Kompanijii Adriatic 42 iz Tivta Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma izdalo je urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije za rekonstrukciju postojećih objekata brodogradilišne luke u Bijeloj.
Kako se navodi u dokumentaciji, rekonstrukcija objekata u brodogradilištu biće izvršena u okviru postojećih gabarita. U sklopu 10 parcela nalazi se više objekata različitih površina i namjene – od poslovnih zgrada, zgrada brodogradnje, trafostanica i neplodnog zemljišta, do bazena i dokova.
U urbanističko-tehničkim uslovima navedeno je da se na postojećim objektima rekonstrukcija može vršiti u okviru postojećih gabarita, shodno namjeni, prema pdgovarajućoj planskoj dokumentaciji.
Podsjetimo, koncesija za privredno korišćenje brodogradilišta u Bijeloj dodijeljena je konzorcijumu Montenegro Jacht Services, koga su činile kompanije Adriatic Marinas i Holandski Damen. Krajem septembra prošle godine saopšteno je da se Damen povlači iz ovog posla, a njegovo mjesto zauzela je kompanija Drydocks World iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Animacija budućeg izgleda brodogradilišta u Bijeloj – Damen
Kako je tada saopšteno, plan dvije kompanije je da transformišu Brodogradilište Bijela u prvoklasnu kompaniju za servisiranje, održavanje, popravku i remont superjahti. Ugovorom je predviđeno da koncesionar adaptira, rekonstruiše, izgradi, opremi i iskorišćava brodogradilišnu luku na koncesionom području u periodu od 30 godina.
– Montenegro Yacht Services d.o.o Tivat će nuditi sveobuhvatne usluge održavanja, popravke i konverzije za jahte i superjahte za različite tržišne segmente – objašnjeno je ranije.
Konzorcijum će tokom prve tri godine u brodogradilište uložiti 20 mil EUR, a investicioni ciklus počeće nakon procesa remedijacije, čiji završetak se očekuje do 31. decembra 2021.
Procjene su da Zapadni Balkan gubi 800 mil EUR godišnje zbog nedostatka zajedničke carinske kontrole na graničnim prelazima ili dva eura po satu zbog čekanja na granici. Za jeftiniji, ali i brži transport građana i robe neophodno je smanjiti broj graničnih prelaza i vrijeme čekanja, poručeno je sa konferencije o saobraćaju zemalja regiona i Evropske unije u Budvi.
Transport robe i putovanje građana unutar regiona, ali i prema Uniji trebalo bi da bude lako i brzo, ali u praksi nije tako, ocijenjeno je na skupu u Budvi. Glavni razlog je navode veliki broj graničnih prelaza.
– Poptuno je besmisleno ulagati milijarde eura u kvalitetnu saobraćajnu infrastrukturu i čekati sate na granici. Svaki sat čekanja, kako se procjenjuje košta dva eura – rekao je kaže Tomislav Momirović, ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije.
Ne mala sredstva izdajaju se i u prelaze sa obje strane granice.
– Investicija samog graničnog prelaza sa strane BiH negdje je 20 mil KM odnosno 10 mil EUR. Pretpostavljam da je isti takav iznos i sa strane Hrvatske. To je samo jedan podatak o vrijednosti koja je uložena, a mogla se izbjeći dvostruka izgradnja, a s druge strane ubrzati promet robe i putnika – naveo je Vojin Mitrović, iz Ministarstva komunikacija i prometa BiH.
Da bi se to i ostvarilo, resorni ministri iz regiona na skupu o saobraćaju u Budvi predložili su izgradnju integrisanih graničnih prelaza.
Jedan takav biće izgrađen i na pruzi od Bara do Beograda.
– Mi smo napravili projekat i usvojen je, u fazi smo tendera i računamo da ćemo to do kraja godine da završimo i napravimo jedan zajednički granični prelaz u Bijelom Polju, gdje ćemo sa carinom CG i Srbije napraviti jedinstven punkt – naveo je Mladen Bojanić, ministar kapitalnih investicija Crne Gore.
Upravo investicije u željeznicu, kako je istaknuto na skupu, moraju biti jedan od prioriteta u regionu u narednom periodu kako bi se opterećenost sa puteva premjestila na pruge.
Za sve to region može očekivati podršku Unije.
– Imamo planove i okvire i 2022. trebalo bi da bude godina primjene i konkretnih reformi. Ekonomski investicioni plan za ovaj region koji je usvojila Evropska komisija mobilisaće do devet milijardi eura u narednih sedam godina za ekonomsko približavanje Zapadnog Balkana i Unije – navela je Mona Bjorklund, iz Direktorata za mobilnost i transport Evropske komisije.
Direktor Transportne zajednice Matej Zakošnjek vjeruje da će za nekoliko godina željeznički saobraćaj u regionu izgledati mnogo bolje.
– Mnogo više mora se raditi i na povećanju bezbjednosti u saobraćaju, jer podaci pokazuju, da je broj smrtnih slučajeva i povreda na putevima i pružnim prelazima na Zapadnom Balkanu iznad evropskog prosjeka – zaključeno je.
