Država bi da im đedovinu na pjeni od mora plati 76 eura za kvadrat

4
kuća i imanje Botica na Pinima koje im do danas nije plaćeno

Država Crna Gora spremna je da porodici Botica iz Tivta na ime obeštećenja za njihovu ekspropisanu zemlju na „pjeni od mora“ u najstrožijem centru Tivta – gradskoj rivi Pine, plati 76 eura po kvadratu i to na duži vremenski period, kroz rate i obveznice.

Tako za sada izgleda još nezavršeni ishod višegodišnjeg nastojanja Botica da dođu do pravednog obeštećenja za makar dio velike imovine koju je ta familija prijeklom iz Račišća na ostrvu Korčula u Hrvatskoj, tokom prvih decenija 20.vijeka stekla u Tivtu.

Storija o Boticama i pravoj golgoti kroz koju je ta porodica u Tivtu prošla u decenijama nakon Drugog svjetskog rata, možda je i najilustrativniji primjer teze da je država  Crna Gora nekom majka, a nekom maćeha.

„Prije neki dan sam u novinama pročitao da je Opština Tivat spremna da za neke ekspropiisane parcele za gradnju puta u Gradiošnici građanima plati 85 eura po kvadratu, a Elektrosrbiji čak 310 eura za kvadrat dvorišta njihovog odmarališta u Donjoj Lastvi. Oba ta naselja su kilometrima daleko od centra grada. Nama međutim, ista ta Opština Tivat preko regionalne Komisjejza restotuciju u Baru, nudi obeštećenje od 76 eura po kvadratu zemlje koja se nalazi na najatraktivnijem mogućem mjestu u Tivtu – na samoj gradskoj rivi Pine, odnosno lokaciji nekadašnjeg hotela „Mimoza““- kazao je za „Vijesti“ jedan od članova ove porodice, Tivćanin Darko Botica.

Botice traže obeštećenje za oduzetih im 4.316 kvadratnih metara zemljišta na kojem je krajem pedesetih godina prošlog vuijeka, sagrađen sada već bivši hotel „Mimoza“. Taj hotel tivatskog HTP „Mimoza“  koji je bio u lošem stanju i plac je prije par godinam vlasnik HTP-a, kompanija „Irva“ iz Beograda, prodala ruskim biznismenima za 6.5 miliona eura, što znači da zemlja koja je pedesetih godina prošlog vijeka oduzeta Boticama i na kojoj se nalazio hotel sa baštom, vrijedi najmanje 2 miliona eura. Ako se ide po računici koju je napravila komnisija za procjenu Opštine Tivat i kojom se sada rukoviodi Komisija za restotuciju, Botice bi za svou đedovinu u ratama tokom narednih desetak godinas, dobili tek nešto više od 328 hiljade eura što je skoro sedam puta manje od objektivne tržišne vrijednosti te nekretnine. Inače, na tom plavu sada ruski investitori grade novi kondo hotel „Mimoza“ sa stanovima za prodaju na tržištu.

„Mislim da je ovakvo nešto ne samo potpuno neobjektivno, nego i ponižavajuće za svih nas 12 danas iz Crne Gore, Hrvatske i zapadne Evrope koji smo nasljednici ove imovine. Nećemo odustati od borbe za naša prava iako je očita strategija države da ide na naše iscrpljivanje kako nam nikada ne bi u pravoj mjeri nadoknadila imovinu koju su naši djedovi sticali vrijednim i „krvavim“ radom.“- kazao je Darko Botica pokazujući niz dokumenata iz postupaka za restituciju koji oni vode od 2009. Zanimljivo je da je prvobitna procjena tadašnje opštinske Komisije za restituciju Tivta bila da zemlja Botica na kojoj se tada još nalazio stari hotel „Mimoza“ vrijedi 252 eura po kvadratu, na što su se Botice žalile smatrajući da je i to previše niska procjena. Nakon toga, opštinska komisija je 2017. izašla sa drastično umanjenom procjenom vrijednosti od samo 76 eura za kvadrat, tvrdeći da „to nije vcentar grada“.

Brod HAJDUK VELJKO ispred kuce Botica na Pinima 1933.

„Ustvrditi tako nešto se graniči sa bezobrazlukom prve vrste jer svi znaju da su Pine centar Tivta, a i mi sami raspolažemo sa više zvaničnih dokumenata u kojima ista ta Opština Tivat jasno kaže da se naše nekretnine nalaze u centru grada.“- kaže Darko Botica dodajući da su on i njegovi rođaci 2018. uložili novu žalbu na procjenu vrijendosti od 76 eura za kvadrat, ali da od tada do danas regionalna Komisija za restituciju u Baru ne preduzima ništa i postupak i dalje nije završen.

Botice su inače, u Tivat došle krajem dvadesetih godina prošlog vijeka kada tri brata Frano, Niko i Ante koji su se bavili trgovinom vinom sa Korčule u Boki, odlučuju da u Tivtu zajedno kupe zemlju, sagrade kuću i dalje razvijaju svoj posao. Godine 1928. kupili su plac na Pinima a sva tri brata dali su novac iako je samo Frano naveden kaozvanični kupac koji je sklopio kupoprodajni ugovor, Sredinom tridesetih braća Botica na Pinima odmah uz kuću Berberovića, podižu svoju veliku trospratnu kuću od bijelog korčulanskog kamena sa stanovima za porodce svakog od tri brata i prostorom za trgovinu vinom i restoranom u prizemlju. Svu stolariju za tu kuću koja je i danas jedna od najljepših u centru Tivta, braća Botice su brodom dovezla iz Slovenije.

