Podmornica Regent potonula je 18. travnja 1943. godine kad je naletjela na minu u blizini grada Monopolija
Pripadnici talijanske nautičke udruge Lega Navale pronašli su uz obalu u blizini mjesta Villanova di Ostuni na talijanskoj obali Jadrana olupinu za koju se smatra da su ostaci britanske podmornice HMS Regent koja je potonula prije 80 godina.
– Ova olupina leži na dubini od 75 metara i okrenuta je naglavce. Kada smo stigli do nje, u prvom trenutku bilo je teško shvatiti da je riječ o Regentu. Ali ako proučite trup, sastav čelika, krmu i pramac, uviđa se da je riječ o britanskom dizajnu – izjavio je za Daily Mail Fabio Bisciotti, čiji je ronilački tim pronašao olupinu.
Glasnogovornik britanske Kraljevske mornarice rekao je da još ne mogu potvrditi otkriće jer je olupina okrenuta naopako i zbog činjenice da su ključni dijelovi zakopani u morskom dnu. Međutim, dodao je da bi se moglo potvrditi da je to olupina broda HMS Regent kada se pojave dodatne informacije.
Podmornica Regent porinuta je u more 1930. godine, a potonula je 18. travnja 1943. godine kad je naletjela na minu u blizini grada Monopolija u jugoistočnoj talijanskoj regiji Apulija.
U sklopu manifestacije „Novembarski dani“, u Muzeju i galeriji Tivat u nedjelju je otvorena izložba fotografija „50 godina podružnice Bokeljske mornarice u Tivtu“.
Kako je bilo na otvaranju pogledajte u našem video zapisu.
Posjetioci su pored fotografija, bili u prilici vidjeti tradicionalnu nošnju, ali i tradicionalno i originalno oružje, koje i samo predstavlja značajan dio nošnje Bokeljske mornarice.
Na otvaranju su govorili direktorica JU Muzej i galerija Tivat Danijela Đukić, predsjednik Bokeljske mornarice Podružnice Tivat Marjan Ribica i autor izložbe Neven Staničić.
Izložbu je otvorio Željko Komnenović, predsjednik Opštine Tivat.
Otvaranjem izložbe posvećene 50.godišnjici tivatske podružnice Bokeljske mornarice, JU Muzej i galerija Tivat započinje realizaciju projekta pod nazivom „Zaštita nematerijalnog kulturnog nasljeđa kroz učenje“. U sklopu ovog projekta ova JU će prirediti niz aktivnosti (radionice, izložbe, konferencija i zbornik radova), koje će se sprovoditi do 17. oktobra naredne godine.
Ženska rukometna reprezentacija Crne Gore osvojila je bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu.
Crnogorske rukometašice savladale su večeras u Ljubljani, u meču za treće mjesto, nakon produžetaka selekciju Francuske 27:25.
Utakmica je u regularnom toku završena neriješeno 22:22 (13:12).
Crna Gora je bila na pragu pobjede i u regularnom toku, ali je greškom u samom finišu dozvolila rivalu da izjednači i izbori produžetke.
To je crnogorskim rukometašicama druga medalja na šampionatima Evrope, nakon što su 2012. godine bile zlatne.
Izabranice selektorke Bojane Popović opravdale su nadimak Zlatne lavice, odigrale herojski i pokazale da se čuda dešavaju kada se u njih vjeruje.
Pobijedile su umor, oslabljenu i onako skraćenu rotaciju neigranjem Milene Raičević i srušile dvostrukog uzastopnog olimpjskog šampiona.
Duel u Stožicama nije ličio na prvi međusobni u Skoplju, Crna Gora je vodila od starta, u 17. minutu prvi put stekla prednost od dva gola (8:6),
u 22. bilo je (10:8), a minut kasnije 11:9.
Francuska je sa tri vezana pogotka napravila preokret i povela 12:11, ali samo na kratko jer je Crna Gora ponovo došla do prednosti koje je na poluvremenu iznosilo 13:12.
U 37. minutu Crna Gora je, nakon tri vezana gola i odličnih odbrana Marte Batrinović, prvi put stekla tri gola prednosti (16:13).
