Najmanje 10 ljudi je ubijeno, a još 15 povrijeđeno u napadu nožem u centalnoj kanadskoj pokrajini Saskatchewan, objavila je policija.
Žrtve su pronađene na 13 lokacija u James Smith Cree Nationu i obližnjem selu Weldon.
Dvojica osumnjičenika po imenu Damien Sanderson i Myles Sanderson u bijegu su i smatraju se naoružanima i opasnima.
Stanovnicima je rečeno da se sakriju u svoje domove dok se potjera nastavlja na velikom području.
“Ne napuštajte sigurnu lokaciju. Budite oprezni dopuštajući drugima da uđu u vaš dom”, objavila je na Twitteru policija.
Postavljeni su kontrolni punktovi, policija provjerava osobne karte putnika, a vozači su pozvani da ne preuzimaju autostopere.
Izvanredno stanje proglašeno je u James Smith Cree Nationu – starosjedilačkoj zajednici s oko 2.000 stanovnika sjeveroistočno od Weldona, gdje živi oko 200 ljudi.
Upozorenje o opasnoj osobi poslano je na sve mobilne telefone u pokrajinama Saskatchewan, Manitoba i Alberta – velikom području veličine gotovo pola Evrope.
To je jedan od najsmrtonosnijih činova masovnog nasilja koje je Kanada ikada vidjela. Premijer Justin Trudeau opisao je napad na Twitteru kao “užasan i srceparajući”.
Nakon tri dana takmičenja u lovu na tune, sabljarke i ostale trofejne ribe, završen je jubilarni Deseti međunarodni Big game fishing. Najbolji učinak ostvarila je ekipa Montefish iz Tivta koja je ostvarila 399 bodova. Oni su osvojili i pehar za najveći ulovljeni primjerak, a to je tuna od 57 kilograma.
Drugo mjesto pripalo je ekipi Šišković iz Trebinja sa 288 poena, dok je trećeplasirana ekipa Predator iz Budve sa 244 poena.
Pobjednička ekipa Montefish iz Tivta
Tok takmičenja, vaganje ribe i bodovanje obavio je sudija Mladen Rostović, predsjednik Saveza za sportski ribolov na moru Crne Gore.
Za najbolje plasirane prodavnica ribomaterijala Ancora nautica shop iz Baošića, obezbjedila je vrijedne novčane nagrade od 500, 300 i 200 eura, a kompanija Botega primjerke skupocjenog vina koje je uručio predstavnik kompanije NTC Jovan Vukalović. Pehare najboljima uručio je proslavljeni košarkaš Vladimir Radmanović.
Školska godina za oko 94.000 crnogorskih đaka počinje danas. Časovi će poslije dvije godine trajati ponovo 45 minuta.
Zaštitne maske koje je Institut za javno zdravlje preporučivao radi sprečavanja širenja virusa korona, a koje su bile obavezne prethodne dvije godine, đaci će koristiti samo ukoliko to žele.
Ministar prosvjete Miomir Vojinović je sinoć gostujući u Dnevniku RTCG kazao da je najbitnije da se nastava vraća u normalu sa trajanjem časa od 45 minuta, a prostorni problemi koji su višegodišnji Ministarstvo na čijem je čelu će probati da riješi.
Besplatni udžbenici za osnovce podijeljeni su tokom avgusta, dok su srednjoškolci kupovali knjige.
Najjeftinije su bile za maturante i koštale su 78,20 eura, dok su najskuplje za učenike prvog srednje i iznose 105,20 eura.
Tradicionalna regata “Memorijal Spasić i Mašara” u organizaciji JK Delfin iz Tivta održana je ovog vikenda. Na regati su uzeli učešće jedriličari u klasi Optimist i ILCA iz jedriličarskih klubova iz Boke koji se bave sportskim jedrenjem, JK Lahor Kotor, JK Jugole Grakalić H.Novi i klub domaćin JK Delfin.
Više od 60 jedriličara i jedriličarki nadmetali su se na regatnom polju u Tivatskom zalivu od petka 02. do nedelje 04. septembra. Sve klase su u prva dva dana uspjele odjedriti po četiri regate po jugozapadnom vjetru jačine 6 do 8 čvorova, dok je u nedelju vjetar bio slab te su samo jedriličari u klasi ILCA4 odjedrili jednu regatu.
Pavle Musić, JK Delfin, je osvojio prvo mjesto u klasi ILCA4. Andrej Drakulović osvojio je drugo mjesto a treće Marko Vujović, obojica iz JK Lahor iz Kotora. U konkurenciji djevojčica prva je Nina Strahinja, druga je Helena dabetić, obije iz JK Lahor. Nikolina Klakor iz JK Delfina je treća. Nikola Golubović osvojio je prvo mjesto na postolju ILCA6, drugo mjesto Iv Frolov iz kotorskog Lahora i treće Andrija Marković iz Delfina.
U klasi Optimist, u generalnom plasmanu, pobjedničko postolje je osvojio Aleksa Roganović član JK Lahor iz Kotora. Jedriličar Delfina Andrej Ashin osvojio je drugo mjesto, a treće Marin Čižek iz Lahora.