Botice posjeduju dva broda – jedrenjake „Hajduk Veljko“ i „Marija“ sa kojima plove i trguju duž čitavog Jadrana, ali najveći dio njegovih poslova predstavlja trgovina vinom kojeg sa rodne Korčule, u bačvama brodovima transportuju do Boke gdje ga prodaju ovdašnjim ugostiteljima i mještanima. Tri brata vrijedno i naporno rade i Botice postaju jedna od najimunijih familija u Tivtu, ali nakon Drugog svjetskog rata, u nacionalizaciji ostaju vez većeg dijela imovine. Oduzeta im je trgovina vinom i restoran, najveći dio njihove zemlje u Tivtu, oba broda, čak i jedna od četiri sobe u stanu u kojem je živjela Darkova familija, pa mali dječak često biva svjedok da im u kuću ulaze potpuno nepoznati ljudi kojima je Opština davala da spavaju u „nacionalizovanoj sobi“ sa balkonom,  stana Darkovog djeda Ante.

Mali Darko Botica sa djedom u dijelu dvorišta prije nego im je oduzeto šezdesetih

Krajem pedesetih uzimaju im i veliki plac uz kuću zajedno sa svom količinom već zagašenog kreča i ogromnim gomilama obrađenog i numerisanog korčulanskog kamena koje su Botice u međuvremenu donijele i pripremile  namjeravajući da nastave gradnju svoje kuće i njome sa ulične strane prema Pinima i Pakovu, „zatvore“ atrijum unutar svog velikog imanja u centru Tivta. Sav taj materijal nakon nacionalizacije je u većoj mjeri upotrebljen za gradnju hotela „Mimoza“ i djelimično raznešen, a Boticama ostaje tek manji dio nekada velikog porodilčnog imanja, nepodsredno uz kuću. Početkom sedamdesetih i od tog relativno malog dvorišta im oduzimaju dobar dio da bi tu napravili mliječni restiran hotela „Mimoza“, a jedan od trojice braće Botica – nekada ponosni vlasnik dva broda i unosnih trgovačkih poslova, da bi izdrđavao porodicu, biva zapsolen kao običan radnik kotorskog trgovačkog preduzeča „Napredak“  da u sopstvenoj (nacionalizovanoj) konobi prodaje vino u ime te firme. U njihovom nekadašnjem restiranu u prizemlju porodične kuče otvara se prvo Pošta, a potom i predstavništva više drugih državnih jugoslovenskih firmi poput „Putnika“ i JAT-a, a tu su jendo vrijeme bile i prostorije socijalističke Omladine Tivta čiji je, ironijom sudbine, tada predsjednik bio upravo Darko Botica.

Poslovni prostor je Biticama vraćen tek prije desetak godina i to tek kada su oni, sticajem okolnosti i životnih prilika jer se dio familije u međuvremenu rasuo po inostranstvu, odlučilli da ruskom kupcu prodaju svoju porodičnu kuću koju su im djedovi podigli na Pinima. U kući Botica danas je tako hotel „Astoria“, a njihov brod „Hajduk Veljko“ koga su socijalističke preduzeća Jugoslavije nakon što su ga pedesetih oduzela Boticama, opet prodala privatnicima, još i danas plovi u Hrvatskoj kao turistički jedrenjak „Javorak“. Za „Hajduka Veljka“ i „Mariju“ nasljednici tri brata Botica su tek prije nekoliko godina dobili simbolično obeštećenje u ukuonom iznosu manjem od 20 hiljada eura, dok država im država Crna Giora ni danas, skoro 60 godina od nacionalizacijem nije isplatila obeštećenje za njihovo veliko imanje u srcu Tivta.

Predstavljen zbornika radova „Nematerijalna kulturna baština Paštrovića: Budućnost tradicije & tradicija za budućnost“

0

Zbornika ravoda „Nematerijalna kulturna baština Paštrovića: Budućnost tradicije & tradicija za budućnost“, koji su uredili doc. dr Zlata Marjanović, mr Dušan Medin i Davor Sedlarević, a krajem prošle godine zajednički objavili NVU Društvo za kulturni razvoj „Bauo“ (Petrovac na Moru), Javna ustanova Muzeji i galerije Budve i Etnografski institut SANU iz Beograda, promovisan je u subotu u Modernoj galeriji „Jovo Ivanović“, u okviru višednevne manifestacije „Ljubišini dani“, koju godinama unazad organizuje JU Muzeji i galerije Budve.

O knjizi su detaljnije govorili mr Božena Jelušić, mr Svetlana Ivanović, Dobila Vlahović, ispred Ministarstva kulture Crne Gore (sufinansijer), mr Dušan Medin (jedan od urednika) i Itana Lalović, koja je bila u ulozi moderatorke.

Na početku programa, moderatorka Itana Lalović bilže je upoznala prisutne sa nastankom ove knjige: „Zbornik radova o nematerijalnoj kulturnoj baštini Paštrovića „Budućnost tradicije & tradicija za budućnost“ nastao je kao rezultat rada četvorodnevne međunarodne naučne konferencije po pozivu, sa oko 40 učesnika, održane od 8. do 11. maja 2019. godine u Spomen-domu „Reževići“ i Spomen-domu „Crvena komuna“ u Petrovcu – prostoru JU Muzeji i galerije Budve.

