U Španjolskoj je u nedjelju preminulo novih 838 osoba od koronavirusa čime je njihov broj porastao na 6.528, u trenutku kada vlada kreće u obustavu svih gospodarskih aktivnosti u zemlji osim nužnih.
Španjolska je nakon Italije druga zemlja po broju preminulih i četvrta po broju zaraženih u svijetu. Ovo je najtragijčini vikend od izbijanja koronavirusa jer su i u subotu, u samo jednom danu, već preminule 832 osobe.
U nedjelju je broj novooboljelih porastao za 6.549 na ukupno 78.797 osoba. Diljem Španjolske otvaraju se improvizirane bolnice, poput najveće na madridskom velesajmu ili u predgrađu Leganés gdje je prenamijenjena košarkaška dvorana.
Medicinske sestre i liječnici, kojima nedostaje zaštitne opreme, izliječili su 14.709 pacijenata.
U nedjelju će biti održan izvanredni sastanak vlade na kojem će biti potvrđena dodatna mjera u pokušaju suzbijanja širenja koronavirusa.
Od ponedjeljka će na dva tjedna biti obustavljene sve gospodarske aktivnosti osim onih nužnih, poput zdravstva, proizvodnje hrane, trgovina s hranom, medija, distribucije struje i plina.
Još od 14. ožujka stanovnici smiju izlaziti samo kako bi otišli na posao, u trgovinu s hranom, ljekarnu, bolnicu, kiosk, banku, benzinsku postaju ili prošetati psa. Sada neće smjeti niti na posao, osim ako nije okvalificiran nužnim u dokumentu koji će biti objavljen tijekom dana i stupiti na snagu u ponoć.
Premijer Pedro Sánchez u subotu je s konferencije za medije pozvao Njemačku, Nizozemsku i ostale zemlje EU-a koje se protive izdavanju zajedničke obveznice, kojom bi se prikupio novac za zdravstvo i nadoknadu gospodarske štete.
Mnoge gospodarske grane našle su se na udaru pandemije, uključujući i ribarstvo. Znana je priča, nije od jučer. Kvarnerski i istarski ribari glavninu svojih ulova plasiraju na izvozno, talijansko tržište.
Izvoze i ostali, također u Italiju, ali manje, prostorna udaljenost ograničavajući je faktor. I odjednom, izvoz je prekinut, ribari su se našli u problemima.
– Zdravlje ljudi nam je najvažnije, ističe za Novi list Ivan Bočina iz riječkog Ugora, jedne od naših najvećih ribarskih tvrtki.
Ugor ima četiri velika broda za lov male plave ribe. S velikim dnevnim ulovom orijentirani su na izvoz.
– U početku epidemije još smo izvozili, ali je onda vozač završio u karanteni, pa smo odustali. Ribu sada plasiramo na domaćem tržištu, u pogone za preradu. Preuzimaju nam kompletan ulov. Jasno, cijena je niža od izvozne, govori Bočina.
Stanje postaje zabrinjavajuće, brzo će prerađivači napuniti hladnjače, nisu njihovi kapaciteti neograničeni. Ribari, s pravom, traže pomoć – intervenciju države. Predlažu da se lovostaj, kojemu je termin u svibnju, premjesti u travanj, da traje čitav mjesec.
– Za to vrijeme valjda će proći epidemija, pa bismo u svibnju mogli normalno raditi, objašnjava Ivan Bočina.
U dopisu što ga je Ugor poslao Sektoru za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo Hrvatske gospodarske komore, između ostaloga, se navodi: »Suočeni s puno donešenih mjera u proteklim godinama, koje nisu išle u korist ribara, a sada još i zabrana izvoza, u ionako teškoj situaciji za hrvatsko ribarstvo, mišljenja smo da ćemo biti primorani uz ovakve uvjete razmišljati o prodaji flote, ukoliko resorno Ministarstvo ne bude imalo razumijevanje za ovu tešku situaciju. Uz 180 izlazaka na more imamo oko 150 radnih dana i to je neizdrživo za opstanak.
Troškovi vezova, osiguranja brodova, registra, remonta, najmova skladišta i ostalog, svake su godine veći, nemoguće je opstati. Uz novonastalu situaciju, bilo bi dobro da lovostaj bude u travnju, umjesto u svibnju i da se razmotre mogućnosti obeštećenja ribara i poduzetnika koji se svaki dan suočavaju s nerješivim problemima. Molimo vas da nađete rješenje koje će pomoći hrvatskom ribarstvu.«
Pismo sličnog sadržaja, s detaljnim opisom stanja i prijedlogom mjera, poslala je i tvrtka S. I. C. iz Višnjana, a prijedlog za raniji lovostaj došao je i od Damira Birkića, predsjednika grupacije ulova u HGK. Zoran Radan, savjetnik za ribarstvo u HGK, odgovorio je pozitivno na prijedloge iz baze.
