“Muzika pred palatom“ naziv je koncerta pet kotorskih sopranistkinja koji je održan u subotu na trgu od Brašna, spred palate Pima, u susret Svjetskom danu muzike koji se obilježava 21. juna.
Nastupile su: Milica Lalošević, Milica Milanović, Aleksandra Magud i mlade studentkinje Antonija Vučinović i Petra Radulović, uz klavirsku pratnju pijaniste Dejana Krivokapića.
Laboratorije Instituta za javno zdravlje (IJZ) su od posljednjeg presjeka analizirale 119 uzoraka od kojih je 3 bilo pozitivno na novi koronavirus, saopštio je Instituta za javno zdravlje (IJZ).
Novooboljeli su, kako su kazali, iz Podgorice, Danilovgrada i Budve.
“Osim slučaja iz Danilovgrada koji je tokom perioda moguće infekcije boravio u BiH, ostali slučajevi su kontakti prethodno potvrđenih slučajeva”, saopšteno je iz IJZ.
U Crnoj Gori je trenutno aktivno 38 slučajeva Kovida 19:
Rožaje: 14
Podgorica: 12
Berane: 3
Budva: 3
Cetinje: 2
Bar: 1
Ulcinj: 1
Bijelo Polje: 1
Danilovgrad: 1
Španjolska je poslije 98 dana i šest produljenja u nedjelju izašla iz izvanrednog stanja i ušla u „novu normalu“, ali zbog koronavirusa ta zemlja ostaje drukčije mjesto za život.
Nema više određenog vremena kada stanovnici smiju izlaziti na ulicu, a niti virtualnih granica među 17 autonomnih pokrajina, a nanovo su dopuštena putovanja diljem Španjolske te također izvan nje.
No „nova normala“ uključuje i restriktivne mjere pa je nošenje zaštitnih maski obvezno kao i držanje fizičkog razmaka od drugih osoba na ulici, u trgovinama i ugostiteljskim objektima.
Svaka autonomna pokrajina sada određuje svoj put prema izlasku iz najteže krize u kojoj se našla Španjolska u zadnjih 80 godina, još od građanskog rata.
Pokrajine poput Madrida, Katalonije, Andaluzije ili Baskije od danas samostalno donose mjere za svoje stanovnike.
Izvanredno stanje bilo je proglašeno 14. marta nakon čega je 47 milijuna stanovnika bilo zatvoreno u svojim stanovima i kućama kako bi se suzbila infekcija. Virus je vjerojatno stigao sa sjevera Italije s kojim je Španjolska povezana brojnim letovima i putnicima.
Prestanak izvanrednog stanja ne znači da je Španjolska završila svoju borbu protiv još nedovoljno istraženog virusa, nego će je sada provoditi u drugačijem scenariju u kojem pokušava oporaviti posrnulo gospodarstvo.
Središnja vlada, odnosno nacionalna policija, više neće imati ovlasti kontrolirati kretanje stanovništva i okupljanja već će to pravo imati regionalne vlade sukladno situaciji u svojim pokrajinama.
Oprezni turizam
Higijenske mjere ostaju iste no olabavljen je režim kretanja, putovanja, okupljanja i drugih aktivnosti poput bavljenja sportom.
Vlasti Madrida, jednog od najpogođenijih dijelova zemlje, dopustit će primjerice korištenje 60 posto kapaciteta u ugostiteljskim objektima i komercijalnim objektima do 6. srpnja, nakon čega će biti povećan na 75 posto. Diskoteke ostaju zatvorene do daljnjeg. Bazeni i teretane nanovo su otvoreni, ali s ograničenim brojem posjetitelja te predbilježbama tjedan dana prije dolaska.
U Kataloniji će vlasti također zadržati ograničenje kapaciteta na mjestima javnog okupljanja te pozivaju stanovnike na vlastito odgovorno ponašanje i oprez.
Na Balearskim otocima poput Ibize i Mallorce svaka osoba će na pješčanim plažama imati svoja četiri metra kvadratna kako bi bila udaljena od ostalih kupača, te će biti zabranjeno okupljanje više od 30 osoba.
Španjolska je u nedjelju ponovo otvorila granice za turiste iz Europske unije, Ujedinjenog Kraljevstva, Norveške, Švicarske, Islanda i Lihtenštajna.
Po ulasku u zemlju nije obvezatna dvotjedna samoizolacija, ali putnicima se mjeri temperatura te moraju ostaviti osobne podatke kako bi ih se moglo locirati i kontaktirati u slučaju potrebe.