Cilj ove konferencije bio je da ukaže na bogatstvo i raznovrsnost kulturne baštine paštrovskog i uopšte primorskog kraja, naročito one nematerijalne, kao i da osvijetli moguće modele valorizacije i u cilju valjanog održivog razvoja. S tim u vezi, zbornik radova tretira brojna pitanja od važnosti za datu tematiku, i to iz ugla: normativnog i institucionalnog okvira zaštite baštine na međunarodnom, nacionalnom i lokalnom planu, uloge muzeja i drugih institucija od značaja, modela valorizacije i turističke potencijala baštine, primjene u obrazovanju itd. S druge strane, u knjizi su objavljeni i radovi koji tretiraju određene elemente nematerijalne kulturne zaostavštine, poput jezika, religije, književnosti, muzike, plesova, umjetničkih performansa, nošlje, kuhinje, zanata, vještina. Objavljivanje ovog zbornika radova je podržalo Ministarstvo kulture Crne Gore.“

Dobrila Vlahović, savjetnica Ministarstva kulture Crne Gore, kazala je da je Ministarstvo kulture Crne Gore putem Javnog konkursa za finansiranje projekata/programa nevladinih organizacija u oblasti kulture „Raznolikost izraza nezavisne kulturne scene“ za 2018. godinu, pomoglo realizaciju ovog kompleksnog multimedijalnog projekta Društva za kulturni razvoj „Bauo“ iz Petrovca na Moru i Centra za istraživanje i revitalizaciju tradicionalnih igara i pjesama (CIRTIP) iz Kolašina, naslovljenog „Nematerijalna kulturna baština Paštrovića (muzička i plesna tradicija): digitalizacija, prezentacija, valorizacija, održivost“, s obzirom na kvalitet dostavljene aplikacije tokom trajanja samog Kunkursa. Istakla je i podršku koju je Društvo „Bauo“ dobilo od Ministarstva kulture i putem prošlogodišnjeg Konkusa za podršku nevladinim organizacijama.

Nematerijalna kulturna baština Paštrovića

Mr Svetlana Ivanović, profesorica književnosti i urednica programa JU Grad teatar Budva, knjigu je, između ostalog, predstavila sljedećim riječima: „Na poziv jednog od urednika izdanja da govorim o ovom ambicioznom zborniku radova, u kojem su, pored ostalih tekstova, sabrana 33 rada. Značaj objavljivanja ovakvog izdanja je višestruk. Prvenstveno, zbornik je značajan zbog toga što u skladu sa savremenim metodologijama razmatra brojne i osobene fenomene paštrovskog duha ispoljene u formi onoga što nematerijalnu kulturnu baštinu čini: u formi legende, predanja, pričanja i pjevanja, običaja i obreda, posebno onih u domenu prelaza (svadbenih i pogrebnih), načina pripreme hrane, ručnih radova, elemenata i formi običajnog prava i svih ostalih poslova u sferi javnog i privatnog života, posebnih znanja i umijeća kojima se razumijeva svijet. Raznovrsnostima kulturnog života paštrovskih plemena stoga se i prišlo iz aspekta različitih nauka: muzikologije, antropologije, etnologije, etnografije, istorije i teorije književnosti, lingivstike, istorije, istorije umjetnosti, kulturologije i studija kulture, kao i pravnih i ekonomskih nauka, pa i iz oblasti psihoanalitičkih pristupa proučavanju simboličkih sistema. Ne manje značajni radovi u knjizi pripadaju sferi primjenjenih nauka, kakve su pedagogija, muzeologija i turizmologija, okrenutim ka valorizaciji lokalnog nasljeđa u skladu sa potrebama novijih vremena.“ Ivanović je bliže govorila o radovima u knjizi koji tretiraju tematiku iz domena književnosti, teatra i nauke o jeziku.

Nematerijalna kulturna baština Paštrovića

Profesorica mr Božena Jelušić osvrnula se detaljnije na mogućnosti i ograničenja naučnog rada u domenu digitalnog okruženja, što je, na primjeru ovog zbornika, istaknuto kao potencijal.

„U ovom vremenu, već odavno nazvanom „vremenu globalnog sela“, nematerijalna kulturna baština, kao nešto što je izuzetno krhko može se potpuno zaboraviti. Ta globalna kultura nekada nam je „stizala“ posredstvom farmerki i popularne muzike, a sada zapravo prožima svaki segment naših života, olako poništava lokalne vrijednosti i vrlo rijetko lokalna kultura utiče na interpretaciju ili reinterpretaciju tih globalnih trendova. Zato je jako značajno da se što potpunije i vjerodostojnije započne i očuvanje i valorizacija, kako bi se sačuvala nematerijalna kulturna baština. Prirodni „kanal“ očuvanja baštine su mladi, a ovaj zbornik je prava kombinacija rada starih i mladih generacija.“ Profesorica Jelušić ukazala je i na to da su upravo mladi (članstvo Društva „Bauo“) ti koji su se postarali da dođe do uspješne realizacije zbornika, ali i cjelokupnog projekta, dodajući da „je tako jedan ozbiljan rad rijetkost u našem stvaralačkom okruženju, jer se uglavnom sve radi brzo“, kao i da je dobro što je Ministarstvo kulture to prepoznalo i podržalo. Ona je potom pristupila detaljnom prikazu sadržaja i koncepta zbornika predstavivši sve autore i njihove radove.

Jedan od urednika zbornika, mr Dušan Medin, govorio je o procesu nastanka knjige, kazavši, između ostalog, da je projekat Društva „Bauo“, naslovljen „Nematerijalna kulturna baština Paštrovića (muzička i plesna tradicija): digitalizacija, prezentacija, valorizacija, održivost“, realizovan u saradnji sa CIRTIP-om (Centar za izučavanje i revitalizaciju tradicionalnih igara i pjesama, Kolašin), te uz pomoć i logističku podršku JU Muzeji i galerije Budva, Etnografskog instituta SANU iz Beograda, JU Centar za kulturu Kolašin i JU Muzeji i galerije Nikšić.