U informaciji ribarima on navodi: »Pri izradi prijedloga mjera pomoći hrvatskom ribarstvu iznesen je prijedlog da se lovostaj koji je planiran za svibanj premjesti za travanj te da se u jednom i drugom slučaju previdi naknada i za plovila i za zaposlene na njima.« Iz navedenoga logično je u travnju očekivati lovostaj za malu plavu ribu.
Ribari – koćari, vlasnici velikih brodova, još su u težem položaju. Neki od njih isključivi su izvoznici. Detalje nam iznosi Tomislav Nikolac iz tvrtke Peter Pan, koja je među vodećima u koćarskom ribolovu.
– Već neko vrijeme ništa ne izvozimo. Teško je i ne vidimo izlaz. Ne samo da ne možemo preko granice, nego ne radi ni tamošnje tržište. Razmišljamo, kako nešto pokušati plasirati u Italiju. Ribu nekako uspijevamo plasirati ovdje u Hrvatskoj, sa škampom ne ide, njega trenutno zamrzavamo, kozice dajemo u preradu. Snalazimo se od danas do sutra, ne nalazimo zadovoljavajuće rješenje. Stalo je i ugostiteljstvo, što dodatno otežava situaciju.
Nadamo se da će epidemija brzo proći, jer već se suočavamo s teškim posljedicama. Doslovce, borimo se svaki dan, zaključuje Tomislav Nikolac.
Najstariji Ginko (Ginkgo biloba) u Hrvatskoj koji se nalazi u Daruvaru, ispred Dvorca grofa Jankovića, između šesnaest kandidata, osvojio je drugo mjesto na ovogodišnjem takmičenju Evropsko stablo 2020. Muški primjerak Ginkga bilobe, star 243 godine, građani još nazivaju i Adam, a on svojom raskošnom krošnjom i obimom debla većim od sedam metara uživa zaštitu kao hortikultuni spomenik kao pojedinačno stablo. U njegovoj sjeni raste i ženski primjerak stabla ginka po imenu Eva. Zahvaljujući njihovoj zajedničko jistoriji , nastala je priča o zaljubljenom ginku.
I u Herceg Novom raste jedan raskošan primjerak Ginka, ali mu je “tek” devedeseta godina. Raste u dvorištu porodične kuće Klisura gdje je” došao” na zanimljiv način. Ivan , Đovanini kako su ga zvali, radio je u hercegnovskoj Pošti na prijemu paketa. Iz jednog paketa koji je stigao iz Amerike neposredno pred Drugi svjetski rat, ispla su tri mala zrna “nekog” sjemena. Donio ih je kući, posadio u đardinu i nikla su dva stabla. Jedno je polomljeno, a drugo se razvilo u visoko razgranato i lijepo drvo koje i danas uljepšava dvorište Klisura.
Vjeruje se da je stablo u vrtu Klisura, prvo koje je posađeno u Boki, a najvjerovatnije i u Crnoj Gori. Danas ga ima u svim krajevima naše zemlje.
Ginko u vrtu Klisura
Ginko biloba, također poznat kao “viline vlasi” postoji preko 270 miliona godina i nosi status najstarije preživjele vrste drveća na Zemlji. Poznat i kao mandarinsko drvo, a Čarls Darvin ga je nazvao “živim fosilom”, jer je predstavnik prve biljne vrste u obliku stabla. Ginko je jedini uspio da preživi četiri ledena doba, atomsku eksploziju u Hirošimi ,na kilometar od stabla, razne bolesti, napade štetočina, aerozagađenje, a kao endemska vrsta, u autentičnom divljem obliku, raste još uvijek u planinama jugoistočne Kine.
Ginko je porijeklom iz Kine, ali je u Evropu donesen iz Japana. U Evropi je najstarije stablo, za koje postoje podaci, zasađeno 1761. u Kew Gardensu u Engleskoj, a još i danas je u odličnoj kondiciji.
Ginko iz vrta Klisura danas
Njegova ljekovita vojstva poznata su i korištena još u staroj kineskoj medicini. Neka istraživanja pokazuju da ova drevna biljka djeluje na poboljšanju iskoristivosti kiseonika i tako poboljšava pamćenje, koncentraciju i druge mentalne sposobnosti.Pripisuju mu se još mnoga ljekovita svojstva: da poboljšava vid, da ima antioksidativne sposobnosti, da pomaže u liječenju Alzheimerove i Parkinsonove bolesti, cerebralne ateroskleroze, gluhoće, demencije, depresije, Raynaudovog sindroma, i mnogih drugh.
