većem brdu, pa starim skalinama do Lepetana, održana u nedjelju, 21. decembra u organizaciji PK “Vjeverica” Kotor, okupila je 25 učesnika/ca iz Budve, Tivta, Kotora, Herceg Novoga. Da atmosfera bude vesela i opuštena potrudila se vodičkinja Silvija Vrhovac, koja je organizovala i mali “božićni domijenak” – ”trpezu planinarske ljubavi” na livadici u selu Peraci, gdje su svi zajedno uživali u druženju i predbožićnom raspoloženju.

– Sa koje god strane Vrmca da se popneš i sa koje god tačke gledišta da posmatraš, pogled na Boku jednostavno oduzima dah –  bukvalno, “raj na zemlji”. Sa svih strana puca nevjerovatan pogled, zaključuje Barbara Staničić iz Kotora, a za Tonija Pejića iz Dubrovnika “ovaj dan bio je čista planinska terapija”.

-Korak po korak, uzbrdo i nizbrdo, kroz šumu i kamen, u tišini koja puni baterije, smijeh na stazi, malo umora, puno pogleda koji ostavljaju bez daha i ona dobra energija koja se osjeti samo kad si u prirodi s pravom ekipom, kaže Toni, čiji se video uradak može pogledati na:

Padine Vrmca su sa sjeverozapadne strane ispresijecane sa mnogo staza, a Silvija Vrhovac voli da istražuje upravo stare seoske cjeline, kakvi su Peraci. Ruševna crkvica, okućnice sa urušenim krovovima, dvorišta sa bunarima, šupe pokrivene kamenim pločama, kamena pojila, grane naslagane uz suhomeđu…detalji su koji svjedoče o nekadašnjem životu.

-Vrmac je predivan, ima puno staza, možeš iz Bogdašića da se popneš na Vrmac i da stigneš do Kotora, a to dosta ljudi i ne zna. Naizgled se čini da su staze lagane, ali je lako izgubiti se, kaže Silvija, kojoj “leže” ovakve opuštene ture. U aprilu je sa Dragom Dančulovićem vodila jednu “uskršnju turu” u selu Vršanj na Lovćenu, gdje je takođe napravljena prigodna trpeza sa jelom i osvježenjem.

-Priroda me uvijek fascinira. Sve mi je bilo lijepo, od samog početka do povratka. Posebno mi se dopada ruralni ambijent, ovo malo ruševnih  kuća – jedno prelijepo mjesto, vidikovac fantastičan, ali zapušteni život. Kad zamislim kako su ljudi živjeli u ono doba  u selu, bez struje i bez vode, svaka im čast. Bilo bi lijepo da država zaštiti ovakve ambijentalne cjeline i da brine o njima, kaže Radmila Stipanić, koja je u svojih 42 godine života u Tivtu, sada prvi put obišla Perake.

Kamen na dohvat ruke

Još jedna zanimljivost na turi je i “kamena žila” iznad Plavde, vizuelno prepoznatljiva i povezana sa kamenolomom u Đurićima iznad Kamenara. Staza vodi preko gomile kamenih ploča, kao stvorenih za gradnju i za rekonstrukciju nepokretnih kulturnih dobara. Ovo autohtono “blago” je  na dohvat ruke građevinarima i umjesto da ga zaštitnici kulturnog nasljeđa obilato koriste, primjer radova na “obnovi” razrušenih parapeta na Verigama, gdje su radnici umjesto kamena koristili beton sa iscrtanim “fugama”, pokazuje da se obnova i zaštita ne sporovode onako kako to nalažu konzervatorski standardi.

/M.D.P./