Nautički centar Porto Montenegro i hotel Regent Porto Montenegro, u saradnji sa Domom zdravlja Tivat, organizovaće besplatne preglede dojki za svoje zaposlene, a ukoliko bude neophodno uradiće se i mamografije.
“U sedmici posvećenoj ženama, a koju smo organizovali povodom Međunarodnog dana žena 8.marta, željeli smo da osvjetlimo par vrlo važnih tema. Jedna od njih je, svakako, briga o zdravlju i bolja prevencija bolesti poput raka dojke koji je vjerovatno najčešći oblik maligniteta kod žena. Nerijetko čujemo da je njegovo rano otkrivanje najbolja šansa za izlečenje, ali rijetko preduzimamo korake u vezi sa tim. Stoga nam je bio cilj da skrenemo pažnju sa svakodnevnih poslovnih aktivnosti, ukažemo na važnost preventivnih pregleda i podstaknemo naše koleginice da o tome češće razmišljaju i u vezi sa tim djeluju. Mislimo i da smo u tome uspjeli, jer će kroz ovu ‘akciju’ 75 naših koleginica različite starosne dobi obaviti preglede i/ili mamografij.”- kazala je HR menadžerka Porto Montenegra Sandra Kapičić.
U sedmici posvećenoj ženama, zakazana je i panel diskusija “Iz ženske perspektive: Uspjeh u 2020. Godini”, a koja će se održati u četvrtak 12. marta u 18 sati u Library bar-u hotela Regent Porto Montenegro. Na panel diskusiji će u fokusu teme biti ženski uspjeh iz različitih perspektiva – od ličnog i emotivnog, profesionalnog i hijerarhijskog u organizaciju, do toga kako okruženje gleda na to. Panel diskusija je namijenjena zaposlenima na projektu, ali je otvorena i za lokalnu javnost.
Međunarodna karnevalska povorka u okviru Praznika mimoze u Herceg Novom, koja je trebalo da okupi 600 učesnika iz regiona, otkazana je zbog mogućnosti širenja korona virusa.
Program spaljivanja karnevala i koncert Željka Joksimovića biće održani po planu, potvrdio je predsjednik organizacionog odbora Praznika Miloš Konjević.
Grupe su trebale da stignu iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Sjerene Makedonije i Srbije.
Program subota 14. mart:
19 sati povorka maski od hotela Igalo do Trga Nikole Đurkovića
20 sati suđenje i sapaljivanje “Krnevola” Trg Nikole Đurkovića
20.30 zatvaranje plato ispred hotela Igalo
21.30 sat koncert Željko Joksimović – plato ispred hotela Igalo
Međugorje je poharala korona. Hercegovačko svetište Kraljice mira koje je u doba korizme vrvjelo hodočasnicima sablasno je prazno.
Puste su ulice, dućani, kafići i restorani. Prazna je i crkva svetog Jakova.
Reportažu iz ovakvog Međugorja napravili su novinari Slobodne Dalmacije koji pišu kako je ovo do sada neviđena neviđena slika u Međugorju od 1981. godine otkako se po svijetu pronio glas da se u tom hercegovačkom mjestu ukazuje Gospa.
Ono što nisu uspjele komunističke vlasti osamdesetih godina i rat devedesetih uspio je famozni koronavirus, koji je rastjerao hodočasnike i posjetitelje ovoga hercegovačkog mjesta, piše novinar ovoga lista.
Gospino svetište je potpuno prazno, masovno se otkazuju dolasci, a zbog straha od koronavirusa otkazan je i skup turističkih vodiča iz čitavog svijeta. U ispovjedaonicama uz crkvu, ispred kojih su uvijek bili dugi redovi, sada nigdje nikoga. Tek jedan svećenik koji čeka vjernike.
Kaže da se ne boji koronavirusa i da ljudi dolaze u Međugorje, samo da je manje Talijana sa sjevera.
Na večernjim misama se okupi nešto hodočasnika, govori za Slobodnu Dalmaciju.