Takmičenje Evropsko stablo
Takmičenje Evropsko stablo godine prvi put je organizovano 2011. Godine. Cilj takmičenja je promocija biološke raznolikosti i prirodnih bogatstava diljem Europske unije. Takmičenjem se nastoje promovisati pojedinačna stabla i njihovo značenje u prirodnoj i kulturnoj baštini a koja iziskuju našu brigu i zaštitu. Evropsko stablo godine, za razliku od drugihtakmičenja , ne usmjerava se na ljepotu, veličinu ili dob stabla, nego na njegovu priču i povezanost s ljudima. Organizatori su Environmental Partnership Association, European Landowners Organisation i TeraPark u saradnji s Evropskom unijom, a za sve je mjerodavan povjerenik Evropske komisije za okoliš, pomorstvo i ribarstvo.
Ovogodišnji pobjednik je Čuvar poplavljenog sela iz Republike Češke (bijeli bor (PINUS SYLVESTRIS) star 350 godina, dok je treće mjesto pripalo ruskoj Usamljenoj topoli.
Tradicionalna ceremonija proglašenja pobjednika koja se tradicionalno održava u Evropskom parlamentu u Bruxellesu ove godine održana je putem videoprijenosa budući da su veći javni skupovi zabranjeni kao posljedica trenutne pandemije koronavirusa.
Kampanji “Živimo kulturu #ostanidoma”, koju Ministarstvo kulture realizuje s ciljem da građanima Crne Gore u periodu socijalno izolovanog funkcionisanja, ponudi kulturne i umjetničke sadržaje onim kanalima komunikacije koji su dostupni iz kuće, priključio se i Narodni muzej Crne Gore.
Kroz virtuelne ture moguće je obići postavke četiri muzejske jedinice koje funkcionišu u sklopu ove institucije.
To su: Muzej kralja Nikole, Umjetnički muzej, Istorijski muzej i Njegoševa Biljarda.
Virtuelni obilasci muzejskih jedinica dostupni su na sljedećim linkovima:
Izuzev ovoga, Narodni muzej Crne Gore priprema i virtuelne prezentacije svih izložbi koje su bile u toku u momentu donošenja mjera usljed pandemije korona virusa.
Podsjetimo, proteklih dana u okviru kampanje „Živimo kulturu #ostanidoma“ upriličeni su i virtuelni obilasci 75. tradicionalne godišnje izložbe Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, kao i stalne postavke galerije „Risto Stijović” u Podgorici. Ministarstvo kulture sa domaćim institucijama kulture, u okviru pomenute kampanje, priprema još sličnih projekata.
Nakon što je Vlada Crne Gore objavila spisak svih građana u samoizolaciji, nepoznati autori su napravili web aplikaciju koja može da locira sve osobe u samoizolaciji, pa moguće i njihovo kretanje.
Nevladin sektor smatra da se radi o narušavanju privatnosti, ljudskih prava te stigmatizaciji.
Nevladin aktivista Dragan Koprvica, jedan je od onih čije se ime našlo na spisku osoba kojima je određena mjera samoizolacije. Kako kaže, on nema problem sa tim što je njegovo ime na spisku jer je i sam motivisao ljude, koji su u istoj situaciji, da podrže preventivne mjere i da se svi skupa bore protiv virusa korona.
„Odmah na početku izolacije sam to objavio kako bih motivisao ljude da mjere, koje je država odredila, poštuju i da tako svi damo neki mikro doprinos u borbi protiv virusa korona“, rekao je Koprivica u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE), dodajući da ta Vladina mjera ipak ima i sporne strane sa aspekta kšenja zakona i Ustava:
„Kao građanin Crne Gore imam problem da se neko odvažio da objavljuje imena i onih ljudi koji poštuju i onih koji ne poštuju izolaciju, a da ne objavljuje imena onih koji te mjere krše. To je jedan neprincipijelan pristup državnih organa na koji se mora skrenuti pažnja”.
Aplikacija radi, autor nepoznat
Komentarišući mobilnu i web aplikaciju, kojom se može utvrditi geolokacija ljudi u izolaciji, Koprivica ocjenjuje da je ona ponižavajuća i opasna:
„Napravili su web aplikaciju da bi mjerili rastojanje od čovjeka do čovjeka. Lično, nemam probem sa stigmatizacijom i rado ću objavljivati sve što treba ali postoje ljudi koji su stigmatizovani“, naveo je Koprivica, precizirajući da je uočio da se nakon objavljivanja spiska aktivirala „internet policija“ i stupila u akciju, analizirajući živote ljudi, njihovih kretanja po društvenim mrežama.