Vodila je i 18:15 i 20:17 u 50. minutu i imala priliku da prednost učini ubjedljivijom.
Francuska je sa četiri vezana pogotka napravila preokret i povela 21:20 u 57. minuta.
Kapitenka Jovanka Radičević je, na dva i po minuta prije kraja, realizovala sedmerac i iznednačila na 21:21, a Đurđina Jauković ponovo dovela Crnu Goru u vođstvo.
Crna Gora je, nakon što Francuska nije realizovala napad imala loptu i posljednji napad, ali nije uspjela da zadrži loptu do kraja.
Na dvije sekundi prije kraja Itana Grbić je zbog prekršaja dobila crveni karton, što automatski znači i sedmerac za rivala koji je realizovala Zadi i izborila produžetke.
Crna Gora je i u produžecima bila bolja, tri i po minuta prije kraja stekla je dva gola prednosti (25:23), koliko je bilo i u 69. minutu (26:24).
Radičević je u oproštajnom meču od crnogorskog dresa postigla šest, koliko i Đurđina Jauković, a po četiri Itana Grbić i Matea Pletikosić.
Crnogorske rukometašice bronzano odličje osvojile su sa pet pobjeda i tri poraza.
Prvu fazu takmičenja, u grupi u Podgorici, završile su sa maksimalnim učinkom, nakon pobjeda protiv Španije 30:23, Njemačke 29:25 i Poljske 26:23.
Slavile su i protiv Rumunije, u glavnoj rundi, 35:34, dok su poražene od Francuske 27:19 i Holandije, u meču bez rezultatskog značaja, 42:25. U polufinalu izgubile su od Danske 27:23.
Rukometašice Norveške osvojile su titulu prvaka Evrope.
Aktuelne svjetske šampionke su u večerašnjem finalu u Ljubljani savladale selekciju Danske 27:25.
Austrougarske fortifikacije na Vrmcu – foto R. Stjepčević
„Austrougrasko fortifikacijsko nasljeđe na Vrmcu“ naziv je predavanja koje je danas u Gornjoj Lastvi kod Tivta, održao penzinisani potpukovnik Vojske SCG Radojica Rašo Pavićević, a organizovalo ga je Kulturno zavičajno društvo „Napredak“ iz Gornje Lastve.
Preko stotinu posjetilaca iz Tivta i Boke, među kojima su bili i ambasadori Austrije Karl Muler i Hrvatske Veyselko Grubišić kao i gradonačelnik Tivta Željko Komnenović, došli su u Dom kulture “Ilija Marković“ u tom malom starom bokeljskom selu na obroncima Vrmca kod Tivta, da čuju izlaganje Pavićevića- inače, autora reprezentatovne monografije „Werk – austrougarske tvrđave u Crnoj Gori“.
Uz obilje video materijala, starih fotografija, karata i bacrta, Pavićević je u zanimljivom izlaganju predstavio austrougarsku Primorksu tvrđavu Boka – jednu od samo tri kompleksne, tzv. pojasne tvrđave koje su u drugoj polov ni 19. i početkom 20.vijeka izgrađene u moćnoj bečkoj carevini, a čiji je Boka bila sastavni dio duže od jednog vijeka.
Vrmac – foto Boka News
Dio te pojasne tvrđave bilo je i poluostrvo i brdo Vrmac koje dijeli Tivatski od Kotorskog zaliva i na kojem su Austro-Ugari izgradili niz vojnih obvektata- trđava, artiljerijskih baterija, pješadijskih položaja namijenjenih prevsntveno za odbranu Boke od eventualnog napada Crnogoraca sa Lovćena, odnosno od eventualnog desanta francuskih ili britanskih trupa u reonu Budve i njihovog nadiranja prema Boki kroz Grbaljsko polje.