Andrej Anahin je osvojio zlatnu medalju u konkurenciji jedriličara do 12 godina, Luka Klikovac je drugi, obojica iz Jedriličarskog kluba Delfin iz Tivta. Risto Milojević, člana JK Jugole Grakalić iz Herceg Novog je osvojio treće mjesto.
Barbara Kubiček iz Delfina bila najbolja u konkurenciji jedriličarki. Nika Živković je druga a Lea Jakovljević je treća, obije iz JK Lahor iz Kotora.
Ceremonija dodijele nagrada najuspješnijm jedriličarima održana je u nedelju nakon jedrenja na mulu ispred hangara JK Delfin. Sekretarka društvenih djelatnosti Opštine Tivat, Borka Mršulja i selektor ILCA reprezentacije Crne Gore, Ilko Klakor dodijelili su trofeje jedriličarima na pobjedničkom postolju.
U Risnu je na Festivalu etnološkog filma – Risan 2022. u subotu održano predavanje i radionica na temu risanskih svadbenih običaja.
Prisutne je u ime organizatora festivala, NVO ”Medaur” Risan – Društva za njegovanje kulturne baštine Risna, pozdravila Marina Dulović.
”Naš uvaženi selektor Vlado Perović je na prvoj večeri, veoma inspirativno kako on to uvijek radi, govorio o bogaćenju i bogatstvu i upoznavanja sa tradicijama i kulturama cijelog svijeta. Ja bih se na termin “bogaćenje“ nadovezala sa terminom “darivanje“ što je i jedna od tema našeg današnjeg susreta”, kazala je Dulović.
Ona je istakla da je tema pratećeg programa festivala risanska svadba čiji se smisao, kao i kod drugih svadbenih običaja i obreda, ispoljava simbolički pomoću verbalnih, muzičkih i dramskih kodova, tj. ritualnih radnji uz neizostavne svadbene rekvizite.
Dulović je podsjetila i na to da je risanska svadba opisana u knjižici “Kovčežić“ Vuka Stefanovića Karadžića koja je štampana u Beču 1849. godine, a da je građu za tu knjigu sakupio i poslao Vuku risanski paroh Vuk Popović.
Risnska svadba
Stručni osvrt na temu risanskih svadbenih običaja je dala etnološkinja Mileva Pejaković Vujošević, kojoj je najprije kazala da joj je izuzetno zadovoljstvo što ima priliku da o jednoj vrlo interesantnoj temi govori pred risanskom publikom. Pejaković Vujošević je istakla i da joj je posebno drago zalaganje organizatora da Risan učine gradom koji živi od kulture i koji će kako ovim, tako i budućim festivalskim izdanjima nastojati da njeguje kulturne običaje i tradiciju ovog kraja.
Ona je u svom obraćanju kazala da je risanska svadba dosta slična organizaciji svadbi u drugim bokeljskim mjestima, ali i da ima svoje specifičnosti. Na predavanju su gledaoci mogli da saznaju o običajima prosidbe, pripreme svadbe, samom činu vjenčanja i organizaciji svadbe. Čulo se koje su se pjesme pjevale, koji su se pokloni pripremali i kome su bili namjenjeni.
Risnska svadba – Marina Dulović
Poseban osvrt dat je na pripremu dva poklona prilikom risanske svadbe – konjestra i gvantijere.
Na kraju izlaganja, Pejaković Vujošević je pozvala publiku i na interakciju i evociranje uspomena opisivanjem svojih svadbenih ceremonija i običaja.
”Naše drage sugrađanke su ustupile porodične predmete koji su se kroristili prilikom svadbenih običaja, one predmete koji su se prenosili i brižno čuvali s generacije na generaciju i time bili u svrsi poštovanja i očuvanja risanskih običaja”, navodi se u saopštenju organizacionog odbora festivala.
Kako dodaju, vrijedna sugrađanka Radojka Čučković za ovu priliku je pripremila konjestar – svadbeni dar u vidu korpe u kojoj se nalaze brojni pokloni i kojeg najbliži poklanjaju četvrtkom pred risansku svadbu koja se organizovala nedjeljom. Ona je potom neke od prisutnih podsjetila na to šta je shodno običajima sastav konjestra, a one mladje i naučila kako se to priprema ovaj risanski svadbeni poklon.
Gosti su imali priliku i da uživaju u primorskim delicijama koje su pripremile vrijedne ruke naših Rišnjanki.
Izraz Boka bez pridjeva Kotorska u oficijelnom smislu ne znači ništa. Shvatljivo je da se u razgovoru krati naziv, ali ovaj trend izbacivanja pridjeva Kotorska iz zvaničnog naziva već se predugo forsira i predugo traje sa namjerom da se Kotor i njegov distrikt, jedina konstanta Boke Kotorske kroz više od dvadeset stoljća njene povijesti, stave u drugi plan ili ih se potru.
A što je to Boka Kotorska?
Naziv Boka Kotorska (Bocche di Cattaro) potiče od srednjevjekovnog naziva kojim se stoljećima u geografskim mapama označavao gotovo isključivo sam ulaz u zaljev iz Jadranskog mora, između Arze i Ponte oštre, dok su manji unutarnji zaljevi nosili imena gradova kojima su pripadali, (Sinus Rhisonicus, Golfo di Cattaro…), dakle, nikako cijelo područje kao danas.
