Potraga za nestalom osmogodišnjom djevojčicom na području Kavča traje nesmanjenim intenzitetom, uprkos lošim vremenskim prilikama i jakoj kiši.
Kjaru traži par stotina ljudi – vatrogasaca iz Kotora i Tivta, dobrovoljaca, lovci i obični građani koji se masovno javljaju da pomognu.
Komandir Službe zaštite i spašavanja Kotora Maksim Mandić koji koordinira akcijom, kazao je da se očekuje i dolazak pasa-tragača Uprave policije Crne Gore.
U potragu su uključeni i pripadnici javnih službi Tivta i Kotora a pretražuje se čitav jugoistočni reon brda Vrmac, kao i Tivatsko polje prema Lovanji, Gradiošnici i Radanovićima.
U trgovinama i na benzinskim pumpama u ovom dijelu Tivta i Kotora jutros su dijeljeni višejezični plakati sa Kjarinom fotografijom i pozivom svima da pomognu u pronalaženju djevojčice.
Prema riječima Mandića, Uprava pomorske sigurnosti je učesnicima akcije traganja za Kjarom na raspolaganje stavila i specijalne termovizijske kamere koje “vide” u mraku i kroz šumski gustiš detektujući toplotu koju emituje ljudsko tijelo.
Mandić je kazao da ukoliko potraga do večeras ne urodi plodom, u nju će biti uključeni i pripadnici Vojske Crne Gore a možda i pomoć specijalnih timova iz inostranstva, a kakva je već ponuđena iz Hrvatske.
U birački spisak u Herceg Novom upisan je 2.691 birač sa prebivalištem u drugoj državi, što predstavlja više od deset odsto biračkog tijela te opštine, pokazuju podaci Centra za monitoring i istraživanje (CEMI).
CeMI je 18. marta podnio zahtjev Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) za pristup biračkom spisku, ali kako birački spisak za predstojeće lokalne izbore u Herceg Novom još nije zaključen, imali su uvid u podatke koji se odnose na prošlogodišnje parlamentarne izbore.
Projekt koordinator CeMI-ja Vladimir Simonović rekao agenciji MINA da je biračko pravo u Herceg Novom na parlamentarnim izborima imalo 25.507 birača, dok prema trenutno dostupnim podacima taj broj iznosi 25.502.
Konačan broj birača koji će imati pravo glasa na predstojećim lokalnim izborima, kako je naveo, još je nepoznat, s obzirom na to da MUP zaključuje birački spisak deset dana prije dana određenog za održavanje izbora.
Simonović je objasnio da je, prije provjere biračkog spiska, bilo neophodno provjeriti sva imena sa spiska kako bi utvrdili da li i koliko birača ima dvojno prebivalište.
CeMI je sproveo uporednu provjeru sa biračkim spiskom Srbije, koji je dostupan na internet stranici www.upit.birackispisak.gov.rs, i sa biračkim spiskom Bosne i Hercegovine (BiH) koji se nalazi na stranici www.izbori.ba
Simonović je kazao da su došli do podataka da je u biračkom spisku u Herceg Novom upisan izuzetno veliki broj birača koji imaju prebivalište u drugoj državi, čime se, smatra on, može ugroziti regularnost izbornog procesa.
„Utvrdili smo da je u Herceg Novom upisan 2.691 birač sa prebivalištem u drugoj državi, što predstavlja 10,55 odsto biračkog tijela ove opštine“, saopštio je Simonović.
Prema njegovim riječima, broj birača sa duplim prebivalištem u Srbiji je 1.892, dok 717 birača iz Herceg Novog ima duplo prebivalište u BiH, a 82 birača imaju prebivalište u obje države.
„Stoga, ukupan broj birača sa prebivalištem u Srbiji je 1.974, odnosno 799 u Bosni i Hercegovini“, pojasnio je Simonović.
Kako je naveo, najveći broj birača sa duplim prebivalištem u Srbiji upisan je u Beogradu (1.203) i u Novom Sadu (187), dok su birači koji imaju dvojno prebivalište u BiH najčešće iz Trebinja (235) i Sarajeva (136).
Simonović je kazao da se među osobama sa dvojnim prebivalištem nalazi i poslanica Demokratskog fronta u crnogorskom parlamentu, Simonida Kordić, koja ima prebivalište u Beogradu.
“Da se radi o istim licima ne potvrđuje samo jedinstveni matični broj građanina (JMBG), već i činjenica da je kao biračko mjesto za nekoliko osoba sa dvojnim prebivalištem u Srbiji upisan Generalni Konzulat Srbije u Herceg Novom“, istakao je Simonović.
On je rekao da je evidencija birača iz BiH detaljnija od evidencije Srbije, pa se osim JMBG-a, provjerom dobija i ime i prezime birača, koje se podudara sa imenom za koje se vrši provjera.
Simonović je kazao da je zakonska pretpostavka da osobe koja imaju prebivalište u jednoj državi, u istoj imaju i državljanstvo, što otvara pitanje načina na koji su te osobe stekla crnogorsko državljanstvo, imajući u vidu da, za razliku od Srbije, Crna Gora nema potpisan ugovor o dvojnom državljanstvu sa BiH.
„Iako postoji mogućnost da neki građani Crne Gore imaju zakonito dvojno državljanstvo Srbije, izuzetno veliki broj građana sa dvojnim državljanstvom u samo jednoj opštini u Crnoj Gori dovodi u sumnju zakonitost sticanja istog, te stoga postoji potreba ispitivanja osnova sticanja dvojnog državljanstva za sva ova lica“, rekao je Simonović.
Sa druge strane, kako dodaje, zakon ne dozvoljava postojanje dvojnog prebivališta, pa osobe sa prebivalištem u drugoj državi ne može imati prebivalište u Crnoj Gori, i one moraju biti izbrisane iz registra prebivališta.
„Brisanje iz registra prebivališta za sobom povlači i brisanje iz biračkog spiska, jer je Ustavom propisano da pravo da bira i da bude biran ima samo crnogorski državljanin koji je navršio 18 godina života i ima najmanje dvije godine prebivališta u Crnoj Gori“, objasnio je Simonović.
On je rekao da Srbija i BiH takođe ne dozvoljavaju postojanje dvojnog prebivališta.
Prema Zakonu o prebivalištu i boravištu građana, naveo je Simonović, postoji zakonska obaveza odjavljivanja prebivališta za osobu koje se iseljava iz Srbije u inostranstvo.
„Takođe je i Zakonom o prebivalištu državljana BiH propisano da državljanin te države koji se stalno nastani u inostranstvu, ili boravi duže od tri mjeseca, kod nadležnog diplomatsko-konzularnog predstavništva odjavljuje svoje prebivalište u BiH i prijavljuje mjesto boravka u inostranstvu“, dodao je Simonović.
On je saopštio da će CeMI predati MUP-u spisak svih birača sa duplim prebivalištem, zajedno sa fotografijama podataka sa internet stranica, sa zahtjevom da se te osobe izbrišu iz registra prebivališta i biračkog spiska.
