Pomorski arheolozi i ronioci švedske Mornarice su u kanalu Waxholm kod Stockholma, na dnu mora, pronašli dvije drvene olupine u dosta lošem stanju. Premda će se istraživanja nastaviti, smatra se kako je riječ o ratnim brodovima izgrađenim poslije Vase, koja se sada nalazi u poznatom muzeju, a potonula je 1628., na prvom putovanju.
Nakon debakla s Vasom, ljutiti švedski kralj Gustav Adolf naručio je još nekoliko sličnih plovila, nazvanih Applet, Kronan i Scepter.
Ronioci
Sva tri broda bila su puno uspješnija od Vase i nakon dugo godina službe u kraljevoj mornarici potopljeni su u kanalu Waxholm. Prema prvim informacijama znanstvenika iz Vrak muzeja olupina, čini se kako je bolje očuvan brod Applet. Druga je olupina u gorem stanju i još se nagađa je li to Kronan ili Scepter. – Preciznije informacije bit će prezentirane javnosti nakon daljnjih istraživanja i analize starosti drva s pronađenih brodova – kazao je medijima pomorski arheolog Jim Hansson.
Ni ove godine brojni Splićani nisu propustili šansu da u novu uđu kako i priliči morskom gradu – kupanjem na ugodnih 15-ak stupnjeva. Bačvice su danas podsjećale na ljetne dane, a brojni kupači i šetači čitav dan su uživali u suncu i više nego ugodnim temperaturama.
Naravno, pao je i neizostavni novogodišnji picigin, a kakva je atmosfera vladala u Splitu prvog dana nove godine
Kotor je i u prvoj noći 2020. godine pokazao da je grad dobre muzike – bendovi Bajaga i Instruktori, Hladno pivo i Light Under the Black Mountain nastupili su na Trgu od oružja u okviru druge večeri festivala “Rock New Year”.
Okupljeni su na početku večeri uživali uz izvedbu članova bluz-rok grupe Light Under the Black Mountain.
“Kotor je uvijek sjajan domaćin, mada je matična baza grupe u Kotoru. Od svih crnogorskih gradova, publika u Kotoru ubjedljivo najbolje reaguje na rokendrol”, kazao je gitarista Radovan Čeprnić.
Nakon pank-rok grupe Hladno pivo, na binu su došli članovi kultnog rok sastava Bajaga i instruktori.
“Bilo je mnogo lijepo, ja dugo nisam svirao u Kotoru, a naročito dugo nisam svirao za novogodišnje praznike. Ovo je jedan mnogo lijep prostor, divna publika i jedan rokerski doček Nove godine. Po mom ukusu, mislim da je ovo najbolji doček u Crnoj Gori ove godine”, poručio je frontmen sastava Momčilo Bajagić za agenciju Infobiro Montenegro.
Bajaga u Kotoru
Turistička organizacija Kotor već treću godinu zaredom organizuje festival “Rock New Year”, a koncept festivala obuhvata širok spektar podvrsta rock muzike, uz uključivanje regionalnih izvođača, kao i zastupljenost lokalnih bendova, a pod sloganom „Kotor – grad dobre muzike“. Podsjetimo, oni su sinoć organizovali rokenrol doček Nove godine, gdje su Partibrejkersi, Lačni Franz i VIS Tetra uveli su okupljene građane i turiste u Novu 2020. godinu.
“Doček u okviru manifestacije ‘Rock New Year’ koji se po treći put održava u Kotoru opravdao je očekivanja i organizatora, publike, i izvođača. Raduje nas da smo kao grad uspjeli da slavimo na ovaj način, da je sve prošlo u najboljem redu uprkos pirotehnici, alkoholu i velikoj gužv”, rekla je direktorica TO Kotor Ana Nives Radović.
Bajaga u Kotoru
“Bilo je mnogo lijepo, ja dugo nisam svirao u Kotoru, a naročito dugo nisam svirao za novogodišnje praznike. Ovo je jedan mnogo lijep prostor, divna publika, i jedan rokerski doček Nove godine. Po mom ukusu, mislim da je ovo najbolji doček u Crnoj Gori ove godine. Svima bih prvo poželio puno zdravlja, sreće i ljubavi, a za ostalo – neka se snađu sami”, rekao je Bajaga.
U četvrtak 2. januara za dobar štimung zaduženi su Sergej Ćetković i kotorska The grupa.