Nematerijalna kulturna baština Paštrovića

Medin je kazao da su sastavni dio ovog kompleksnog projekta (koji je trajao bezmalo godinu dana) i još četiri manje cjeline: 1) dokumentanra izložba o muzičkoj i plesnoj tradiciji Paštrovića u zapisima i literaturi do Drugog svjetskog rata (autora dr Zlate Marjanović, mr Dušana Medina i Davora Sedlarevića), 2) ranije održana međunarodna multidisciplinarna naučna konferencija po pozivu „Nematerijalna kulturna baština Paštrovića: Budućnost tradicije & tradicija za budućnost“, 3) koncert tradicionalne muzike „U paštrovskoj jelovoj gori“, kao i 4) radionice o tradicionalnim pjesmama i igrama Paštrovića održane ljetos u Kolašinu. Pored zahvalnosti upućene glavnom sufinansijeru Ministarstvu kulture Crne Gore, Medin je zahvalio je drugim sponzorima: Opštini Budva i HG Budvanska rivijera, te opštinskim preduzećima Parking servis Budva, Vodovod i kanalizacija Budva, Komunalno Budva, Mediteran reklame Budva, TO Budva i HeraEdu Beograd.

Ovaj zbornik radova sastoji se iz četiri ključna poglavlja pod nazivima: „Budućnost tradicije“, „Tradicija za budućnost“, „Varia“ (odnosno razno) i Prilozi. Knjiga i radovi u njoj imaju čak 13 recenzenata: akademik Zlata Bojović (Beograd), akademik Radomir V. Ivanović (Beograd), akademik Aleksandar Čilikov (Cetinje), prof. dr Marijana Kokanović Marković (Novi Sad), prof. dr LJiljana Gavrilović (Beograd), prof. dr Borjanka Trajković (Sombor), prof. dr Lidija Vujačić (Nikšić), doc. dr Zlata Marjanović (Banja Luka), dr Miroslav Luketić (Budva), dr Mila Medigović Stefanović (Beograd), dr Branko Banović (Podgorica), dr Katarina Mitrović (Beograd) i prof. Bojan Suđić, maestro (Beograd). Zbornik je do sada predstavljen publici u tri crnogorska grada tokom jeseni 2019. godine, i to 4. novembra u petrovačkom Spomen-domu „Crvena komuna“, 5. novembra u JU Centar za kulturu Kolašin i 6. novembra u JU Muzeji i galerije Nikšić.

Podsjećamo da se program „Ljubišinih dana“ sljedeće sedmice realizuje u Beogradu i Novom Sadu, zahvaljujući pregalaštvu Udruženja Paštrovića i prijatelja Paštrovića u Beogradu „Drobni pijesak“, te saradnji sa JU Muzeji i galerije Budve, Društvom za kulturni razvoj „Bauo“ i Zadužbinom Ilije M. Kolarca:

Ponedjeljak, 2. mart, 18.00 časova (mala sala Zadužbine Ilije M. Kolarca,Beograd)

Promocija tri knjige: 1) zbornik radova „Stefan Mitrov Ljubiša u svom vremenu i danas (1878–2018)“ (ur. akad. Radomir V. Ivanović, Podgorica: CANU, 2019), 2) zbornik radova „Stefan Mitrov Ljubiša: intertekstualna interpretacija“ (ur. mr Lucija Đurašković, Budva: JU Muzeji i galerije Budve, 2019), i 3) zbirka tekstova dr Ane M. Zečević „Sve postaje riječ, u riječi da živi: Prilozi o kulturnoj istoriji Paštrovića i Budve“ (Petrovac na Moru: Društvo za kulturni razvoj „Bauo“; Beograd: Udruženje Paštrovića i prijatelja Paštrovića u Beogradu „Drobni pijesak“, 2019) / učesnici: akademik Radomir V. Ivanović, dr Mila Medigović Stefanović, Vida Ognjenović, mr Lucija Đurašković, dr Ana M. Zečević, Mladen Vesković, Dušan Medin i Jovana Todorović.

Utorak, 3. mart, 19.00 časova (Biblioteka grada Beograda)

Promocija nedavno objavljene monografije „Savo Pavlović: 50 godina stvaralaštva“ (Budva: JU Muzeji i galerije Budve, 2019) / učesnici: akademik Radomir V. Ivanović, Marin Ivanović i Savo Pavlović.

Srijeda, 4. mart, 16.00 časova (Novosadski sajam knjiga)

Promocija biblioteke „Kulturno nasljeđe Paštrovića“, odnosno dva novija izdanja – „Sve postaje riječ, u riječi da živi: Prilozi o kulturnoj istoriji Paštrovića i Budve“ dr Ane M. Zečević i zbornika radova sa konferencije o nematerijalnoj kulturnoj baštini Paštrovića „Budućnost tradicije & tradicija za budućnost“ / učesnici: akademik Radomir V. Ivanović, dr Ana M. Zečević i mr Dušan Medin.

Igra zbog igre: Pobjednik IV Picigina ekipa Torpedo

0
Picigin 2020. – foto RHN

Ekipa „Torpedo“ u čijem sastavu su igrali Branko Vuksanović,  Aleksandar Marković, Ilija Preočanin i  Jovan Vujović pobjednik je Picigina koji se ove godine, u okviru Praznika mimoze, održao četvrti put na plaži Rafaelo.