Ušli smo u ambiciozan projekat i sad je pitanje kako će se organski, harmonično složiti. Energija je odlična i radimo sa zadovoljstvom. Jedva čekam premijeru, ali ova tri dana će biti duga, jer sve mora da se sklopi na najbolji način. Mislim da ćemo da napravimo dobru stvar, kazao je režiser, Pear Pejakovićna konferenciji za novinare održanoj u susret pretpremijeri i premijeri mjuzikl „San o Boki“. Pejaković je naročito istakao zadovoljstvo radom u Herceg Novom, gdje kako je rekao uvijek ima sjajnu saradnju sa ljudima iz kutlure i doda da je Herceg Novi jedan od rijetkih gradova koji baštini mjuzikl kao izražajnu formu.
„I to je nekako dodatni izazov da se posadi to sjeme koje stalno niče. Potrebna je i jedna baza podrške, ne samo finansijske, jer ovo je urađeno na mišiće i entuzijazam, da je to rijetko viđeno, poručio je Pejaković. Autor teksta Peđa Ristić kao veliki zaljubljenik Hereg Novog smatra da je realizacija ovog mjuzikla još jedn potvrda da ovaj grad ima neiscrpan kreativni i umjetnički potencijal
„Ja sam se prije deset godina djelimično naselio u Herceg Novom, a potpuno zaljubio. Otkad sam u penziji tu sam stalno sa suprugom, tako da sam veliki obožavatelj ovog grada. Shvatio sam vrlo brzo, kroz druženje sa Novljanima da tu ima ogromnih potencijala kreativnih, sportskih i umjetničkih, i kada me je prije nešto malo više od godinu dana Mirela Šćasni pozvala da zajedno pokušamo da napravimo nešto gdje će se prikazati dvije – tri njene studentkinje solo pjevanja, ni sanjali nismo da ćemo danas ovdje sjedeti sa ovakvom ekipom iza nas, sa ekipom koju broji stotinjak ljudi koji realizuju ovaj mjuzikl“, rekao je Ristić.
San o Boki
Član ansambla Gradskog pozorišta Podgorica, Novljanin glumac Dejan Đonović je kazao da je projekat „San o Boki“ veoma zahtjevan, jer će se samo na sceni pojaviti preko 20 talentovanih ljudi različitih uzrasta u najvećoj mjeri iz Herceg Novog, ali i iz drugih gradova Boke Kotorske. Kako je rekao, mjuzikli su skupi projekti, do te mjere da se svaka lokalna samouprava koja se suoči sa ovakvim projektima uhvati za glavu, ali da se Herceg Novi mora pokazati kao dobar primjer koji će omogućiti predstavi da živi,
„Jer su kultura i umjetnost duša ovog grada i mi nemamo mnogo drugog da ponudimo ponudi“, zaključio je Đonović
Predsjednica NVO „Bruna“ Mirela Šćasni je zahvalila svima koji su pomogli u pripremi i realizaciji mjuzikla, istakavši da ovaj projekat treba da nastavi da živi.
Pretpremijera mjuzikla „San o Boki“ na repertoaru je u ponedeljak, 25. oktobra, a dan kasnije, u utorak, 26. oktobra, i premijera u 20 sati u dvorani „Park“.
Atlantska plovidba izvijestila je u subotu da se traga za članom posade njihovog broda u Japanskom moru, nakon što je oko 9 sati po lokalnom vremenu primijećen njegov nestanak.
Brod koji se nalazi u Japanskom moru, na putu iz ruske luke Shakhtersk prema Kini, odmah je okrenut u suprotnom smjeru i započela je akcija potrage sukladno važećim međunarodnim procedurama kojom rukovodi Centar za traganje i spašavanje (MRCC) Vladivostok.
Kompanija je saopštila da je u međuvremenu brod Miho Pracat pretražen, a nestali član posade nije pronađen na brodu.
– Odmah je brod pretražen, ustanovljeno je da nema člana posade na brodu nakon čega je pokrenuta opsežna akcija traganja koju predvodi Centar za traganje i spašavanje iz Vladivostoka, rekla je Sanja Putica iz Atlantske plovidbe za Dnevnik HTV-a.
Uz njihov brod, u potragu su uključeni avioni, brod specijaliziran za traganje i spašavanje (SAR) te ribarski brod koji se zatekao u blizini mjesta događaja.
– Akcija traganja i dalje je u toku i o svim daljnjim saznanjima pravovremeno ćemo izvijestiti, poručili su iz Atlantske plovidbe.
Glavni tajnik Sindikata pomoraca HrvatskeNeven Melvan izjavio je da će sindikat odmah stupiti u kontakt s Atlantskom plovidbom.
Prema prvim informacijama, potraga se provodi prema pravilima, rekao je Melvan i dodao da će sindikat poduzeti što je moguće, ali i da treba pričekati rezultate potrage.
