Posušje: Život izgubila četiri mladića i četiri djevojke
Četiri mladića i četiri djevojke u dobi od 18 do 20 godina preminulo je od posljedica gušenja u mjestu Tribistovo nedaleko Posušja u novogodišnjoj noći, potvrdio je za medije direktor policije Županije Zapadnohercegovačke Milan Galić.
Policijski službenici zajedno s dežurnim tužiteljem te županije obavili su očevid i druge istražne radnje.
Po Galićevim riječima, još se ne može sa sigurnošću tvrditi je li njihovu smrt izazvao agregat.
Po neslužbenim navodima djevojke i mladiće je najvjerojatnije ugušio plin iz agregata koji je napajao kuću elekričnom energijom.
Njihova tijela će se prebaciti u Mostar gdje će se provesti obdukcija.
Prvi su u kuću u Tribistovu ušli susjedi i u njoj zatekli osam beživotnih tijela.
Ravnatelj Galić demantirao je da je bilo preživjelih osoba, kao što je ranije izvijestio dio medija.
Šest osoba je iz mjesta Rakitna kod Posušja a dvoje iz ove opštine.
Premijer Zapadnohercegovačke županije Zdenko Čović izrazio je sućut obiteljima preminulih djevojaka i mladića i najavio da će županija proglasiti višednevni dan žalosti.
U Crnoj Gori su u posljednja 24 sata od posljedica koronavirusa preminule dvije osobe, a potvrđena su 342 nova slučaja infekcije, saopšteno je iz Instituta za javno zdravlje (IJZ).
Novootkriveni su iz sljedećih opština:
opština
oboljeli
Podgorica
154
Nikšić
78
Kotor
16
Berane
15
Cetinje
11
Rožaje
11
Budva
10
Herceg Novi
9
Bijelo Polje
7
Tuzi
6
Pljevlja
5
Kolašin
5
Tivat
4
Ulcinj
3
Andrijevica
3
Danilovgrad
2
Plužine
2
Bar
1
“Laboratorije Instituta za javno zdravlje, druge javne i privatne laboratorije koje se bave dijagnostikom infekcije novog koronavirusa su od poslednjeg presjeka završile analize i Institutu dostavile rezultate za 1182 uzorka na novi koronavirus među kojima je ukupno registrovano 342 novopozitivna”, navode iz IJZ.
Preminuli pacijenti bili su iz Podgorice i Rožaja, a imali su 69, odnosno 84 godine. Ukupan broj preminulih povezanih sa Kovid-19 infekcijom od početka juna iznosi 675, a od početka godine 684.
Do 17:30 sati prijavljen je oporavak 200 pacijenata.
“Uzimajući u obzir sve novootkrivene slučajeve kao i broj oporavljenih ukupan broj trenutno aktivnih slučajeva Kovid-19 u Crnoj Gori iznosi 9.199. Od početka godine ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom je 48.589”, saopštili su iz IJZ.
Aktivni slučajevi, oporavljeni i preminuli od početka juna po opštinama su prikazani u tabeli raspoređeni prema broju trenutno inficiranih slučajeva:
Najmlađi Budvani najviše se raduju novogodišnjim i božićnim praznicima, pa je stoga Turistička organizacija (TO) opštine Budva organizovala akciju “Djed bijeli sreću dijeli”. Ukupno 1000 paketića je podijeljeno u budvanskim vrtićima 30. decembra, ali i svima onima koji su se našli na putu Djeda Mrazu koji je danas u prijepodnevnim satima prošao budvanskim i petrovačkim šetalištem.
Na taj način, kako je kazala Iva Bajković iz TO Budva, obilježen je kraj godine koja je bila teška ogromnom procentu stanovnika metropole turizma.
“Takođe, TO Budva je nagradila najbolje u turizmu i ugostiteljstvu za 2019. Imali smo 27 kategorija i na taj način smo negdje i završili ovu godinu, kao i sa donacijom Crvenom krstu Budva i Kovid ambulanti u iznosu oko 10.000 eura. TO Budva čestita novogodišnje i božićne praznike svim građanima i građankama Budve, nadamo se da će 2021. biti mnogo uspješnija za sve nas”, navela je Bajković u izjavi za agenciju Mediabiro.
Akcija “Djed bijeli sreću dijeli” organizuje se u saradnji sa kompanijom “Megapromet” iz Budve i budvanskim vrtićima, a podjela je organizovana uz poštovanje svih epidemioloških preporuka i mjera.
Tokom prethodne dvije decenije, Budva je postavila visoki standard kada je posrijedi organizacija javnog dočeka Nove godine, i na taj način postala omiljena destinacija i tokom novogodišnjih praznika hiljadama turista koji su se iznova vraćali da uživaju u najkvalitetnijem programu na samoj obali mora. Koncerti najvećih regionalnih zvijezda, svjetskih muzičkih imena, koncerti klasičke muzike, raznovrsni dječiji programi, Božićna pjaceta i spektakularni vatrometi, asocijacija su na novogodišnje i božićne praznike u Budvi.
Ove godine, kako je poručeno iz TO Budva, novogodišnja noć tradicionalno je uljepšana velikim vatrometom u ponoć, sa dvije lokacije, u Budvi i Petrovcu. Na taj način, naveli su iz TO Budva, svi građani budvanske opštine mogli su da uživaju u lijepom pogledu iz topline svojih domova, ispraćajući staru i čekajući Novu godinu, a u tih nekoliko minuta, iako fizički razdvojeni, bili su svi zajedno.
Bronzana statua “Balerina” locirana je i izvučena iz mora u Budvi.