Nakon što je Vlada odlučila i objavila imena i adrese osoba koje su pod zdravstvenim nadzorom, pojavila se mobilna aplikacija, (https://crnagorakorona.com/home) nepoznatih autora, preko koje je moguće da se locira pozicija ljudi u samoizolaciji.
Centar za građansko obrazovanje poslao je zahtjev velikom broju institucija, od tužilaštva i policije do nadležnih agencija, da uklone aplikaciju sa web prostora jer je protivna evropskom standardu prava na privatnost i predstavlja vid sistemskog kršenja ljudskih prava. Direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević kaže da nisu dobili nikakav odgovor. A jedna od posljedica ovakve aplikacije može biti i lov na ljude kaže Uljarević:
“Kada je riječ o ovoj aplikaciji mi imamo dva nivoa posljedica: jedan je onaj koji se odnosi na osobe u samoizolaciji koja nesumnjivo dolaze u situaciju da budu praktično lovljeni i stigmatizovani, ali ne samo oni nego i njihova porodica i prijatelji. Na drugoj strani, dugoročnije, imamo problem sa onim što se odnosi na davanje podataka i geolokacije onima koji žele da vide ko je oko njih u samoizolaciji, jer se ne zna ko je vlasnik ove aplikacije”.
Nadležne institucije nisu do sada odgovorile dijelu nevladinog sektora koji je inicirao povlačenje javnog spiska građana koji su u samoizolaciji.
Kada će Ustavni sud odgovoriti?
Naime, iako su pohvalili gotovo sve akcije Vlade i državnih organa u jeku opasnosti od korona virusa, NVO Građanska alijansa je podnijela inicijativu Ustavnom sudu Crne Gore za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odluke Vlade da se saopšte imena osoba koje su u izolaciji. Pri čemu je traženo da Ustavni sud ukine tu odluku.
Koordinator pravnog programa Građanske alijanse Zoran Vujičić ne očekuje brz odgovor Ustavnog suda. Na pitanje da li su u međuvremenu primjetili da su ljudi iz izolacije stigmatizovani i na koji način Vujičić kaže:
“To smo primjetili na društvenim mrežama da pojedina lica koji su se našli na spisku, sada u neprijatnoj situaciji da se o njima govori, iako uredno ne izlaze napolje. Oni imajju taj osjećaj nelagodnosti. Još gore, zbog čega smo i podnijeli ustavnu inicijativu, kada prođe tih 14 dana izolacije, oni će biti stigmatizovani od ostalih građana koji neće znati da li su pod virusom ili nisu. to je ta stigmatizacija o kojoj smo govorili.”
Objašnjenje premijera Markovića
Podsjetimo, nakon donošenja odluke o objavljivanju imena ljudi u izolaciji, crnogorski premijer Duško Marković je kazao da se Vlada vodila procjenom da je pravo na zdravlje i život iznad prava na bezuslovnu zaštitu ličnih podataka.
Uz to, činjenica je da gotovo svakodnevno crnogorska policija otkriva osobe koje napuštaju samoizolaciju, obilazeći javna mjesta, prodavnice i banke, nakon čega ih policija hapsi i uz kriivičnu prijavu odvodi u karantin. Tako je između ostalih priveden i poslat u karantin 24. marta komandant Mornarice Vojske Crne Gore Vesko Tomanović, jer je prekršio mjeru kućne samoizolacije, koji je nakon dva dana podnio ostavku na vojnu funkciju.
Na naše pitanje kolika je opasnost po ostale građane kada ne znaju da se pored njih, na javnom mjestu, može naći osoba iz samoizolacije, Zoran Vujičić kaže:
“Vi ste u pravu, ako neko lice krši samoizolaciju, treba prema njemu postupiti onako kako krivični zakon nalaže. Međutim ona lica koja su u samoizolaciji samo zato što su došla iz inostranstva, nemaju nikakve simptome, treba da se nalaze u samoizolaciji. I podatke o njima ostali građani ne moraju da znaju. I naša inicijativa se odnosila na te građane koji poštuju zakon, nalaze se u samoizolaciji, a ipak su se našli na određenom spisku.”
Daliborka Uljarević iz Centra za građansko obrazovanje takođe ocjenjuje da oni koji krše naredbu o samoizolaciji ugrožavaju zdravlje svih ostalih:
“Ali to se ne rješava tako što ćemo pristupiti sistemskom kršenju ljudskih prava, jer vidimo da disciplina nije mnogo bolja od kad su lični podaci objavljeni. A podsjetiću vas da je u trenutku kada je Vlada odlučila da objavi lične podatke osoba u samoizolaciji, bila podnešena samo jedna krivična prijava protiv jednog lica koje je prekršilo pravilo samoizolacije.