Izgradnja Pelješkog mosta privodi se kraju. Kinezi će uskoro završiti sa svim poslovima na mostu, ali njegovo puštanje u promet ovisi o dinamici izgradnje pristupnih cesta. Spoj na most sa strane Komarne i nova cesta preko Pelješca, uključujući stonsku obilaznicu, dugi su oko 30 kilometara. Kako sada stvari stoje, most i najveći dio pristupnih cesta bit će završeni prema planu, do početka ljeta iduće godine. No ne i stonska obilaznica.
Iako Pelješki most već izgleda kao da je spreman za prve automobile, i dalje se radi punom parom. Najprije je počelo asfaltiranje.
– Zatim ide postavljanje ograda, postavljanje unutarnje odvodnje, revizionih staza, dakle finalizacija objekta, objasnio je Jaroslav Šegedin iz Hrvatskih cesta.
Iz dana u dan, most je sve bliži svome završnom rješenju. Kineski izvođač radova polako završava svoj posao,a sada je naglasak na pristupnim cestama preko Pelješca. Radovi bi trebali završiti do početka ljeta.
Predstavnici austrijskog Strabaga rade s obje strane mosta, na dionici dugoj 10,5 kilometara. Dva mosta, dva tunela, teren je jako zahtjevan, ali rokovi su, zasad, poštovani.
– U okviru smo plana, znači idu dobro, kako smo planirali sa manjim ili većim odstupanjima koja ne utječu toliko. To se radi o par dana. Ugovor je nama do polovine jula, dogodine, rekao je Mladen Marjanović, voditelj projekta za Strabag.
Ukupna dionica preko Pelješca duga je 30 kilometara.
– Trenutna dinamika je predviđena da bi radovi do čvora Prapratno bili gotovi do juna 2022. godine. Na taj način stvorili bi se uvjeti da se pusti promet na 24 kilometra dugoj dionici, rekao je Šegedin.
Posljednja dionica, obilaznica Stona, trebala bi biti gotova do konca iduće godine.
Plovilo kompanije za razvoj autonomne tehnologije Sea Machines Robotics sa sjedištem u Bostonu završilo je prvo autonomno i daljinski upravljano putovanje od 1000 nautičkih milja na svijetu, javlja Offshore energy.
U sklopu projekta pod nazivom Machine Odyssey, autonomni tegljač Nellie Bly završio je svoje putovanje unutar 129 sati tijekom 13 dana. Plovilo je daljinski upravljano iz više od 5 hiljada kilometara udaljenog Bostona.
96,9% puta od 1000 Nm obavljeno je pod potpuno autonomnom kontrolom, a uz pomoć SM300 uspješno je izveden 31 manevar izbjegavanja sudara u zonama odvojene plovidbe, navodi tvrtka.
Završetak ovog putovanja označava početak nove ere plovidbe, rekao je Michael Johnson, izvršni direktor Sea Machinesa.
Ruta
Plovilo Nellie Bly koristilo je umjetnu inteligenciju i senzore za nadzor autonomne plovidbe, Sea Machines SM300.
SM300 je sveobuhvatni senzor-propeler sustav autonomije koji koristi napredno planiranje putanje, izbjegavanja prepreka te vektorske podatke nautičke karte kako bi se putovanje moglo kontrolirati od početka do kraja.
Usljed obilnih padavina došlo je do blagog zamućenja izvorišta i povećanja saliniteta, zbog čega na području od Tabačine do Risna i od Starog grada do hotela „Splendid” na Prčanju, kao i od Starog grada do „Vetala” u Škaljarima, voda nije ispravna za piće, saopšteno je danas iz preduzeća „Vodovod i kanalizacija Kotor”.
– Nadležne službe obavljaju pojačane kontrole i o svim promjenama potrošači će biti pravovremeno obaviješteni – poručuju iz kotorskog „Vodovoda”.
Izvršni direktor Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) Nikola Rovčanin i izvršni direktor Fonda za zaštitu životne sredine Draško Boljević potpisali su Sporazum o zajedničkom finansiranju i realizaciji projekta Solari 3000+ i Solari 500+. Ugovorom je definisano da će se realizacija projekta zajednički finanisrati tako što će EPCG obezbijediti 80%, a Eko-fond 20% ukupnih sredstava potrebnih za realizaciju.
– Stavljanjem potpisa na Sporazum između EPCG i Eko fonda, mi danas zapravo pišemo nove stranice energetskog razvoja i početka energetske revolucije u Crnoj Gori. Projekat Solari 3000+ i 500+ je projekat koje je bez dileme u korak sa vremenom, rame uz rame sa savremenim državama Evrope i svijeta. Realizacija nešeg zajedničkog projekta koji je prepoznala i podržala Vlada Crne Gore, imajući u vidu energetske izazove, nasušna je potreba naših građana, naše kompanije i naše države – istakao je izvršni direktor EPCG Nikola Rovčanin.
Izrazio je uvjerenje da je ovo projekat koji će biti samo ulaznica za masovnu ugradnju solarnih panela u godinama pred nama.