Članovi MZ “Stari grad” neumorno su pretraživali teren u potrazi za čuvenom statuom koju je uslijed udara orkanskog juga more odnijelo prije par dana.
Za portal RTV Budva član MZ Stari grad Luka Vučković je kazao da su prilikom pretrage terena “Balerinu”, čuveni simbol Budve, locirali članovi MZ Stari grad Stefan Božović i ribar iz Budve Mladen Zečević.
U akciji izvlačenja statue iz mora učestvovali su Komunalna policija, Dukley marina i Duško Tadić član kluba “Budva diving”.
Budva pixfoto
Skulptura je djelo beogradskog vajara Gradimira Aleksića.
Knjiga Romaničke crkve grada Kotora – Crkve i vjekovi, autorke Radojke Abramović, istoričarke umjetnosti Pomorskog muzeja u Kotoru, izašla je iz štampe 28. decembra, saopšteno nam je iz ove ustanove.
,,U knjizi je poslije uvodnog teksta koji objašnjava pojam crkve vrlo iscrpno obrađen svijet srednjovjekovne kulture Kotora, šest romaničkih crkava koje su pozicionirane unutar starog kotorskog urbanog jezgra. U monografiji su postupno, po istom tematskom postupku, opisane crkve na osnovu njihove istorijske slojevitosti, po starini gradnje: Crkva Sv.Marije od Rijeke (Blažena Ozana), crkva Sv.Mihaila, katedralna crkva Sv.Tripuna, crkve Sv.Luke, Sv.Ana i Sv.Pavle. Dvogodišnji rad na ovoj monografiji, sinteza je jako uspješne saradnje Radojke Abramović, autorke teksta, fotografa Nenada Mandića, dizajnerke Marine Jovanović, tehničke urednice Danijele Nikčević, lektorke Jamine Bajo, korektora Slavka Dabinovića, recenzenata Don Antuna Belana i Jovana Martinovića.
Izuzetnu zahvalnost za realizaciju ove monografije dugujemo direktoru Pomorskog muzeja Crne Gore, izdavaču Andru Raduloviću i Ministarstvu kulture Crne Gore. Monografija Romaničke crke grada Kotora-Crkve i vjekovi štampana je u okviru Programa zaštite i očuvanja kulturne baštine 2019. godine”, kazala je autorka Radojka Abramović.
JU Pomorski muzej Crne Gore Kotor obavještava javnost da je izašao iz štampe Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru LXIV-LXV.
Zbog epidemiološke situacije neće se organizovati promocija u ovoj godini, a ista je predviđena za 2021. godinu.
“Pozivamo sve zainteresovane sugrađane i prijatelje da dođu i preuzmu Godišnjak i calendar” – poručuju iz Pomorskog muzeja.
Godišnjak
Predstavljanje Godišnjaka Pomorskog muzeja Crne Gore Kotor broj 64-65/2020
U osvit 20. vijeka nestajanjem brodova na jedra javila se potreba za većim proučavanjem pomorske prošlosti, bogate pomorske baštine koja je ostala kao ostavština velike pomorske aktivnosti tokom prethodnih stoljeća. Već tada u krugovima Bokeljske mornarice rodile su se ideje za prikupljanjem predmeta vezanih za to ogromno pomorsko nasljeđe nastalo kroz vjekove. To je bio povod za početak realizacije ustanovljenja jednog Muzeja u Kotoru. Propašću jedrenjaka duge plovidbe zatvorilo se jedno poglavlje pomorstva koje je vjekovima donosilo prosperitet stanovnicima naše obale. Trebalo je odati veliku počast moru, pomorstvu i pomorskoj privredi zaslužnima za stvaranje bogatog kulturnog nasljeđa Boke Kotorske. More je kroz stotine i hiljade godina igralo odlučnu ulogu u istoriji čovječanstva i krojilo sudbinu naroda i država, dajući im snagu i moć, veličinu i sjaj. Ono je omogućilo izmjenu materijalnih i duhovnih dobara i od vajkada bilo vrelo napretka, kulture, civilizacije, blagostanja i vizije u sigurnu budućnost.
Nakon Drugog svjetskog rata, od 1952. godine kao događaj od posebnog značaja za kulturnu i pomorsku baštinu Boke Kotorske i Crnogorskog primorja bilo je otvaranje novoformiranog Pomorskog muzeja u Kotoru koji je od samog početka aktivnog rada započeo sa štampanjem zbornika radova pod imenom „Godišnjak“. Intencije su bile da se stvori publikacija koja će u kontinuitetu osvjetljavati materijalno i nematerijalno kulturno i pomorsko nasljeđe istočno jadranske obale.
Zbornik radova pod imenom Godišnjak Pomorskog muzeja Kotor, nastao je kao plod težnje za jednom naučnom, periodičnom edicijom, koja će se baviti proučavanjem bogatog pomorskog i kulturnog nasljeđa Boke Kotorske i Crnogorskog primorja. Tadašnja je zamisao bila, da se s novim poletom nastave istraživanja bogatih arhivskih fondova kako bi se ukazalo na značaj slavne pomorske prošlosti ovoga kraja i kako bi ova buduća publikacija dobila svoje zasluženo mjesto u pomorskoj istoriografiji tadašnje države. Zadatak ove publikacije bio je da iz broja u broj objavljuje radove renomiranih istraživača kulturne i pomorske prošlosti Boke. Ubijeđeni smo da je ovaj Zbornik do danas uspješno obavljao svoju zadaću.