Organizator novogodišnjeg muzičkog programa je Turistička organizacija opštine Kotor.
U “Filozofskom leksikonu” kategorija iracionalnog određuje se na sljedeći način:”Iracionalno je ono što je neovisno o razumu, što se zbiva bez sudjelovanja intelekta ili nije u skladu s razumskim načelima; nerazumno, nerazložno, nerazborito. Starija filozofija oštro je suprotstavljala čovjeka kao racionalno biće (skolastički animal rationale) “iracionalnim” životinjama. U novijoj filozofiji iracionalnima se često nazivaju različite čovječje psihičke funkcije i manifestacije (instinkti, podsvjesne težnje, uvjetovani refleksi, navike) koje nisu logičkoga podrijetla, odn. koje se zbivaju mimo intelektualnih kriterija, koje su “metalogičke”, a bitno sudjeluju u izgrađivanju naših spoznaja, motiviranju naših aktivnosti, praktičkih odnosa i u nastajanju različitih oblika društvenog života. U sferu iracionalnoga svrstava se, prema tom shvaćanju, npr. intuicija, nadahnuće, religija i etika”. ( Filozofski leksikon 2019: 539). Iracionalno se, kako se to vidi (i) iz navedenog citata, definiše u opreci prema kategoriji racionalnog. A kategorija ratia referira prije svega na razum i um. U cilju razjašnjenja problema kojim se bavimo u ovom članku oportuno je ovdje podsjetiti na određenje (i njihovo međusobno razlikovanje) uma, sa jedne strane, i razuma, sa druge, koje uspostavlja Immanuel Kant. Po Kantu, um je viša spoznajna moć u odnosu na razum. Razum je, u vizuri poznatog filozofa iz Königsberga, organ aposteriorne teorijske spoznaje, vezan je za čulima dobijene podatke, dok je um uspostavljajuće-povezujuća moć. Pri tome, Kant razlikuje teorijski i praktični um. Pod teorijskim umom podrazumijeva sposobnost zaključivanja, preispitivanja i dolaženja do apriornih umskih idejâ tipa duše, Boga, svijeta itd., nezavisno od iskustva. Praktični, pak, um fundira normativnu filozofsku etiku, koja se ne poziva ni na kakvu višu instancu.
Ova umsko-razumska sposobnost aposteriorne i apriorne spoznaje, zaključivanja i preispitivanja, diskurzivnog mišljenja koje logički napreduje od jedne određene predstave do druge i cijelu misaonu tvorevinu gradi iz njenih djelovâ- ako je i imanentna svim ljudima- kod većine svakako je podređena fenomenološkom kompleksu koji smo nominovali kao iracionalno. Nije tu riječ samo o ljudima sa brdovitog Balkana- premda, na osnovu zadnjih trideset godina, izgleda da u ovom istorijskom trenutku mi prednjačimo u iracionalnosti makar kad je Evropa u pitanju- nego o ljudskoj vrsti uopšte. Treba se, u tom smislu, podsjetiti se svih onih sukobâ i ratovâ koji su, na religijskoj osnovi, u prošlosti vođeni na evropskom kontinentu (i vjerskih ratovâ u svijetu uopšte). A ne moramo ni ići tako daleko u prošlost: dovoljno je podsjetiti se fenomena antisemitizma u evropskoj istoriji- duboko iracionalno fundiranog- i značaja tog fenomena u oformljenju nacističke ideologije. I to ne u nekoj Bugarskoj, tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, Rumuniji ili Turskoj, nego u jednoj visoko tehnologizovanoj i industrijalizovanoj zemlji, koja je do tada evropskoj i svjetskoj kulturi bila podarila bezbroj vrhunskih književnikâ, filozofâ, umjetnikâ i naučnikâ.