Dakle, mora da se nađe drugi mehanizam i moraju nadležni organi da djeluju efektivnije i rigoroznije u ovakvoj situaciji, a ne da prebacuju svoju odgovornost na građane”.
Dio kompleksa Lazareta u Dubrovniku, prve karantene u svijetu – foto Hina
Odvajanje prenositelja bolesti, karantena, čiji opseg primjene u svijetu upravo zahvaća do sada nezapamćene razmjere, povijesno je patentirano u Dubrovačkoj Republici i doprinos je hrvatske baštine svjetskoj civilizaciji, tvrde povjesničari.
Karantena je postupak kojim se radi zaštite od širenja zaraznih bolesti odvajaju osobe, životinje i predmeti za koje se sumnja da su zaraženi, kaže povjesničarka medicine Stella Fatović–Ferenčić i napominje da karantena može usporiti bolest i učiniti je podložnijom kontroli.
No, upraviteljica Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU upozorava na ograničene domete karantene i kaže da, povijesno gledano, karantena sama po sebi ne suzbija bolest, te da se i nakon uvođenja karantena kuga kontinuirano epidemijski javljala u Europi sve do kraja 18. stoljeća.
Povijest ideje o karanteni
Ideja i prvi praktično uspješni eksperiment karantene pojavio se u Dubrovniku. O stvaranju institucije koju danas prepoznajemo pod pojmom karantena jasno svjedoči odluka dubrovačkih vlasti iz 1377. o tome da se svi putnici koji dolaze iz potencijalno zaraženih krajeva moraju, prije ulaska na prostore Republike, smjestiti u neku vrstu izolacije na otoku Mrkanu u vremenskom razdoblju od mjesec dana, kaže povjesničar Gordan Ravančić.
Stella Fatović–Ferenčić ističe da karantenu nisu izmislili liječnici kao što bi se to očekivalo, već dubrovačko Veliko vijeće. Zašto? Jer je Dubrovnik bio trgovački grad, a prekid trgovine bi za taj grad značio njegovu gospodarsku propast, odgovara ona.
U drugoj polovici 14. stoljeća Dubrovnik izrasta u važno pomorsko-trgovačko središte, a u 15. i 16 . stoljeću gradski „porat“ postaje glavno pristanište na udaljenim linijama stranih brodova. U naponu snage Republika raspolaže sa 180 brodova kojima upravlja oko 250 kapetana i opslužuje ih više od pet tisuća mornara. Štitila ih je mreža dubrovačkih konzulata koja je drugoj polovini 16. stoljeća narasla na 50 osoba.
Dubrovačke vlasti su brzo shvatili da od trenutka kada u Grad dođu prve vijesti o epidemiji u nekim krajevima, do trenutka kada ta epidemija počne svoj zlosretni „pohod“ Gradom, prođe neko vrijeme, te da se ritam pojave epidemije poklapa s ritmom dolaska putnika i trgovaca iz krajeva s epidemijama, objašnjava Ravančić, ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest.
Trentina pa karantena
Isprava je vrijeme izolaciji određeno na 30 dana i to je bila „trentina“.Venecija je polovicom 15. stoljeća preinačila trajanje izolacije u 40 dana, „quarantu“, po čemu današnji pojam nosi ime.
Zašto 40? Taj broj se povezuje s biblijskom pričom o izolaciji Joba kada je bio zaražen i kada se samoinicijativno izolirao iz zajednice na 40 dana. Dakle broj nema veze sa spoznajom o inkubaciji kuge. Te spoznaje tada još nije ni bilo. Inkubacija kuge iznosi najčešće dva do pet dana, a može varirati od nekoliko sati do 12 dana. Nikako 40!, objašnjava Stella Fatović-Ferenčić.
Ravančić napominje da su pokušaji prevencije i zaštite pojedinih gradova od epidemijskih nasrtaja postojali i prije Dubrovnika. Neki gradovi poput Milana uspješno su 1348. primijenili princip da se grad jednostavno zatvori. No, većina gradova to na kraju nije uspjela. Primjer Pistoiae zorno svjedoči o tome, jer je propustom jednog stražara stvar izmakla kontroli.
Takva praksa ima slabost što počiva na principu „lanac je čvrst koliko njegova najslabija karika“. On je poznat i kasnije. Nobelovac Ivo Andrić ga opisuje u romanu Na Drini ćuprija, ističe Ravančić.
Od Bobare i Mljete do Danča i Ploča
Prve karantene bile su smještene pod vedrim nebom na dubrovačkim otočićima Bobari i Mrkanu, te u Cavtatu. Do graditeljskih je promišljanja karantenskih lazareta trebalo proći neko vrijeme. Prvi zidani objekt bio je samostan Sv. Marije na Mljetu. Ondje se od 1397. godine vršilo temeljito raskuživanje ljudi i tereta koji su dolazili iz zaraženih krajeva, kaže povjesničarka znanosti Fatović-Ferenčić.