JU Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor / Gradska biblioteka i čitaonica u saradnji sa Univerzitetskom bibliotekom “Svetozar Marković” iz Beograda u četvrtak 12. marta sa početkom u 13 sati u Multimedijalnoj sali Kulturnog centra organizuju predavanje “Kreativnost u eri vještačke inteligencije: da li će ljudi i dalje biti konkurentni na tržištu rada budućnosti”, predavača dr Adama Sofronijevića.
Adam Sofronijević je zamjenik upravnika Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“. Doktor filoloških nauka, master menadžmenta i master bibliotekarstva postao je na Univerzitetu u Beogradu. Objavio je više od 60 recenziranih naučnih radova, uključujući članke u časopisima i poglavlja u monografskim publikacijama sa impakt faktorom.
Prezentovao je svoja istraživanja na naučnim konferencijama u 14 evropskih zemalja i držao predavanja na brojnim konferencijama i radionicama u vezi sa temom kulturnog nasljeđa. Predvodio je više od 10 projekata digitalizacije kulturnog nasljeđa od nacionalnog značaja i bio dio nekoliko CIP ICT PSP i Horizon2020 projekata i COST akcija Evropske unije.
Podaci iz analitičkih kartica koje Opština Tivat objavjuje na svom sajtu zbog zakonskih obaveza u vezi sa predstojećim lokalnim izborima 5.aprila, pokazuju da tivatski gradonačelnik dr Siniša Kusovac (DPS), novcem svih građana, plaća usluge medijima koji su poznati kao podržavaoci i propagatori politike vladajuće partije u Crnoj Gori i Tivtu.
Tako je Opština Tivat 6.februara uplatila iznos od 5.000 eura podgoričkoj radio stanici Antena M koja je vlasništvo poznatog režimskog propagandiste Darka Šukovića.
Lokalna uprava Tivta 26.februara uplatila je iznos od 2.178 eura Dnevnim novinama iz Podgorice, čija je uređivačka politika takođe veoma naklonjena DPS-u.
U proteklom periodu manje iznose u ukupnoj sumi od više stotina eura, lokalna uprava Tivat uplatila je i Novoj Pobjedi iz Podgorice, ali su te uplate išle sa raznih drugih budžetskih stavni poput – „kapitalnih izdataka“ , a ne stavke „medijske usluge i promotivne aktivnosti“.
Gradonačelnik Kusovac nije odgovorio na pitanja vezano za utrošak novca sa budžetske stavke „medijske usluge i promotivne aktivnosti“ o kojima inače, odlučuje Služba predsjendika Opštine. Lani je on prema nezvaničnim saznajima jer ti podaci još nisu objevljeni u završnom računu budžeta za 2019. , značajno „probio“ planirani budžetski iznos za ovu stavku koji je iznosio 46.500 eura i bio je potrošen skoro u potopunosti već do isteka trećeg kvartala prošle godine. Iz kojih izvora i sa koje druge budžetske stavke je Kusovac trošio za plaćanje medijskih uloga i promotivnih aktivnosti Opštine u posljednja tri mjeseca 2019. je misterija, zato što iz njegovig kabineta nisu odgovorili ni na ovo pitanje.
Iz kabineta gradonačelnika nisu odgovorili ni na pitanje po kojim kriterijumima odlučuju kojem će mediju platiti za njegove usluge, pa je tako zvanilno nepoznanica zašto im je glavni medijski partner Šukovićeva radio stanica iz Podgorice koja čak ni nema svog novinara u Tivtu, niti načina da redovno prati sva dešavanja u tom gradu, a koje inače, već pokriva lokalni javni servis Radio Tivat.
Kusovac je inače, zauzeo stav da neće odgovarati na pitanja “Vijesti” dok god se novinar iz Tivta njemu i ostalim funkcionerima Opštine ne izvini za navodno netačnu objavljenu informaciju o tome da su oni tokom prošle godine sebi uvećavali plate, iako se to inače, jasno može vidjeti iz samih podataka o zaradama tivatskih funkcionera koje se svakog mjeseca objavljuju na sajtu opštine.