Središnja vlada, međutim, upozorava da je moguće novo izbijanje virusa te poziva goste i lokalno stanovništvo na odgovorno ponašanje.
Dosad je u Španjolskoj od koronavirusa oboljelo 245.938 stanovnika od kojih je ozdravilo 150.376. Preminulo je 28.322 osoba.
Croatia Airlines danas je objavila red letenja koji će biti u primjeni od 06. jula, uvode se i povećavaju frekvencije na brojnim domaćim i međunarodnim linijama, donosi portal Croatian Aviation.
Kompanija će u prvom tjednu srpnja povećati broj frekvencija na brojnim međunarodnim linijama iz Zagreba, te uvesti jednu domaću, prema zračnoj luci na Braču.
Linije iz Zagreba prema Copenhagenu, Amsterdamu, Munchenu i Sarajevu od 6. jula prometovati će svakodnevno, dok će letovi prema Zurichu, Dubrovniku i Splitu prometovati dva puta dnevno.
Kompanija će uvesti i međunarodne linije iz Dubrovnika. Uvode se direktni letovi prema Dusseldorfu i Zurichu, jednom tjedno, subotom, dok će linija Dubrovnik – Frankfurt biti u prometu četiri puta tjedno (ponedjeljkom, srijedom, petkom i nedjeljom).
Uvodi se i domaća linija između Dubrovnika i Osijeka, jednom sedmično, svakog četvrtka.
Podvodni istraživač iz Rijeke Velimir Vrzić pronašao je na otoku Krku potopljeni brod iz doba Rimskoga carstva s ostacima amfora zakopanim duboko pod naslagama pijeska koje nedirnute leže tisućama godinama na morskom dnu, izvijestio je u subotu pronalazač broda.
Vrzić navodi kako je, proučavajući putove kojima su brodovi putovali iz smjera Dalmacije prema Veneciji te koristeći najmodernija podvodna sredstva, na otoku Krku pronašao jedinstveni podvodni nalaz.
S obzirom na to da je riječ o izuzetno vrijednom nalazištu o tome su obviještene nadležne institucije Ministarstva kulture u Rijeci s točnim lokacijama nalazišta, a sve kako bi se nalazište zaštitilo od eventualne pljačke i sačuvalo u muzeju.
“Preliminarnim uvidom i ocjenom podvodnih arheologa riječ je o jedinstvenom nalazištu amfora s područja Tunisa i Bliskog istoka koje datiraju iz 4. stoljeća. Naknadnim istraživanjem moći će se utvrditi putevi trgovine i teret broda koji leži doslovno netaknut na dnu pod naslagama morskoga mulja”, stoji u saopštenju.
Na aerodromu u Tivtu jutros su realizovani prvi letovi čime je ponovo uspostavljen komercijalni aviosaobraćaj i u ovoj vazdušnoj luci, nakon pauze uzrokovane korona virusom.
Avioni Montenegro airlines-a poletjeli su opet iz Tivta ka Hanoveru u 6:30 sati, dok je u 11:20 sati iz ovog njemačkog grada sletjelo 70 putnika.
U maju i u do 21. juna na tivatski aerodrom sletjelo je generalnom avijacijom, odnosno privatnim, malim avionima oko 300 putnika, što je približno jednak broj prošlogodišnjem kada je u pitanju nekomercijalni aviosaobraćaj.
“Ovi rezultati podsjećaju na prošlogodišnje i, iako se radi o generalnoj avijaciji, sve nam to uliva optimizam da se aviosezona polako zahuktava. Što se tiče komercijalnog saobraćaja, u junu i u avgustu očekujemo ogroman iskoroak u onosu na dosadašnji period”, kazala je PR Aerodroma Crne Gore Marina Miketić Nikolić.
Sljedeći let sa aerodroma u Tivtu očekuje se 23. i 30. juna ka/iz Dizeldorfa, avioprevoznikom Eurowings.
Prvi voz na teritoriju današnje Crne Gore stogao je prije 109 godina, kada je u ljeto 1901. svečano otvorena uskotračna pruga Gabela –Zelenika. Od nje su se račvali odvojci Uskoplje – Dubrovnik i Hum – Trebinje, preko kojih je 11,5 kilometara pruge u Boki Kotorksoj bilo povezano sa željezničkom mrežom u Bosni i Dalmaciji, odnosno ostatkom velike Austro-Ugarske carevine.