Simonović je kazao da, s obzirom na činjenicu da su vršili uvid samo u dvije države regiona, a da je broj birača sa dvojnim prebivalištem samo u Herceg Novom preko deset odsto biračkog tijela te opštine, postoji jasna sumnja da i u drugim državama ima birača sa dvojnim prebivalištem.
„Mala je vjerovatnoća da je ovaj problem izolovan na Herceg Novi“, naveo je Simonović.
Kako je podsjetio, CeMI je nedavno potvrdio navode koji su se pojavili u javnosti da je u Nikšiću upisan 961 birač sa dvojnim prebivalištem u Srbiji, a da pritom nije provjeravao svih 58.833 birača koji su bili upisani u birački spisak.
„Očigledno je riječ o široko rasprostranjenoj pojavi kršenja propisa i jasna je potreba detaljne provjere svih birača upisanih u birački spisak Crne Gore, kako sa državama regiona, tako i šire“, ocijenio je Simonović.
Pripreme za ljetnju turističku sezonu teku prilično dobro, a u nadležnom resoru su zadovoljni pozitivnim trendom vezano za epidemiološku situaciju u zemlji, kazala je Ivana Đurović, državna sekretarka u Ministarstvu ekonomskog razvoja.
U Jutarnjem programu TVCG saopštile da očekuje da plan pripreme za sezonu bude spreman sljedeće sedmice, kada će biti usvojen na sjednici Vlade Crne Gore.
“Već smo dobili jako puno povratnih informacija od turoperatora iz Rusije i dijelom iz Zapadne Evrope, regiona. Očekujemo jako dobru posjetu iz regiona. Što se tiče Zapadne Evrope, već početkom jula možemo očekivati veće grupe turista i da aviokompanije koje su ranije letjele takođe već budu sa aktivnim letovima”, rekla je Đurović.
Interesovanje iz Rusije ogromno
Interesovanje iz Rusije je ogromno, tvrdi ona, naročito u kontekstu zatvaranja obustave letova iz Rusije prema Turskoj.
“Mislim da ćemo apsolutno biti spremni. Uz, svakako, planirani tok imunizacije, mislim da će ova turistička sezona biti uspješna”, rekla je Đurović.
Ona je kazala da su zadovoljni komunikacijom sa turističkom privredom.
“Bili su prisutni na sastanku hotelijeri, ugostitelji, turistički vodiči, predstavnici turoperatora. Pričali smo o svim problemima, načinu na koji se može reagovati. Mislim da je sastanak prošao prilično dobro, da smo identifikovali naredne korake”, rekla je Đurović.
Kazala je da Vlada Crne Gore razmišlja da kupi veću količinu PCR testova i donira ih privatnim laboratorijama, kako bi se smanjila cijena PCR testiranja za turiste.
Ipak se nadaju predsezoni
Sanja Marković iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) kazala je da se polako otkazuju aranžmani za predsezonu, ali da se još uvijek nadaju da će nešto ipak biti od predsezone.
“Neki se hoteli već otvaraju. Svi hoteli imaju neke aranžmane koji nijesu otkazani, ali u svakom slučaju mi optimistično gledamo i spremamo se za ljetnju sezonu”, rekla je Marković.
Jako je važno, kaže Marković, da nacionalna aviokompanija počne sa letovima, te da imamo određeni broj low cost kompanija koje će dovesti turiste sa važnih emitivnih turista.
Postoji najava direktnih avio linija za Tivat iz Rusije i Srbije, poručio je u ponedjeljak potpredsjednik Vlade Dritan Abazović tokom posjete Opštine Tivat.
Kako je napisao na svom Twitter nalogu, sve aktivnosti Vlade usmjerene su na turističku sezonu.
Svi turisti iz regiona, Ruske Federacije i Izraela su dobrodošli u Crnu Goru. Sve naše aktivnosti usmjerene su na turističku sezonu. Vlada Crne Gore i Opština Tivat zajednički rade na rješavanju svih problema.
Podsjetimo, nedavno je najavljeno da će Air Serbia od 12. juna uspostaviti let na relaciji Niš – Tivat.
Ministar za kapitalne investicije Crne Gore Mladen Bojanić kaže da će predložiti sutra svom kolegi ministru građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture u Vladi Srbije Tomislavu Momiroviću da dve države zajednicki konkurišu za sredstva za završetak autoputa od Beograda do Bara.
– Crna Gora i Srbija su svakako povezane ekonomski, a da bi to pospješili potrebno je izgraditi infrastrukturu, željezničku i drumsku. Mi smo prvu dionicu autoputa Bar-Boljare priveli kraju na relaciji Smokovac-Mateševo. Taj 41 kilometar što je najteža dionica kroz Crnu Goru završen je sa 92%, ali je bilo dosta kašnjenja u realizaciji – naglasio je Bojanić.
Dodao je kako su različiti uzroci kašnjenja izgradnje, kao i da je izvođača kao jedan od njih naveo epidemiju.
– Na kraju smo ipak napravili novi dogovor, i oni su se obavezali do 30. novembra završe ovu dionicu – rekao je crnogorski ministar kapitalnih ulaganja.
Podsjetio je da su radovi finansirani kreditom Eksim banke Kine i rekao da očekuje produženje rokova realizacije kredita, jer su uslovi njegovog korišćenja poremećeni zbog kašnjenja radova.
– Prema prvobitnom ugovoru kada je počelo izvođenje radova, trebalo je da dvije godine mi koristimo taj autoput i naplaćujemo putarinu kako bismo mogli da otplaćujemo kredit, a evo dvije godine se kasni, ušli smo u zonu da bi trebalo da plaćamo autoput, a nismo ga završili – objasnio je Bojanić.
On je najvaio da će na razgovoru sa ministrom Momirovićem crnogorska strana predložiti zajednički rad na završetku ovog autoputa.
– To nam je toliko važno da ću imati razgovore sa ministrom Momirovićem, jer ostaje u Srbiji dionica od Požege do granice s Crnom Gorom, stoitnak kilometara. U CG od Mateševa kad se završi ostaće nekih sedamdesetak kilometara i jedna od ideja je da otvorimo tu temu, da li možemo zajednički da konkurišemo pred evropskim fondovima, ili nekiim drugim da to predstavimo kao zajednički projekat i da tražimo finasiranje – rekao je crnogorski ministar.
Bojanić je dodao da Crna Gora želi i završetak modernizacije pruge Beograd-Bar, prije svega zbog barske luke s kojom vlada, kako kaže, ima ozbiljne planove.
– Pruga u zaleđu ima Luku Bar koja je jedan od najvrjednijih crnogorskih resursa. Sa njom imamo značajnih planova, i uz to ide željeznička pruga koja je u dosta lošem stanju, i to je takođe jedan od prioriteta za finasiranje iz Fonda za Balkan iz Evropskog investicionog plana. Vidjećemo da i rekontrukciju kompletne pruge radimo zajednički – rekao je Bojanić.