„Vrmac je bio kičma odbrane tzv. Lovčenskog sektora Primorske tvrđave Boka, a na njemu je najvažniji objekat bio oklopljeni for-.tvrđava Vrmac naoružana haubicama od 120 mm koje su kontrolisale predio prema Grblju, odnosno Lovćenu, kao i moerrnim haubicama kalibra 105mm u oklopljenim kupolama, a koje su bile namijenjene odbrani od eventualnog napada sa prevoja Lovćena uiznad Boke“- istrakao je Pavićević.
Sa predavanja Austrougarske fortifikacije na Vrmcu – foto S.Luković
On je do detalja objasnio fascinantna arhitektonska, inženjerijska i vojno-stručna rješenja na kojimasu bili zasnovani ovi objekti i veliki niz infrastrukturnih i pratećih logističkih objekata koji ih je opsluživao i podržavao. Sve to, kako je istakao, bilo je vješto uklopljeno u konture terena, na najbolji način koristeći sve prednosti brdovitog i šumovitog krajolika, pa je fortifikacioni sistem Vrmca i danas jedno od najfascinantnijih i za turiste najatraktivnijih obilježja tog brda i poluostrva koje bi uskoro trebalo da bude i zvanično proglašeno za zaštićeni park prirode.
„Koliko je puno Austro-Ugarska uložila u izgradnju Primorske tvrđave Boka koja je trebalo da obezbjedi zaliv kao najjužniji dio Monarhije i njenu glavnu operativnu pomorsk bazu na južnom Jadranu, pokazuje i podatak da je kompletna izgradcnja tog siterma koštala preko 175 miliona tadašnji austrijskih guldena, odnosno više nego duplo toliko ako se preračuna u austrijske krune.
Austrougarske fortifikacije na Vrmcu – foto R. Stjepčević
Imajući u vidu protivvrijednost gildena u zlatu, ispada da je svaka od pojedinačnih tvrđava ovog sistema, poput tvrđave Vrmac koštala koliko i jedna tona čistog zlata. Danas bi se izgradnja čitavog ovog sistema mjerila milijardama eura“- naglasio je Pavićević, upozoravajući da je veći broj vih impozantnih objekata u međuremenu zbog nebrige države Crne Gore, prepušten propadanju i devastaciji od strane sakupljača sekundarnih sirovina pa tako, netragom u staro željezo, nestaju i neki od vrlo rijetkih i za evropsku kulturnu i tehnološku baštinu zhnačajnih djelova naoružanja, opreme i infrastrukture ovog impozantnog sistema koji je baština ne samo Crne Gore, već i svih država u sastavu nekadašnje velike Austro-Ugarske Carevine.
Predavanje „Austrougarsko fortifikacijsko nasljeđe na Vrmcu“ inače, priređeno je u sklopu manifestacije „Novembarski dani“ kojom se u Tivtu obilježava 21. novembar – Dan Opštine.
Povodom blagdana Gospe od Zdravlja, 21. novembra, koji se posebno poštuje u Boki Kotorskoj, kako kod katolika tako i kod pravoslavnih vjernika, podsjećamo da je crkva Gospa od Zdravlja u svijesti građana Kotora nekada a i danas bila i ostala izuzetno važna i jedna je vrsta hodočasničke crkve koja je dio kolektivne svijesti cijelog Kotora i Bokokotorskoga zaliva.
“Ovo je i danas jedno od najomiljenijih Gospinih svetišta u Kotorskoj biskupiji, a na blagdan Gospe od Zdravlja 21. novembra, u njega hodočasti više stotina vjernika, što je jako puno s obzirom da do njega dolaze ne oni koji žele, nego oni koji mogu” – svojevremeno je govorio pokojni don Anton Belan.
Crkva Gospe od Zdravlja u Kotoru koja se nalazi na pola puta prema vrhu San Đovaniju nije nastala samo u XV i XVI stoljeću već se dograđivala, pa je tako dobila u XVIII stoljeću zvonik i slikoviti trijem. Ona je zanimljiva i zbog toga što se u njoj nalaze dvije grobnice, obitelji Bolica i Luković, koji su zadužile Kotor i njegovu povjesnu baštinu.