Boku Kotorsku u geografskom, užem smislu, čini zaljev od Ponte oštre do Kotora, sa naseljima na obalama zaliva i neposrednim zaleđem.Ostala područja koja su gravitirala zaljevu, prije svega Grbalj i Krivošije, imali su svoju dostatnost i prepoznatljivost i izvan užega bokokotorskoga okvira, uglavnom van kotorskog distrikta naročito nakon turskih osvajanja ovih područja.
Proširena Boka kotorska u administrativnom smislu približno kao danas, koju nazivaju jednostavno Boka, ili srpska Boka, nastaje tek početkom 19 stoljeća dolaskom Austrije i osnivanjem kotara Kotor kada u sastav nekadašnjeg distrikta ulaze i susjedna područja, ponekad i do Budve i Spiča.
U povijesnom smislu, užu Boku Kotorsku, preko 15 stoljeća, činio je grad Kotor sa njegovim distriktom koji je obuhvatao unutrašnji zaljev od Veriga do Veriga, brdo Vrmac i Tivatski zaljev sa Krtolama i Lušticom.Herceg Novi kao grad osnovan 1382 godine počinje relevantno da utiče na ukupna kretanja u Boki kotorskoj tek od polovice 18 stoljeća, Risan je izgubio svoj značaj već u 5 stoljeću, dok je Tivat počeo da se razvija tek polovinom 19 stoljeća.
Aleksandar Dender
Ova uža Boka Kotorska, odnosno kotorski distrikt, imala je svoj identitet duboko ukorijenjen u povijesti.Gotovo 15 stoljeća bila je dio mediteranskog povijesnog i kulturnog prostora i nerazdvojni dio Dalmacije sa kojom je dijelila zajedničku sudbinu od antičkih vremena, bez obzira na to kome je u određenom povijesnom periodu pripadala.To je trajalo sve do kraja I svjetskog rata kada je, 1921 godine, Rapalskim sporazumom istrgnuta iz svog povijesnog, zapadnog konteksta i podarena istoku, ispočetka Kraljevini SHS, odnosno Jugoslaviji, a potom, 1945 godine i Crnoj Gori.U religijskom smislu, duboko katolička, pripadala je rimskoj katoličkoj crkvi i drevnoj kotorskoj biskupiji o čemu nazoči ogroman broj katoličkih crkava na ovom području (samo u Kotoru i Perastu bilo ih je preko 50) dok je neznatan broj pravoslavnih crkava, nastalih uglavnom recentno.Stanovništvo uže Boke Kotorske ili kotorskog distrikta bilo je pretežno katoličko, u nekim naseljima i stoprocentno katoličko, a pravoslavci se naseljavaju u većem broju zahvaljujući mletačkoj podršci, uglavnom u Kotoru, tek nakon 1654 godine, te u Risnu nakon njegovog oslobađanja od Turaka 1684 godine. U doba formiranja nacija početkom 19 stoljeća kod katoličkog stanovništva dolazi do integracije jezika i vjere u jednu, narodnosnu, hrvatsku cjelinu, te se katolici, bez obzira na porijeklo, izjašnjavaju kao Hrvati, a pravoslavci kao Srbi ili Crnogorci. U svakom slučaju, omjer katolika i pravoslavaca na ovom području stoljećima je bio izrazito u korist katolika, praktično sve do početka 20 stoljeća, kada, naročito poslije dva svjetska rata, zemljotresa 1979 godine i ratova u Jugoslaviji dolazi do iseljavanja katolika, uglavnom Hrvata i velikog naseljavanja pravoslavaca, Srba i Crnogoraca čime se u znatnoj mjeri promijenila demografska slika distrikta. Jezik distrikta je bio, osim zvaničnog talijanskog i mješavina narodnog i venetskog jezika, svojevrsni kotorsko-bokeljski dijalekt svojstven samo ovom području, različit od jezika kojim se govorilo u gravitirajućim područjima.
Ova, izrazito katolička, uža Boka Kotorska odnosno kotorski distrikt, stoljećima okrenuta i povezana sa mediteranom i zapadom, nikada nije bila srpska, jeste bila u sastavu srpske države Nemanjića 180 godina, ali sa potpunom administrativnom, religijskom i kulturnom autonomijom koja se graničila sa neovisnošću.Ova Boka Kotorska stvarala je i ostavila nam je u naslijeđe ogromno materijalno i nematerijalno bogatstvo zahvaljujući kojem su Kotor i njegovo područje, zatim kotorske zidine i Bokeljska mornarica upisani na listu svjetske kulturne materijalne i nematerijalne baštine.
A što je to srpska Boka?