Godišnjak Pomorskog muzeja je zamišljen kao edicija sa puno većim ambicijama od ranijih publikacija slične tematike u proučavanju pomorske istorije Boke Kotorske, bazirajući se na izvornom arhivskom materijalu i prezentirajući ga kako naučnoj javnosti tako i široj zainteresovanoj čitalačkoj publici. Na taj način, namjera je bila dati mu fizionomiju naučno usmjerene periodične publikacije. Iz broja u broj od samog početka do današnjih dana, u Godišnjaku se uočava organizovan i sistematičan pristup redakcije pomorskoj problematici.
Zadatak Redakcije bio je tada, a takođe i sada, da doprinese razvoju pomorskih znanja, njegujući pomorsku misao u borbi za aktivniju i svestraniju jadransku orijentaciju građana države Crne Gore. Cilj Redakcije je da ova publikacija ustraje u tom smjeru, kako bi se očuvala vezanost s morem i pomorskom baštinom i dobila toliko potrebna i tražena naučna sinteza istorije pomorstva Boke Kotorske. U tome se postižu zadovoljavajući rezultati od prvog broja ove serijske publikacije.
Godišnjak Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru je kao stručna serijska publikacija napravio najveći pomak u proučavanju istorije pomorstva i imao najveću zaslugu za promociju pomorskog i kulturnog nasljeđa Boke Kotorske i Crne Gore u svojih 68 godina prisutnosti u sferi istraživačke djelatnosti. Nadamo se, da će generacije koje nastupaju popuniti praznine u istraživanju naše pomorske baštine kako bi se zatvorila konstrukcija stoljetnih napora u rasvjetljivanju i prezentiranju javnosti pomenute tematike.
Svojim izvornim naučnim radovima bio je značajan promoter nadaleko slavne pomorske prošlosti Boke Kotorske i ostaće kao svojevrstan spomenik pomorske i kulturne baštine ovoga kraja, pa i cijele istočno jadranske obale, kako bi rekao veliki antički govornik i filozof Ciceron „svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene i vjesnik davnine“.
U ovogodišnjem 64/65. broju Godišnjaka, predstavit ćemo radove koji tretiraju: Istorijat iseljeništva poluostrva Luštice, pregled kotorskih providura za vrijeme mletačke vladavine Bokom sa heraldičkim prikazima, dva rada o viševjekovnom prisustvu u Boki dvije ugledne i istaknute porodice Sbutega sa Prčanja i Marčinko iz Perasta. Tu su radovi iz oblasti etnoloških istraživanja, istorije odijevanja, istorije kotorskog Markata, stručan prikaz salona kapetanske porodice Florio u Pomorskom muzeju u Kotoru i rad s demografskom slikom naselja Škaljari iz 1785. godine. U odrednicama Prikazi i Osvrti predstavljena je obimna studija iz pomorskog prava i osvrt na izložbu fotografija o posjetama Pomorskom muzeju uglednih ličnosti u periodu od početka rada 1952. godine do današnjih dana. Na kraju ove edicije su prilozi: sedam In Memoriam osobama koje su bile radnici, saradnici i prijatelji Muzeja, slijede: Izvještaj o radu, Donacije Pomorskom muzeju i Poklonjene, kupljene i zamijenjene publikacije.
Pomorski muzej Kotor
Prvi rad ovogodišnjeg „Godišnjaka-Zbornika“ radova je „Iseljenici s područja Luštice u Mlecima od 16. do 18. stoljeća – prilog poznavanju povezanosti Mletačke Republike i istočnoga Jadrana u ranom Novom vijeku“, koji je priredila Lovorka Čoralić, znanstvena savjetnica u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu. Rad je baziran na dokumentima istraženim u Državnog arhivu u Veneciji gdje autorica već duže vrijeme istražuje istorijska fakta o istočno jadranskoj obali u vrijeme Mletačke vladavine. Luštičani su tokom prošlosti takođe predstavljali jednu od zapaženih poveznica ovoga dijela istočne Jadranske obale s Apeninskim poluostrvom i Mlecima. U radu se, na osnovu proučavanja izvorne građe pohranjene u Državnom arhivu u Mlecima, kao i spisa koji se čuvaju u sjedištu bratovštine sv. Đorđa i Tripuna, istražuju temeljne komponente iz života i djelovanja iseljenika iz Luštice u Mlecima u razdoblju od 16. do 18. vijeka. Istražuje se i odnos Luštičana prema vjerskim ustanovama (crkvama, samostanima, bratovštinama i hospitalima) u Mlecima, a važno se mjesto pridaje iseljenicima koji su tokom svojega života u Veneciji djelovali i bili povezani s bratovštinom sv. Đorđa i Tripuna. Istorija poluostrva Luštice neodvojiv je i po mnogo čemu značajan dio sveukupne istorije Boke Kotorske.
Sljedeći rad „Djelatnost mletačkih providura u Kotoru i njihovi grbovi“ je rezultat dugogodišnjih istraživanja magistra arheologije Jovana Martinovića o mletačkim providurima u periodu vladavine Venecije ovim prostorima od 1420. godine do njenog pada 1797. g. Gradski kneževi Kotora koje je imenovala Venecija nakon prihvatanja patronata nad gradom 1420. godine nosili su u početku titulu rektora, a kasnije providura i bili su istovremeno civilni guverneri i vojni zapovjednici grada. Za rektore i providure bili su birani i imenovani članovi starih mletačkih patricijskih porodica, koji su morali imati određena znanja i iskustva u obavljanju upravnih i vojničkih poslova u novo preuzetom gradu. Posebno su se starali o popravkama i ojačavanjima gradskih bedema ili gradnji javnih zgrada, na koje su obično stavljali svoje porodične grbove i natpise. Porodice iz kojih su poticali kotorski providuri pripadale su svim slojevima plemstva Venecije, od onih najmoćnijih patricijskih klanova iz kojih su bili birani mletački duždevi ili čak i rimski pape, pa do skromnijih porodica vojničkog plemstva. U članku su providuri navođeni po svojim porodičnim prezimenima abecednim redom te opisani njihovi porodični grbovi, posebno oni koji su ostali sačuvani u gradu ili bili otiskivani na emisijama kotorskih novaca. Za sve providure navedene u radu autor je obezbijedio i kolorisane grafičke prikaze grbova, što je značajno obogatilo njegov rad i ovaj Zbornik. Ukupno je obrađeno i prikazano 78 grbova kotorskih providura.