Drugoplasirana je ekipa „Meljine“ koja je nastupila u sastavu: Nikola Radović, Nenad Mrkaić, Andrija Žarić, Jovan Perović, Jovan Krivokapić, a treće mjesto zauzela je ekipa „Maškare nemrem dihat“ u kojoj su igrali Mićo Damjanović, Stefan Radović, Nikola Milović, Goran Gojković i Ivan Peulić.

Najatraktivniji potez imao je Aleksandar Marković iz pobjedničkog Torpeda.

Najbolje među sedam prijavljenih ekipa odabrao je tročlani žiri u sastavu: jedriličar Milivoj Dukić, muzičar Zoro Martinetti i novinar Nebojša Mandić.

Picigin je atraktivan za posmatrače, a uzbudljiva za one koji je igraju.  U morskom plićaku igra ga pet igrača,  a cilj igre je da lopta ne dodirne morsku površinu ili tlo plaže. Igra se gumenom loptom veličine dlana ili manjom.Igrači ,snažno, jednom rukom  udaraju loptu ka saigraču ili u prazan prostor. U piciginu nema protivnika, nema poena, nema takmičenja. U njemu, jednostavno, lopta mora da bude u vazduhu. Igrači igraju jedan za drugoga, a ne jedan protiv drugoga. Picigin je igra zbog igre. Riječ picigin potiče od muzičkog izraza pizzicato što znači trzati žice prstima.

Iako je cilj igre da loptica što duže ostane u vazduhu prilikom takmičenja ocjenjuje se I “umjetnički doživljaj” – atraktivnost poteza, ali I dinamika same igre”. Elementi igre koji određuju kvalitetu ekipe su različiti, a isto tako i poprilično subjektivni. Preciznost dodavanja, brzina i visina putanje loptice, predviđanje i pogađanje igračevog fora, atraktivnost skoka i zafrkancija garantiraju vrhunski picigin .

Picigin se počeo prvo igrati u Spltu početkom prošlog vijeka. Još 1908. godine – tri godine prije nego što će u te krajeve donijeti nogomet, splitski su studenti iz Praga na kupalište Bačvice, splitsku pješčanu plaža. neobičnu igru koja se zvala vodeni polo, odnosno na engleskom water–polo. Na Bačvicama nema dovoljno dubokog mora, pa je stoga moguće, kako misle neki istraživači, da se picigin razvio iz  splitskog vaterpola na suhom. Bilo kako bilo, picigin po pravilima koja su manje–više ostala nepromijenjena do danas na Bačvicama se igra još od Prvog svjetskog rata.

Picigin 2020. nagrađeni – foto RHN

Za promociju picigina u Herceg Novom i Boki, ali i za očuvanje tradicije te igre koja se na ovim prostorima igra od 50 tih godina prošlog vijeka zaslužna je NVO Picigin –Udruženje za očuvanje tradicije igara na vodi  čiji su članovi i “prva postava” Krsto Marić, Duško Sredanović, Slobodan Popović, Nenad Konjević, Lazar Doklestić, Nikola Nino Lepetić, Nebojša Mandić Stevan Koprivica, Mišo i Djordje Terzić I Milorad Murišić.

Dio ekipe je 2012 godine na turniru u Splitu osvojio pehar u kategoriji veterana.

Mimoza u Boki cvjeta najljepše

Kada žute, pahuljaste mimoze rascvjetaju zimu, na hercegnovskoj rivijeri kreću fešte, karnevali, maskenbali i pučke svečanosti i dolaze gosti u pohode gradu na ulazu  u Bokokotorski zaliv. Više od pola vijeka  u ovom pitomom i sunčanom gradu u to vrijeme se organizuje jedinstvena svetkovina cvijetu u čast – »Praznik mimoze«.

Prvo stablo mimoze u Herceg Novi je stigloprije vijek. Donio ga je iz Australije pomorski kapetan Mićo Lepetić i poklonio porodici Berberovića “On su kasnije, kada su razmnožili mimozu jedno stablo poklonili kumovima Cvjetkovićima u Baošiću”, priča inženjerka  pejsažne arhitukture  Milica Berberović.

Smatra se da su prve mimoze u Evropu stigle u Francusku u toku 18. vijeka i prvo su se sadile oko vila bogatih ljudi koji su zimu provodili u Francuskoj. Prva Acacia dealbata je uvezena 1884. godine iz Australije u Francusku i posađena u parku jednog zamka u Kanu. Odatle se širila u druge mediteranske zemlje.

Postoji oko 800 vrsta ovog žutog cvijeta,  čija je postojbina Indija, Afrika, Amerika,  Australija i drugi suvi, suptropski i tropski dijelovi svijeta, a u Herceg Novom i Boki uzgaja se tek dvadesetak vrsta, pa ipak ostaje utisak da mimoze baš na ovom dijelu Jadrana  najljepše cvjetaju.

“Naziv “mimoza” koji se koristi, u stvari je trgovačko ime,  koje potiče iz Francuske odakle se  obavljao izvoz cvjetnih grančica. Ono što sadimo u našim đardinima pripada botaničkom rodu akacije.  U Herceg – Novom  pretežno  je zastupljena   “acacia dealbata” i njeni varijateti. Ona cvijeta  od decembra do marta. Rijeđa vrsta je “acacia semper florens”  koja cvijeta  u proljeće i ljeti,   objašnjava Milica  Berberović. Ove vrste su otporne na temperature do -10 stepeni, međutim ne na duži period.

