Glavu smo okretali na sve bande, a ljepote silne nikako da nestane…, hvala Prirodi, stoji zapisano u planinarskom dnevniku na vrhu Maglič na 2141mnv u Parku prirode Komovi, datirano 9. novembar 2024. godine, a u potpisu članovi/ce Planinarskog kluba “Vjeverica”.
Grupa zaljubljenika u prirodu imala je to zadovoljstvo da poviše dolova Veruše sa vrha Magliča, opkoljenog planinskim ukrasima sa svih strana svijeta, uživa u kompletnoj kružnoj panorami, a potom da, spustivši se grebenom poviše Krivodoljskog katuna do Širokara, sa “Drekalovog vidika”, napaja oči ljepotom panorame iznad Rikavačkog jezera, zaogrnutog sjenama prkosnog vrha Vila, u sklopu planinskog grebena duž kojeg se proteže državna granica Crne Gore i Albanije.
U okviru jedinstvenog pogleda u krugu od 360 stepeni redom su razaznavali većinu najpoznatijih vrhova Crne Gore: Kom Vasojevićki (Božićki), Kom Kučki i Kom Ljevorečki, Planinica-Mojan-Marlules, Veliki Trojan, Popadija i Talijanka, Karanfil i ostale vrhove crnogorskih i albanskih Prokletija; sa druge strane vide se Štitan, Surdup, Pasjak, Vila, u daljini se vide Lovćen i Orjen, a udesno moračke planine (Maganik), pa Sinjavina, Durmitor, Bjelasica, Zekova i Crna glava… čak se u daljini vide i Kopaonik, Đeravica i dio kosovskih Prokletija.
Tog subotnjeg jutra orni planinari iz Boke kotorske krenuli su iz katuna Mokra, gdje su prespavali prethodnu noć i prelazeći oko 15 kilometara kroz nepregledna prostranstva pašnjaka sa osušenom i ponegdje polegnutom travom, napravili kružnu turu uz 700m visinske razlike. Hodali su i makadamskim putem, ali i po „tepihu“ od opaloga lišća i travnatim stazama pored katuna Bušat, naviše do krševitog vjetrovitog prevoja između Crne planine i Magliča, omeđenog okomitim nadgrobnim spomenikom, odakle se pruža pogled ka Prokletijama Albanije. Na vrhu- susret sa dvojicom planinara iz PD Komovi, odmor i užina, a onda duga šetnja obodima travnate, valovite goleti, pa spust do Drekalovog vidikovca i nazad u katun… Drugog dana, u suženom sastavu, napravili su još jednu turu- od Mokre do katuna na Crnoj planini (1998m).
Rođendansko planinarenje
Bio je ovo rođendanski poklon za Anju Plahotnjik iz Risna, Ukrajinku koja deset godina živi u Crnoj Gori, a članica je PK „Vjeverica“ od 2017. godine. Ona treći put zaredom slavi rođendan na ovaj način, u planini sa ekipom „Vjeverice“, što je na neki način privilegija za članove Kluba.
– Pretprošle godine slavili smo na Humu orahovačkom, prošle godine na Gradini iznad Risna, a ove godine slavimo još više – tri dana, od petka do nedelje. Na Magliču, na koju god stranu se okrenula, vidim različite oblike planina, neke od njih sam posjetila ranije- bila sam na Maja Haramis, Maja Grebenit, Karaulu, bila sam oko Komova, na Crnoj planini i naravno, ono što vidimo u daljini- Lovćen, Orjen… Planinarski klub „Vjeverica“, poklanja meni turu po želji, a stazama nas vodi vodičkinja Vesna Pavlović. Ako želite da dobijete ovu vrstu poklona, možete da nam se pridružite, postanete član „Vjeverice“. Na ovaj svoj 43. rođendan poželjela sam da i sljedeći proslavim u ovom društvu na nekoj od planina na kojoj nisam bila, kaže Anja za Boka News. Ova zaljubljenica u crnogorske planine kaže da se osjeća dijelom ovog malog kolektiva, čije članove povezuje svemoćna Priroda.