On je potvrdio ranije najave da će do početka ovogodišnje ljetnje turističke sezone nova državna aviokomapnija ToMontenegro početi da radi.
Bojanić je naveo da je Vlada Crne Gore otkupila dva aviona embrajer koja je Montenegro Airlines zakupljivao pod vrlo lošim uslovma, radi na dobijanju dozvola za letenje i pregovara o kupovin trećeg embrajera.
– Radimo sve na tome, i optimista sam da cemo ove sezone imati ToMontenegro operativan, i da će se njeni avioni pojaviti i na beogradskom i svim ostalim aerodromima, i da će dovesti poslovne ljude, turiste i sve ostale koji žele u Crnu Goru – rekao je Bojanić.
On kaže da trenutno ne postoji predlog konkretnih mjera i uslova pod kojima će moći da se ide na crnogorsko primorje, ali najavljuje svakako otvorene granice.
Ministar Bojanić naglaššava da je za Vladu Zdravka Krivokapića prošlogodišnja odluka DPS-ove vlasti da zatvori granice bila greška, jer turizam učestvuje sa 25% u crnogorskom BDP-u.
– Namjera ove vlade je da ima drugačiju politiku otvorenih granica, naročito za turiste – rekao je Bojanić.
Objasnio je da je pooštravanje protivepidemijskih mjera sračunato da bi pao broj zaraženih i Crna Gora postala bezbjedna za dolazak gostiju.
– U Srbiji se vakcinacija uveliko sprovodi, u Crnoj Gori se na tome radi, i vjerujemo da ćemo u narednih nekoliko mjeseci biti spremni mi da dočekamo goste, a vi da dođete u Crnu Goru.
Bojanić očekuje da se do tada smiri tranutno uzavrela politička situacija koju odlikuju protesti pristalica bivše vlasti, pa i njihovi fizički napadi na neistomišljenike. On kaže da to jeste ružna slika, ali i da je u medijima predimenzionirana, i da gosti iz Srbije nikad nisu imali problema u Crnoj Gori, kakvi god da su bili odnosi na unutrašnjoj političkoj sceni.
– Što se tiče gostiju iz Srbije, ljudi koji nema veze s politikom, uvijek su dobrodošli, i to se nikad nije osjećalo kakvi god ti odnosi bili među političarima. Na nivou građana Srbije i Crne Gore to je uvijek dobro funkcionisalo. Što se tiče protesta i blokada puteva, mislim da je to kratkoročno i da ćemo možda naći neka rješenja kako bi se svako osjećao sigurno u Crnoj Gori – zaključio je Bojanić.
Japanska vlada u utorak je objavila kako planira pustiti u more više od milon tona kontaminirane vode iz uništene nuklearne elektrane Fukushima čitavo desetljeće nakon havarije.
Puštanje vode u more trebalo bi započeti za dvije godine, a čitav proces bi trebao potrajati desetljećima.
“Uz pretpostavku striktnog pridržavanja regulatornih standarda koji su uspostavljeni, izabrali smo puštanje vode u ocean”, stoji u službenoj objavi japanske vlade.
Ovakva odluka Japana zasigurno će razljutiti susjedne zemlje. Južna Koreja je već izrazila “ozbiljnu zabrinutost kako će ona imati izravni i neizravni utjecaj na sigurnost ljudi i okoliša”, a Kina je objavila kako se radi o vrlo neodgovornom potezu. Nezadovoljstvo je izrazio i Tajvan.
Građani Engleske sinoć su uživali u prvom noćnom izlasku nakon nekoliko mjeseci, s obzirom na uspješan proces imunizacije vlasti su od 12. aprila počele ublažavanje postojećeg lockdowna.
Bašte ugostiteljskih objekata sinoć su prvi put radile otkako je Engleska u lockdownu od 5. januara, a čekanje za milione ljudi, koji su u decembru živjeli pod ograničenjima 4. nivoa, bilo je još duže.
Trgovine, frizerski saloni, teretane i zoološki vrtovi takođe su ponovo otvoreni u Engleskoj, a neka pravila su ublažena i u Škotskoj i Velsu.
U londonskom Sohu lokalno stanovništvo je moglo vidjeti West End kako “ponovo bruji” od života.
Ulice su bile prepune, a ceste zatvorene kako bi se dobilo više prostora za piće na otvorenom.
Policija je bila prisutna, ali nisu intervenirali kako bi pokušali provesti socijalno distanciranje.
Mnogi ljudi rekli su da im ne smeta gužva i da nisu zabrinuti zbog rizika širenja Covida-19. Neki su već vakcinisani, dok su neki prije izlaska uzeli brze testove iz predostrožnosti, piše BBC.
Proces imnunizacije u Velikoj Britaniji ide uzlaznom putanjom, a do sada je vakcinisano 47 odsto populacije. Engleska je prošle sedmice najavila postepeno ukidanje lockdowna od 12. aprila.
Potraga za sedmogodišnjoj djevojčicom Kjarom koja je sinoć nestala na području Kavča u Kotoru, nastavljena je jutros od 6 sati ujutro.
Za malom Kjarom kojoj se od ponedjeljka predveče kada je posljednji put viđena kod prostorija MZ Kavač, gubi svaki trag, tragaju profesionalni i dobrovoljni vatrogasci iz Kotora i Tivta inviše desetina građana.
Potraga je bila obustavljena sinoć oko 2 sata i nastavljena je jutros na zoru, ali je otežava jaka kiša koja već satima pada u Boki.
Dijete ima 8 godina, nije Ruskinja kako su sinoć objavili mediji, već je rodom iz Južnoafričke Republike.
Sa roditeljima Kjara živi u Herceg Novom, a pohađa međunarodnu školu Arcadia Academy u Kotoru.
U Crnoj Gori je do sada protiv koronavirusa vakcinisano 44.979 osoba, odnosno 5,9 odsto stanovništva, objavljeno je na sajtu covidodgovor.me.
Prvu dozu vakcine primile su 36.432 osobe, a drugu 8.547.
Od nedjelje je vaksinisano 319 osoba.
Za vakcinaciju protiv koronavirusa prijavljeno je 90.177 osoba, što čini 14,3 odsto stanovništva.
Ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović ranije je najavila da bi masovna imunizacija trebalo da krene oko 20. aprila, kada se očekuje dolazak više od 200 hiljada doza Sinofarm vakcina, nove količine AstraZeneke i Fajzerove vakcine, kao i 50 hiljada dogovorenih doza Sputnjik V.
Porijeklo i smisao toponima Tivat– i pored pokušajâ da budu objašnjeni- do danas ostali su neodgonetnuti. Ovaj članak valja shvatiti kao intelektualni napor da se ta misterija konačno razriješi. Koliko uspješno, o tome će suditi prije svega naučna, a onda i laička javnost.