Gospa od Zdravlja – Kotor – foto Boka News
Kako je zapisao don Belan u svojoj knjizi “Kotorsko zavjetno svetište Gospe od Zdravlja“ crkvi se prilazi slikovitim putem kojim treba preći 520 skalina, sa četiri male kapelice.
Crkva Gospe od Zdravlja opominjala je, a na neki način to čini i danas, da za zaštitu grada nisu dovoljne samo moćne zidine i hrabrost branitelja, već je potrebna Božja zaštita uz njen majčinski zagovor.
Gospa od Zdravlja – Kotor 21.novembar foto Boka News
Inače, kult Gospe od Zdravlja je vezan za bolest kuge koja je vladala u srednjem vijeku, koja je pokosila ogroman broj ljudi, devastirala ekonomiju… Tada je Venecija zamolila za pomoć Bogorodicu. Kada se kuga zaustavila senat je odlučio da se Bogorodici Blaženoj Djevici Mariji koja je Veneciju izvukla od te strahote podigne crkva na kanalu Grande koja je nazvana Santa Maria della Salute, dakle Gospa od Zdravlja koja je spasila Veneciju. Kult se proširo na cijelu Dalmaciju, jedna od najljepših crkava Gospe od Zdravlja je u Zadru, u kojoj je u XVIII stoljeću oltar podigao Andrija Zmajević koji je bio iz Perasta. Crkve Gospe od Zdravlja postoje u Splitu, Dubrovniku, Kotoru.
Proslava Gospe od Zdravlja – Admiral Anton Sbutega 2017. u uniformi izazvao…
Podsjetimo, na popodnevnoj misi 2017. stigao je i Admiral Bokeljske mornarice Anton Sbutega, što je prvi puta u znanoj povjesti da je Admiral u uniformi hodočastio Gospi od Zdravlja.
Gospa od Zdravlja – Kotor 21.novembar 2017. foto Boka News
Njegovo prisustvo je izazvalo veliku pozornost svih hodočasnika i turista.
Iz arhiva – pogledajte reportažu RTCG, autorice Tanje Piperović
Rusija raketira gradove diljem Ukrajine. Traje jedna od najjačih serija raketnih napada otkako je započela invazija prije gotovo devet mjeseci. Najžešće borbe i danas se vode na istoku zemlje, u regiji Doneck. U Hersonu su Rusi pogodili skladište nafte.
Ukrajinska strana kaže da su ruski udari onesposobili gotovo polovinu ukrajinskoga energetskog sistema, pa bi se s obzirom na dolazak zime mogla dogoditi humanitarna katastrofa.
Više od deset miliona ljudi ostalo je bez struje i suočava se sa sve većom hladnoćom. U Ukrajini je temperatura pala ispod nule, a Kijev je prekrio snijeg.
Nagradu „21. Novembar” Opštine Kotor ove godine dobili su Fudbalski klub “Bokelj”, Vaterpolo i plivački klub “Primorac”, automobilista Vasilije Jakšić i Opštinska javna ustanova “Muzeji” Kotor, saopšteno je iz Opštine Kotor.
Odluku žirija za dodjelu nagrade “21.Novembar” na osnovu članova 8 i 11 Statuta Opštine Kotor, donjeli su članovi: Ognjen Vukasović, Miroslava Koh, Milivoje Samardžić, Darko Antović, Marina Dulović, Jelena Franović i Dušica Ivetić, predsjednica Žirija, na sjednici održanoj dana 7.11.2022.godine, nakon detaljnog razmatranja i diskusije o prispjelim predlozima za Nagradu, većinom glasova.
Hercegnovski mjuzikl „San o Boki“, u produkciji NVO “Bruna”, oduševio je publiku u Beogradu, Trebinju, Tivtu, nedavno i u Podgorici, a večerasm nedelja, 20. novembar će opet biti pred hercegnovskom publikom.
Veliki ansambl od 25 glumaca, vokalnih solista, plesača, muzičara u 20:00 sati će u dvorani “Park” dočarati priču o kultnom hercegnovskom hotelu „Boka“, novskim oriđinalima i velikanima i duhu zlatnih tridesetih godina prošlog vijeka.