Admiral Bokeljske Mornarice dr Antun Sbutega priredio je članak „Bratstvo Sbutega protagonista historije Prčanja i Boke od XVI do XXI stoljeća“, koji govori o istorijatu njegove, pomorsko-trgovačke porodice Sbutega, kroz pet vjekova prisutnosti ovog bratstva na Prčanju. Autor na osnovu istorijskih izvora i dokumenta o bratstvu Sbutega, od prvog dokumentovanog pomena jednog njegovog člana u Kotoru 1576. godine, prati razvoj svoje porodice sve do današnjih dana. Sbutege su jedan od malog broja bratstva koji su vjekovima bili protagonisti i svjedoci istorije zaliva, koja su opstala u Boki i jedina od 12 porodica koje su osnovale prčanjsku opštinu, sačuvala dvije kuće sa starim pokućstvom, dokumentima, umjetničkim djelima, starim oružjem i nautičkim instrumentima. Autor ističe kako su on i njegova generacija bili svjedoci da su brojna kulturna dobra u posjedu značajnih starosjedilačkih bratstava i porodica, koje su posjedovale monumentalne palace, vrijedna umjetnička djela i dokumente, sticajem istorijskih okolnosti, ali i njihovom nebrigom, uništena, pokradena i otuđena. Velika većina njihove vrijedne nepokretne imovine je otuđena a veliki dio pokretnih materijalnih dobra nisu registrovana i opisana s obzirom da nisu bila fotografisana. Nematerijalna dobra, običaji i tradicije, koji su se prenosili sa generacije na generaciju, takođe su dijelom izgubljena, jer nisu bila zapisana. Iz tog razloga autor dr Sbutega je osjetio potrebu da ovim radom sačuva povijesnu memoriju bratstva Sbutega, kako su to već učinili članovi nekih drugih bokeljskih porodica i bratstava. Njihove hronike i istorija danas su važan doprinos i izvor za jednu opštu istoriju Boke Kotorske.
Četvrti rad samostalnog istraživača, profesora Željka Brguljana „Obitelj Marčinko u rodbinskim relacijama i pomorsko-trgovačkoj aktivnosti Perasta od početka 17. stoljeća: tragom oporuke Katarine Marčinko“, donosi rezultate istraživanja o peraškoj obitelji Marčinko, njenoj povezanosti sa starim peraškim bratstvima i sudjelovanju pojedinih članova u pomorsko-trgovačkoj aktivnosti Perasta od početka 17. do sredine 19. vijeka. Podaci prikupljeni iz arhivskih izvora i poznate literature potvrdili su pretpostavke o viševjekovnoj prisutnosti porodice Marčinko u Perastu i o njihovoj ukorijenjenosti u lokalnu zajednicu, snažnoj rodbinskoj povezanosti s istaknutim peraškim bratstvima, kao Stojšićima, Martinovićima, Zmajevićima, Lazarovićima, Vulovićima i drugima. U članku se pojedinačno obrađuje desetak članova porodice Marčinko. Do danas je većina starih peraških bratstava izumrla ili iselila, no jedna od rijetkih, iako na izmaku snaga, još uvijek nastavlja 450 godišnji kontinuitet u gradu Perastu. Kako ovo bratstvo nije dalo istaknutih pojedinaca kao neke uglednije peraške porodice ipak su stekli status najstarije živuće obitelji ovog slavnog pomorskog grada, pa su tako i zaslužili ovakav opsežniji rad.
Rad arhivistkinje, prof. Anite Mažibradić „Arhivski prilozi povijesti odijevanja u Boki Kotorskoj“, predočava nam način odijevanja kako gradskog tako i seoskog stanovništva uglavnom u doba vladavine Mletačke republike koje je bilo pod uticajem Venecije odnosno odijevanja na „italijanski način“. Načinu odijevanja gradskog plemstva Kotora i Perasta u smislu odijevanja i ukrašavanja još od XIV vijeka, svjedoči jedna odredba Statuta grada Kotora koja propisuje kakvu odjeću treba da ima mlada nevjesta prilikom udaje. Mnogobrojni arhivski spisi otkrivaju slikovite portrete i odjeću seljaka, zemljoradnika i stočara prilikom njihovog svjedočenja, kažnjavanja ili davanja izjava u kancelariji kotorskog providura. Način odijevanja tih ljudi je u skladu sa njihovim socijalnim stanjem (vestito alla paesana; vestito alla morlacca; vestito alla aiduca). Peraški opat i pisac Timotej Cizila je iznio jednu bajkovitu (baroknu) priču o kićenju nevjeste u Perastu krajem XVII i početkom XVIII vijeka. Uticaj mode iz stranih zemalja kao što su italijanska (vestito all’ italiana), francuska i neka druga bio je jak u Boki Kotorskoj, zahvaljujući otvorenosti Zaliva prema Mediteranu i zahvaljujući boravcima Bokelja u raznim krajevima Evrope. Primjeri tog uticaja bilo je ekstravagantno oblačenje Peraštanina Vicka Bujovića, (na francuski način) i primjer avanturiste Budvanina Stjepana Zanovića. Kapetan Alviz Visković iz Perasta, prilikom boravka u Parizu prije 1797. godine ostao je zanesen francuskom kulturom i francuskom modom. Takođe treba istaći da je uticaj Orijenta na odijevanje Bokelja bio značajan i kada je riječ o odjeći i tekstilu jer su pomorci iz Boke putovali do Turske pa čak i do bogatog sirijskog trgovačkog centra Damaska.