Početkom 19 stoljeća, dolaskom Austrije 1897 godine, ukida se srednjevjekovni mletački ustroj organizacije i uvodi se moderna administrativna uprava u kojoj prostor sadašnjeg crnogorskog primorja zajedno sa bokokotorskim zaljevom postaje dio Provincije Dalmacije sa sjedištem u Zadru.Administrativno se uvodi naziv Boka Kotorska sa kotarom Kotor koji obuhvata ne samo zaljev sa zaleđem, nego i Grbalj i Krivošije, a u jednom periodu i Budvu i Paštroviće.Dakle, naziv Boka Kotorska u širem, administrativnom smislu nastao je prije nekih 200 godina, da bi danas obuhvatao tri bokokotorske opštine, Kotor, Tivat i Herceg Novi.
Kotorskom distriktu administrativno su pridodate teritorije koje obuhvataju uglavnom njegovo dublje zaleđe, Herceg Novi sa Dračevicom, Krivošije i Grbalj, ovdje svakako ne treba ubrajati područje Budve i Paštrovića.Prostor Herceg Novog sa Dračevicom kao i Risna, ispražnjen nakon protjerivanja Turaka krajem 17 stoljeća, Mletačka republika naseljava pravoslavnim življem iz Hercegovine, dok prostore Krivošija i Grblja koji je najduže ostao pod Turcima, popunjava početkom 18 stoljeća pravoslavni živalj iz Crne Gore.Ovo, uglavnom ruralno stanovništvo, ljubomorno čuva svoju pravoslavnu vjeru, jezik i običaje ne dozvoljavajući bilo kakvu asimilaciju, tako da na području kotorskog distrikta i pridodatog zaleđa egzistiraju dva svijeta kulturno i vjerski potpuno različita koji se dodiruju, ali se ne prožimaju, ujedinjena isključivo administrativnim putem.Nešto je drugačija situacija sa pravoslavnim stanovništvom koje naseljava gradove i postepeno se emancipira prihvatajući zatečene kulturne i socijalne vrijednosti, stvarajući gradski pravoslavni sloj, čiji se pripadnici u doba formiranja nacija početkom 19 stoljeća uglavnom izjašnjavaju kao Srbi, rjeđe kao Crnogorci. Ovaj sloj iščupan iz svojih hercegovačkih ili crnogorskih korjena počinje u novoj sredini da traži i da ostvaruje svoj novi identitet na uštrb tuđeg, pokušavajući da spajanjem dva sasvim različita svijeta, kotorskog distrikta i pridodatih teritorija kotara Kotor i prostim prebrojavanem katolika i pravoslavaca dokažu kako je Boka Kotorska srpska jer je broj pravoslavaca u pridodatim teritorijama oko dva do tri puta veći nego u distriktu.Uz mnogo rabljeni argument o namanjičkoj tradiciji i vladavini srpske dinastije nad distriktom, demografska većina je glavni argument kojim se statistički dokazuje srpstvo cijele Boke Kotorske. Paradoksalno, Bokelji Srbi koji žestoko osporavaju pravo Abanaca na Kosovo samo na osnovu demografske većine, dokazujući da je to srpska zemlja jer su tamo srpske svetinje, posrbljavaju Boku Kotorsku upravo na osnovu demografske većine, ignorišući, katoličke, odnosno svetinje bokeljskih Hrvata, jer se većina katolika koji danas baštine tu ogromnu materijalnu u nematerijalnu kulturnu vrijednost izjašnjava kao Hrvati.
Kada je nestala višestoljetna vlast, uvjetno rečeno katoličkih država nad kotorskim distriktom, odnosno kada su Boku Kotorsku poslali na istok i stavili je pod vlast Države SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, ubrzava se proces korijenite izmjene demografske slike Boke Kotorske koji je trajao i za vrijeme SFRJ,a traje i danas u Crnoj Gori.Sve je više pravoslavaca, a sve je manje katolika, sve više se izbacuje iz imena Boka Kotorska prefiks kotorska, a za stanovništvo je stvoren naziv Bokelji, pandan Jugoslovenima, u koji se utapa i tako mala hrvatska manjina.
Sa potpunom prazninom u crnogorskom sistemu obrazovanja koji sasvim ignorira povijest i kulturu Boke Kotorske, pogotovo one katoličke, stalno se ponavlja neistina o srpskom karakteru cijele Boke Kotorske sa namjerom da se mnogo puta ponovljena neistina jednoga dana prevrati u istinu.Jedino edukacijom i istinitim tumačenjem povijesti i posebnosti Boke Kotorske, sine ira et studio, može se povratititi međunacionalna i međuvjerska ravnoteža ozbiljno narušena posljednjih nekoliko godina, povratiti međusobno uvažavanje i izbjeći prisvajanje.
Stručnjak za sigurnost i obavještajnu djelatnost Ante Letica rekao je jutros u HTV-ovoj emisiji Studio 4 da se moramo pripremiti na dugotrajan i iscrpljujući rat u Ukrajini te da nas čeka neizvjesna situacija u samoj Evropi, odnosno u tom dijelu Europe, a ruskog predsjednika Vladimira Putina optužio je da na sve moguće načine pokušava napraviti razdor u Evropskoj uniji i u NATO-u kako bi sebi olakšao situaciju.