Malo je međutim, poznato da su Austro-Ugari koji su u posljednjim decenijama 19.vijeka Boku Kotorsku ubrzano izgrađivali i utvrđivali kao svoju drugu po značaju vojnopomorsku bazu na Jadranu nakon Pule, 1908. bili značajno odmakli u planiranju još jedne željezničke veze na teritoriji današnje Crne Gore – pruge koja bi povezala Kotor i Cetinje, uspinjući se uz padine Lovćena. U našoj javnosti ovaj je projekat skoro potpuno nepoznat, a najviše ga je do sada istraživao publicist iz Herceg Novog Radojica Rašo Pavićević, sakupljajući materijal za svoje dvije knjige o austrougarskim fortifikacijama na teritoriji današnje Crne Gore, odnosno nekadašnjoj austrougarskoj žičari Kotor-Njeguši-Cetinje.
Opšti projekat željezničke veze između Kotora i Cetinja a koja i iz današnje perspektive djeluje gotovo nestvarno imajući u vidu izvanredno težak teren i ogromnu visinsku razliku koju je pruga imala da savlada na relativno malom prostoru, uradili su preduzetnik Hugo Herzfelder i kompanija A.E.G. Union Elektrizitats–Gesselschaft iz Beča. Ova ideja proistekla je iz korespodencije Ministarstva trgovine i Ministartva za željeznice Austro-Ugarske o tome kako bi industrija i kapital iz te države, eventualno mogli učestvovati u tada aktuelnom projektu Vlade Kraljevine Crne Gore za uvođenje automobilske pošte i prevoza ljudi na više relacija. Jedna od njih bila je i prekogranična linija Kotor-Cetinje, a Austro-Ugari su smatrali da bi se posao prevoza robe, putnika i pošte između njihove luke u Kotoru koja je bila veoma značajna za susjednu Kraljevinu Crnu Goru, mogla do Cetinja prevoziti željeznicom. Jedan od uglednih bečkih poslovnih ljudi, Hugo Herzfelder koji je bio carski i kraljevski komercijalni savjetnik, savjetnik Trgovačke komore i član Industrijskog savjeta u Beču, oko sebe je okupio grupu tamošnjih preduzetnika zainteresovanih da oforme konzorcijum koji bi na bazi koncesije, eventualno realizovao ideju o željeznilčkom povezivanju Kotora i Cetinja. Već početkom marta 1908. Herzfelder je uz saglasnost Ministarstva trgovine, krenuo u razradu ovog projekta i iskoristio je svoje poznanstvo sa generalnim direktoom komapnije A.E.G., Edmundom Helerom, da ta ugledna kompanija sa velikim iskustvom u oblasti elekrtrične opreme i mašinstva, izradi idejno riješenje i opšti plan nove pruge.
“Značajnost željezničke povezanosti Kotora i Cetinja ne treba posebno naglašavati. Veći dio trgovačkog prometa iz Crne Gore ide iz luke Kotor, uprkos značajnim transportnim teškoćama koje uzrokuje brdovit teren. Ovom prugom mogla bi se napraviti konkurencija pruzi Virpazar-Bari time Crnu Goru dovesti bliže austrijskoj trgovačkoj sferi, ako bi sagradili efikasnu željezničku vezu do crnogorskog platoa.”- prenio je Radojica Pavićević u svojim knjigama, početnu ideju Hertzfeldera i njegovih partnera.
Njihova namjera je bila da se u dogledno vrijeme produži postojeći krak južno-dalmatinske željeznice koja se završavala u Zelenici, time što bi se ta pruga nastavila dalje uz obalu hercegnovskom rivijerom do tjesnaca Verige gdje bi vozovi onda preko mosta, prelazili na drugu stranu zaliva i preko obronaka Vrmca, dolazili do Kotora. Ovo je unekoliko slično inicijativi kojom se još decembra 1893. kada ni pruga do Zelenike nije bila izgrađena, nekoliko uglednih Bokelja obratilo Vladu u Beču, da se napravi pruga koja bi povezala Dubrovnik i Kotor. Njihova ideja je bila da ona ide kako obodom zaliva uz hercegnovsku, pa potom risansko-perašku stranu do Kotora, tako da i sa premošćavanjem Veriga, pruga “dohvati” Tivat i preko Škaljara opet završi u Kotoru. Njihova argumentacija za ulazak u ovaj obiman i nimalo jeftin poduhvat tada su bili razlozi vojne, ekonomske i saobraćajne prirode, potreba boljeg povezivanja Boke sa drugim djelovima Dvojne monarhije, preko Bosne i Hercegovine, ali su se već tada pominjali i turistički razlozi koji bi opravdali izgradnju pruge. Na osnovu ove ideje napravljen je 1896. stručni preliminarni projekat za dio te pruge na potezu od Gabele do Boke, a iz čega se par godina kasnije i “rodila” pruga do Zelenike.