U lingvističkoj nauci najcjelovitiji, a ujedno i najnaučniji pokušaj eksplikacije porijekla (i) smisla toponima Tivatdosad dao je znameniti hrvatski i jugoslavenski lingvist Petar Skok. U trećem tomu njegovog “Etimologijskog rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika” on o etimologiji toponima Tivat kaže sljedeće:”(..) predrimski toponim, potvrđen u Kotorskim spomenicima ad latus Tiueti (1331), in Teueto, najčešće sa bokeljskom sonorizacijom t > d 1326. T(h)eodo, T(h)eudum > danas tal. Teodo, na karti Taudum. Starijih potvrda od 14. v. nema. Odnos između Tivetum i Teudum nije posve jasan. Ne zna se pravo nije li u Tivetum latiniziran hrvatski izgovor dvoglasa eu > iv (upor. au > av, Mavar, Movar). Toponim se upoređuje s imenom ilirske kraljice Teuta, upor. gr. Τεύτος, kod Homera Τευταμίδής < ie. *teuta “narod”, lit. Tautà “Njemačka“, lot. tauta „narod“, stvnjem. diota „isto“, pridjev þiudisk „deutsch“ > tudešak (Dubrovnik)“ (Petar Skok, „Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol. III, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1973., str. 475-476). Utisak je da je Skokova eksplikacija toponima Tivat manje eksplikacija, a više jedan niz pitanjâ koje autor postavlja sebi (i čitaocima): pitanjâ na koja ni on sâm nema odgovor. Štoviše: kao da njegovo upravo navedeno objašnjenje- umjesto da riješi problem- unosi dodatnu zbrku u proučavanu materiju.
Petru Skoku očito najveći problem predstavljao je međuodnos toponima Tivat (Tiuet, Teuet), sa jedne strane, i toponima Teodo(Theodo, Theudum), sa druge. Suština tog problema sastoji se u nemogućnosti- i pored nekih Skokovih domišljanjâ- da fonetski lik Tivat izvede iz forme Teodo ili obrnuto. Ono što ovaj veliki hrvatski i jugoslavenski lingvist nije (u)vidio- a to se često dešava kad je misao uniformna i kad je upravljena u samo jednom smjeru- jeste da ova dva toponima, dakle Tivat i Teodo, uopšte i ne treba izvoditi jedan iz drugog. Drugim riječima i preciznije: Skok nije uočio da ova dva toponima postoje- ili bolje reći postojali su- kao dva nezavisna toponima, kojima se (najvjerovatnije) referiralo na dva različita lokaliteta u okviru danas jedne te iste administrativne jedinice koju zovemo Tivtom.
Navedimo- premda to nema nekog suštinskog značaja za proučavanje porijekla i smisla toponima Tivat, ali ima kulturnopovijesni značaj- dva dokumenta iz „Kotorskih spomenikâ“ u kojima se pominje toponimTivat: a) „Anno domini millesimo trescentesimo trigesimo primo, mense iunii, die nona, coram testibus infrascriptis ego Triphon Pulpus una cum uxore mea Mare et cum filiis meis, ipsis presentibus et consentientibus, vendo calametum meum, quod est in Teueto, confinis est cum calameto Premuti, filii Ronchi da Polinarii ab uno latere, ab alio uero latere est confinis cum calameto sancti Micaelis, pro perperis quinquaginta (…)“ (Antun Mayer, „Kotorski spomenici, vol. I“, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1951., 229-230.; dokument od 9.06. 1331.). Prevod ovog dokumenta od strane naše ugledne bokeljske romanistice, gđe Anite Mažibradić (kojoj se ovom prilikom zahvaljujem na tome):“Godine Gospodnje 1331., devetog dana mjeseca juna, pred upisanim svjedocima, ja, Tripun Pulpus, uz prisustvo i saglasnost svoje žene Mare i svojih sinovâ, prodajem svoj rasadnik lozâ u Tivtu, koji se graniči sa rasadnikom Premutija, sina Ronka Polinarijevog sa jedne strane, a, sa druge, sa rasadnikom crkve Svetog Mihovila, za pedeset perperâ (…)“; b) drugi dokument iz „Kotorskih spomenika“ u kojem se javlja toponimTivat pomenuta Anita Mažibradić navodi u svojoj knjizi „Tivat kroz stoljeća: mjesto kmetovâ i gospodarâ“:“Vinea de Cornese (…) confinat ad latus Tiueti (…)“ (Anita Mažibradić, „Tivat kroz stoljeća: mjesto kmetovâ i gospodarâ“, Donja Lastva 2015., str. 28; navedeno prema: Antun Mayer, „Kotorski spomenici, vol. I“, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1951., str. 235). U prevodu gđe Anite Mažibradić:“Vinograd u Korvešu (…) graniči se sa strane Tivta“.
Vratimo se sad pitanju porijekla i smisla toponima Tivat. Dva najbitnija podatka koja Skok- u njegovom pokušaju da riješi porijeklo i smisao toponima Tivat– daje jesu: a) da je Tivat predrimski toponim i b) oblici Tiueti, Teueto. Na osnovu prvog podatka, po autoru ovog članka, (tj. po meni) mora se izvesti zaključak da je toponim Tivat kontinuant naziva za neko naselje iz vremena kad su na prostoru Tivta obitavali stari Grci. Drugim riječima i preciznije: toponim Tivat vodi porijeklo iz (staro)grčkog jezika. Što se tiče grafemskih likovâ Tiueti, Teueto, smatram da u istraživanju porijekla i smisla toponima Tivattreba poći od prvopomenutog grafemskog lika, iz jednog bitnog lingvističkog razloga: ako je Tivat toponim koji vodi porijeklo iz (staro)grčkog jezika, on je morao proći romansku fazu, tj. fazu uticaja (vulgarno)latinskog jezika. Budući da je „*ew (…) u praitalskom ispred samoglasnika prešlo u *ow > lat. ou (…) eu i ou stopili su se u arhajskom latinskom u ou, koje je posvjedočeno na spomenicima: loucom (CIL I² 366) > lūcum, doucit > dūcit. U vulgarnolatinskome se monoftongiziraju i dvoglasi ae, au. U Vespazijanovo doba (kraj 1. st.) pučki je izgovor klasičnoga dvoglasa au već bio o, o čemu nas poučava anegdota sačuvana kod Svetonija; međutim, taj je izgovor zacijelo bio dijalektalan, budući da je au očuvano u nekim romanskim jezicima (sardski, rumunjski, južnoitalijanski dijalekti), dakle prijelaz au > o nije općevulgarnolatinski“. (Ranko Matasović, Kratka poredbeno povijesna gramatika latinskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb 2010., str. 93-94). Dakle, u vulgarnolatinskom oblik Teuet(us) u glasovnom smislu jednostavno nije bio moguć: imali bismo ili oblik Tauet(us), ili oblik Toet(us). (Da nije ove- i još nekih koje ćemo odmah pomenuti- nesavladivih fonoloških preprekâ, mogli bismo postaviti jednu veoma atraktivnu hipotezu o porijeklu toponima Tivat: hipotezu da Tivat vodi porijeklo od imena keltskog boga rata Teutatis. Nažalost, ovu hipotezu moramo odbaciti iz dva razloga: a)Teutatis nije izvorni naziv za ovo keltsko božanstvo. Izvorni naziv za pomenutog keltskog boga rata jeToutates– zato što indoevropski diftong *ew u keltskom daje *ow– a oblik Teutatis, zabilježen kod rimskog pisca Lukana, adaptacija je ili greška u rukopisnoj predaji; b) ni diftong ew ni diftong ow ne mogu u slavenskom dati fonetsku sekvencu iv. Zato ovu hipotezu moramo odbaciti. Inače, kad je u pitanju povijesni aspekt, hipoteza o porijeklu toponima Tivat od imena keltskog boga rata Teutatisa/Toutatesa mogla bi imati činjenično utemeljenje. Jer, Kelti su koncem drugog stoljeća prije nove ere u velikoj masi provalili na Balkan i 279. godine prije Hrista čak (neuspješno) napali Apolonovo svetište u Delfima, u Grčkoj). Grafemski lik Teuet(o) nastao je vjerovatno u rezultatu regresivne grafemske asimilacije: strani pisar vokal i iz prvog sloga supstituisao je vokalom koji nalazimo u narednom slogu, tj. vokalom e. Na osnovu rečenog, oblikTeuet(o)ne možemo smatrati primarnim oblikom, nego pisarskom modifikacijom oblika Tiuet(o).