Ukrajinska vojska prije desetak dana pokrenula je protuudar s ciljem oslobađanja Hersonske regije i zauzimanje zapadne obale rijeke Dnjipar. Rusi, čini se, ne napreduju više, ali su utvrdili bojišnicu. Zapadni obavještajci procjenjuju da bi se rat u Ukrajini mogao pretvoriti tijekom zime i iduće godine u sumornu dugotrajnu krizu u kojoj će obavještajno-informacijski, energetski i diplomatski rat preuzeti dominaciju.
Upitan o ishodu ukrajinske protuofenzive u Hersonu, Letica je u HTV-ovoj emisiji rekao da nema novih informacija ni s ukrajinske ni s ruske strane, što je, kaže, znak da se vode teške, krvave borbe, ali da bitnog pomjeranja crte bojišnice u korist Ukrajine za sada nema.
– Ovaj rat će se možda pretvoriti u pozicijski rat, u jedno trajno žarište sukoba i nesigurnosti na tlu Europe, i mislim da nas tu čeka još dugih i teških trenutaka u ovom ratu, rekao je također Letica.
Nije se složio da je postignuta ravnoteža u omjeru raketnih sustava na dvije strane – Rusija je i dalje nadmoćna u tim sustavima, ustvrdio je.
– Ukrajinci sada imaju jednu mogućnost da precizno gađaju točno izdvojena zapovjedna ruska mjesta, skladišta oružja, konvoje i tako dalje, i tu su Ukrajinci u jednoj prednosti. Međutim, što se tiče same količine oružja i opreme, municije, Rusi su i dalje u jednoj prednosti, rekao je.
Smrtni slučajevi oligarha – potpis ruskih službi
Letica je rekao kako mu se čini “da nas čeka jedan dugi rat” i “neizvjesna situacija u samoj Europi, odnosno u tom dijelu Europe”.
Ustvrdio je i da je ukrajinska služba sigurnosti jedan od možda najlošijih, ako ne i najlošiji segment ukrajinskog vojno-policijsko-sigurnosnog sustava.
– Ona nikad nije bila neka relevantna služba, opterećena je brojim aferama, kriminalom, spregom s kriminalom i premrežena ruskom agenturom, proruskim elementima, rekao je Letica.
“Mislim da je situacija na bojištu takva da se moramo pripremiti na jedan dugotrajan rat, iscrpljujući rat, i neće nam biti lako, po nekim analitičarima, pet do 10 godina”
Komentirajući brojne smrtne slučajeve ruskih oligarha, vodećih ljudi energetskih tvrtki, Letica je rekao da u velikoj većini tih slučajeva raspoznaje potpis ruskih službi, istaknuvši da je ruski predsjednik Vladimir Putin “dijete KGB-a” koje je dolaskom na vlast na najvažnije pozicije u ruskom sigurnosno-obavještajnom sustavu dovelo svoje kolege ili svoje šefove.
– Meni je sve ovdje jasno. Uz moguću neku iznimku, to je potpis ruske obavještajne službe, konkretno FSB-a, dodao je.
Rekao je i da su ruske službe bile vrlo aktivne u Ukrajini te da su stalno obavještajno-subverzivno djelovale u toj zemlji – i to u prvom redu FSB, onda i GRU, a SVR manje.
Nova krizna žarišta?
Osvrćući se na energetsku krizu, Letica je ustvrdio da obavještajne službe, “pa i neki drugi”, hibridnim operacijama nastoje razbiti jedinstvo posebno Europske unije, koja, kako je dodao, najviše pati zbog situacije s Rusijom.
– Putin na sve moguće načine pokušava napraviti razdor u Europskoj uniji i u NATO-u kako bi sebi olakšao situaciju, rekao je.
Upitan ima li Rusija snage otvoriti nova krizna žarišta u drugim zemljama, poput Moldavije, BiH, Kosova ili Crne Gore, Letica je rekao da je to u slučaju Moldavije realnost, a što se tiče naše regije, rekao je da ne mogu doći ovamo jer moraju zaratiti sa zemljama NATO-a u okruženju, ali da putem svojih proruskih elemenata u Srbiji, BiH – posebno Republici Srpskoj – te u Crnoj Gori – koja je, kako je ustvrdio, već izložena “puzajućoj agresiji srpsko-ruskih elemenata” – mogu pokušati isprovocirati neki incident.
Letica je rekao i da se moramo pripremiti da će rat u Ukrajini dugo trajati te da će energetska kriza biti dugo prisutna, kao i da će Europa platiti najveću cijenu.
– Mislim da je situacija na bojištu takva da se moramo pripremiti na jedan dugotrajan rat, iscrpljujući rat, i neće nam biti lako, po nekim analitičarima, pet do 10 godina, nažalost, zaključio je.
U Trebinju rezultati ljetnje sezone pokazuju da su imali istorijski rekord broja turista. Ove sezone bilo je preko 100 hiljada noćenja. Sada je pred njima jesenja sezona koja bi mogla da premaši očekivanja.
Krajnji jug Srpske posjetili su tokom ljeta gosti iz preko 70 zemalja svijeta. Avgust je upisan kao rekordan mjesec. Turisti su oduševljeni toplom klimom, dobrom gastro ponudom, hotelskim smještajem i sve većim brojem kulturnih manifestacija.