Sljedeći rad „Žuti salon“ konzervatorke Melise Niketić predstavlja stručni prikaz salona ugledne pomorsko-trgovačke porodice Florio sa Prčanja koji je dio stalne postavke Pomorskog muzeja u Kotoru. Autorka objašnjava istorijski kontekst i stil „žutog salona“ porodice Florio iz zbirke Pomorskog Muzeja, kroz nekoliko tema. Prvo daje osvrt na situaciju u Evropi u 19. vijeku koja je dovela do obnavljana stilova prošlosti i eklekticizma u stilu uređenja enterijera u tom periodu, a zatim daje osvrt na austrijski neorokoko jer je stil „žutog salona“ povezan sa ovim fenomenom na području Austrougarskog carstva koji je upravljao Bokom preko stotinu godina od samih početaka devetnaestog vijeka do propasti Austrougarske carevine 1918. godine. Autorka iznosi kratak pregled situacije u Trstu toga vremena, iz razloga što je „žuti salon“ izrađen u ovom gradu. Iz istog razloga je spomenuta ličnost barona Paskvala Revoltele, uz sažete napomene o njegovoj palati. Naime, u kolekciji današnjeg Muzeja Revoltela u Trstu nalaze se komadi namještaja čiji dizajn, dekoracija i izbor materijala imaju sličnosti sa garniturom „žutog salona“ porodice Florio. Na kraju se iznosi analiza „žutog salona“, uz objašnjenje zašto je došlo do male greške prilikom definisinja drveta od kojeg je izrađen namještaj iz ovog salona, i sa posebnim opisom svakog komada namještaja iz garniture.
Kotorski pazar – Photo pomorski muzej
Naredni je rad „Kotorski Pazar kroz vrijeme“, muzejske savjetnice i istoričarke umjetnosti Radojke Abramović. U početku rada iznosi se fenomen pojave pazara u Kotoru. Zatim autorka piše o zanatstvu kao važnom privrednom faktoru za razvoj trgovine srednjevjekovnog Kotora. Opisuju se prodajni punktovi u gradu, počevši od pazara koji se u srednjevjekovnom Kotoru prvobitno održavao na trgu ispred katedrale Sv. Tripuna. Pomenuti su i prodajni punktovi na glavnom gradskom trgu i na obali pred gradskim vratima. Nabrojana je i pisana građa, kao i arhivski izvori vezani za poznavanje kotorskog pazara. Posebno su tretirani prodaja soli i vina, stočarskih proizvoda, ribe, žitarica, ulja, voća, povrća i drva u gradu Kotoru. U daljem tekstu govori se o prodaji razne vrste robe po kotorskim trgovima, po kojim nuđenim proizvodima na prodaju, svaki trg dobio svoje ime. Obrađen je i kotorski novac kojim se vršila kupoprodaja proizvoda. Posebna pažnja posvećena je „Crnogorskom pazaru“, koji se nalazio duž rijeke Škurde, desno od izlaza iz grada sjevernim gradskim vratima iz 1540. godine. Na kraju autorka daje prikaz kotorskog „Markata“, koji je uspostavljen od tadašnje austrijske vlade iz 1905-1907. godine, lijevo od izlaza iz grada morskim vratima.
Sljedeći rad „Jedan popis stanovništva Škaljara iz 1785 godine-Stanje duša Škaljari 5. maja 1785.” je demografska slika ovog naselja koju je obradio Zoran Radimir, samostalni istraživač. Kroz ovaj popis stanovništva Škaljara iz 1785. godine, vođenom po standardima savremenih evidencija nazvanih “popis duša”, prikazano je mnogo više od samog činjeničnog stanja. Ovdje su se nastojali izvući i drugi elementi kako bi se analitčki prikazali u demografskom smislu. Tako se može sagledati kako je u datom momentu izgledala struktura stanovništva u Škaljarima po rodovima, polu, starosnoj dobi i sl. Budući da je u pojedinim rodovima prikazano više generacija, podaci su dragocjeni kod izrade porodičnih rodoslova. Autor je koristio podatke iz matičnh knjiga sv. Tripuna, matičnih knjiga rođenih i vjenčanih župe Škaljari i rukopisnu knjigu popisa stanja duša iz 1785. godine pomenute župe.