Naravno, i kad govorimo o, npr., uspjehu nacizma u Njemačkoj, moramo uzeti u obzir konkretne socijalne faktore koji su dominantno uticali na to: razorena njemačka ekonomija i nacionalni ponos- povrijeđen porazom u Prvom svjetskom ratu i ponižavajućim uslovima Versajskog mira koji su nametnuti Njemačkoj- prosto su vapili za diktatorom koji će odigrati ulogu preporoditelja posrnule njemačke nacije i njemačkog Mesije. Sve one iracionalne komponente u ideologiji tog “Mesije”- od antisemitizma i mržnje prema “nižim” rasama, preko povratka starogermanskim kultovima, do vjerovanja da je teritorija današnje Poljske, Bjelorusije, Ukrajine i Ruske Federacije Lebensraum za njemačku kolonizaciju- bilo je, međutim, već unaprijed pripremljeno, i to potpuno nezavisno od društvenih determinanti koje su omogućile da to iracionalno dođe u situaciju da proizvede svoje pogubne i tragične učinke i posljedice. I njemački narod, sa rijetkim i časnim izuzecima- zajedno sa “Mesijom”, kad je isti došao na vlast- prihvatio je i sve to monstruozno iracionalno što je sadržavala njegova ideologija. Iz toga nužno proizlazi zaključak da je u dubinama nesvjesnog dobrog dijela njemačkog naroda postojao “receiver” za prijem valovâ iracionalnog iz nacističke ideologije. Epilog svega znamo.
Sadašnja situacija u Crnoj Gori povodom izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovjedi slična je onoj u Njemačkoj iz tridesetih godina prošlog stoljeća utoliko što je i ovdje na djelu jak upliv iracionalnog. Razlika u odnosu na Njemačku iz tog doba prije svega je u tome što je kod nas to iracionalno vezano za sferu religije, religioznog. A religija je par excellence duhovna dimenzija u kojoj se inkarnira i ospoljava iracionalno u svôj svojoj moći. Religijska svijest, naime, ne konstituiše se sama od sebe, nego putem objave i čovjekove pogođenosti njome. Čovjek je u sferi religioznog u dodiru sa nečim što ga transcendira, sa silom/silama čija/čije ga moći uveliko nadilazi/nadilaze, sa nečim što u njemu izaziva (straho)poštovanje jer je to Transcedentno ljudskim umom nespoznatljivo i, kao posljedica svega toga, što se u ljudskoj (pod)svjesti kristališe i utjelovljuje kao Čisto, Sveto. Ili, da parafraziram Šelinga: religija je zrenje beskonačnog u konačnom, vezanost i pouzdanje u ono božansko, što se može spoznati jedino na temelju pobjede natprirodnog nad prirodnim u svijetu, i to tako da to natprirodno prožima i sve prirodno, tako da se cijeli svijet može posmatrati kao horizont Božijeg samoočitovanja i tumačiti kao takav. Konzekventno: sveštenici i vjerski poglavari- u našem slučaju vjerski poglavari Mitropolije crnogorsko-primorske SPC- percipiraju sebe, i, što je još važnije, očito su percipirani od strane velikog broja pravoslavacâ u Crnoj Gori- kao zemaljski reprezenti moći Transcedentnog, Svetog, Bića ili Boga (svi nazivi za To Nešto samo su uslovni budući da je riječ o nečem što prevazilazi moći diskurzivnog mišljenja zasnovanog na umu). Otuda, dobrim dijelom, i masovnost protestâ poslije izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovjedi: mnogi ljudi definitivno su to doživjeli kao atak na nešto je (za njih) a priori sveto, čisto, kao atak na Vrhunsko Dobro i na sâmog Boga. Uzgred budi rečeno: neko iz tabora protivnikâ Zakona o slobodi vjeroispovjedi– kad je riječ o psihološkom efektu ovog Zakona na ljude koji se ne slažu sa njegovim odredbama- inteligentno se dosjetio da borbu između pristalicâ i protivnikâ ovog Zakona na društvenim mrežama predstavi kao borbu između sotonistâ i Božjih slugu. Ova medijska kreacija njenim recipijentima poručuje sljedeće: borba između pristalicâ i protivnikâ Zakona o slobodi vjeroispovjedi nije samo crnogorska stvar; ista se, eto, trenutno odigrava u Crnoj Gori, ali ima neuporedivo širi, štoviše kosmički značaj. Velika istina ili vješta manipulacija, već kako to neko percipira. Ali, bez svake sumnje, inteligentno izvedeno.