-Osjećam se dijelom ovoga kluba i dijelom Prirode, a Crnoj Gori se posrećilo da dobije toliko raznovrsne ljepote- tamo su oštri pikovi, ovdje su brdoviti pašnjaci, u daljini su ogromne kamene grede…Ponekad kad je vedro nebo, sunčani zraci se odbijaju o limene krovove koliba i daju osjećaj da život opstaje u ovoj divljini. Naravno, ne preko cijele godine, nego sezonski, kao što kod nas u Boki kotorskoj traje sezona, kaže Anja.
Katunske staze zarasle
Okolne planine čine nesagledivi prostor, u kome štrče prelijepi vrhovi, iza kojih se otvaraju novi vidici: stjenoviti džin Pasjaci izvija se iznad Rikavačkog jezera, odatle se nadovezuju Suvi i Sirovi Torač, pa Đebeza pored Veruše, Javorci, a u daljini se vide Crkvine, Kapovo, Sinjajevina, objašnjava nam Miodrag Marović, starosjedelac Veruše, porijeklom Kuč -Drekalović.
-Treba vam najmanje jedan dan da prođete Javorke, od Kozelja pa do Kablova i Platna Zečevića, to je ogromno prostranstvo pašnjaka za stoku, punih borovnica, ima ih more. Staze su ranije bile kud je išla stoka, a sada su zarasle, zapuštene su. Te su staze danas poznate samo starosjediocima, priča nam Marović i dodaje da je ovaj kraj bogat vodom i u ekstremnim sušnim periodima. Na Veruši nikad nisu zapamćene tropske temperature, kao što se pamte posljednjih godina da izlaze 30 do 33 stepena Celzijusa (što je mnogo ugodnije u odnosu na temperature na Primorju). Zimi bude i do minus 22 stepena, što je onima koji tu žive normalno, ali nije lako onima koji nisu navikli na hladnoću.
Pomalo nostalgičan zbog gubitka bliskih plemenika, rođaka iz rodnoga kraja, Brskuta i Gornje Veruše, Miodrag Marović upozorava na devastaciju ruralne graditeljske baštine. Kaže da su nove vikendice počele da niču na mjestu starih katuna 90-ih godina prošloga vijeka.
Beton i lim umjesto drveta, šindre i suvozadice (suhozida)
-Pojedinci su na katunu podigli neprimjerene objekte od betona – kolibu, vikendicu, napravili ograde od betona, a te vikendare pokrili lastrom (limom), što nije u skladu sa ovdašnjom graditeljskom tradicijom i prirodom. Materijali koji su se ovdje koristili za gradnju koliba su kamen i šindra. Ranije je ograda bila od pruća ili od drveta ili suvozadica (suhozid).
Isto tako, ne poštuju se ni prirodni resursi- razni mešetari, od Bijeloga Polja, Mojkovca, Kolašina, dolaze ovdje ljeti i grebenima uništavaju borovnjake, zapaža Marović.
Stočarstvo odumire
– Nekad su ljudi izdizali iz kučkih sela, počev od ušća Ribnice do Gornje Veruše, ljetu su izdizali živo na komskim katunima, na planinama. Na Komovima je bezbroj katuna koji su danas većinom napušteni, poneki ima jedan ili dva stočara, drugo je degradirano, kao što se vidi. Mladi danas nemaju motivacije da se vrate na selo, da se bave stočarstvom i izdižu u katune, kao nekada njihovi preci, primjećuje Marović, koji je uposlen pri Upravi za šume i lovišta i pokriva oko 27 kilometara kvadratnih u rejonu Veruše-Vučjeg potoka. On čuva šume, sprečava krivolov i šumske požare, kojih je prethodne godine bilo dosta.
/M.D.P./
Foto: M. Lazarević, Ž.Obradović, M. Popović