U odrednici Prikazi Slavko Dabinović, bibliotekar u penziji, predstavio je obimnu studiju „Pomorsko pravo (uporednopravna studija)“, autora profesora Borislava V. Ivoševića i Časlava Pejovića, koja je izašla iz štampe krajem jula 2019. godine i promovisana u Pomorskom muzeju u Kotoru, 10 septembra iste godine. Knjiga Pomorsko pravo u prvom redu se bavi materijom iz pomorskog privatnog prava. Na 860 strana autori su podijelili knjigu na četiri cjeline. U uvodnom dijelu razmatraju se: Pojam, predmet i podjela pomorskog prva, odnos prema drugim granama prava i naučnim disciplinama u pomorstvu, karakteristike, razvoj, savremeni izvori, unifikacija, propisi Evropske unije, razvoj u Jugoslaviji, Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Nakon uvoda Prva knjiga tretira brod i plovidbu. Druga obuhvata ugovore, prevozne isprave i ugovornu odgovornost. Treća pomorske nezgode, vanugovornu odgovornost i sistem opšteg organičenja odgovornosti, i četvrta pomorsko osiguranje. Ova uporednopravna studija svakako će biti obavezna literatura profesorima, studentima pomorskih škola i fakulteta, svima onima čiji je rad vezan za pomorstvo u državnim institucijama i pomorskoj privredi, pomorcima i pomorskim stručnjacima, posebno pomorskim oficirima, menadžerima pomorskih preduzeća i kreatorima pomorske politike Crne Gore.
U Osvrtima Danijela Nikčević, viša bibliotekarka u Pomorskom muzeju u Kotoru predstavila je izložbu „Hod kroz vrijeme i utiske” u organizaciji JU Pomorski muzej Crne Gore Kotor. Na izložbi su prikazane sedmodecenijske posjete stranih i domaćih političara i ostalih uglednih ličnosti koje su posjetile Muzej, sve od njegovog osnivanja 1952. godine do današnjih dana. Izložba je bila postavljena u trajanju od 29.06. do 20.07.2020. godine. Autori izložbe su bili Radojka Abramović, istoričarka umjetnosti i Danijela Nikčević, viša bibliotekarka, uz tehničku pomoć Tomislava Bonića, višeg muzejskog tehničara i Dijane Đurašković, dokumentaristkinje. Izložbu je otvorila nekadašnja predsjednica Opštine Kotor Marija Maja Ćatović.
U ovoj ediciji, u odrednici In memoriam, prisjećamo se s pietetom naših radnika, saradnika i prijatelja Muzeja, koji su nas napustili u proteklom razdoblju i kojih nema više među nama: Petra Palavršića, don Antona Belana, Dragane Lalošević, Tonka Maroevića, Ane Anuške Zloković, Borivoja Bora Cicovića i Antuna Tonća Dendera. Oni su svako na svoj način, kao radnik, saradnik i prijatelj muzeja, dali određeni doprinos u radu ove naše institucije kulture.
Na kraju ovog broja Godišnjaka, kao što je bilo i uobičajeno u svim prethodnim brojevima, donosimo Izvještaj o radu Pomorskog muzeja za 2019. i 2020 godinu koji je priredio direktor Andro Radulović. Saznajemo da je Pomorski muzej imao veoma bogatu aktivnost u protekle dvije godine. U navedenom periodu obavljajući poslove iz djelokruga svog rada na osnovu Zakona o muzejskoj djelatnosti, Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, Odluke o organizovanju JU Pomorski muzej Crne Gore i Statuta muzeja, opravdao je svoje postojanje i ispunio svoju osnovnu djelatnost. U cilju unaprjeđivanja kulturnog života grada u 2019. godini, Muzej je afirmisao kulturno nasljeđe, realizovao izložbe i izdavao knjige u funkciji zaštite nematerijalne kulturne baštine, čime je i ispunio Programom predviđene aktivnosti. JU Pomorski muzej Crne Gore je u prethodnom periodu realizovao 28 programa, od čega 19 izložbi i 10 promocija. Organizovane su brojne posjete đaka iz velikog broja škola iz cijele Crne Gore, kao i stručna predavanja za đake i studente. U finansijskom smislu, u 2019. godini Pomorski muzej Crne Gore je ostvario značajne prihode zahvaljujući velikom broju individualnih i grupnih posjeta iz zemlje i inostranstva, u saradnji sa turističkim organizacijama, operaterima, obrazovnim i drugim subjektima iz zemlje i inostranstva. U 2020. godini zbog epidemiološke situacije izazvane virusom SARS-CoV-2 i preporukama NKT-a, JU Pomorski muzej Crne Gore Kotor nije mogao ostvariti sve projekte predviđene Planom rada za 2020. godinu, te se njihova realizacija očekuje u 2021. godini.
Kustos etnološke zbirke Jelena Karadžić donosi izvještaj „Donacije Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru u periodu 2019-2020.“, iz kojeg saznajemo da je Muzej tokom 2019. i 2020. godine putem donacija dobio 47 predmeta od osam darivaoca, koji su obrađeni po muzeološkim pravilima i dobili status muzejskog predmeta.
Na kraju ovog Zbornika radova nalazi se izvještaj „Poklonjene, razmijenjene i kupljene publikacije u 2019. i 2020. godini“, koji je priredila viša bibliotekarka Danijela Nikčević, iz kojeg saznajemo da je u 2019. i 2020. godini Pomorskom muzeju poklonjeno 126 knjiga, i u razmjeni je za „Godišnjak“ u istom periodu dobijeno 16 knjiga.
Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru nastaviće svoju izdavačku djelatnost tako da nakon ovog predstavljenog broja Godišnjaka 64/65, uspješno nastavlja tradiciju prethodnih brojeva, čuvajući memoriju na bogatu pomorsku i kulturnu baštinu Boke Kotorske i Crnogorskog primorja. Krajem 2021. godine planirano je da izađe trobroj posvećen 450. godišnjici čuvene bitke kod Lepanta, u kojem će biti evocirane uspomene na ovu značajnu bitku, kao i učešće Bokelja u ovom najvećem pomorskom sukobu do tog vremena, gdje je hrabrost Kotorana i Peraštana posebno zapažena i pohvaljena od vrhovnih zapovjednika udružene flote Svete lige. Nakon ovog trobroja, u 2022. godini planira se jubilarni broj 69/70 koji će biti posvećen sedamdesetogodišnjici rada Pomorskog muzeja u Kotoru i izdavanja publikacije-zbornika Godišnjak.