Teodo, Hafen
U propitivanju porijekla i smisla toponima Tivat treba, dakle, poći- sa jedne strane- od spoznaje da ovaj toponim potiče iz predrimskog vremena, i, sa druge, od grafemskog lika Tiuet(o). Činjenica da toponim Tivat korijeni u predrimskom vremenu upućuje nas na to da porijeklo za naziv našeg grada treba (po)tražiti u starogrčkom jeziku. (Da su stari Grci bili prisutni na teritoriji današnje tivatske opštine potvrđuje nam mikrotoponim Kalimanj, a takođe i mikrotoponim Dumidran). Ima više inicijalnih fonemskih sekvenci u starogrčkom jeziku iz kojih se može izvesti naše Tiv-. Nakon „prosijavanja“ leksemâ koje su mogle doći u obzir da se od njih izvedeTivat izbor smo sveli na dvije lekseme. Analizirajmo te alternative.
Prvi leksem koji, u načelu, ispunjava minimum formalno-smisaonih uslovâ da bude uzet u razmatranje kao leksem od kojeg vodi porijeklo toponim Tivat jest leksem τέιχος (n.), čije je značenje „zid, gradski zid, tvrđava“ (Robert Beekes, Lucien van Beek, „Etymological Dictionary of Greek“, Brill, Leiden, Boston 2010., str. 1458). Preciznije: kao temelj od kojeg polazimo u analizi ne uzimamo ovaj osnovni oblik, dakle τέιχος (teihos), nego izvedenicu od ovog oblika sufiksom – ητός: τειχητός (teihetos) „utvrđeno“ (isto, 1459). Značenje leksema τειχητός „utvrđeno, utvrda“ podrazumijevalo bi da je negdje unutar današnje teritorije tivatske opštine postojala starogrčka utvrda. S obzirom na činjenicu da je prisutnost starih Grkâ na današnjoj teritoriji tivatske opštine nesumnjiva- što, kako smo kazali, potvrđuju mikrotoponimi Kalimanj i Dumidran– teoretski je sasvim opravdano prihvatiti pretpostavku da su stari Grci negdje na teritoriji Tivta svojevremeno bili sagradili neku utvrdu. Leksem τειχητός, dakle- kad je u pitanju smisaoni aspekt- zadovoljava uslov da bude riječ koja može biti daleki predak današnjeg toponimaTivat. Kako stvar, kad je u pitanju leksem τειχητός, stoji kad je u pitanju formalni, tj. fonološki aspekt? Prije svega, treba pretpostaviti da je ovaj grčki leksem- kao i toponim Kalimanj– prošao kroz romansku fazu, tj. kroz uticaj (vulgarno)latinskog jezika. To znači sljedeće: inicijalna fonetska sekvenca τει- u (vulgarno)latinskom dala je ti-. Završna sekvenca – τος u romanskoj fazi razvoja ove lekseme dala bi – tus. Početak i kraj riječi sa aspekta (južno)slavenske fonologije nisu, znači, sporni: početno ti– u (južno)slavenskoj fazi očuvalo bi se u tom obliku, tj. u formi ti-, dok bi završna glasovna sekvenca, – tus, u pra(južno)slavenskom regularno dala – tъ (gubljenjem, po zakonu otvorenog sloga, finalnog – s i prelaskom ŭ (kratko u) > ъ (poluglasnik zadnjeg reda). Problem predstavlja glasovni razvoj medijalnog dijela ovog leksema; preciznije, razvoj h, koje je u starogrčkom funkcionisalo kao aspirirano k. Naime, u starogrčkom h se- za razliku od savremenog grčkog, u kome se izgovara baš tako, dakle kao /h/- izgovaralo kao /kh/ (Zdeslav Dukat, “Gramatika grčkog jezika“, Školska knjiga, Zagreb 1990., str. 4 ). Grčko /kh/ adaptira se u latinskom jeziku kao /ch/ [reprezentativan primjer za upravo navedeno je leksem machina iz čuvenog izraza Deus ex machina– koji je zapravo latinski kalk grčkog από μηχανής θεός (apò mēchanḕs theόs)- a koji se izgovara kao (deus eks)maːkʰina]. Leksem τειχητός u latinskom bi dao *tichetus, *tiketus, a taj oblik, pak, poslije izvršene prve palatalizacije u pra(južno)slovenskom jeziku dao bi *tičet, iz kojeg se, što je sasvim jasno i lingvističkim laicima, ne može izvesti Tivat. Dakle, ovu pretpostavku, i pored njene smisaone atraktivnosti- jer bi lingvističkim argumentima svakako bilo veoma zanimljivo dokazati da je na današnjoj teritoriji tivatske opštine postojala starogrčka utvrda- moramo odbaciti zbog razlogâ fonološke prirode: nemogućnosti da dokažemo da je τειχητός glasovno moglo evoluirati u Tivat.