Mnogi nakon nekoliko dolazaka u Trebinje odluče da tu i ostanu. Čak su i pojedini njemački mediji ovaj grad Republike Srpske proglasili najpoželjnijim za život, posebno u penzionerskim danima.
Ono što privlači goste jeste i bogat kulturni i zabavni progam. Ovu turističku sezonu obilježile su slavske svečanosti i koncerti najvećih regionalnih zvijezda, kao što je Zdravko Čolić.
Da je sezona bila dobra potvrđuju i hotelijeri. Broj noćenja i popunjenost smještajnih kapaciteta u ljetnim mjesecima bili su odlični. Tražilo se mjesto više.
Gosti su, kažu, zadovoljni gostoprimstvom i ljubaznošću Hercegovaca. Ono što nedostaje, ističu, jesu parking mjesta. Gužve su na graničnim prelazima, a i povećane cijene u turističkoj sezoni.
– Uticaj lokalne administarcije na ova tri pitanja nije velik. Možemo da reagujemo samo u formi prijedloga. Ipak, parking je nešto na što trebamo da se fokusiramo sa nivoa lokalne administarcije, čime ćemo se i pozabaviti – kaže zamjenik direktora Turističke organizacije Žarko Vico.
Trebinje sa 260 sunčanih dana, odličnom gastro i vinskom ponudom, iz godine u godinu ima bolju post sezonu. Zato su septembar i oktobar već rezervisani.
Septembar mjesec rezervisan je za najljepše zvukove klapskih pjesama, vrijeme kada se u drevnom Perastu okupljaju klape iz države i regiona. Već 21. godinu Međunarodni festival klapa Perast čuvar je klapske pjesme u Boki Kotorskoj, pjesmom i druženjem povezuje region, a već nekoliko godina intezivno radi na stvaranju dječijih klapa…
Tim povodom, razgovarali smo sa izvršnim direktorom festivala, Milanom Mikanom Kovačevićem.
Boka News: MFK Perast je prepoznat po misiji čuvanja identiteta, kulture, tradicije, nematrijalne kulturne baštine i bogatsva različitosti na ovim prostorima, nakon 21. godine postojanja i dalje je izložen preispitivanjima i iskušenjima, stalno se morate dokazivati, posebno kod nadležnih za institucionalno čuvanje identiteta, kulturne tradicije?
Kovačević: Misija MFK Perast je već davno prepoznata od preko 500 klapa iz okruženja, koje smo dočekali u Perastu tokom 20 godina postojanja. Među njima su baš sve najpoznatije klape iz Dalmacije, višestruki osvajači nagrada na prestižnom FDK Omiš i poznatim festivalima u regionu. Sve crnogorske klape su nastupale, mnoge i debitovale u Perastu. O stvaraocima – pjesnicima, kompozitorima, obrađivačima klapskih pjesama i čuvenim voditeljima klapa, da i ne govorimo. Njihove ocjene o MFK Perast su zaista impresivne. Posebno poštuju naše dosljedno opredjeljenje za a cappella izvedbe, naše čuvanje bokeljske pjesme po najstarijim notnim zapisima još iz sredine XIX v., uz vrijedna izdanja Lirica i knjige o Kubi. Uz oko 100 Novih klapskih pjesama premijerno izvedenih u Perastu u web. biblioteci sa 800 partitura iz Boke, Primorja i zaleđa, kreirali smo i muzičko scenske postavke Priče o moru, Pustinjak (o Kati Kalfić i Antu Sloviću), Đardin peraške tradicije …
Sve je to naša kulturna baština! A željeli bi još kopati po bogatoj arhivskoj građi i stvarati nova muzička djela, dovoditi i poznate a capella sastave iz inostranstva, održavati koncerte sa najpopularnijim klapama za Mađ, Zavjetni dan, Fašinadu, stalno unaprjeđivati program i sadržaje… Sve to zahtijeva i institucionalnu i finansijsku podršku. Od klapske publike ta nam podrška ne fali.
Takav MFK Perast, čiji je temelj tradicija i kulturna baština klapskog pjevanja, zaslužuje status festivala ne samo od lokalnog već i državnog značaja.
Međutim, svake godine iznova, mi sve gornje prikazujemo, dokumentujemo i tražimo institucionalnu podršku kod novo postavljenih sekretara za kulturu, predsjednika opština, novih ministara i nadležnih za kulturnu baštinu. Inicijativa za formiranje JU Perast-Fest od 2018.god. nikada nije ozbiljno razmatrana. A mi i dalje nemamo gdje spremiti stolice, inventar, opremu, nabaviti bolju rasvjetu, garderobu, sastajemo se po kafanama! Nikada nismo dobili značajnog sponzora, iako šaljemo preko 100 pozivnih pisama i kontaktiramo najveće kompanije, hotele, firme, privrednike, banke i trgovačke lance u Crnoj Gori.
To iscrpljuje energiju, entuzijazam, inventivnost i konačno završava odustajanjem od dijela planiranih programa. Pa ipak, svake godine, kao feniks, i uprkos svemu, napravimo izvrstan festival, sa najboljim klapama, kompozicijama i saradnicima iz klapskog svijeta, makar trajao samo 2 od planirana 4 dana.