Režiju „Sna o Boki“ potpisuje Petar Pejaković, scenario Peđa Ristić, a brojnu glumačku ekipu predvode Dejan Đonović, Miloš Pejović, Goran Slavić i Danilo Babović. Producent je Mirela Šćasni, koreograf Antonija Novoselac, kostimograf Vesna Vukićević a scenograf Vojislav Vojo Kilibarda.
Prihodi od turizma u prvih devet mjeseci ove godine iznosili su, prema podacima Centralne banke, 916 miliona eur-a, navedeno je na Twitter nalogu Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma.
Iz tog Vladinog resora su kazali da su prohdi u odnosu na prošlu godinu porasli 30 odsto.
„Napori Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma doprinose snažnom rastu turizma u Crnoj Gori“, navedeno je na njihovom Twitter nalogu.
“Cetina”, prva dječija klapa na Cetinju, novo je ime u klapskom svijetu. Osnovana je pri Muzikoj školi „Savo Popović”, i dio je projekta “Fašinada“, Međunarodnog festivala klapa Perast.
Direktorica Muzičke škole, Tanja Bogdanović ističe da ih veseli što su dio priče koja za cilj ima da pokrene klapsko pjevanje na Cetinju, i poručuje da za nju, rođenu Kotoranku, to predstavlja posebno zadovoljstvo, kao i izazov.
Ovaj projekat radimo zato što je za djecu. Provode kvalitetno vrijeme, družimo se i učimo … Oni meni daju krila da radim ovo. Zato što na Cetinju ima sjajne djece, toliko talentovane, toliko inteligentne i uporne, još samo malo da uskladimo termine, ali izuzetni su, i to je u stvari ono zbog čega ja “služim” djeci – kazala je Bogdanović.
Talentovane cetinjske djevojčice vjeruju da mogu biti autentične, i nadaju se da će donijeti mediteranski izraz na svoj način. Ljubavni lirski tekst ispunjen čistom emocijom i iskrenošću, njihova je, poručuju, lična karta.
Ovo je prelijepo iskustvo i prelijep projekat. Srećna sam i ponosna što sam dio ekipe. Vjerujem u nas, i nadam se da ćemo se pokazati najbolje što možemo.
Klapska muzika za nas predstavlja potpuno novi svijet. Ona je više karakteristična za Primorje nego za Cetinje. Naš izazov je da predstavimo, i unesemo cetinjski duh u klapsku muziku.
Drago mi je što sam dio ovog projekta, jer ranije nijesam imala iskustva s klapskom muzikom. Za mene je ovo novi stil pjevanja, nova emocija. Vjerujem u naš uspjeh, i znam da ćemo iz dana u dan biti sve bolje.
Čast mi je što sam svoje dugogodišnje muzičko obrazovanje nastavila kao članica klape. Smatram da će njegovanje kulturnog nasljeđa kroz promociju klapskog pjevanja biti nada da isprezentujemo vrijednosti koje naša država posjeduje – poručile su članice klape „Cetina“.
Dječija klapa Cetina – foto RTV Cetinje
Nakon Cetinja, naredni nastup očekuje ih već u utorak, 22. novembra, u Kotoru, na koncertu dječijih klapa iz Crne Gore, gdje će se predstaviti kompozicijom „Spavaj, zlato moje”, profesora Nikole Gregovića.
Idemo najviše da vidimo kako djeca izvode, i na kojii način pjevaju klapsku pjesmu. Da neku tradiciju primorsku prenesemo i na Cetinje. Zašto ne bismo i mi isto tako imali klapu u Prijestonici – zaključila je Bogdanović.
Bogdanović, koja vodi ovu dječju klapu, želi da ova skupina mladih djevojaka traje i bude prepoznata kako od strane publike, tako i od stručne javnosti.
Klapu čini devet učenica osnovne i srednje škole: Iva Otašević, Iva Vučković, Anastasija Marković, Maša Borilović, Vasilisa Vukotić, Nađa Dapčević, Lana Kaluđerović, Lina Radunović i Nikolina Kašćelan.