Iz Sekretarijaza za lokalne javne prihode i finansije Opštine Tivat koji vodi Rajka Jovićević (DPS) do danas nisu odgovorili na zahtjev za slobodan pristup informacijama u vezi utroška novca sa budžetske stavke „medijske usluge i promotivne aktivnosti“ za 2019., a koji im je podnešen još 28.januara.
Inače, u budžetu Opštine Tivat za 2020. u kojoj će se pored lokalnih izbora 5.aprila , na jesen održati i parlamentarni izbori, više je nego duplirana stavka „medijske i promotivne aktivnosti“ koja je sa prošlogodišnjih 46.500, podignuta na čak 105 hiljada eura. Kusovčeva administracija do sada je krila od javnosti podatke kojim medijima plaća za njihove usluge, zašto to radi kada već u potpunosti finansira sopstveni medij – lokalni javni servis Radio Tivat, te po kom kriterijumu bira medije sa kojima će sarađivati, plaćajući im objavu promotivnih sadržaja.
Po pravilu, Opština Tivat to radi sa medijima čija je uređivačka politika bliska politici vladajućih stranaka, poput Antene M, Dnevnih novina i Pobjede, a plaća i honorar dopisnika državnog radija Crne Gore iz Tivta, kao i usluge eksternog PR savjetnika Opštine koji je angažovan bez konkursa i koji mjesečno građane Tivta košta oko 1.400 eura.
U Stolivu se ovih dana intezivno radi na pripremi manifestacije “Fešta kamelija 2020.”, predstavnici organizatora, Nevladino udruženje “Kamelija” i Mjesna zajednica Stoliv, kažu da će biti održana posljednjeg vikenda u martu, uz sve prateće sadržaje na koje su posjetioci već godinama navikli.
U stolivskim đardinima, primijetili smo već uveliko procvjetale primjerke: bijelih, rozih i šatiranih kamelija, koje ovdje uspijevaju u prirodnim uslovima.
Mještanke: Anđelija Mihović, Milica Čavor, Branka Penović i Vuka Vujović-članice Nevladinog Udruženja “Kamelija” Stoliv za Radio Kotor kažu da ih sade na starinski način, bez ikakvih vještačkih đubriva. Jedino tako su, tvrde, dugovječne i izrdržljive na hladnoću.
U njihovim baštama postoje primjerci ovog divnog cvijeta koji su stari blizu 80 godina. Mnogi su visine od dva do četiri po metra, a zahtijevaju konstantnu brigu i posvećenost. Kako su navele, čim nestane cvijet, obrezuju ih, a dodatno ih prehranjuju zemljom od kostanja i uvelim laticama. Ne trpe puno vode, tako se ljeti mogu zalivati svakog drugog dana i rjeđe, a sade se i rasađuju u martu. Neke vrste se u bokeljskim đardinima mogu vidjeti u cvijetu i tokom decembra, a recimo, šatirana vrtove krasi čak do juna.
U njihovim baštama danas smo primijetili i crvenu kameliju, koja je veoma rijetka na ovim prostorima, te “mirisnu” koja je u Stoliv stigla iz Opatije.
kamelija stoliv – foto Radio Kotor
Stolivljanke koje su bile naše sagovornice, zajedno imaju 12 vrsta kamelija, a nesebično ih razmjenjuju sa mnogim uzgajivačima širom Crne Gore, regiona i Evrope. Godinama unazad sarađuju i druže se stolivski i uzgajivači iz njemačkog grada Ahena. Njihov predstavnik Hartmut Ajzen je NVU “Kanelija” do sada poklonio više vrsta sadnica, koje oni uzgajaju u posebnim usovima, u staklenicima.
Devedesetogodišnja Anđelija Mihović kaže da su se do prije par godina unazad u Boki uzgajale samo osnovne vrste kamelija, te da je raduje što su i druge vrste, poput žute, duple bijele i roze našle svoje mjesto u baštama Stolivljanki i za sada tu uspješno opstaju.