Boka News: Zašto Festival više nije segment KotorArta?
Kovačević: Od 2012. godine smo bili programski segment ondašnjeg KotorArta koji je imao čak 7 različitih umjetničkih cjelina. Manji festivali u okviru KotorArta bili su redovno prinuđivani, stečenim pozicijama većih programa, na stagnaciju u razvoju i skraćenje planiranih programa zbog nedostatka sredstava, koliko god oni bili vrijedni, sadržajni i atraktivni. Otuda i osipanje „članstva“ u KotorArtu. Unutrašnja raspodjela sredstava po segmentima KotorArta je bila je unaprijed izlobirana, uvijek prvenstveno zadovoljavajući potrebe Don Brankovim danima muzike (DBDM). Svako pominjanje čak minimalne pre-raspodjele unutar (vrlo značajnih) budžetskih sredstava pokrovitelja za KotorArt, za velike programe Kotorskog festivala pozorišta za djecu i DBDM, je nailazilo na opstrukcije, uvijek i prvenstveno g. R.Martinovića. Sjećam se višesatne rasprave u Sekretarijatu za kulturu, pred odlazak u Ministarstvo kulture, oko 3.000 Eura koje su nam nedostajali za program. Jasno, bez rezultata, da bi odmah nakon toga odobrio preko 20.000 E samo za raskošnu rasvjetu na Svečanom otvaranju KotorArta! A toliko je pokrovitelje koštao naš čitav festival. Na MFK Perast je premijerno izvedeno preko 100 Novih klapskih pjesama, najpoznatijih autora iz klapskog svijeta i stalno se dalje pjevaju. Niko, nikada, nije tražio honorar. „Posebne narudžbe kompozicija“, pompezno najavljene na KotorArtu, ne znam koliko koštaju ali neke se nikada više neće izvesti! Takvih primjera, prepiski i uzaludnih dokazivanja je bezbroj. Bahatost je vezana za pretencioznost i kada još imate ogromna sredstva na raspolaganju, vrlo ste blizu nekontrolisanom sjaju glamura.
Danas je KotorArt praktično jedan program- DBDM koji vodi gospodin Ratimir Martinović, sa svih 5 izvršnih funkcija, dok je samo ime KotorArt registrovano i zaštićeno kao njegovo privatno vlasništvo. Tu onda nema pomoći: ta ambicija i filozofija ”prvo ja pa sve ostalo”, pažljivo i dugo građena, konačno je realizovana netransparentnim Sporazumom od 24.novembra 2021. koji je bio sakriven od javnosti do aprila 2022. Potpisnici su Opština, MPNKS u tadašnjoj Vladi CG i Ratimir Martinović – Izvršni direktor d.o.o. „KotorArt Festival“ Kotor. Tu nije bilo mjesta za MFK Perast i naše programe kulturne baštine a posljedično ni danas, 5 dana pred festival, ne znamo da li imamo podršku sadašnjeg Ministarstva kulture i medija CG .
Da bude jasno: KotorArt je uspješan, zahtjevan i za Kotor prestižan program, debelo finasiran. To traži veliku snalažljivost. U MFK Perast smo uvijek uvažavali menadžerske sposobnosti g.Martinovića (uključujući retoričnost, intelekt, lobiranje u njemu bliskim, krugovima, angažovanje poznatih- od političara do istaknutih ličnosti javnog života, ambasadora itd.) ali imali smo, ne samo mi, vrlo kritične stavove za njegovo upravljanje Kotor Artom. Prosto, kad vas predstavlja, pred bilo kime, takav rukovodilac Kotor Arta, čiji ste programski segment, koliko god sposoban za sopstvene naume, ne može i neće da se istinski založi za razvoj “malog klapkog festivala” koji ga u suštini ne interesuje. Konačno, 20 godina nije došao ni na jedan koncert MFK Perast! A opet, kao ljubitelj Rahmanjinova, ja lično bi mu ponešto i oprostio, makar zbog Denisa Macujeva, uživo – u Kotoru! Dakle naše nezadovoljstvo Kotor Artom je prvenstveno izazvano neuvažavanjem postignutih rezultata tokom ove dvije decenije postojanja MFK Perast.
Boka News: Smatrate li da je to dobro za MFK Perast?
Kovačević: Da, odavno smo razmišljali o izlasku iz takvog koncepta upravo jer je tokom poslednjih godina, nama jedino služio da preko računa KotorArta, pokrovitelj- Ministarstvo kulture Crne Gore, proslijedi finansijska sredstva i za MFK Perast. Ništa od one sinergije, entuzijazma i uvažavanja manjih ali vrijednih programa od prije 10 godina. S druge strane, od stotine klapa, autora, saradnika ili klapske publike, nikada nijesmo bili poštovani, hvaljeni ili privilegovani kao dio KotorArta, već je sve to zasluga samog MFK Perast.
Ujedno, to je prilika da se okrenemo sebi i svojim programima, te moguće, kroz ozbiljan pristup institucija kulture, dođemo i do stručne valorizacije postignutih rezultata, a u samom Perastu povežemo brojne kulturne sadržaje pod jedan krov.