Neko vrijeme karantena je bila i na otočiću Lokrumu; polovicom 15. stoljeća grade se i lazareti na Dančama, te na prostorima današnjeg parka Gradac. Budući je 1482. Dubrovnik poharala epidemija kuge koja je odnijela velik broj života, ponovo su stavljena u funkciju skloništa na otočićima Mrkanu i Bobari, dodaje Ravančić.
Međutim, napominje Stella Fatović-Ferenčić, Turci su karantenske lokacije mogli iskoristiti za napad na grad. Vlasti su stoga odlučile izgraditi nove lazarete uz grad. Prvi lazaret, koji je 1457. gradio poznati graditelj Mihoč Radi, a u uporabi je bio od 1466, bio je smješten zapadno od grada u predjelu Danča.
Najpoznatija karantene, dubrovački Lazareti, nalazi se pred istočnim ulazom u Dubrovnik. Zidani je to kompleks čije se prostorije i danas mogu vidjeti na dubrovačkim Pločama. Njihova gradnja završena je u 17. stoljeću, ali na toj lokaciji izvori bilježe postojanje karantene već u prvoj polovici 16. stoljeća, dodaje Ravančić.
Osam zgrada za stanovanje i pet dvorišta i danas su solidna graditeljska cjelina u kojoj se odvijaju kulturni događaji i svoje sjedište imaju dubrovačke udruge i druge pravne osobe.
Lazaret Dubrovnik – foto Boka News
Zapošljavala pisara, stražara, svećenika, grobara, pralju, brijača, kirurga i kacamorta
Do polovice 15. stoljeća karantena se pod upravom zdravstvene službe razvila u administrativno funkcionalnu ustanovu koja je imala pisara, dva stražara, jednoga grobara te jednu do dvije pralje. Za vrijeme epidemije 1457. zdravstveni je ured zaposlio svećenika i brijača, a u mjestima izvan Dubrovnika po dva „kacamorta“. Kacamorti su bili iz redova pučana i provodili su protuepidemijske mjere pod nadzorom dubrovačke službe. Nakon preseljenja na Danče karantena je dobila i kirurga, koji je zamijenio dotad privremeno zaposlenoga brijača, te dva pučana-pomoćnika za nadzor protuepidemijskih mjera, kaže Stella Fatović-Ferenčić.
Dok Ravančić ocjenjuje da je karantena u dubrovačkom slučaju „razmjerno uspješno ispunjavala svoju zadaću jer uistinu nakon njezine uspostave 1377. pa sve do kraja stoljeća niti jedna ozbiljnija epidemija nije poharala Grad“, Stella Fatović-Ferenčić smatra da „karantena nije mogla spasiti ljude od epidemija“ ali da su „vlasti redovito nastojale poboljšati i usavršavati karantenske mjere“.
Primjer Dubrovnika slijedili su i ostali gradovi, pa je ta mjera postala uobičajena od 15. stoljeća. Ravančić ističe splitsku karantenu tzv. Splitsku skelu, koja je krajem 16. stoljeća organizirana na obali jugoistočno od Dioklecijanove palače.
Napustili zazidavanje oboljelih
Splitski lazaret odigrao je veliku ulogu i u sprječavanju širenja epidemijskih bolesti i u osiguravanju stalne i stabilne trgovine Splita sa zaleđem koje je bilo pod upravom Osmanskog Carstva, kaže on.
Karantena je usporavala tok ljudi i robe te time negativno djelovala na trgovinu od koje je grad živio, no kao mjera borbe protiv zaraznih bolesti bila je i ekonomski i moralno podnošljivija od venecijanskog pristupa zatvaranja grada i milanskih mjera zazidavanje oboljelih. Stoga su je ubrzo preuzeli i ostali vodeći mediteranski trgovački gradovi, Venecija 1423. i Genova 1467, ističe povjesničarka medicinskih znanosti.
U važne protuepidemijske mjere na tlu Hrvatske ona još ističe sanitarni kordon Vojne krajine, koji je organizirala austrijska uprava. Na hrvatskom je području u 18. stoljeću uspostavljen sustav stalne kopnene karantenske zaštite. Potkraj 19. stoljeća karantenski sustavi gube važnost jer ih istiskuju nove mjere zaštite protiv zaraznih bolesti, primjerice vakcinacija, objašnjava Fatović-Ferenčić.