– Dovesti građane u situaciju da pod veoma povoljnim uslovima dobiju besplatnu električnu energiju i postanu proizvođači za svoje domove, zaista je ponos svake energetske kompanije. Eko fond, kao naš partner na ovom projektu, omogućiće građanima subvenciju od 20%, a EPCG dugoročnu otplatu. Dakle, sve je obezbijeđeno i prilagođeno budžetu naših građana – naglasio je Rovčanin.
Iz sredstava Eko-fonda, koja se obezbjeđuju shodno odrebama Zakona o životnoj sredini i Zakona o zaštiti od negativnih uticaja klimatskih promjena, uz prethodnu saglasnost Vlade Crne Gore, obezbijediće se petina sredstava za realizaciju projekta, kroz dodjelu subvencije za ugradnju foto-naponskih panela za domaćinstva, pravna i fizička lica.
– Sa današnjim potpisivanjem Sporazuma, Eko fond obavlja jednu od svojih osnovnih funkcija, a to je ulaganje u projekte koji se odnose na energetsku efikasnot i obnovljive izvore energije čime smo mi veliki dio svoje poslovne misije ispunili. Uz sve ove benefite za građane i privredu, EKO fond kao mlada organizacija skupila je snagu i volju i želju i spremna je da učestvuje u ovom projektu do kraja, jer smatramo da će ovo biti odskočna daska u daljem razvoju Eko fonda. Želim da se zahvalim Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i EPCG, koji su nas od prvog dana uključili i slobodno mogu reći bili smo partneri u cijeloj ovoj priči i nadam se da ćemo saradnju nastaviti u tom duhu – kazao je Draško Boljević.
Nikola Rovcanin
Projekat Solari 3000+ i Solari 500+ predstavlja početak energetske tranzicije u Crnoj Gori i jednu od najznačajnijih investicija u energetskom sektoru u poslednjih 40 godina. Cilj projekta je da se, kroz energetsku tranziciju i ugradnju fotonaposkih sistema kod domaćinstаva i privrednih subjekata, emisija ugljen dioksida svede na najmanju moguću mjeru i očuva životna sredina.
Predsjednik Projektnog odbora Solari 3000+ i 500+ i predsjednik Odbora direktora EPCG, Milutin Đukanović, naglasio je da će javni poziv za građane, fizička i pravna lica, vlasnike privrednih pogona biti objavljen 1. novembra ove godine, a da će otvaranje ponuda na tenderu za opremu uslijediti za desetak dana.
– Ovo je projekat u kojem su svi pobjednici i u kojem svi dobijaju, a najviše građani koji će dobiti modernu tehnologiju sa periodom otplate do osam godina i mjesečnom ratom koja neće biti veća od njihovog dosadašnjeg prosječnog računa, a nakon toga koristiće električnu energiju besplatno. Na dobitku će biti i Eko fond, koji pokreće snažni investicioni ciklus u kojem će se izgraditi objekti za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvoru energije i praviti određene restrikcije u emisiji CO2. U svakom slučaju mislimo da je ovo istorijska šansa za Crnu Goru da iskoristi svoje resurse, a za EPCG još jedna potvrda da može da bude lokomotiva sveukupnog razvoja. Ovo je samo prva faza projekta, jer ukoliko se pokaže veliko interesovanje za ugradnju fotonaponskih sistema, a nema logičnog razloga da tako ne bude, planiramo da proširimo projekat na još 4000 ili 5000 novih domaćinstava i privrednih objekata. Ovaj projekat jednostavno ne bi trebalo završiti dok se svakom domaćinstvu i svakom građaninu Crne Gore ne damo šansu da koriste električnu energiju iz fotonaponskog sistema – kazao je Đukanović.
Đukanović je podsjetio i na to da je osnovana firma EPCG – solar gradnja koja će izvoditi radove koji su planirani ovim projektom i očekujemo da ćemo zaposliti između 400 i 500 građana, koji će, kako je rekao, dobiti priliku da rade u eminentnoj kompaniji.
– Realizacija projekta doprinijeće, između ostalog, promovisanju pristupa povećanja korišćenja obnovljivih izvora energije i mjera energetske efikasnosti uz smanjenje emisija CO2, te unaprijediti stanje životne sredine, dati doprinos energetskoj tranziciji, koja se ogleda u smanjenju korišćenja fosilnih goriva – uglja i nafte u proizvodnji električne energije i njihovom supstitucijom obnovljivim izvorima energije. Takođe, realizacija projekta donijeće značajne benefite velikom broju domaćinstava i značajnom broju pravnih lica, kroz mogućnost kupovine i ugradnje foto-naponskih panela do 10kw, odnosno do 30kW i proizvodnje energije za sopstvene potrebe, te u slučaju proizvodnje viška energije istu distribuiraju u sistem, odnosno da od potrošača i kupca postanu proizvođači i prodavci električne energije – saopšteno je.
Austrija planira pooštrenje mjera protiv koronavirusa koje u slučaju pogoršanja epidemiološke situacije predviđaju ograničenja kretanja za necijepljene, priopćeno je u subotu ujutro.