Ako uzmemo u obzir sve ovo što smo rekli o moći iracionalnog- pogotovo iracionalnog koje potiče iz sfere religije- izuzetno čudi sljedeće pitanje koje ovih dana postavljaju sebi mnogi crnogorski intelektualci:“Zašto je ovoliko naroda spremno da protestuje zbog nekakvog zakona o Crkvi, a nisu spremni da protestuju zbog životnih pitanjâ?“ To pitanje utoliko je čudnije što su gotovo svi ti intelektualci bili svjedoci raspada SFRJ. Naime, SFRJ se raspala- u naletu nacionalizma, koji je još jedan fenomen bitno vezan za sferu iracionalnog- u trenutku kad su tzv. životna pitanja na teritoriji bivše Jugoslavije bila vjerovatno najbolje riješena u istoriji nekadašnjeg jugoslavenskog prostora; nikad u istoriji životni standard ex YU narodâ nije bio bolji nego u trenutku kad se, pod valom nacionalizma, SFRJ urušila u krvi. Nažalost, na brdovitom Balkanu ne samo relativno neobrazovani ljudi nego i intelektualci očito brzo zaboravljaju neke bitne događaje.
Rečeno ne znači da proteste zbog izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovjedi u potpunosti treba pripisati moći religijskoiracionalnog. Problem je mnogo složeniji: veliki broj građanâ- sudionikâ protestâ, prije svega građanâ srpske nacionalnosti, pravoslavlje- a konzekventno tome i Mitropoliju crnogorsko-primorsku SPC- doživljava kao svakako najbitniju komponentu svog nacionalnog određenja; štoviše kao stožernu komponentu svog nacionalnog identiteta. U skladu s tim, svaki (potencijalni) atak na Mitropoliju crnogorsko-primorsku SPC ti ljudi doživljavaju i kao atak na suštinu svog bića, na sâm smisao bitisanja u Crnoj Gori. Što, dakle, ovdje imamo? Imamo- kod ljudi koji izlaze na proteste- susret i simbiozu dvije kategorije koje su- prvopomenuta suštinski, a drugopomenuta bitno- vezane za kompleks iracionalnog: religijsko i nacionalno. A vidjeli smo da samo jedna od tih komponenti ima ogromnu (potencijalno destruktivnu) moć; koliku tek moć tek imaju te dvije komponente sjedinjene u zajedničkom djelovanju? Dakle, to je ono što je izašlo iz Pandorine kutije Zakona oslobodi vjeroispovjedi i sa čime se- demokratski i institucionalno potpuno nezrelo i nejako- crnogorsko društvo u ovom trenutku suočava.
Moć Iracionalnog, dakle, velika je i opasna. Mnogi se ovih danâ pozivaju na Njegoša pa ću i ja: u Gorskom vijencu serdar Vukota izgovara onaj poznati stih:“U pamet se dobro, Crnogorci!!“ Ja bih dodao: u pamet se i Crnogorci, i Srbi, i svi kojima je iskreno stalo do dobrobiti ove zemlje. Jer linija koja dijeli mir od sukobâ u jednom društvu ponekad je tanka, a kad se jednom pređe, nema više povratka.
Par stotina vjernika Mitropolicije crnogorsko primorske večeras je ponovno prošetalo ulicama Tivta u znak protesta zbog usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti koga oni smatraju diskriminatorskim prem Srpskoj pravoslavnoj crkvi i usmjerenim na otimanje njene imovine.
Nakon molebama kojeg je u crkvi Svetog Save slušio tivatski paroh, otac Petar Petrović vjernici su, noseći krst i zastavu MCP, ali i veliki transparent na kome je pisalo „Mi smo vojska patrijarha Pavla – Boka ne da svetinje“, u litiji prošetali tivaskim ulicama i došli do zgrade Opštine gdje su se zaustavili. Tu im se u ime organizatora, obratio Slobodan Bulajić koji je kazao da su se okupili na molebanu „da branimo našu Crkvu, Ostrog i Cetinja, grobove naših predaka i sve naše svetinje.“
„Milo Đukanović, posljednji evropski diktator koji je iz male Crne Gore izvukao toliko bogatstvo da se prema pisnaju engleskog Independenta, svrstao među najvogatihjih 20 državnika u svijetu. Pošto je ekonomski uništio mogu tako reći, zemaljsku Crnu Goru, posegnuo je i ka nebesima, ali ne da se pokaje, nego da uništi onu duhovnu, vječnu Crnu Goru, Crnu Goru Petrovića i Marka Miljanova, koju naravno, uništiti ne može. On hoće da uništi naše duhovno biće, naše duhovno pamćenje i našu vezu sa precima, da bi nas pretvorio u bezličnu masu bez imena i pamćenja koju može lako kontrolisati- takozvane Montenegrine, koji se odriču i stide svojih predaka, mijenjajući im i natpise na nadgrobnim spomenicima“- kazao je Bulajić dodajući da „oni koji su prodali sve što se prodati moglo, kada više nema šta da prodaju krenuli su da krčme i crkveno.“
Bulajić je poručio da vjernici MCP sada moraju čuvati mir, bratsku slogu i ljubav.