Kacamorti strah i trepet
Budući da sve do kraja 19. stoljeća medicina ne poznaje točne uzročnike, najjednostavniji način „pročišćenja“ okuženih skloništa jednostavno je bio njihovo spaljivanje, zajedno s osobnim stvarima preminulih i njihove odjeće.
Tijela preminulih isprva su sahranjivana u grobnicama, prema kršćanskim običajima. No, kako ubrzo više nije bilo mjesta na grobljima, mrtvi su nerijetko pokapani u plitke grobove bez lijesa, ponekad i u grupnim grobnim rakama, kaže Ravančić.
Stella Fatović-Ferenčić navodi da je 1397. donesena odredba o mjestu i trajanju karantene, koja je propisala kazne za kršitelje i zabranila uvoz robe iz kužnih područja za cijeloga trajanja epidemije. Tri zdravstvena službenika iz redova vlastele nadzirala su provođenja mjera. Oni će se službeno zvati „officiales cazzamortuorum“, a u popularnom se govoru zadržao naziv „kacamorti“ ili „kačamorti“. Ravančić napominje da su dubrovački kacamorti imali razmjerno velike ovlasti, čak do prava izricanja smrtne kazne.
Metoda karantena zadržala se danas, dapače, upravo doživljava svoju najširu primjenu, ali se uvelike razlikuje od ranog dubrovačkog oblika.
Nekada se nije poznavao ni uzročnik ni njegovo ponašanje, pa se pribjegavalo raznim metodama zaštite. Danas se broj dana provedenih u karanteni temelji na poznavanju uzročnika i vremenu inkubacije bolesnika. Iz ranih dana su poznate ilustracije kužnih doktora s maskom i kljunom unutar kojeg je bila mješavina aromatičnih biljaka za zaštitu od udisanja okuženog zraka. Danas su liječnici propisno zaštićeni posebnom odjećom, maskom, jednokratnim zaštitnim naočalama, dvostrukim rukavicama te pokrivalom za glavu i stopala, kaže Stella Fatović-Ferenčić.
„Karantena je hrvatski brend“
Ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest kaže da u antičkom razdoblju ne postoje institucije ili preventivne mjere koje bi izravno mogli povezati s konceptom suvremene karantene. No, jedno od imena za predmodernu karantenu, lazaret, povezano je leprom ili gubom koja je morila Sredozemlje, i u antičko doba i tijekom srednjega vijeka.
Sam naziv lazaret prema jednoj od tradicija veže se uz lik biblijskog Lazara koji je obolio od bolesti nalik gubi, a kojeg je Isus „uskrsao“ iz mrtvih. Tako Lazar u srednjovjekovnoj kršćanskoj tradiciji postao zaštitnik okuženih i oboljelih od gube/lepre. Stoga i danas sačuvani objekti nekadašnje dubrovačke karantene nose ime Lazareti, iako bi možda pravilnije bilo nazivati taj objekt u jednini – lazaret.
Povijesna znanost je nedvojbeno dokazala prvenstvo Dubrovnika u „izumu“ karantene, poglavito pokojni povjesničar Mirko Dražen Grmek. Ipak u javnosti, a i u dijelu inozemnih znanstvenih krugova, često se može čuti teza kako je Mletačka Republika, tj. Venecija, uvela prvu praktičnu karantenu, kaže Gordan Ravančić.
Izolacija kao koncept se primjenjivala i ranije, slaže se i Stella Fatović-Ferenčić. Tako već 1272. u dubrovačkom statutu imamo rečenicu da leprozni moraju živjeti izvan gradskih zidina. Bili su dakle izopćeni. Neki talijanski gradovi za vrijeme pandemije kuge također uvode izolaciju, zatvaraju se i prekidaju trgovinu. No to nije karantena u suvremenom smislu, ističe upraviteljica Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU i zaključuje: Prva karantena u svijetu je izum Dubrovačke republike i ona je naš hrvatski brend.
Liječnici i sestre u rimskoj bolnici Casalpalocco u tišini se kreću oko pacijenata koji bespomoćno leže u krevetima okruženi aparatima koji im mjere vitalne znakove.
Medicinsko osoblje strogo se pridržava sigurnosnih protokola. Svi su od glave do pete u zaštitnim odijelima, s rukavicama od lateksa na rukama, maskama i zaštitnim naočalama na licima.
Sestre redovito čiste rukavice dezinfekcijskim gelom. Jedna po jedna izlaze nakratko po dašak svježeg zraka. Neke nervozno otpuhuju dim cigarete, druge slušaju pjev ptica. Ali teško da im to može odagnati misli s pacijenata.
A jedan od pacijenata koji se oporavio je 65-godišnji kardiolog Fabio Biferali koji je proveo osam dana “izoliran od svijeta” na odjelu intenzivne njege.