Nadamo se da će i naredni brojevi ove naše, u naučnim krugovima vrlo cijenjene publikacije očuvati kvalitet, stručnost i duh prethodnih šezdeset pet brojeva.
Život u netaknutnoj prirodi, u bliskom dodiru s morem, sve to pruža život na svjetioniku. No on je udaljen, pomalo izoliran i takav način života treba voljeti. A voli ga svjetioničar Zvonimir Škvorčević s Velog Rata na Dugom otoku, najvišem svjetioniku na Jadranu. Zvonimir s obitelji ondje živi svoj san.
– Ja volim ovu osamu, mir tišinu. Ljudi me često pitaju zna li mi biti dosadno zimi. Nikada. Uz prirodu, obitelj koju imam i sve ovo, nikad nije dosadno. Ne želim otići odavde. Voljela bih kad bi moja djeca mogla nastaviti posao, priča Danijela Marijanović koja sa Zvonimirom i njihova dva sina osnovnoškolca živi u Velom Ratu. Zvonimirova starija kći je u Zadru. Neopisivo vole svoj dom.
Trideset godina na svjetionicima
A posao svjetioničara za Slavonca iz Davora životni je poziv. Radio je u tvornici alata kao tokar ali taj posao nije zavolio. Kada je tvornica počela propadati saznao je za radno mjesto u Plovputu preko susjeda, zadovoljio kriterije i zaposlio se kao svjetioničar. I tako već trideset godina radio posao koji voli.
– Kad sam zaposlen u Plovputu, baza mi je je bio svjetionik na ulazu u Telašćicu, Tajerske Sestrice. Tamo sam bio 10 godina, a povremeno sam mijenjao kolege na Blitvenici i Poreru i na Gruici kod Silbe, priča Zvonimir.
Slavonac na Dugom otoku
I tako je ovaj Slavonac stekao veliko iskustvo u karijeri. Posljednjih dvadeset godina brine o najvišem pomorskom svjetlu na našoj obali na Velom Ratu. U slobodno vrijeme lovi ribu i bavi se poljoprivredom. Naučio je Zvonimir o moru već sve. Ribolov je volio još u rodnoj Slavoniji na Savi, a sada ovim morskim ispunjava dane i nosi obitelji ručak. Loviti na otvorenom moru za mnoge je ribolovce san. Zvonimir to ima ispred kuće.
– Lovim na štap, mreže, idem na lignje, ali najviše ronim. Za ručak se uvijek ulovi. Hobotnice, onako, poprilično dobro lovim. A od ribe se lovi sve što je u moru. Od škrpinice, škrpuna, ugora, podlanice, priče Zvonimir. Još od rođenja je, kaže, bio vezan za vodu. U mladosti za rijeku, danas za more. I o moru je u svim tim desetljećima iskustva već naučio sve. A naučio je sve i o svjetioniku koji mu je trenutno i radno mjesto i dom.
U žbuku Velog Rata utrošeno 100.000 jaja
– Ovaj svjetionik je izgrađen 1849., najveći je na našoj obali. Sam stup je 36 metara od kopna, od mora 42. Ima 164 kamenih skalina, zajedno s metalnima do svjetla ima ih 183. Karakteristično za njega je vanjska žbuka koja je rađena s jajima, kaže svjetioničar. Legenda kaže da je za žbuku utrošeno sto tisuća jaja.
No za razliku od vremena kada je u svjetionicima bio petrolej i kada su svjetioničari morali noću dežurati, što je bilo fizički napornije, danas je u svjetionicima sve automatizirano. Svjetlo se aktivira i gasi pomoću fotoćelija. Ipak, Zvonimir se do najljepšeg pogleda s Dugog otoka penje svakoga dana. Prekontrolira svoje svjetlo, a vidi i svjetlo s Molata i svjetlo s Pantere 2. Najveća je akcija za vrijeme oluja i nestanka električne energije.
Svaki svjetionik ima posebno svjetlo
– Svaki svjetionik svijetli drugačije. Veli Rat ima period 20 sekundi karakteristika. Dvije sekunde svjetlo, 4 tama, pa 2 sekunde svjetlo i 12 tama. I tako je navedeno u nautičkim kartama – uz svaki svjetionik navedena je njegova karakteristika. Zvonimir sa svojom obitelji ovdje namjerava biti do mirovine. Iako život na udaljenom dijelu otoka nekima djeluje polmalo dosadno, ovdje itekako akcije ima.
Iako je ljeti ovdje prava gužva jer Veli Rat godinama obilaze brojni gosti i posjetitelji, ova obitelj voli i mir zimi. Kažu, sve ima svoje čari. A čari koje im pruža mjesto na kojem žive za njih su posebne. Ovaj način života treba voljeti, ali za one koji vole prirodu i more, u njega se nije teško zaljubiti.
Tivat uvala Brdišta- foto screnshoot Beautiful Montenegro
Ni najmanje se ne osjeća kao bilo kakva istorijska ličnost iako je bio na čelu građanske liste Narod Pobjeđuje koja je na izborima 30.avusta nakon čak 24 godine kontinuirane vlasti te partije, smijenila DPS sa kormila Tivta.