– Mi smo na pragu ulaska u pandemiju nezaštićenih i necijepljenih, rekao je novi austrijski kancelar Alexander Schallenberg nakon sastanka s premijerima saveznih pokrajina u petak kasno uvečer.
Schallenberg je isključio nove mjere zatvaranja za one koji su cijepljeni ili su preboljeli koronavirus. Istodobno je objasnio da će stroge mjere ograničenja kretanja biti uvedene za necijepljenje u slučaju pogoršanja situacije na intenzivnim odjelima austrijskih bolnica.
– Nadam se da će ova mjera onima koji oklijevaju, a kojih je još uvijek previše, odaslati signal, rekao je Schallenberg.
Mjera, koja je pridodana već postojećim mjerama iz rujna, predviđa ograničenja kretanja za necijepljene ako na intenzivnim odjelima bolnica u Austriji bude ležalo više od 600 pacijenata zaraženih koronavirusom.
Trenutno je na ovom odjelima smješteno oko 220 pacijenata s ovim oboljenjem. Od 1. studenog mnogi uposleni će na radno mjesto moći dolaziti samo ako posjeduju dokaz da su cijepljeni ili su preboljeli koronavirus ili negativni test.
Kod situacije s više od 400 oboljelih od koronavirusa na intenzivnim odjelima, važi samo PCR test. U Austriji se posljednjih tjedana znatno smanjio broj novocijepljenih.
Stranka “Ljudi, slobode, temeljna prava” (MFG) koja okuplja skeptike u cjepivo protiv Covida-19 na nedavnim izborima u Gornjoj Austriji osvojila je šest posto glasova i ušla u pokrajinski parlament. Ukupno je u Austriji u potpunosti cijepljeno 62,3 posto stanovništva.
Predmet ovog rada je propitivanje porijekla i smisla toponimâ Kumbor i Luštica. Rezultati do kojih smo došli veoma su zanimljivi i smatramo da će doprinijeti kako potpunijem poznavanju bokeljske prošlosti tako i boljem poznavanju principâ nominiranja određenog prostora.
Tzv. pučka etimologija- koju smo pominjali u nizu ranijih članaka- o porijeklu toponima Kumbor kaže sljedeće: Kumbor je svoj naziv (navodno) dobio po italijanskoj riječi conborgo, što u prevodu znači „predgrađe“. Predgrađe čega? Predgrađe nekog starog grada Stoli (kratka digresija: što ovdje uopšte znači atribut stari? Star u odnosu na koju vremensku tačku?) za koji predanje kaže da je potonuo u zemljotresu. Već na prvi pogled jasno je da ova hipoteza „ne pije vodu“, i to iz četiri razloga: a) kao što je to bio slučaj i sa predanjem o nastanku toponima Morinj, nije nimalo vjerovatno da bi jedno mjesto uz bokeljsku morsku obalu svoj naziv dobilo relativno kasno: tek negdje u poznom srednjem vijeku; b) pomalo smiješno zvuči tvrdnja da je naselje koje danas nazivamo Kumborom bilo, tj. moglo biti, predgrađe (conborgo) gradu (?!) (naglašavanje je moje, M.A.) Stoli. Ako znamo da je, npr., i Dubrovnik u to vrijeme bio grad u vezi sa kojim teško da se može govoriti o (njegovim) predgrađima, još je besmislenije govoriti o predgrađima nekog tadašnjeg bokeljskog naselja Stoli; c) postoji problem metodološkog tipa: predanja kao specifična forma duha – pa tako i predanje da je naselje Stoli potonulo u zemljotresu- ne mogu se uzimati (ili se moraju uzimati sa velikom dozom opreza) kao relevantan podatak u naučnom istraživanju; d)Kumbor se ni na koji način fonološki ne može izvesti iz Conborgo. Jer, Conborgo bi dalo *Komborgo. *Komborg ili *Kombor, ali Kumbor svakako ne. Zato rješenje porijekla i smisla toponima Kumbor moramo potražiti na drugoj strani.