Mimoze u Londonu – foto Jason Gold

Uzgajanje mimoze bilo je profitabilnu šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka,kada je ona masovnije sadjena i uzgajana u Boki Kotorskoj, naročito na hercegnovskoj rivijeri. Prema procjenama stručnjaka u ovom dijelu Boke bilo je oko pet hiljada stabala, sa kojih se godišnje moglo ubrati oko 30 vagona cvijeta mimoze.

Populacija mimoze je, međutim, u opadanju. Sve je manje plantaža u privatnom vlasništvu, dok se na javnim površinama mimoza gotovo ne može ni vidjeti. Berberović smatra da bi grad trebalo da uloži u osnivanje plantaže, ali i motiviše privatnike da počnu ponovo da se bave sadnjom i uzgojem mimoze. Njena stabla je potrebno obnavljati svakih 20 godina, jer to nije vrsta koja ima dugovječno stablo.

Praznik mimoze – foto Boka News

Berberović nagovještava da će u  generalnoj razradi urbanističkih planova  biti zastupljeni i  pejsažni razvoj zelenih javnih površina za centar grada, Igalo, Zeleniku , Bijelu i druga područja.  U okviru tih planova biće date i smjernice za podsticaj uzgajanja mimoza, kao simbola grada. Lokalna uprava je u nekoliko navrata u posljednje dvije godine inicirala bsplatnu podjelu sadnica mimoze I sadnju na javnim površinama, ali to još uvijek nije dovoljno.

Mimoza je više od četiri decenije prepoznatljiv znak Herceg Novog u zimskim mjesecima, ali bez žutog cvijeta nema ni Praznika mimoze.

Od namještaja do parfema

Mimoza se gaji kao dekorativno drvo, ali ima primjenu i u industriji namještaja. Komponente izdvojene iz svih dijelova biljke koriste se u farmaciji, kozmetičkoj industriji i medicini. Sjeme i mladi izdanci se koriste u azijskoj kuhinji za pripremu raznih supa, omleta… Amerikanci vole da konzumiraju liker napravljen od listova akcije. Tvrdo i dugotrajno drvo akacije koristilo se u prošlosti za ručnu izradu brodova, danas se uglavnom koristi za izradu podova, nameštaja, igrački, nakita.

Mimoza 1
Mimoza 1

Poruka vjerne ljubavi

Legenda o mimozi govori da je nekada davno u Australiji blizu okeana živio ljubavni par. Mladić, sin ribara, volio je djevojku iz aristokratske porodice. Porodica je primorala devojku da se uda za plemića. Razočarani mladić napušta okean i ribarenje i odlazi u planinu da radi kao čuvar šume, kako bi zaboravio svoju ljubav. Ali, čim je mladić zakoračio u šumu izbije veliki požar. On spašava šumu uprkos opasnosti, ali  strada u požaru. Čuvši vijest o mladiću devojka bježi od muža u planinu gde zatiče njegovo telo. Ona umire pored voljenog, a od tog trenutka na mestu gde je umro ljubavni par pojavljuje se lijepo mirisno žuto cvijeće, mimoza.” Možda i zato u  govoru cvijeća ovaj cvet znači poruku vjerne ljubavi.

HGSS proslavio 70 godina spuštanjem građana užetom sa zvonare dubrovačke Luže

0
HGSS

Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) proslavila je u 70 godina osnivanja u subotu ujutro u Dubrovniku spuštanjem građana i turista užetom ‘abseil’ tehnikom sa zvonare Luže u organizaciji HGSS Stanice Dubrovnik.

Prvoj od niza aktivnosti HGSS-a pod slavljeničkim sloganom „Niti koje nas povezuju“ odazvali su se i odrasli i djeca, i građani Dubrovnika i gosti grada, koji su se pod budnim oko dubrovačkih HGSS-ovaca spustili s dvadesetak metara visine.

Načelnik HGSS-ove stanice Dubrovnik Marijo Begić izjavio je tom prilikom kako članovi Službe svoj život posvećuju spašavanju i traganju za izgubljenim osobama 24 sata dnevno, 365 dana u godini te posjeduju mnoge specijalne vještine.

„Spuštanje užetom odnosno, ‘abseil’ tehniku, koristimo u spašavanju, alpinističkim, speleološkim i ostalim aktivnostima na terenu, a često ju prezentiramo na vježbama. Ovim smo događajem omogućili građanima da se, umjesto samog promatranja, na tren stave u našu poziciju i vide kakav je osjećaj raditi to čime se mi bavimo. Osim adrenalina kojeg su mogli iskusiti, građani su se morali prepustiti u ruke druge osobe i jednostavno joj vjerovati što je dio naše svakodnevice“, istaknuo je Begić.

Osim ‘abseila’, za 70. rođendan planirane su i druge aktivnosti koje uključuju alpinizam, spašavanje na vodi ili speleospašavanja. Iduća aktivnosti slijedi u subotu 7. ožujka, na Svjetski dan planinara, u kolijevci hrvatskog alpinizma i planinarstva u Ogulinu.

Kao nacionalna i dobrovoljna udruga koja broji preko tisuću visokomotiviranih volontera koji svakodnevno pomažu i tragaju za unesrećenim osobama, HGSS iza sebe ima više od 10 tisuća akcija spašavanja. Na godišnjoj razini odvija se oko 500 akcija u planinama, 180 potraga, 270 intervencija, preko 30 akcija koje uključuju i upotrebu helikoptera te velik broj intervencija na vodi.

Osim što neprestano djeluju na terenu, građanima dijele i vrijedne savjete kako bi učili na tuđim greškama, a ne na vlastitim.