Imajući u vidu ovo iskustvo i nesumnjive narastajuće potrebe kako Boke, tako i same Crne Gore za boljom saobraćajnom povezanošću i unapređenjem razmjene roba i usluga, Herzfelder i A.E.G. su 1908. krenuli u izradu idejnog riješenja pruge od Kotora do Cetinja, svjesni da će njegova realizacija i sa finansijskog, ali još i više sa građevinsko-tehničkog aspekta biti veoma izazovna i teška jer je bilo potrebno savladati visinsku razliku od preko 1.000 metara na strmo padajućim padinama Lovćena nad Bokom.
Obilaskom i detaljnim proučavanjem terena na topografskim kartama, došlo se do zaključka da je takvu visinsku razliku moguće savladatu samo prugom koja bi imala mješovit pogon – zupčasti sa tzv.nazubljenom štanglom, te klasični, frikcijski (adhezioni) pogon. To znači da bi na njoj morale saobraćati samo specijalne lokomotive koje imaju i zupčasti pogon, a kakve su se inače, već koristile u Bosni na dijelu posebno teških pruga sa velikim gradijentima uspona na tamošnjim planinskim prevojima.
Zupčasti pogon se inače, ostvaruje odrivanjem zubaca pogonjenog zupčanika na lokomotivi od zubaca na zupčastoj tračnici koja se pruža između “običnih” šina željezničkog kolosjeka. Nekad se ovakav način pogona koristio u javnom željezničkom saobraćaju u brdskim područjima, pri velikim usponima, kao i ponegdje na prvim površinskim rudarskim kopovima.
Idejni prijektanti pruge Kotor-Cetnje zamislili su da ona počinje u luci Kotor i kad obiđe krajni južni dio zaliva, kod tadašnje Vojne bolnice na Peluzici skrene istočno i iskorišćava lako uspinjuće padine u Škaljarima. Ovo početno “podizanje” pruge u Škaljarima bilo je preporučljivo zbog odgovarajućih terenskih razmjera koji postoje na sjevernoj strani Lovćena, a sa druge strane, na ovakav način dobio bi se jednostavniji priključak na novi krak pruge koji je preko Veriga, trebao da u budućnosti “dođe” iz Zelenike. Dalje se trasa nove pruge uspinjala uz Vrmac do prevoja Trojica gdje bi se pruga ukrštala sa postojećim kolskim putem, pa bi nastavljala dalje prema jugoistoku uz brijeg Goražda. Od Goražde bi se pruga “pela” uz padine Lovćena preko četiri serpentine sve do prevoja Krstac, a serpetnine pruge išle bi malo južnije od već postojećih 25 serpentina kolskog puta Kotor-Njeguši. Projektovana trasa imala je najveći uspon od 100 promila koji bi kod izvođenja, vjerovatno bilo moguće smanjiti na 80-90 promila. Na prevoju Krstac na nadmorskoj visini od oko 1.000 metara, završavao bi dio pruge sa trasom za zupčasti pogon, a vozovi bi državnu granicu između Austro-Ugarske i Crne Gore prelazili na udaljenosti od 10,2 kilometra do Kotora. Ostatak pruge od Krsca bi kroz dolinu Krivačko ždrijelo nastavio do Cetinja i na njemu ne bi bilo većih uspona koji bi zahtijevali upotrebu zupčastog pogona. Inače, prvih 6,5 kolmetara pruge od Kotora projektovano je sa adhezionim pogonom i usponom od 36 promila. Bio je previden uskotračni kolosjek, širine 760 mm kakva je uostalom, bila i pruga od Gabele do Zelenike. Predviđene su bile šine E profila sa težinom od 21,8 kg/m i 10 tona osovinskog pritiska, a kao i kod sličnih bosanskih pruga, koristio bi se Abtov zupčasti pogon.