Druga hipoteza- za koju ću odmah reći da je smatram najvjerovatnijom ili makar veoma vjerovatnom i/ili mogućom, mada ni ona nije bez slabih tačakâ- jeste da toponim Tivat vodi porijeklo od grčkog leksema τίφώδης, ες (tifōdēs), čije značenje Lidel-Skotov „Grčko-engleski leksikon“ određuje kao „močvara“ (Henry George Liddel, Robert Scott- „A Greek-English Lexicon“, Clarendon Press, Oxford 1996, str. 1800). Na istoj stranici istog Rječnika nalazimo i istokorijenski leksem τίφος (tifos) u značenju „vlažno mjesto, močvara, jezerce“. Po ovoj hipotezi toponim Tivat, dakle, vodi porijeklo od starogrčkog leksema koji je denotirao močvaru, vlažno mjesto. S obzirom na današnju zemljopisnu konfiguraciju tivatske opštine, ovom denotatu u najvećoj mjeri podudarno je područje Solila. Ne znamo, međutim, kakva je bila zemljopisna konfiguracija Tivta prije, otprilike, nekih 2100 godina- kad su tu bili prisutni antički Grci- i da li su (a mislimo da jesu) i neki drugi djelovi Tivta- bliži današnjem centru grada- mogli imati močvarni izgled, što je stare Grke navelo da to mjesto nominuju τίφώδης. Kad je u pitanju smisaoni aspekt ovog leksema za koji smatramo da od njega vodi porijeklo toponimTivat, taj smisaoni aspekt, dakle, apsolutno ima podlogu u objektivnoj realnosti. Sada, međutim, leksem koji smo predložili kao leksem od kojeg vodi porijeklo toponim Tivat moramo propitati i sa formalne strane, tj. sa fonološkog aspekta. Preciznije: moramo utvrditi da li se iz τίφώδης može izvesti Tivat. Najprije moramo pretpostaviti da je (staro)grčka riječ prošla romansku fazu razvoja, u kojoj bi ē (dugo e) > ẹ, a onda bi to ẹ u pra(južno)slavenskome dalo i, a to i >ь.“U starosjedilačkome romanskome, kojim se govorilo na području današnje Hrvatske, sljedeći su se samoglasnici stopili u zatvoreno ẹ: 1. kratko i, 2. dugo ē; 3. kratko e koje nije nositelj glavnoga naglaska. To romansko ẹ, ako se nije produljilo (…) reflektira se u slavenskome kao i > ь“ (Georg Holzer, „Glasovni razvoj hrvatskoga jezika“, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2011., str. 23). Dakle, u (pra)južnoslavenskom imali bismo sljedeći glasovni razvoj: inicijalna grupa ti– ostaje u toj formi; dugo ō dalo je a. Što se tiče finalne glasovne sekvence –dēs, ista bi najprije evoluirala u –dẹs, sa zatvorenim ẹ; naredna faza bila bi transformacija ove glasovne grupe u –dis. Pošto je u pra(južno)slavenskom djelovao zakon otvorenog sloga- po kojem je svaki slog morao završavati vokalom- dolazi do otpadanja finalnog – s, a zatim do prelaska ĭ (kratkog i) u ь. Nakon opisanih transformacijâ dobijamo formu koju možemo fiksirati u sljedećoj formi: *ti.adь. Problem predstavlja konsonant f, tj. supstitucija istog. Problem nije u nekoj pretpostavci da se konsonant f– kao glas koji izvorno ne pripada korpusu (pra)slavenskih glasovâ- nije zamjenjivao određenim konsonantima koje je (pra)slavenski izvorno posjedovao. Naprotiv: supstitucija f konsonantom p i sonantom v u jezičnopovijesnom smislu čvrsto je dokumentovana i dokazana činjenica. Problem, kad je u pitanju pretpostavljena evolucija τίφώδης > Tivat predstavlja hronologija i redoslijed supstitucije f sa p i v. „U rečima pozajmljenim iz raznih jezika (grčkog, romanskih, nemačkog, turskog, mađarskog i dr.) preuziman je konsonant f (Stefan, fratar, fildžan, forinta). U štokavskom narodnom govoru taj je glas supstituisan isprva sa p (Stěpan, Pilip), a kasnije sa v, kad je taj konsonant postao labiovelaran i time bliži glasu f (Stevan, vamilija, višek)“ („Jezik srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski: izvadak iz II izdanja Enciklopedije Jugoslavije“, Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1988., str. 12). Tvrdnju sličnu upravo navedenoj iznosi i prof. Ranko Matasović:“Suglasnik f ušao je u jezik uglavnom s posuđenicama iz latinskoga i s učenim europeizmima (usp. fôrma, fìzika, Àfrika itd.). U starijim razdobljima i u dijalektima zamijenjivan je suglasnikom p, npr. u imenu Stjepan < Stěpanъ < lat. Stephanus (< gr. Stéphanos), ili u pogača < mlet. < lat. focācea, od focus “ognjište“ (Ranko Matasović, „Poredbeno povijesna gramatika hrvatskoga jezika“, Matica hrvatska, Zagreb 2008., str. 164). Dakle, f je prvobitno bilo zamjenjivano sa p, a tek kasnije sa v, i to nesumnjivo predstavlja problem i prepreku kad je u pitanju zamjena f sa v u τίφώδης. Moguće je da f u τίφώδης prvobitno zaista bilo supstituisano sa p- a da se oblik *Tipatь nije sačuvao u pisanim vrelima- i da je relativno nedugo zatim f u tom leksemu zamijenjeno sa v, što je dalo formu *Tivadь. Ispadanjem poluglasnika na kraju riječi- zbog toga što je poluglasnik na kraju riječi bio u slabom položaju (poluglasnici u slabom položaju na južnoslavenskom terenu gube se u X-XI stoljeću)- i progresivnom asimilacijom t → t, na temelju koje je d supstituisano sa t, dobijamo današnji glasovni lik Tivat. Konačno, valja reći i to da oblici Teuet, Tiuet, koje nalazimo u Mayerovim „Kotorskim spomenicima“- sa e umjesto a, koje nalazimo uTivat– ne moraju biti od velikog značaja u smislu da mogu biti prepreka navedenoj eksplikaciji nastanka naziva za naš grad. Strani pisari, naime, često su na sasvim različite načine zapisivali naše toponime (riječi uopšte) pa ti zapisi, stoga, ne mogu biti pouzdan pokazatelj kako su se ti toponimi izgovarali u jeziku naših predakâ: Damidrana i Dumidrana (Dumidran);Cauez i Caueç (Kavač); Marcevez, Merçoues i Merceueç (Mrčevac) itd. Od zapisâ stranih pisarâ možemo (i, u brojnim slučajevima, moramo) poći u rekonstrukciji porijekla i smisla nekog toponima, ali treba biti veoma oprezan pri njihovom tumačenju.