Predsjednik Opštine Tivat Željko Komnenović smatra da je u tom gradu zimus izmišljen novi politički koncept kakav Crna Gora do sada nije vidjela i na koji DPS nije imao odgovor. Tivćanima obećava „krv, znoj i suze“ na povratku grada u stabilne ekonomske tokove, te nultu toleranciju na kriminal, korupciju i nepotizam koji su zatekli kao tekovinu bivše DPS-SD-HGI vlasti.
„Ja sam u izborima bio samo mali dio priče koju je nosila velika grupa časnih i odvažnih ljudi iz našeg grada. Nisam ja tu neko ko je na bilo koji način, posebno istaknut. Jednostavno, spletm okolnosti, desilo se to što se desilo i mi smo zaista uspjeli da stanemo u kraj toj priči o navodnoj nesmjenljivosti DPS-a u Tivtu.
Željko Komnenović
DPS je Tivat koristio kao udarnu pesnicu čitave ove 24 godine u ovom gradu, odnosno 30 godina vlasti njihove u Crnoj Gori, jer su oni sve što se dobro dešavalo u ovom gradu pripisivali sebi i svojoj navodnoj genijalnosti.
Suština priče međutim je da se Tivat u svemu tome malo što, ako i išta pitao, pogoovo u strateškom planiranju svog razvoja. Sada kada se analiziraju neke stvari, ispada stvarno da je Tivat bio bastion DPS-a, ali i bastion najrigidnijeg centralizma u Crnoj Gori jer su sve ključne odluke za ovaj grad donošene ne ovde, već u Podgorici.
Nijedna od ključnih stvari za ovaj grad nije donijeta u Tivtu – počev od prodaje Arsenala, formiranja Porto Montenegra, Luštice Bay, aerodroma i svih drugih sličnih stvari. Grad Tivat i njegovi građani do sada su suštinski, bili kolateral takvog načina vođenja politike- kaže Komnenović.
Direktor Civilne zaštite Damir Trut izvijestio je u petak ujutro da je na potresom pogođenom području Sisačko-moslavačke županije danas, na Novu godinu, hiljdu ljudi koji pomažu stanovništvu i raščišćavaju ruševine.
U četvrtak je na terenu bilo hiljadu i pol ljudi iz različitih organizacija koje pripadaju sustavu Civilne zaštite, vojske i policije, danas ih je tisuću, rekao je Trut za Hrvatski radio, a stanje na terenu opisao je kao „operativno kontrolirano“.
Za danas je prioritetnim označio prijevoz i raspodjelu kontejnera, kamp-kućica, šatora, zatim skidanje dimnjaka, popravljanje krovova, prehranu. „Jutros je krenula podjela kruha, vode, sve što je potrebno, krenulo je kuhanje, bit će i topli obroci“, naglasio je nakon sastanka nadležnih službi.
Potvrdio je kako se dio ljudi, koji prethodnih dana nije želio napustiti potresom oštećene domove, javio u vojarnu u Petrinji, u organizirano prihvatilište. Izvijestio je i da se prihvatilište otvara u dvije osnovne škole u Petrinji koje su pregledali statičari i koje su „ispravne“.
U subotu kreće cijepljenje protiv covid-19
Ravnatelj Civilne zaštite rekao je i da se nije zaboravilo na opasnost od zaraze koronavirusom. „Upozoravamo na tu opasnost, došla su zaštita sredstva, svi koji žele, mogu ih dobiti“, rekao je Trut i najavio da će u subotu krenuti cijepljenje protiv covid-19 na stradalom području.
„(Cijepit) će se ljudi koji su u kampovima, koji su evakuirani i spasilačko osoblje, Hrvatski zavod za javno zdravstvo doći će na ovaj teren pa će procijepiti“, najavio je Trut.
Josip Atalić, profesor s Građevinskog fakulteta u Zagrebu i koordinator pri Hrvatskom centru za potresno inženjerstvo istaknuo je da je potresom pogođeno područje i dalje seizmički aktivno, te poručio da ne treba raditi paniku, nego se naviknuti i ponašati sukladno tome.
Potvrdio je da je u oštećenim kućama bolje ne boraviti dok je statičari ne pregledaju. Kuća koja je oštećena, odradila je dio otpornosti, svaki novi potres će je dodatno oštetiti, rekao je.
Naglasio je i kako je nekoliko dana nakon razornog potresa teško odlučiti koliko će se kuća morati srušiti. Po svjetskoj metodologiji koju hrvatski statičari koriste, ako popravak kuće prelazi 65 posto njene vrijednosti, ona se ne isplati popravljati. No, ta odluka kod privatnih kuća ovisi o građanima, a kod kuća u zaštićenoj jezgri o nizu drugih institucija, konzervatorima, rekao je Atalić.
GERMANY NEW YEAR 2020 CORONAVIRUS COVID19 – foto EPA
Vrlo malo ljudi na Times Squareu u New Yorku, gotovo prazne plaže u Rio de Janeiru i puste Elizejske poljane u Parizu: brojne zemlje svijeta tiše su ušle u Novu godinu pod utjecajem pandemije koronavirusa koja je odnijela više od 1,8 milijuna života diljem svijeta.
Novi valovi epidemije prisilili su milijarde ljudi na doček Nove godine kod kuće u uskom krugu ljudi i da prate proslave virtualno nakon mjeseci mjera ograničenja kretanja i karantena.
U Europi doček Nove godine protekao je bez slavlja na gradskim trgovima i ulicama. Vatrometa je bilo malo, a koncerti su bili virtualni, bez publike. No, u Berlinu su vatrogasci neposredno nakon ponoći zaprimili 18 dojava o požarima izazvanih pirotehnikom.