Boka Kotorska – panorama – foto Boka News
Neke naznake- ali samo naznake- o tome u kom pravcu treba tražiti porijeklo i smisao toponima Kumbornalazimo kod Petra Skoka i Vojmira Vinje. Skok u svom Etimologijskom rječnikuhrvatskoga ili srpskoga jezika navodi leksikografsku odrednicu kùmbulj, o kojoj kaže sljedeće: (…) imenica muškog roda (Dubrovnik); pomorski termin; skup brodova kad je tišina morska, pak idu zajedno“ (Skok 1972: 232). Vinja, pak, u svojim Jadranskim etimologijama dopunjava i, u izvjesnom pravcu, koriguje Skokovo tumačenje etimologije ovog leksema (Vinja 2003: 113-114). Skokova i Vinjina detaljna razmatranja ovog leksema nisu zanimljiva za naše istraživanje porijekla i smisla toponima Kumbor. Ono što je za nas bitno iz njihovog izlaganja- i što moramo potcrtati- je da se glasovni sklop kumb– povezuje sa predstavom broda. Logičkim rezonovanjem dolazimo do sljedećeg zaključka: budući da su brodovlje i pomorstvo imanentni Boki Kotorskoj još od antičkog doba (postoji i obilje i arheoloških dokaza o prisustvu i djelatnosti ljudi u Boki već u praistoriji, a pogotovo u antici)- što je, konačno, sasvim prirodno i očekivano- moramo ispitati da li se glasovni sklop kumb– može dovesti u vezu sa nekim leksemom u latinskom i/ili u grčkom jeziku: leksemom čiji bi denotat bio neka vrsta plovila. Pažljivim pročavanjem rječnikâ latinskog i grčkog jezika otkrili smo da može. Leksem sa kojim se, kad je latinski jezik u pitanju, glasovni sklop kumb– može dovesti u vezu je leksemcumba (cymba), –ae, f, čije je značenje „small boat, skiff“ (Oxford Latin Dictionary 1968: 470). U latinski ovaj leksem ušao je iz grčkog jezika; u grčkom, pak, nalazimo leksem κύμβη, čije je jedno od značenja „boat“ (Liddell, Scott 1996: 2274). Možemo, dakle, zaključiti da glasovni segment- zapravo korijen- kumb– denotira (mali) brod, skif (dug i uzan čamac, u kome vozi samo jedan veslač sa dva vesla). Postavlja se, međutim, pitanje, što predstavlja i na što referira segment –or? Smatramo da u ovom morfološkom segmentu treba vidjeti kontinuant latinskog imeničkog sufiksa –ārium. „The suffix ārium (…) denotes place“ (Jenks 1911: 18). Detaljnije informacije o ovom sufiksu nalazimo kod V.F. Novodranove, koja o njemu govori kao o formantu u okviru poglavlja o sufiksu –ari-. Novodranovа, govoreći o sufiksu –ari-, najprije ističe da je riječ o sufiksu desupstantivnih imenica; dakle o sufiksu kojim se imenice izvode od imenicâ (Новодранова 2008: 117). Kad je sufiks –ari– u pitanju, ističe Novodranova, za određenje njegovog tvorbenog značenja „ (…) важно не столько само наличие этого суффикса, сколько конкретный облик включающего его форманта. Связь с флексией здесь настолько существенна, что можно утверждать: словообразовательное значение рождается только при условии его объединения с флексией определенного рода и типа склонения (…) При соединении с флексией муж. р. –us в сфере существительного это дает значение одушевленного существа, поименованного по отношению к определенному объекту (обычно- объекту деятельности), при соединениис флексией жен. р. –а возникает иное значение- „то, что относится к объектукак месту деятельности“, откуда- метонимически- вполне четкое значение местадеятельности „там, где“ (nomina loci), которое воспринимается именно как местодеятельности или даже место для осуществления деятельности, связанной с обозначенным объектом (naglašavanje je moje, M .A.)“ (Новодранова 2008: 117-118). U mom prevodu:“(Za definisanje tvorbenog značenja sufiksa –ari-) nije važno samo postojanje tog sufiksa, koliko konkretni oblik formanta koji ga uključuje. Veza sa fleksijom ovdje je toliko bitna da možemo utvrditi (sljedeće): tvorbeno značenje rađa se samo uz uslov njegovog objedinjenja (sufiksa –ari-; dodatak je moj, M.A.) sa fleksijom određene vrste i tipa deklinacije (…) Spajanje sa fleksijom muškog roda –us daje- u sferi imenice- značenje živog bića, imenovanog na osnovu odnosa sa određenim objektom (obično objektom radnje); spajanjem safleksijom ženskog roda na –a nastaje novo značenje: “ono što se odnosi na objekat kaomjesto aktivnosti“. Odatle- metonimijski- potpuno jasno značenje mjesta aktivnosti „tamo gdje“ (nomina loci), koje se percipira upravo kao mjesto aktivnosti ili čak mjesto za ostvarivanje aktivnosti povezane sa označenim objektom“ (naglašavanje je moje, M.A.). U našem konkretnom slučaju: spajanje formanta –ārium sa imenicom ženskog roda cumba, –ae, f daje izvedenicucumbārium, čije je najopštije značenje- s obzirom na određenje značenja sufiksa –ari– iz citata Novodranove koji smo maloprije naveli- „mjesto koje se odnosi na cumba, mjesto koje je u nekoj vezi sa (malim) brodovima, skifovima“. Preciznije: značenje leksema *cumbārium– od kojeg je, po našem mišljenju, nastaloKumbor– može se odrediti kao „mjesto na kojem su (bili) smješteni (mali) brodovi/skifovi“. Da li je u pitanju bila antička lučica za brodiće i/ili skifove, skladište za čuvanje brodića i/ili skifova ili možda čak lokacija na kojoj su se proizvodili mali brodovi/skifovi, to, bojim se, nikad nećemo pouzdano saznati.