Festival klapa Perast 2020. foto Boka News
Boka News: Na inicijativu MFK Perast u 13 muzičkih škola u Crnoj Gori osnovane su dječije klape, smatrate li da je to jedini ispravni put očuvanja klapske pjesme na ovim prostorima ili je potrebno još nešto više uraditi?
Kovačević: Vrlo smo ponosni da je ta inicijativa konačno donijela konkretne rezultate i pored toga što je, bar za sada, izostala očekivana podrška Ministarstva prosvete Crne Gore. U ovakvim političkim turbulencijama to je i očekivano. Od januara, kada smo našu dugo pripremanu LIRICU br.9, sa 36 partitura prilagođenih za dječji uzrast, dostavili direktorima muzičkih škola, dobili smo njihovo iskreno odobravanje. Već 9. septembra će nastupiti 4 „klapice“ iz Herceg Novog, Kotora, Budve i Bijelog Polja, te izvrsna dječja klapa Cvit iz Imotskog. Štiglići iz Podgorice su, iako djeca, odlučili da stiču iskustva uz renomirane muške klape.
Razumijemo da je tokom januara bio zimski raspust, pa u maju takmičenja muzičkih škola, zatim ljetnji raspust. Govorim to jer se i u ostalim školama od septembra očekuje formiranje novih dječjih klapa koje bi 22. novembra nastupile na zajedničkom koncertu u Kotoru, za Svjetski dan djeteta.
Svakako, to je tek početak. Očekuje se ozbiljna podrška Ministarstva prosvete. Predložili smo bar jedan dodatni čas sedmično za dječje sastave pri horskom pjevanju ili pri času etno- muzikologije. Naime, partiture koje smo poslali djeci, obuhvataju Himnu Crne Gore, najpoznatije crnogorske narodne pjesme, Boke Kotorske , Primorja i 10 obrada čuvenog Ljuba Stipišića Delmate. Cilj je dakle njihovo rano upoznavanje sa višeglasnim pjevanjem na klapski način, sa različitim melosom Crne Gore i na taj način širenje kulturnih vidika te mladosti . Ako ih bar dijelom to odvoji od muzičkog šunda i jednom započnu čuvanje sopstvene kulturne tradicije, uspjeli smo u takvoj zajedničkoj misiji.
Uz navedeno, te dodatne časove treba platiti voditeljima- profesorima. Omogućiti im uslove da doputuju u Boku, da po gradovima Crne Gore organizuju zajedničke koncerte…
Sve to je neznatno ulaganje u odnosu na zadati cilj- edukacija i stvaranje svijesti o zajedničkom kulturnom bogatstvu.
Perast – foto Miro Marušić
Boka News: Konačno, kakav će biti XXI MFK Perast- 2022. 9. i 10.septembra ?
Kovačević: Izvrstan! Pogledajte gostujuće klape, finaliste i nagrađene na FDK Omiš i mnogim festivalima. Uz možda još 20-tak najpoznatijih klapa iz okruženja, a sve su bile u Perastu, to je sami vrh klapske muzike na Jadranu. U Boku Kotorsku bi svi rado došli kada bi festival trajao i 4 dana.
I, da se kroz to vratim na Vaša pitanja o KotorArtu: tamo dolaze neki od svjetski priznatih interpretatora klasične muzike. Odlično! U Perast dolaze najpoznatije klape i autori, što je vrh klapske muzike specifične za ovo podneblje, uz to na Listi zaštićene nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a. Također, to je i suvo zlato naše kulturne, muzičke tradicije koju predano njegujemo. Zašto se to ne vrednuje na dostojan način? Na to godinama čekamo institucionalni odgovor.
Svega nekoliko stotina metara kad se nakon Orjenskog sedla krene putem ka Crkvicama, vidi se jedno odvajanje puta desno, prema Lakića dolovima i Borovoj glavi. Ipak, tek nešto više od 100 m i ovaj put iznenada završava, na prvi pogled u ničemu i nigdje.
Jeste, takvih puteva ima i danas kroz Crnu Goru, ali Austrougarskoj nije baš bilo svojstveno da nešto gradi bez plana. Najvjerovatnije se radi o prilazu za tzv. kavu, odnosno, majdan odakle je vađen kamen za gradnju puta. Između gorostasnih munika uočavaju se gomile izvađenog kamena, ali i suvozidni ostaci nekadašnjih baraka.
Ipak, ostaje pitanje, zbog čega je bio potreban ovako kvalitetan pristup kavi, široki, ravni put za masivnim podzidom i kanalima za odvođenje atmosferskih voda?
Čini se previše luksuzno čak i za Crno-žutu monarhiju, poznatu po gradnji veoma kvalitetnih i dugovječnih zdanja.
Produživši preko majdana još malo, može se opaziti i jedan potpuno obrađeni putni kamen sa sad već teško čitljivim sadržajem. Kako je on tu dospio, na suprotnu stranu od puta?
Za sada su ova pitanja bez odgovora, ali, na kraju, kakva bi bila to priča gdje nema i nešto misterije!