Izložba kamelija
Postoje divni primjerci ovog cvijeta koji se mogu vidjeti i u đardinima na Markovom rtu, u Dobroti, Kostanjici, Morinju.
Olivera Ivović sa Markovog rta uzgaja bijele i roze kamelije u svojoj bašti više od pedeset godina. Prvu sadnicu, priča nam, dobila je od komšinice Anđice Pilastro. Bez obzira što su Stoliv i Markov rt međusobno udaljeni svega tri kilometra, u njenom vrtu bijele kamelije, koje predstavljaju simbol ljubavi i radosti, tek su izbacile pupoljke.
Premijer Giuseppe Conte pozvao je u ponedjeljak sve Talijane da izbjegavaju putovanja zemljom kako bi se zaustavila epidemija koronavirusa i naredio “zabranu okupljanja”, proglasivši cijelu Italiju “zaštićenom zonom”.
“Potpisat ću odredbu koju mogu svesti na ‘Ostanite doma’. Neće više biti ‘crvene zone na poluotoku’. Cijela Italija će postati zaštićena zona”, istaknuo je na dramatičnoj konferenciji za novinare u sjedištu vlade.
Talijani će od utorka moći putovati samo na posao, te zbog medicinskih ili nekih drugih hitnih razloga, budući da mjere poduzete prije dva dana više nisu dovoljne, rekao je Conte.
“Više nema vremena za gubljenje. Podaci nam govore da bilježimo veliki rast slučajeva zaraze, hospitaliziranih na intenzivnoj njezi i nažalost umrlih. Moramo promijeniti navike i to sada”, upozorio je.
“Odlučio sam odmah poduzeti još strože i jače mjere”, nastavio je Conte.
Te nove drakonske mjere, koje premijer nije dodatno pojasnio, bit će precizirane u odredbi koja će stupiti na snagu u utorak u cijeloj Italiji, drugoj koronavirusom najzahvaćenijoj zemlji iza Kine s više od 9000 slučajeva od kojih je 463 umrlo.
Mjere ne predviđaju ograničenja u javnom prijevozu, kako bi se jamčila gospodarska aktivnost i omogućio odlazak na posao, rekao je premijer Conte.
Ranije je bilo predviđeno da škole i fakulteti ostanu zatvoreni do 15. martaa, što je sada produženo do 3. aprila.
Talijanski premijer je također naredio otkazivanje utakmica nogometnog prvenstva, kao i druge sportske događaje.
Tim za zaštitu i spašavanje Opštine Kotor danas je održao sastanak o spremnosti i opremljenosti organa i službi u sistemu zaštite i spašavanja kao odgovor na korona virus.
Sastankom je rukovodio predsjednik Opštine Kotor Željko Aprcović. On je kazao da je neophodno preduzeti konkretne korake u cilju koordiniranog djelovanja Opštinskog tima. Na bazi raspoloživih podataka, korona virus je prisutan u najbližem okruženju i obaveza Opštinskog tima za zaštitu i spašavanje je da, dajući konkretne savjete i sugestije, pripreme odgovarajuće planove i sprovedu adekvatne mjere kako bi se spriječilo moguće širenje korona virusa.
Opštinski tim je razmatrao situaciju za buduće djelovanje svih službi vezanih za preduprijeđenje širenja eventualne infekcije.
Ono što je posebno naglašeno jeste da je neophodno da se građani informišu iz pouzdanih izvora, tako da sve provjerene, detaljne i tačne informacije možete naći isključivo na sajtu Instituta za javno zdravlje Crne Gore i Svjetske zdravstvene organizacije.
virus
Na današnjem sastanku je takođe bilo riječi i o utvrđivanju mogućnosti nabavke neophodnih sredstava za dezinfekciju kako prostora, tako i materijalne opreme na javnim površinama.