Kad je u pitanju značenjski aspekt leksičke jedinice *cumbarium, ista apsolutno zadovoljava uslov da bude prihvaćena kao leksem od kojeg je nastao toponim Kumbor: jer, nema ničeg prirodnijeg nego da mjesto uz morsku obalu dobije svoj naziv po određenom entitetu vezanom za brodove: bilo da je u pitanju skladište za brodove, lučica ili pogon za izgradnju drvenih brodića. Sad nam valja dokazati da je *cumbarium i sa formalnog, tj. glasovnog, aspekta moglo dati Kumbor. Glasovni segment iz latinskog: cumb– u prajužnoslavenskom dao je kumb-; ova fonetska činjenica svjedoči da *cumbarium spada u najstarije pra(južno)slavenske pozajmljenice iz romanskog, u periodu kada kratko ŭ još uvijek nije bilo prešlo u ъ. Po zakonu otvorenog sloga, koji je vladao u pra(južno)slavenskom, finalno –m je otpalo. Što se tiče formanta –ārium, u okviru istog moramo postulirati još nekoliko glasovnih promjena. Najprije, još za period (glasovnih promjena) od latinskog do romanskog, moramo pretpostaviti da je došlo do kraćenja dugog vokala ā i njegove transformacije u kratko ă. „Kraćenje svih dugih samoglasnika (ī > i, ū > u, ē > ẹ, ō > ọ, ā > a) do kojega dolazi tijekom toga preustroja latinskoga vokalizma naziva se „kolaps kvantiteta“ (Holzer 2011: 24). Bez prihvatanja činjenice kraćenja dugog ā u okviru formanta –ārium, i njegovog prelaska u kratko ă, nikako ne bismo mogli objasniti pojavu vokala o u glasovnom sklopu Kumbor. Za isti ovaj period- ili za period neposrednog pozajmljivanja *cumbarium iz romanskog u prajužnoslavenski- moramo pretpostaviti i uprošćavanje vokalskog spoja –iu-, tako što je u otpalo, a ostalo (samo) i. Dalje: kratko ă u južnoslavenskim pozajmljenicama iz latinskog u pra(južno)slavenskom dalo je vokal o. „Mijena (ă > o; dodatak je moj, M.A.) je sveslavenska, ali je provedena tek u poslijepraslavensko doba i to tijekom ranoga 9. stoljeća“. (Holzer 2011: 58). Isto tako, i kratko romansko ĭ dalo je u prajužnoslavenskom ь. Promjena ĭ > ь u hronološkom pogledu provedena je još kasnije od promjene ă > o. U pogledu upravo rečenog, na osnovu promjene romanskog Ma̲ximus > slavensko (čakavsko) Majsan, Georg Holzer zaključuje „ (…) da je do mijene i > ь, u > ъ došlo tek nakon monoftongizacije, nakon djelovanja Dyboova zakona i nakon mijene a > o” (Holzer 2011: 59). Dakle, evolutivni tok išao je ovim fazama: *cumbarium > *cumbariu > *cumbari> *cumbori > *cumborь> Kumbor. Tako smo od latinsko-romanskog apelativa *cumbarium– sa značenjem mjesta na kome se odvija neka radnja u vezi sa (malim) brodovima/skifovima- dobili današnji naziv mjesta Kumbor.
Kad je u pitanju morfološki aspekt, možemo postaviti sljedeće pitanje: kojem je deklinacionom (sklonidbenom) tipu u prajužnoslovenskom periodu pripadala imenica kumborь? Na osnovu morfološke strukture- tj. nastavka –ь u nominativu singulara i nepalataliziranog suglasnika osnove- možemo pretpostaviti da je ta imenica- baš kao i imenica tivatь– pripadala –ĭ– (-i– kratko) osnovama muškog roda. Dakle, ta imenica u prajužnoslavenskom periodu deklinirala se ovako: nom.sg. *kumborь, gen. sg. *kumbori, dat.sg. *kumbori, acc. sg. *kumborь, voc. sg. *kumbori, instr. sg. *kumborьmь, loc. sg. *kumbori. Kasnije, tijekom istorije jezika, –ĭ- osnove izgubile su svoju originalnu deklinaciju i, u pogledu padežnih nastavaka, stopile su se sa glavnim tipom deklinacije imenica muškog roda [imenicama –ŏ– (-jŏ-) osnova], tako da se imenica Kumboru savremenom B/CG/H/S jeziku deklinira (sklanja) kao originalne imenice nekadašnjih –ŏ– osnova muškog roda.