Problemi u vezi rekonstrukcije porijekla toponimaTivat od (staro)grčkog τίφώδης ne ograničavaju se samo na sferu fonologije; izvjesne nedoumice postoje i kad je u pitanju morfološka sfera. Naime, ako rekonstrukciju koju smo gore predstavili prihvatimo kao tačnu ili makar (veoma) moguću, onda se moramo zapitati kojim bi imeničkim osnovama pripadala imenica *Tivatь. Na osnovu morfološke strukture, imenicu *Tivatь moramo svrstati u nekadašnje – ĭ (kratko i) – osnove muškog roda. Čuveni ruski (sovjetski) slavist S.B.Bernštejn u imenice – ĭ – osnovâ u pra(južno)slovenskom jeziku svrstava sljedeće lekseme: medvědь, gospodь, gvozdь, ušidь, pọtь, nogъtь, tatь, tьstь, gostь, zẹtь, golọbь, črьvь, a, sa izvjesnom rezervom u pogledu njihove dalje sudbine kad je u pitanju osnovinska pripadnost, i lekseme ognь i ọglь. (C.Б.Бернштейн, „Oчерк сравнительной грамматики славянских языков: чередования, именные основы“, Mосква 1972., str. 255-256). O daljoj istorijskojezičnoj sudbini ovih osnovâ Bernštejn kaže sljedeće:“Bо всех славянских языках основы мужского рода на –ĭ не сохранили свой древний тип склонения. Этому не препятствовала различная судьба согласных перед ь, так как в основах на –ŏ в им. ед. были известны ъ и ь: konъ и kon’ь. Прежде всего объединение прошло в им. и вин. п., позже индукция охватила и другие позиции“ (C.Б.Бернштейн, „Oчерк сравнительной грамматики славянских языков: чередования, именные основы“, Mосква 1972., str. 256). U mom prevodu:“Ni u jednom slavenskom jeziku osnove muškog roda na –ĭ nisu sačuvale svoj stari tip deklinacije. Tome nije smetala različita sudbina suglasnikâ ispred ь pošto su u osnovama na –ŏ bili poznati ъ i ь: konъ i kon’ь. Sjedinjenje se prije svega desilo u nominativu i akuzativu, a kasnije je indukcija zahvatila i druge pozicije“. Bernštejn kaže da se pomenuti proces u staroruskom jeziku aktivno dešavao u XIII i XIV stoljeću, a da se i za druge slavenske jezike može konstatovati da se prelaz starih osnovâ muškog roda na –ĭ u osnovni deklinacioni tip imenicâ muškog roda (-ŏ osnove) najaktivnije dešavao u tom periodu, navodeći, međutim, da ima istraživačâ- kao što je češki slavist Travniček- koji su skloni da početak procesa prelaza –ĭ osnovâ u –ŏ osnove situiraju još u praslavenski period (C.Б.Бернштейн, „Oчерк сравнительной грамматики славянских языков: чередования, именные основы“, Mосква 1972., str. 256). O prelazu –ĭ osnovâ u glavni deklinacioni tip imenicâ muškog roda u B/CG/H/S jeziku (-ŏ osnove) govori u svojoj „Poredbeno-povijesnoj gramatici hrvatskoga jezika“ i prof. Ranko Matasović:“U praslavenskome je još bilo dosta i-osnova muškoga roda (npr. prasl. *gasti > stsl. gostь „gost“, polj. gošć, *tāti > stsl. tatь, slov. tât, hrv. tât), no imenice ž. roda bile su češće. U hrvatskome su i-osnove m. roda postale o-osnovama, npr. gôst, gosta, gospod, gospoda (u stsl. je gospodь i-osnova), ili tât, G jd. tata spram stsl. tatь, G jd. tati. Prije no što su postale o-osnovama, neke su i-osnove analoški preuzele nastavak za I jd. od jo-osnova, npr. putem, gospodem (15. st.) kao konjem. Od tih je oblika jedino putem preživjelo do danas. U G mn. hrv. oblici gòstī, gòstijū (od staroga duala) pokazuju da je prasl. *gasti bila i-osnova” (Ranko Matasović, „Poredbeno povijesna gramatika hrvatskoga jezika“, Matica hrvatska, Zagreb 2008., str. 198). U istoj knjizi R. Matasović utvrđuje da su se u „ (…) hrvatskome i slovenskome (u svim dijalektima) poluglasovi ъ i ь stopili (…) u jedan samoglasnik (vjerojatno *ə); to se stapanje dogodilo još prije nastanka slov. Brižinskih listića i najstarijih hrv. glagoljskih natpisa, gdje se za odraze oba poluglasa koristi samo jedno slovo, najčešće ь. Stapanje se poluglasova dakle odvilo zacijelo još u 9. st.“ (Ranko Matasović, „Poredbeno povijesna gramatika hrvatskoga jezika“, Matica hrvatska, Zagreb 2008., str. 156). Možemo reći da je to rano stapanje ъ i ь (već u IX stoljeću, kako to navodi Matasović) karakteristično za čitav zapadnojužnoslavenski prostor, dakle i za tadašnji slavenski govor na teritoriji Boke Kotorske. Iz upravo rečenog o –ĭ– osnovama muškog roda, kad je u pitanju toponim *Tivatь možemo izvesti dva zaključka: a) kao i neke druge imenice muškog roda –ĭ- osnovâ (gospodь, medvědь, gostь,putь, golubь, zetь itd.), i imenica *Tivatь nesumnjivo moglа je preći u glavnu deklinaciju imenica muškog roda, tj. u – ŏ– osnove; b) na temelju činjenice da su se ъ i ь u zapadnojužnoslovenskim govorima stopili u jedan poluglasnik već u IX stoljeću, moramo zaključiti da je i prelaz imenicâ –ĭ– osnova muškog roda u glavnu promjenu imenicâ muškog roda (-ŏ– osnove) u zapadnojužnoslavenskim govorima započeo znatno ranije nego što Bernštejn taj proces datira kad je staroruski jezik u pitanju; dakle svakako negdje već u X ili najkasnije u XI stoljeću.
Tivat – foto Miko Đuričić
Dosad rečenim, međutim, nismo riješili sve probleme kad je u pitanju izvođenje *Tivatь od τίφώδης. Ostaje da objasnimo zašto u savremenom jeziku nema vokala a u zavisnim padežima imenice-naziva za naš grad. Jer, ako je imenica *Tivatь pripadala –ĭ– osnovama muškog roda, onda je njena prvobitna deklinacija izgledala ovako: nom. *Tivatь, gen. *Tivati, dat. *Tivati, akuz. *Tivatь, vok. *Tivati, instr. *Tivatьmь, lok. *Tivati. Pri prelasku u glavnu deklinaciju imenicâ muškog roda, tj. u –ŏ– osnove, imenica *Tivatь sklanjala bi se po padežima ovako: nom. *Tivat(ь), gen. *Tivata, dat. *Tivatu, akuz. *Tivat(ь), vok. *Tivate, instr. *Tivatomь, lok. Tivatě. Znamo da se u savremenom jeziku Tivat deklinira ovako: nom. Tivat, gen. Tivta, dat. Tivtu, akuz. Tivat, vok. Tivte, instr. Tivtom, lok. Tivtu. Dakle, u zavisnim padežima imamo fenomen tzv. nepostojanog a, koje- ako je imenica *Tivatь prvobitno pripadala –ĭ– osnovama muškog roda, pa onda prešla u –ŏ– osnove- ne bismo očekivali. Postavlja se pitanje: zašto se u savremenom jeziku u zavisnim padežima imenice Tivat javlja fenomen nepostojanog a? Odgovor na to pitanje može biti samo jedan: u pitanju je analogija sa imenicama koje u svojoj sklonidbi (deklinaciji) u zavisnim padežima (sem genitiva plurala) imaju nepostojano a. Preciznije: analogijom sa imenicama tipa lovac (gen. jedn.lovca, dat. jedn.lovcu itd.) i kod imenice-toponima Tivat u zavisnim padežima gubi se vokal a.