„Ionako nas je malo, Srba i Crnogoraca i naše braće rimokatolika i muslimana – svega 700 hiljada, a još žele da nas zavade da bi tako što više vladali. Mi ne smijemo nikoga mrziti jer je mržnja od đavola, a ljubav od Boga. Ako ne mrzimo, nego volimo, ako smo smireni pred Bogom, postojani u trpljenju ovog bezakonja i istovremeno tvrdi i odlučni do kraja da uz božiju pomoć da odbranimo naše svetinje, tada će nam budite sigurni u to, Bog i Sveti Vasilije Ostroški i Sveti Petar Cetinjski pomoći da neizostavno odbranimo našu Crkvu i naše svetinje“- istakao je Bulajić dodajući da Đukanović i DPS imaju „plan kako da preotmu naše svetinje, pa naša Crkva mora biti odlučna u odbrani i da pored pokajanja, molebana i molitve, mora pod hitno napraviti plan odbrane naših crkava i manastira“.
Skup koji je obezbjeđivalo dvadesetak policajaca, protekao je bez incidenata, a vjernici su se na kraju litije mirno razišli.
“Kino (bioskop) ima budućnost jer je neuporedivo ljepši doživljaj gledati projekciju filma u sali, nego na bilo kako dobrom uređaju u kući”, tvrdi Gordana Ogurlić dugogodišnja urednica filmskog programa u JUK Herceg fest.
Herceg Novi ima dugu tradiciju prikazivanja filmova, ali danas nema ni jedne bioskopske sale u kojoj se prikazuju filmovi. Nakon Prvog svjetskog rata, 1922. godine, preduzimljivi trgovac Todor Perčinović otvorio je bioskop u Oficirskom domu na Belavisti. Novljani su ga jednostavno zvali kino, pa tako kasnije i sve bioskope u gradu. Ovaj bioskop se kasnije preselio u Narodni dom, koji je završen 1925. godine.
“Ton kino u Herceg Novom radi od 1933. godine. Godinu ranije grad je prešao na napajanje strujom od 220 V, što je omogućilo upotrebu kino aparature. Rekonstrukcijom i elektrifikacijom u Narodnom domu rukovodio je Rudolf Švec, Čeh porijeklom, kinooperater i vlasnik mehaničarske radnje, koji je osposobio nekoliko kinooperatera. Prvo javna predstava je održana 4. februara 1933. godine, i od tada je ton-kino omiljena zabava Novljana. Bioskopom je upravljao Narodni dom, a kasnije sekcija Sokolskog društva, odnosno uprava bioskopa, čiji je predsjednik bio Albert Hal, a članovi: Brano Doklestić, Martin Sager, Tripo Klisura i Aleksandar Sekulović”, zabilježila je producentkinja Milina Kovačević.
Vlasnik kina je znao da angažuje čovjeka koji je nosio tablu kroz grad sa filmskim repertoarom, imenima glumaca i reditelja i tako reklamirao novi repertoar.
Poslije Drugog svjetskog rata bioskop u Herceg Novom je dobio ime “Boka” – preduzeće za prikazivanje filmova, prvi poslovođa bio je Gojko Kiš, a nabavku filmova vršio je Brano Doklestić. Povremeno su organizovane projekcije i u Kumboru, u Risnu i na Grudi (Hrvatska), a ubrzo su otvorene ljetnje bioskopske bašte na tvrđavi Forte Mare, u Igalu, kao i u domovima kulture u Bijeloj i Djenovićima.
Od 1954. godine bioskop se fuzionisao sa amaterskim pozorišnim društvom u Domu narodne kulture i tu ustanovu je vodio Arso Stanišić. Dvije godine kasnije osniva se preduzeće za prikazivanje filmova “Orjen”. U početku je preduzeće prikazivalo filmove u zgradi u Njegoševoj br.27, u centru grada danas poznatoj pod nazivom Staro kino (pređašnja Sokolana, Dom kulture, danas Gradska kafana) i odvojilo se od Gradskog pozorišta, koje se tih godina ugasilo.