Luštica – Foto Anton Marković Gula
Luštica
Što se tiče Luštice, naći rješenje za porijeklo i smisao ovog toponima bilo je (neuporedivo) lakše u usporedbi sa traženjem rješenja za porijeklo i smisao toponima Kumbor. Za razliku od Kumbora, rješenje za porijeklo i smisao toponima Luštica treba (po)tražiti u okrilju slavenske leksičke građe. Po našem mišljenju, Luštica je nastalo derivacijom: dodavanjem sufiksa –(t)ica na leksemluč, čije je jedno od značenja “drvo (materijal), osobito borovo, što dobro gori s plamenom, jer je puno smole i katrana, te se iscijepano upotrebljava kao svijeća (zubļa, bakļa)” (Rječnik JAZU 1905: 186). Smisao toponima Luštica, dakle, je “lokacija, prostor, mjesto koja/-i/-e obiluje drvećem, naročito borovim, što dobro gori”. Valja nam se sada pozabaviti formalnom, tj. glasovnom stranom predloženog objašnjenja porijekla i smisla toponima Luštica. Nije problem objasniti pojavu konsonanta š u okviru ovog leksema: č ispred t i u mnogim drugim leksemama u našem jeziku prelazi u š (možda je najbolji primjer za to upitno-odnosna zamjenica što, koja je nekad, u prošlosti našeg jezika, imala glasovni lik čьto. Kad se poluglasnik u slabom položaju između č i t izgubio iz govora, i kad je čьtoprešlo u čto, č ispred t prešlo je u š. Tako smo dobili današnji glasovni lik ove upitno-odnosne zamjenice). Problem je u tome što reprezentativne monografije o tvorbi riječi u B/CG/H/S jeziku ne bilježe sufiks –tica: ni Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku Ivana Klajna ni Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku Stjepana Babića. Sufiks –tica u Luštica, međutim, lingvistička je realnost. To je jedan od onih sufiksa koji se javljaju samo u jednoj riječi. „Teško je“, navodi I. Klajn, „definisati značenje takvog sufiksa, pošto do semantičkog opisa u principu dolazimo upoređujući veći broj izvedenica s istim sufiksom i izvlačeći ono što im je zajedničko“ (Klajn 2003: 6). Moramo, međutim, pretpostaviti da je sufiks –tica u Luštica nastao dodatkom proširitelja –t– na primarni sufiks –ica. Sufiksom –ica od imeničkih osnova tvore se, između ostalih, i izvedenice o čijem se „ (…) značenju ne može (…) reći ništa određenije nego da označavaju pojam koji je na neki način u vezi sa imenicom u osnovi. Primeri su lepotica (lje-), računica, spomenica, mornarica, konjica, burmutica, sapunica, kolenica (kolje-), materica, u novije vreme iverica (ploča od sabijenog iverja), dobro poznato vikendica itd.; možemo im dodati i Danica (ime zvezde, odakle verovatno i žensko ime)“ (Klajn 2003: 117). Sufiks –ica, s obzirom na upravo rečeno, svakako je mogao poslužiti za derivaciju naziva mjesta od imenice luč. Zašto se to nije desilo? Zato što bismo u tom slučaju kao derivat dobili imenicu lučica, koja bi bila istovetna leksemu lučica u deminutivnom značenju „mala luka“. Na taj način bila bi iznevjerena temeljna intencija datog procesa nominacije, a to je da se ovaj bokeljski poluotok nazove baš po luču, drvetu koje dobro gori sa plamenom. Upravo zbog toga da bi se izbjeglo moguće misrazumijevanje naziva poluotoka kao leksema izvedenog sufiksom –ica od imenice luka, došlo je do modifikacije sufiksa –ica: adicijom na početku istog konsonanta t, stvaranja na taj način unikatnog sufiksa –tica i oformljenja i konačnog uobličenja toponima u glasovnom liku Luštica.
Traganje za porijeklom i smislom toponimâ Kumbor i Luštica reprezentiralo nam je (još jednom) svu slojevitost i bogatstvo izvora bokeljske toponimije. Kumbor je, tako, derivat iz latinskog jezika; iz vremena rimske vladavine Bokom. Luštica je kasniji nominat, iz (pra)slavenskog leksičkog fonda; iz vremena kad su Slaveni naselili prostor Boke Kotorske, i kad je svakako već postojao leksem luka u značenju „zaton s lukobranom za pristajanje brodova“ (RSJ 2007: 656). Jer, jedino na taj način- postojanjem leksema luka u vrijeme kad je nastao toponim Luštica– možemo objasniti uobličenje ovog toponima baš u glasovnoj formi Luštica, a ne *Lučica. Možda je Luštica i u antičko doba imala neki svoj (ilirski, grčki i/ili latinski) naziv. Nažalost, mala je vjerovatnoća da ćemo to ikad raskriti guste magle povijesti i to saznati.
LITERATURA:
Georg Holzer, Glasovni razvoj hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2011.
Paul R. Jenks, A Manual of Latin Word Formation for Secondary Schools, D.C. Heath & , Publishers, Boston- New York- Chicago 1911.
Ivan Klajn, Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku, vol. II, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Matica srpska, Institut za srpski jezik SANU, Beograd 2003.
Henry George Liddell, George Scott, A Greek-English Lexicon, Clarendon Press, Oxford 1996.
В.Ф. Новодранова, Именное словообразование в латинском языке и егоотражение в терминологии, Языки славянских культур, Москва 2008.
Oxford Latin Dictionary, Clarendon Press, Oxford 1968.
Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, svezak 25, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1905.
Rečnik srpskoga jezika, Matica srpska, Novi Sad 2007.
Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, II, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972.
Vojmir Vinja, Jadranske etimologije, vol. II, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb 2003.