Zanimljivo je da je umjesto tada uobičajenog parnog, bio predviđen elektropogon za lokomotive koje bi vukle vozove izmežu Kotora i Cetinja jer je procjena bila da je parni pogon u uslovima eksploatacije te pruge, neekonomičan. Posebnu teškoču za parne lokomotive na ovoj trasi bi naime, predstavljala potreba njihovog snabdijevanja pogonskom vodom, a posebno na dionici gdje se koristi zupčast pogon.
Vozna brzina bi sa zupčastim pogonom bila od 9 do 10 kilometara na sat, a kod adhezionog pogona 18 do 30 kilometara na čas, zavisno od uspona na pojedinim dionicama. Za postizanje ovih brzina bila bi potrebna lokomotiva snage najmanje 367 kilovata, a planirano je bilo da voz iz Kotora do Cetinja stigne za 2 sata i 15 minuta, do 2 sata i 45 minuta. Računalo se na tri do četiri dnevne vožnje vozova u oba smjera sa ukupnim prosječnim pogonskim troškovima od 6.000 do 7.000 kruna po kilometru.
“Nemoguće je da pri promet koji je predviđen povratio ove troškove i doprinio povećanju uloženog kapitala, ali riješenje sa predkoncesijom bi bilo dobro iz političkih razloga.”- naveli su u svojim analizama, autori Idejnog projekta. I sami su priznali da je jako teško predvidjeti trokove izgradnje te pruge, ali su kao orijentaciju na osnovu kojih su pravili svoje generalne kalkulacije, uzimali troškove za uskotračne željeznice i zupčaste željeznice građene u Austriji, Bosni i Švajcarskoj. Tamo su ti rokovi za dionice sa zupčastim pogonom bili 350.000 kruna za kilometar pruge, odnosno 150.000 kruna po kilometru za dionice sa adhezionim pogonom. Orijentaciono, oni su smatrali da se pruga Kotor-Cetinje može izgraditi za za 8 miliona kruna. To je, imajuči u vidu da je dionica južnodalmatinske pruge Uskoplje-Dubrovnik-Zelenika koštala skoro 12 miliona kruna, pomalo podcijenjena cifra, posebno imajui u vidu složenost terena kojim bi prolazila željeznička veza izmežu Boke i Cetinja.
Troškovi izgradnje elektrane u Kotoru sa dva generator snage od 800 do 1.000 KW koji bi obezbježivali napajanje nove pruge i vozova strujom, iznosili bi 1,3 miliona kruna, troškovi za vodove za napajanje strujom i telefonske vodove 600.000 kruna, koliko bi koštala i nabavka ukupno četiri odgovarajuće električne lokomotive sa pripadajućim rezervnim djelovima. Bila je planirana kupovina 10 putnilkih kola vrijednih 350.000 kruna te četvoro teretnih kola koja bi koštala 150.000 kruna, pa je procijenjeno da bi cijeli ovaj poduhvat podrazumijevao ukupnu investiciju od najmanje oko 12 miliona kruna.
Zbog različitih političko-ekonomskih okolnosti i nespremnosti Vlade Kraljevine Crne Gore da Austro-Ugarima ustupi koncesiju za izgradnju i eksploataciju pruge Kotor-Cetinje, realizacija ovog ambiciozno zamišljenog projekta međutim, nikada nije otiša dalje od idejnog riješenja.
Sat na zvoniku Crkve Sv. Ilije Proroka u Gornjem Stolivu ponovo odzvanja na svakih 60 minuta i, po pravilu, još jednom nakon 2 minuta. Bio je u kvaru od januara. Prije dva dana elektroinženjer Vinko Vujović, ujedno i član Savjeta MZ Stoliv, u dogovoru sa mještanima, popeo se na zvonik i otklonio kvar.
– Prije 15-ak godina stari mehanički sat zamijenjen je elektronskim i od tada se dešava da u vrijeme grmljavine pregori jedan mehanizam, koji automatski pokreće i zvonjenje. To se desilo zimus i, evo, tek sad smo stigli da nabavimo novi dio i otklonimo kvar, tako da sat na zvoniku sada ponovo zvoni – objašnjava Vujović.
On preko 30 godina održava i rasvjetu zvonika i crkve. Kaže da su reflektori stari 40 godina i da namjeravaju da nabave LED rasvjetu.