Kao zaključak sastanka možemo istaći da, i pored svega navedenog, mi sami moramo dati doprinos sprječavanju širenja virusa, na način što ćemo povesti malo više računa o ličnoj higijeni. Preporuka Opštinskog tima zaštite i spašavanja je svakodnevno praćenje smjernica Instituta za javno zdravlje Crne Gore.
Prije nekoliko sedmicâ gledao sam prenos fudbalske utakmice engleske Premijer lige Vulverhempton-Lester Siti. U jednom trenutku desilo se nešto zanimljivo: Vulverhempton je postigao gol, koji je svima- i na stadionu, i gledaocima pored malih ekranâ- izgledao potpuno regularan; čak su i sami igrači Lester Sitija krenuli prema centru, bez ikakvih protestâ. Sudija iz VAR sobe, međutim, signalizirao je sudiji na terenu da- na iznenađenje svih na stadionu- poništi gol. Na usporenom snimku vidjelo se da je gol poništen zbog toga što je njegov strijelac bio u ofsajdu bukvalno za pola stopala. Ili: na nedavnoj utakmici portugalske Primeire Benfika-Moreirense arbitru na terenu iz VAR sobe sugerisano je da lisabonskom timu poništi gol zbog toga što je fudbaler Benfike koji je dodao loptu strijelcu gola istu navodno dodirnuo rukom. Na usporenom snimku- i tek iz nekoliko uglovâ- vidjelo se da je lopta zaista minimalno okrznula ruku napadača Benfike. Za oba pomenuta slučaja zajedničke su dvije komponente: a) prekršaji pravilâ fudbalske igre nesumnjivo su postojali; b) ti prekršaji bili su minimalni i nisu bili primijećeni od strane fudbalerâ suparničkog tima, nego su utvrđeni naknadno, zahvaljujući savremenoj tehnologiji.
Suština je u sljedećem: vrsta pravde koja je ovdje nesumnjivo zadovoljena je tzv. objektivna pravda. Sa druge strane, budući da su prekršaji pravilâ bili do te mjere minorni da nisu mogli biti “uhvaćeni” golim okom, da oštećeni nisu bili svjesni da su oštećeni (nego su to postali tek naknadno) te da je normalni razvoj igre i tok utakmice na neki način poremećen, možemo se zapitati da li je u opisanim slučajevima objektivna pravda zaista ono što je pravi reprezent principa Pravednosti. Ili moramo pretpostaviti i prihvatiti da je pomenuti princip mnogo širi, teže spoznatljiv i umskom spekulacijom neuporedivo neuhvatljiviji nego što nam se čini na prvi pogled.
Da bismo dodatno osvijetlili ovu problematiku, prebacićemo se na područje koje naizgled nema mnogo veze ili nema nikakve veze sa fudbalom. Riječ je o književnosti, i to onoj vrhunskoj. Poznavaoci beletristike brzo će se prisjetiti: u Selimovićevom „Dervišu i smrti“, naime, postoji onaj čuveni dijalog o suštini i uopšte mogućnosti pravednosti između derviša Ahmeda Nurudina i džambasa Hasana. Vulgarno je prepričavati književne motive; zato ću pomenuti dijalog- premda je malo duži- citirati:
