Mještani Krtola u Tivatskom, odnosno Morinja i Kostanjice u Kotorskom zalivu već duže vrijeme imaju problema sa dugoročnim stacioniranjem tehničkih, turističkih i drugih plovila koja su van redovne ekspolatacije, na javnim pristaništima i privezištima u ovim djelovima Boke.

Zbog toga su se proteklih dana pojedini stanovnici Krtola, odnosno Kostanjice, u više navrata obraćali Lučkoj kapetaniji Kotor, Inspekciji sigurnosti plovidbe Ministarstva saobraćaja i pomorstva, kao i Upravi pomorske sigurnosti i upravljanja lukama Crne Gore, bezuspješno trežeći da ti državni organi i službe preduzmu mjere iz svoje nadležnosti i uklone ova plovila sa javnih pristaništa, jer ona nisu namijenjena za dugotrajni privez brodova, već samo kraće operacije ukrcaj i iskrcaja putnika i tereta:mještani traže i da državni organi spriječe vlasnike ovakvih brodova da na njima u tim djelovima zaliva Boke, obavljaju razne brodoremontne radove.

Ovi problemi inače, prisutni su već godinama a rezultat su nebrige države i nespremnosti Vlade da sistemski pristupi riješevanju naoko nebitnih, ali u supštini veoma značajnih problema za funkcionisanje ovih segmeneta pomorske privrede. Naime, i pored brojnih zahtjeva, država do sada na obali Boke, ali ni cijelog Crnogorskog primorja, nije odredila adekvatno mjesto za dugotrajni privez tehničkih ili turističkih plovila u vrijeme kada oni nisu u redovnoj upotrebi, odnosno kada su u tzv.raspremi ili su u vansezonskom zimovniku.

Stoga se vlasnici tih brodova snalaze „kako zanju i umiju“ da smjeste ta plovila, nerijetko ih vezujući na mjesta poput mula Bazdanj na Obali Đuraševića u Krtolima koja su zvanično, pristaništa, a ne privezišta. Drugi problem je što je ekonomska politika koju vodi crnogorska vlast dovela do uništenja klasične brodograđevne i brodoremontne djelatnosti u Crnoj Gori pa vlasnici plovila iole većih dimenzija, više nemaju gdje u našoj državi da svoje brodove podignu iz mora radi dokovanja i remontnih radova na podvodnom dijelu trupa. U Boki međutim, postoje dvije brodogradilišne luke – ona u Bonićima kod Tivta gdje funkciiniše servis za jahte i manje ribarske brodove koji ne može prihvatiti na remont veća plovila poput trajekata Pomorskog saobraćaja ili raznih plovila hidrograđevinske firme Briv Construction iz Kotora, te brodogradilišna luka u Bijeloj gdje je do prije nekoliko giodina funkcionisali u stečaju uništeno državno Jadransko brodogradilište.

 Iako bi na papiru i u skladu sa važećim propisima, radove na održavanju i pogotovo antikorozivnoj zaštiti svojih plovila crnogorski brodari mogli obavljati samo u te dvije brodogradilišne luke ili eventualno u inostranstvu, državni organi – prvenstveno Inspekcija sigurnosti plovidbe čija je to nadležnost, tolerišu sasvim nelegalnu pojavu pretvaranja djelova Boke u svojevrsna neformalna brodogradilišta. Takav je slučaj sa nekadašnjim tankerskim vezom Jugopetrola u Lipcima gdje je već godinama stacionirano nekoliko plovila Briv Constructiona i drugih brodara, a povremeno ovdje dolaze i trajekti Pomorksog saobraćaja. Njihove posade ovdje nerijetko obavljaju i razne remontne radove na tim plovilima, udarajući pneumatskim  čekićima ili bruseći rđu sa njihovih limova, a što stvara veliku buku i zagađenje atmosfere i mora, a na što se žale stanovnici i turisti koji borave u obližnjim naseljima  Strpu, Morinju i  Kostanjici.

I dok žiteji naselja u blizini Lipaca gdje funkcioniše pravo malo improvizovano remontno brodogradilište do sada nisu uspjeli napraviti bukvalno ništa da primoraju nadležne da sprovedu u djelo zakon, mještani Obale Đuraševića u Krtolima, postigli su to da je kompanija Briv Construction dislocirala najveći dio svojih plovila koja su prije toga mjesecima bila vezana uz mulo Bazdanj. Naime, Briv je dva svoja veća radna pontona, trajekt „Vasilije“ , hidrotehničko plovilo „Goran“ i remorker „Dubravica“ nedavno preselila maltene u sred uvale Solila gdje su ta plovila usidrena i vezana u grupi, na mjestu koje se nalazi van uobičajenog plovnog puta. Na mulu Bazdanj ostao je doduše,  vezan njihov drugi remorer „Krsto“ uz još jedno manje plovilo, pa se mještani i dalje bune jer smatraju da je remorker u lošem stanju i da djeci koja se ovdje kupaju i plivaju oko njega, prijeti opasnost da se povrijede na naki od zarđalih limova na trupu tog broda. Što se brodova koji stoje usidreni u uvali Solila tiče, oni su pod nadzorom i na njima uvijek ima nekoga od posade, ali njihovo ovakvo stacioniranje u sred mora, na samo par stotina metara od zaštićenog rezervata prirode Solila, nije adekvatno riješenje problema koji jednako mori kako stanovnike Boke, tako i vlasnike ovih plovila – potrebe da im država konačno odredi mjesto gdje bi se takvi brodovi bez problema mogli vezati i nikome ne smetati.