Posvetimo se sada porijeklu i smislu toponima T(h)eodo (Theudum, Teodum). Kako smo već rekli, T(h)eodo je poseban toponim, različit od toponimaTivat, iz kojeg se Tivat ne može izvesti. Kad je u pitanju historijat ovog toponima, Anita Mažibradić o istom kaže sljedeće:“Što se tiče najranijih notarskih spisa sačuvanih u Istorijskom arhivu Kotora koji se odnose na Tivat, 1326. godine se po prvi puta spominje termin Theodo (lat. Theudum). Riječ je o dokumentu koji predstavlja oporuku Pavla Dabronova kojom on svoje vinograde u Tivtu zaviješta crkvi Svetoga Tripuna:“Vinee vero de Theodo sint ecclesie sancti Triphonis…“ [Neka vinogradi u Tivtu (trebalo bi u Teodu; primjedba je moja, M.A.), pak, pripadnu crkvi Svetoga Tripuna“ [Anita Mažibradić, „Tivat kroz stoljeća: mjesto kmetovâ i gospodarâ“, Donja Lastva 2015., str. 28; dokument koji prezentira u svojoj knjizi Anita Mažibradić preuzela je iz prvog toma „Kotorskih spomenika“ Antuna Mayera, što ona precizno i navodi: A. Mayer I, 54 (37)]. Pitanje porijekla i smisla toponima T(h)eodo neuporedivo je lakše riješiti od pitanja porijekla i smisla toponima Tivat. Po nama, toponim T(h)eodo vodi porijeklo od složenice-imena iz grčkog jezika Θεός-δοτος „božji dar“. Leksem Θεός inače je bio veoma frekventan u složenicama (Robert Beekes, Lucien van Beek, „Etymological Dictionary of Greek“, Brill, Leiden, Boston 2010., str. 541). Možemo pretpostaviti da je T(h)eodo zapravo hipokoristik od imena Θεόςδοτος (pri čemu je- u svrhu uprošćavanja suglasničke grupe ςδs ispred d otpalo), hipokoristik koji je, na teritoriji nekadašnje tivatske oblasti, postao mikrotoponim i funkcionisao u tom svojstvu.
Rezimirajući, možemo reći sljedeće: Tivat i T(h)eodo bila su dva potpuno različita mikrotoponima na teritoriji onoga što se nekad smatralo tivatskom oblašću. Iz glasovnog sklopa T(h)eodo ne može se derivirati glasovni oblik Tivat, niti obrnuto. Kad je u pitanju nastanak toponima Tivat, pokušali smo dokazati da današnje Tivat vodi porijeklo od (staro)grčkog τίφώδης „močvara“. Denotat tog leksema podudara se sa zemljopisnom konfiguracijom pojedinih djelova današnje tivatske opštine, a prije dva milenija ta podudarnost svakako je bila i izraženija. Što se tiče formalne strane- i pored nekih ozbiljnih manjkavosti, kao što je supstitucija f sa v– teorija o nastanku Tivat od τίφώδης ipak nesumnjivo ima mnogo više prednosti nego manâ; to se ogleda u relativno lakoj i pouzdanoj dokazivosti transformacije gotovo svih ostalih fonetskih segmenatâ leksema τίφώδης u Tivat (sem, kako smo rekli, zamjene f sa v). Mikrotoponim T(h)eodo nastao je, pak, od grčke složenice-imena Θεό(ς)δοτος „božji dar“. T(h)eodo je, zapravo, hipokoristik od ovog složenog imena koje je postalo naziv za jedan dio nekadašnje tivatske teritorije. U nekom trenutku povijesti- koji najvjerovatnije nikad nećemo uspjeti sasvim precizno fiksirati- nekadašnji mikrotoponim Tivat prerastao je u naziv za administrativnu jedinicu koja obuhvata teritorij današnje tivatske opštine. Mikrotoponim T(h)eodo, sa druge strane, vremenom je iščezao iz jezične upotrebe i ostao samo u arhivima kao svjedočanstvo nekadašnjeg tivatskog mikrotoponimskog inventara; na ovaj način bi se, u najkraćem, mogla opisati reparticija toponima Tivat i T(h)eodo.
Teorijom o postanku toponima Tivat koju predlažem u ovom članku ruši se, konačno, i jedan mit koji je dugo živio: mit o postanku toponima Tivatod imena ilirske kraljice Teute. Posmatrano sa tog aspekta, ovaj članak može se posmatrati i kao svojevrsna afirmacija naučnog rada jednog sjajnog i pasioniranog proučavaoca bokeljske povijesti. U pitanju je don Ivo Stjepčević, koji je ispravno smatrao da porijeklo naziva za Tivat treba tražiti u predslavenskom periodu, a za izvođenje toponima Tivat od ličnog imenaTeuta kazao je sljedeće:“Dovađanje naziva (Tivat, dodatak je moj, M.A.) u vezu sa kraljicom Teutom izgleda plod fantazije“ (Ivo Stjepčević, „Arhivska istraživanja Boke Kotorske“, Perast 2003., str. 321). Dakle, mit o porijeklu nazivaTivat od imena jedne antičke krunisane glave- što je Tivćanima svakako imponiralo- poslije ovog članka odlazi u nostalgičnu prošlost. Istina- pod uslovom da i ovu našu teoriju možemo smatrati istinom (jer sve što se tiče proučavanja daleke prošlosti uvijek je podložno velikoj sumnji i preispitivanju)- neuporedivo je prozaičnija. No, podsjetimo se (još jednom) onog što odavno znamo: i najneprijatnija i najprozaičnija istina korisnija je i bolja i od najblistavije laži.
/Prof.dr Miomir Abović/
LITERATURA:
1.Robert Beekes, Lucien van Beek, „Etymological Dictionary of Greek“, Brill, Leiden, Boston 2010.
Zdeslav Dukat, „Gramatika grčkoga jezika“, Školska knjiga, Zagreb 1990.
Georg Holzer, „Glasovni razvoj hrvatskoga jezika“, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2011.
„Jezik srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski“, Jugoslavenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža“: izvadak iz II izdanja Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb 1988.
Henry George Liddel, Robert Scott, „A Greek-English Lexicon“, Clarendon Press, Oxford 1996.