“Upitao sam: – A kako treba živjeti? Bez reda, bez cilja, bez svjesnih namjerâ koje nastojimo da ostvarimo? – Ne znam. Dobro bi bilo kad bismo mogli odrediti cilj i namjere i stvoriti pravila za sve životne prilike, da uspostavimo zamišljen red. Lako je izmisliti opšte propise, gledajući iznad glavâ ljudi, u nebo i vječnost. A pokušaj da ih primijeniš na žive ljude, koje poznaješ i možda voliš, a da ih ne povrijediš. Teško ćeš uspjeti. – Zar Kur-an ne određuje sve odnose među ljudima? Suštinu propisâ možemo primijeniti na svaki pojedini slučaj. – Misliš? Onda mi riješi ovu zagonetku. Nije rijetka, nije neobična, nije daleka od nas. Susrešćemo se s njom kad god hoćemo da otvorimo oči. Žive, recimo, muž i žena, i žive u ljubavi, na izgled. Ili čekaj, da govorimo o ljudima koje znamo, biće lakše. Da pretpostavimo da su to ovo dvoje koje si vidio, žena koja ti je otvorila vrata, i onaj stariji momak, Fazlija, njen muž. Žive kod mene, u dvorišnoj kući, nije im loše, on putuje sa mnom, zarađuje više nego što im je potrebno, donosi joj poklone s puta, i uživa u njenoj radosti, a ona zna da se raduje, kao dijete. Smiješan je, nespretan, jak kao bivo, pomalo djetinjast, ali neobično pažljiv prema njoj. Voli je, propao bi bez nje (…) Stalo mi je do njih , jer sam im i ja pomogao da se nađu, a malo sam ih i zavolio. I sad mislim ovako: šta bi se desilo kad bi žena našla drugog muškarca i krišom mu poklanjala ono što je muževljevo i po božjim i po ljudskim propisima? Šta bi trebalo učiniti kad bi se to desilo? – Je li se desilo? – Desilo se. Vidio si i njega, onaj mlađi. Muž ne zna. Kur-an kaže: kamenovati preljubnicu. Ali priznaćeš, to je zastarjelo. A šta da uradim? Da kažem mužu? Da njoj zaprijetim? Da otjeram mladića? Sve to ne bi pomoglo. -– Ni grijeh ne možeš gledati mirno. –Teže je spriječiti ga. Nju vole obojica, ona se boji muža, a voli mladića. I on je kod mene, malo je lukav, ali pametan, toliko vješt u poslovima da se bojim za njegovo poštenje, ali mi je potreban. Stanuje ovdje, s njima, muž ga je sam doveo, to mu je daleki rođak. Muž je dobričina, ništa ne sumnja, vjeruje ljudima, i uživa u svojoj sreći: žena ne želi ništa da mijenja, boji se da sve ne pokvari; mladić ćuti, ali neće da ode. Mogao bih da ga smjestim u drugu kuću, ona bi otišla i tamo, sama mi je rekla, i bilo bi gore. Mogao bih da ga pošaljem u drugo mjesto, ona bi otišla za njim. Ma šta da se izmijeni u ovomo što je sad, ne bi valjalo. Muž bi ubio i nju i njega, kad bi saznao, jer je, budala, vezao svoj život za nju. Njih dvoje kradu svoju sreću, i misle da imaju pravo na nju, ne usuđuju se da je učine ljepšom. I nije im lako, ni njoj, jer mora da bude žena čovjeku koga ne voli, ni mladiću, jer je prepušta drugome svako veče. Mužu je najlakše, jer ništa ne zna, i za njega ništa ne postoji, a mi mislimo da je on najviše oštećen. Na nju on više i nema prava, održava ga samo njen strah. A ja čekam, puštam da sve traje, ne smijem ništa da učinim, toliko je sve rovito, pokidao bih tanke konce što ih drže zajedno, ubrzao bih nesreću što visi nad njima. Eto sad, nađi kakvo hoćeš pravilo, riješi mi to, uspostavi red! Ali da ih ne uništiš. Jer onda nisi ništa učinio“. (Derviš i smrt, Svjetlost, Sarajevo 1990.)