Nagrada za kompoziciju na 27. Međunarodnom festivalu „Zlatna pahulja“ stigla u Tivat

0
Vojnić

Nagrada za kompoziciju na 27. Međunarodnom festivalu „Zlatna pahulja“ stigla je u Tivat. Našoj sugrađanki Dragani Vojnić je kompozicija „Nisam više tvoja beba“ koju je otpjevao njen sin Ivan Vojnić prvi autorski rad sa kojim je, prema odluci četvoročlanog žirija na čelu sa Vlatkom Stefanovskim, juče osvojila drugo mjesto .

„Ovo je pravo iznenađene za mene i moju ekipu, jer sam potpuni debitant u ovoj oblasti i od šoka sam se jedva popela na binu koncertne dvorane CZK Rožaje –da primim nagradu„, rekla je za naš Radio Dragana Vojnić, koja je za ovu numeru napisala i tekst. “ Ali, eto, stručni žiri je moju kompoziciju procjenio zanimljivom i neizmjerno sam srećna zbog toga. Izuzetan je osjećaj kada ste u timu najboljih, jer je iza mene uvaženi umjetnik, Slaven Knezović sa osvojenim trećim mjestom za pjesmu „Fudbal“ dok je prvi bio iskusan muzičar, Mirsad Serhatlić sa numerom „Mi smo djeca vaša„.

Tivat je na jučerašnjem danu festivala imao dva predstavnika, Ivana Vojnića i Jovanu Radanović koji su bili odlični u nastupu i bili zapaženi u dosta jakoj konkurenciji ovog festivala. Ivan je kao posljednji u programu izmamio velike aplauze i ovacije  publike koja ga dobro poznaje od prošle godine kada je osvojio drugu nagradu za interpretaciju.

Ovaj talentovani učenik drugog razreda OŠ „Drago Milović“ i član Dječijeg saveza Tivta je takođe „vlasnik“ i jedne prve nagrade koju je osvojio na „Zagifestu“ u Zagrebu prošle godine.

„Jučerašnje druženje na međunarodnom festivalu „Zlatna pahulja“ je nakon proglašenja najboljih trajalo do kasnih sati, a na poziv organizatora ostajemo ovdje i danas kada je Internacionalno veče manifestacije. U Rožajama se osjećamo kao kod kuće, dobro se znamo sa mnogim učesnicima, autorima pjesama i organizatorima, i zaista uživamo što smo ovdje , “ zaključuje Dragana Vojnić.

Luka Kotor – realizacija investicionih projekata krajem godine

2
Kotor-foto-Z-N-Boka-News

Realizacija investicionih projekata predviđenih poslovnim planom Luke Kotor za period od 12 godina, može početi tek krajem godine ili početkom naredne, saopštio je izvršni direktor tog preduzeća, Branko Kovačević.

Naime, Luka Kotor dobila je obavještenje Crnogorske nacionalne komisije za UNESCO da je dobijeno pozitivno mišljenje od UNESCO-a na poslovni plan preduzeća za period od 12 godina.

U zaključcima mišljenja se navodi da je dostavljeni dokument konzistentan sa informacijama koje su predstavljene Reaktivnoj monitoring misiji 2018. godine, te da daje više informacija o predloženim infrastrukturnim radovima koji ne predstavljaju prijetnju za izuzetne univerzalne vrijednosti.

Time su se stekli uslovi za realizaciju investicionih projekata te kompanije, ali čija će realizacija još sačekati zbog zakonske procedure ali i kako ne bi bila poremećena predstojeća kruzing sezona.

Kovačević je kazao da je najveća i najbitnija investicija izgradnja pilona, vrijednosti oko 1,5 miliona EUR.

“Osim projekta pilona, tu je i projekat priveznih bova, koji je već završen, uradio ga je bivši menadžment, vrijednosti oko 1,5 miliona EUR”, rekao je Kovačević.

On je naveo da imaju i projekat proširenja i nabavke pontona u marinskom dijelu, druga faza, vrijednosti 500 hiljada EUR, potom nabavka i ugradnja trafo za potrebe luke, čija vrijednost je 300 hiljada EUR, kao i nabavka tendera – čamaca, odnosno prva faza koja podrazumijeva nabavku četiri čamca vrijednosti nekih 300 hiljada EUR.

Prema njegovim riječima, postavljanje pilona ne znači saniranje rive, već postavljanje platforme u produžetku postojeće rive

, površine četiri do pet metara kvadratnih na koju se postavlja privezna bitva za vezivanje brodova.

“Time postižemo da najnovija generacija kruzera može nesmetano pristajati u luku sa aspekta bezbjednosti i sigurnosti, tako da nećemo imati ograničenja gaza, odnosno možemo da vežemo na centralnom vezu kruzere dužine do 300 metara”, naveo je Kovačević.

Luka Kotor za ovu sezonu ima najavljenih 530 dolazaka brodova.

Stotine migranata probile kopnenu i morsku granicu Grčke, neki već na Lezbosu

0
migranti

Stotine migranata koje se kreću prema Grčkoj, nakon što je Ankara objavila da neće zadržavati migrante, probile su grčko-tursku granicu u nedjelju i stigle na otok Lezbos te u kontinentalnu Grčku kod graničnog prijelaza Kastanies, dok se tisuće migranata okupilo na grčko-turskoj granici.
Čini se da je 220 migranata u tri čamca stiglo na egejski otok Lezbos, prenosi Reuters.

Skupina migranata je pregazila plitku rijeku kod graničnog prijelaza Kastanies i stigla u Grčku.