“Imao sam čudne bolove, kao da mi netko sjedi na leđima. Pošto sam liječnik, rekao sam samome sebi da je to upala pluća. Ne mogu govoriti o tome da ne zaplačem. Suze mi sad lako dolaze”, rekao je Biferali.
“To što sam liječnik pomoglo mi je u boli. Terapija kisikom je teška, potraga za radijalnom arterijom bolna. Neki drugi očajni pacijenti vikali su, ‘dosta, dosta'”.
“Najgore je noću. Nisam mogao spavati, sobu je preplavila tjeskoba. Tijekom dana dolaze liječnici, dolaze sestre, dostavljaju hranu”.
“A noću.. noću dolaze noćne more. Smrt vreba”, opisao je.
“Pošto nisam mogao spavati, brojao sam udisaje čovjeka do sebe pomoću štoperice na mobitelu. Zadao sam si da pazim na njega. Tako sam prestao misliti o sebi”.
Sjeća se da je medicinsko osoblje bilo potpuno prekriveno. “Mogao sam im vidjeti samo oči, brižne oči, i čuti im glas. Oni su mi ulijevali nadu”.
Kaže da mu je u tim danima najviše nedostajala obitelj.
“Bojao sam se da ih više nikada neću vidjeti i zagrliti. Dopustio sam da me očaj preplavi”.
Naglašava da je u ovome naučio važnu lekciju.
“Od sada nadalje, borit ću se za javno zdravlje. Ovo se ne smije tretirati kao pokaznu vježbu i ostaviti u rukama političara”.
“Moramo obraniti jedan od najboljih zdravstvenih sustava na svijetu.”
Svakodnevno prebrojanje zaraženih i umrlih od korona virusa na svakoj koti kugle zemaljske i njihovo plasiranje putem medija, sedmicama stvara psihozu iz koje, čini se, izlaza nema… Najcrnje u svemu tome, nakon Kine, djeluju podaci koji stižu iz Italije, gdje je juče umrlo, kako se navodi, rekordnih 919 ljudi – svi od korone virusa.Sumirajući sve ovo, poznati novinar, i puno više od toga, Goran Milić postavio je nekoliko pitanja na svom Facebook profilu, odnosno objavio je post u kome čitavu situaciju posmatra iz racionalnijeg ugla:
– Muče me ovi podaci o smrtnosti Talijana od coronavirusa.
Danas je umrlo rekordnih 919.
Prije nego sto je nastala corona, npr. u cijeloj 2018 god. u Italiji je umrlo cca 647.000 osoba. U prosjeku, 1770 na dan.
Sada samo od corone umire 919 dnevno.
Znači li to da sada, u prosjeku, u Italiji umire 2. 689 svakoga dana?
Ili se smrti od srca, vena, raka, aidsa, gripe, upale pluća itd, dobrim dijelom, u ovoj konfuziji i dezinformiranosti, pripisuju coronavirusu?
Jer, čudno je da talijanskoj statističkoj službi do sada nije postalo relevantno da usporedi ukupnu smrtnost npr. u ožujku 2018. sa ožujkom 2020.
Pitanje je jasno, umire li sada 919 Talijana vise dnevno, ili je naglo opala smrtnost drugih bolesti?
Uopće ne sumnjam na neke teorije urote, samo bih volio biti nešto blize spoznaji koliko je smrti od tradicionalnih bolesti, koliko od starosti, a koliko od korone…? – zapisao je Goran Milić u svom FB postu.
Direktor JU Dječji dom “Mladost” u Bijeloj Janko Labović saopštio je da, uprkos aktuelnoj situaciji, ta ustanova odlično funkcioniše. Iako u otežanim uslovima, jer je djeci teško objasniti da ne smiju da izlaze, uspijevaju, kaže Labović, uspješno da održe dobru i zdravu atmosferu u ustanovi.
Sve funkcioniše iako je mnogo teže, kazao je on.
“Počelo je učenje preko TV-a, grupe su različitog uzrasta i bude vrlo teško da se isprati gradivo. Ali trudimo se da odgovorimo tom izazovu. Teško je djeci objasniti da ne smiju da napuštaju zgradu, kako ne bi unijeli virus u ustanovu. Imamo oko 80 djece, dovoljno bi bilo da se jedno zarazi virusom”, kazao je on za TVCG.
Labović je istakao da su preventivno sproveli sve mjere kako ne bi došlo do širenja zaraze.
“Odlukom Vlade organizovali smo i prevoz zaposlenih, dezinfikujemo redovno i automobile i sve površine u zgradi,” kazao je on.
Istakao je i da su obezbijedili, uz pomoć donatora, dovoljne zalihe maski i rukavica, te da vjeruje da neće biti problema ni ubuduće sa nabavkom opreme.