Opšti propisi (oni koji se sastavljaju gledanjem iznad glavâ ljudi, u nebo i u vječnost) nisu, dakle, adekvatno sredstvo za rješenje problema opisanog ljubavnog trokuta, kako to Hasan uvjerljivo dokazuje Ahmedu Nurudinu. Za razliku od prethodnog primjera- striktnog poštovanja fudbalskih pravilâ zahvaljujući naknadnoj intervenciji u prirodni tok igre, čime se narušava samo spontanost iste- u slučaju motiva iz „Derviša i smrti“ u fokusu je etički momenat. Ljubav nije više bila u braku, nego u preljubi; Kur-an i njegove (pre)poruke- koji su ovdje reprezent objektivne pravde- preljubnicu tretiraju kao grešnicu koju treba kamenovati; Hasan, međutim, uviđa da- premda je preljuba sama po sebi nešto loše jer emocionalno povređuje one koji su prevareni i koji tako postaju žrtve- ni kažnjavanje te preljube na bilo koji način ne bi popravilo situaciju i dovelo do boljitka. Preciznije: etički je opravdano i objektivno je pravedno – možda čak i nužno- kazniti preljubnicu i preljubnika jer su počinili a priori nemoralno djelo. Ali, sa druge strane, postavlja se temeljnije pitanje: čemu zadovoljenje objektivne pravde ako će to nemoralni čin dvoje preljubnikâ pretvoriti u još veće zlo? I za VAR tehnologiju i za citirani Selimovićev motiv- premda su u pitanju udaljene sfere Bića- zajedničko je da primjena tzv. objektivne pravde ne da ne ispravlja nego kvari zatečeni poredak relacijâ. Drugim riječima: insistiranje na ostvarenju pravednosti kroz mehanizme objektivne pravde u navedenim slučajevima, paradoksalno, lošija je opcija od nerješavanja postojeće nepravde. Takva pravednost gubi svoju suštinu zato što ne dovodi do umira, nego do još veće patnje.
Miomir Abović
Zato, u ovakvim i sličnim slučajevima, moramo postulirati jednu drugu vrstu pravde, koju uslovno možemo nominovati pravdom imanentnom događaju ili, jednostavnije, imanentnom pravdom. U slučaju opisanih situacija iz utakmicâ Vulverhempton-Lester Siti i Benfika-Moreirense imanentna pravda ispoljila bi se i realizovala tako što- budući da fudbaleri protivničkog tima nisu bili svjesni da su oštećeni- neki mudri sudija iz VAR sobe ne bi reagovao i ne bi prekidao prirodni tok utakmice. U slučaju motiva iz „Derviša i smrti“ čin imanentne pravde bio bi odsustvo bilo kakve inicijative: nediranje u postojeći splet odnosâ u ljubavnom trokutu dok se za inicijativu ne steknu bolji uslovi. (Što Hasan i radi. Kad su se stekli za to povoljni uslovi, on će ljubavnika odvojiti od ljubavnice i rizična situacija završiće se bezbolno i na dobrobit svih, što svakako ne bi bio slučaj da je pokušao primijeniti principe objektivne pravde).
Završimo ovaj esej o dvije kategorije pravde još jednim citatom iz „Derviša i smrti“: Hasanovom replikom koja je, zapravo, kruna maloprije citiranog razgovora između njega i Ahmeda Nurudina:“Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao, a život je ono što biva. Kako da ga uklopimo u zamisao a da ga ne oštetimo? Više je štete naneseno životu zbog sprečavanja grijeha nego zbog grijeha“.
Nakon što su krajem 2019. pomorski arheolozi i ronioci u kanalu Vaxholm kod Stockholma na dnu mora otkrili dvije drvene olupine za koje vjeruju da su Applet i Scepter iz 17. stoljeća, Šveđani su početkom 2020. blizu samog centra metropole pronašli i ostatke broda Samson iz 16. stoljeća.
Do neočekivanog otkrića sasvim slučajno došli su radnici koji su kopali zemlju prilikom ojačavanja temelja zgrade Riksbankens Jubileumsfond. No, čim su ugledali dijelove drvenog broda, odmah su pozvali arheologe Daniela Matseniusa i Philipa Tonemara.
Prema prvim stručnim analizama, riječ je o Samsonu dužine 30 metara, koji je naručio kralj Charles IX. krajem 16. stoljeća. Matsenius i Tonemar smatraju kako je brod nakon višegodišnje službe u kraljevskoj mornarici 1607. jednostavno ostavljen na obali. Iskopavanja lokacije se nastavljaju, a do sada su u okolini ostataka trupa pronađeni novčići, staklo, keramika i okrugla dječja igračka iz toga doba.