Zvonjavi sa popravljenog sata obradovali su se mještani Stoliva, kao i Perasta, sa suprotne strane, a najviše joj se raduje Mato Vujović, starosjedjelac, koji je to zabilježio i video-snimkom. Sat koji zvoni pokrenuo je sjećanje na njegovog oca Boža Vujovića, koji je do svoje 83. godine pješačio svakog dana od Donjeg do Gornjeg Stoliva i navijao tada mehanički sat.
– Sat je nabavljen iz Trsta, a moj otac ga je navijao do svoje 83. godine. 2003. godine stari mehanizam je zamijenjen elektronskim. Tata je umro 2009. godine, ali je ostao zapamćen u dokumentarnom filmu „Ura“ Vladimira Perovića, koji govori upravo o njegovoj posvećenosti satu na zvoniku Crkve Sv. Ilija – kaže Vujović.
/M.D.P./
Nekoliko je njemačkih policajaca ozlijeđeno tokom noći u uličnom nasilju koje je izbilo u njemačkom gradu Stuttgartu, potvrdila je u nedjelju rano ujutro policija.
“Stanje je bilo potpuno izvan kontrole”, kazao je glasnogovornik. Nejasno je koja je pozadina nereda.
Kamenjem kojim su popločene ulice izgrednici su gađali policajce i razbijali izloge u centru grada.
Nekoliko skupina nasilnika izašlo je na ulice gradskog centra i nasilje je izbilo oko ponoći a policija je izvijestila da se radi o nekoliko stotina izgrednika.
Na području Schlossplatza i susjedne glavne trgovačke ulice Koenigstrassen opljačkane su trgovine.
Ima ozlijeđenih ljudi, među njima i policajaca, a policija je neke osobe uhitila, no nije objavila koliko je ukupno uhićenih.
Policija je zatražila pomoć svih raspoloživih specijalnih snaga na području države Baden-Wuerttemberg.
Nakon nekoliko sati stanje je pod kontrolom, kazao je kasnije tijekom jutra glasnogovornik policije dodajući da će u centru grada ostati jake policijske snage.
I prethodnih nekoliko vikenda na tom su području izbili sukobi s policijom no manjih razmjera.
Ministar turizma Gari Cappelli u subotu je ispratio iz riječke luke prvi ovogodišnji polazak šest turističkih brodova ID Riva Tours flote, sa stotinjak turista koji kreću na kružna putovanja.
Cappelli je kazao da na kružna putovanja ovim brodovima kreću Austrijanci i Nijemci i to u prosjeku dvadesetak po brodu. Plovidba traje sedam dana, oko kvarnerskih otoka.
Nautika je ove godine u Hrvatskoj u odnosu na odnosu na na konkurenciju u jako dobroj situaciji, ocijenio je.
Od 20 ‘top’ brodova u svijetu njih čak 10 dolazi u RH
Kao ilustraciju je iznio podatak da je u cijelom svijetu 20 ‘top’ brodova, a od toga će ovog ljeta njih čak 10 doći u Hrvatsku.
Brodovi i mega jahte iznad 20 metara duljine će ove sezone imati pad dolaska u Hrvatsku između 20 i 30 posto, a u konkurentskim zemljama, poput Španjolske, Francuske ili Grčke, taj pad je 80 ili 90 posto, istaknuo je Cappelli.
“Očito se događa preseljenje malih kruzera i mega jahti u Hrvatsku”, poručiio je.
Istaknuo je kako je tome pridonio niz odluka, među kojima i nedavno smanjenje boravišne pristojbe putem vinjeta za 20 posto, ali i sigurnost Hrvatske kao destinacije.
U RH danas preko 180 tisuća turista
Cappelli je naveo da je danas u Hrvatskoj preko 160 tisuća turista, te da se ostvaruje rast od 30 tisuća turista dnevno.
Ravnatelj Lučke uprave Rijeka Denis Vukorepa kazao je kako dobivaju svakoga dana nove upite za vezove jahti u riječkoj luci. Povećavamo broj vezova, uklonili smo i ponton za nekadašnju liniju hidroaviona te i tamo uređujemo privezišta, naveo je Vukorepa,
“Ove godine se očekivao znatan rast pristajanja kruzera. U najavi je bilo 40 dolazaka, što je za 50 posto više nego godinu ranije. Nabavili smo i distancere za vez kruzera kako bi dobili dovoljnu dubinu mora. No, vjerujemo da će sljedeća sezona biti dobra kao što su bile najave za ovu, rekao je.
© BokaNews, 2021