Interventna policija je u subotu suzavcem rastjerala stotine migranata koji su pokušavali ući u Grčku.

Ankara je objavila u petak da više neće zadržavati migrante koji pokušavaju doći u Europsku uniju, nakon ofenzive sirijske vojske na položaje pro-turskih pobunjenika u Idlibu, pogibije 33 turska vojnika i prema Erdoganu mlake reakcije NATO-a.

“Jučer je bilo 9600 pokušaja prijelaza naše granice i sve smo uspješno riješili”, rekao je zamjenik ministra obrane Alkiviadis Stefanis za grčku televiziju Skai.

Međunarodna organizacija za migracije navodi da je na grčko-turskoj granici oko 13 tisuća ljudi.

Do kasno u subotu autobusi u turskim gradovima punjeni su migrantima, navodi ta organizacija.

Grčka vlada govori o orkestriranom napadu na svoje granice i optužuju Tursku za aktivno usmjeravanje migranata.

“Ne samo da ih ne zadržavaju, oni im pomažu”, rekao je Stefanis za Skai.

Bruxelles je poručio da podržava Grčku.

Grčka je bila ulazna europska zemlja za tisuće migranata 2015. i 2016., a već je preko 40 tisuća migranata smješteno na egejskim otocima gdje žive u prenapučenim kampovima i teškim uvjetima.

Prošloga tjedna mještani otoka Lezbosa sukobili su se s interventnom policijom.

Otočani tvrde da snose nesrazmjeran teret te zahtijevaju izgradnju prihvatnih kampova drugdje u Grčkoj.

Ministar migracija Notis Mittarachi rekao je za grčku televiziju Ant1 da Grci ne žele “ovu navalu u našoj zemlji” te da Grčka nije zemlja u koju svatko može doći bez poštivanja pravila.

Reutersovi svjedoci vidjeli su manje grupe migranata kako hodaju poljima kod grčkog grada Orestiada, udaljenog oko 6 kilometara od granice.

Četiri Afganistanca su navodno zapalila logorsku vatru.

“Želimo mjesto gdje možemo ostati, hranu i toplinu”, rekla je dvadesetšestogodišnja Najibe Rezaji iz Afganistana.

Grčka policija i vojska uhićuju osobe koje pokušaju preći granicu.

“Svi su oni Afganistanci, a ne Sirijci”, rekao je jedan vojnik.

“Jesu li to Sirijci o kojima je Erdogan pričao”, dodao je.

Stoliv – Niču divlje ponte, prisvajaju se i potoci

8
Ponta betonira se uveče i za vikend – foto Dan

Mještani Stoliva se već godinama suočavaju sa pojavom divlje gradnji ponti, na mjestima gdje nikada nisu bile ucrtane, kao i sa uzurpacijom potoka i staza kroz brdo Vrmac, koje su ucrtane u katastar kao državne parcele. Posljednjih dana uzurpacija morske obale uzela je maha betoniranjem nekoliko ponti, što su članovi Savjeta MZ uredno prijavili nadležnim službama u Opštini i Morskom dobru.

– Buja divlja gradnja, grade se nove ponte, a nama koji čuvamo stare ne daju da svojim sredstvima popravimo one koje su urušene. Nema inspekcije, prijavljivali smo Morskom dobru, Opštini, Komunalnoj inspekciji – nema nikoga da dođe da kazni, da sruši. Narod je ogorčen – kaže Borislav Mustur, navodeći nekoliko ponti koje su svježe izbetonirane, a neke su „u pripremi”.

–Prije 20 dana tri nove ponte su „nikle” i to se radi uveče ili vikendom kad nema inspekcije- kaže Vinko Vujović.

Pored ponti, Stolivljane muči i uzurpacija potoka, zbog čega su pokrenuti i sudski sporovi.

– Pojedinci su na sebe prepisali potoke koji se slivaju sa Vrmca u more, a ucrtani su u katastru kao državni slivovi. Potoci su uređeni u doba Austrougarske, kanalisani su kroz „tumbine” koji ispod puta izlaze u more, ljudi su to prisvojili i proširili svoju parcelu za još 30, 40, stotinu kvadrata. S tim je upoznata i Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora- naglašava Mustur.

Iz JP za upravljanje morskim dobrom kažu da su evidentirali nelegalnu izgradnju ponti na nekoliko lokacija u Stolivu i sredinom januara proslijedilo prijave Ministarstvu održivog razvoja i turizma. Krajem janura su, kako kažu, poslate Urgencije za kontrolu tog prostora.

– Nakon što smo od strane predstavnika MZ Stoliv upoznati o pričinjenoj šteti na ponti u vlasništvu države, a koja je predmet vašeg interesovanja, kontrolori Morskog dobra su odmah reagovali izlaskom na teren. Sanacija ove ponte je uvrštena u plan za 2020. godinu – piše u odgovorima koje je „Danu” uputila Ivana Lazović, predstavnica za odnose sa javnošću JP Morsko dobro.

/M.D.P./

Bokeški Forum samostalno izlazi na izbore u Tivtu

Bokeški forum

Bokeški Forum samostalno će izaći na predstojeće lokalne izbore u Tivtu, koji su zakazani za 5. april. Rok za predaju izbornih lista ističe 11. marta.

Vjerujemo da mora postajati jaka lokalna i bokeška organizacija koja neće dozvoliti podgoričkim centralama da diktiraju naš ritam života i da opet dovode partijske kadrove sa strane.

Tivćani i Bokelji da se pitaju o životu u Tivtu i Boki !!!

Jer LJUDI BOKE ZNAJU, poručuju iz Bokeškog foruma.