Staro kino u centru grada danas Gradska kafana
“Bili smo divan, kompaktan i složan kolektiv koji je živio kao porodica, kada je riječ o poslu, ali i u privatnom životu smo se ispomagali kada god je bilo potrebno”, kaže Gordana Ogurlić koja je u kinu Orjen počela da radi 1974. godine. Na poslu su znali da provedu cijeli dan, kada se za neke jugoslovnenske ratne filmove organizovalo po pet šest projekcija.
Veliki uspon preduzeće je imalo od početka osamdesetih godina, kada je u opštini radilo pet zimskih i sedam ljetnih bioskopa. Filmovi su se prikazivali u salama u Bijeloj, Zelenici, Đenovićima, Institutu Igalo, u Kamenarima, ljetnjim baštama u Baošiću, Đenovićima, Kumboru i Meljinama, u Garnizonu JNA u Kumboru, a povremeno i u selima u zaleđu grada – u Mojdež i Mokrinama.
Gledanost tih 80 tih godina prošlog vijeka , kada je grad imao manje stanovnika nego danas, bila je ogromna. Zapamćeno je da je jedne godine bilo preko 198.00 gledalaca, ističe Ogurlić koja je skoro četiri decenije redovno vodila evidenciju i bilježila statistiku.
Gordana Ogurlić
“Naš bioskop je i u bivšoj Jugoslaviji važio za jedan od dobro organizovanih. Trudili smo se da iz sopstvenih sredstava obnavljamo opremu, koja je pratila savremena dostignuća u toj oblasti. Kada sam sam odlazila u penziju, prije 8 godina, tehnika bila među najstarijim u zemlji”, navodi Ogurlić. Veliku pažnju posvećivali su i stručnoj obuci zaposlenih.
Zemljotres koji je 1979 godine pogodio Crnogorsko primorje bio je svojevrsna prekretnica za hercegnovske bioskope. “Bila su to teška vremena, ali su ih obilježila i velika solidarnost preduzeća za prikazivanje filmova iz cijele tadašnje Jugoslavije. Godinu smo besplatno dobijali filmove, što je bila velika pomoć, sjeća se Ogurlić.
Stara zgrada u centru grada u kojoj su se do tada “vrtili” filmovi je oštećena, pa je odlučeno da se kino preseli u novoprojektovanu višenamjensku Dvoranu Park. Ogurlić podsjeća i da je poznati jugoslovenski reditelj Bojan Stupica, koji je bio arhitekta , svojevremno uradio projekat proširenja starog bioskopa u centru Herceg Novog.
Ogurlić je uvjerena da je staro kino koje je imalo ulaz iz glavne gradske ulice preseljenjem u Dvoranu Park dosta izgubilo, iako je projektant , prema njenom mišljenju, dobro osmislio višenamjensku salu i čak projektovao malu salu za prikazivanje filmova u slučajevima kada je glavna sala bila opredjeljena za neki drugi program.
Nema više ljetnih kina
Do 90 tih godina u Herceg Novom je radilo sedam ljetnih bioskopa. Na tvrđavi Forte Mare filmovi se “vrte” od 1952 godine i to je, vjeruju mnogi, jedan od najljepših i najstarijih ljetnih bioskopa na Mediteranu.
U nekim za film i bioskop boljim vremenima, na tvrdjavi Forte Mare za jedno veće znalo je biti i po 600 gledalaca – kao kada se prikazivani filmovi Ajkula, Kum ( sva tri dijela) . Osim stolica bile su ispunjene skale koje vode na „terasu“, a svaki kutak bi bio iskorišćen da se postavi pomoćna stolica.
FORTE MARE
„Uz istočni zid bilo je sedam stolica koje su bile „rezervisane za naše Novljane pasionirane filmofile koji nisu propuštali ni jednu projekciju“, priča Gordana Ogurlić osoba koja je o filmu, ukusu publike , svjetskim trendovima, distribuciji i projekcijama, „znala sve“.
Prije četvrt vijeka posljednja projekcija na tvrdjavi prikazana 4. novembra, što znači da je ljetna bioskopska sezona, zahvaljujući lijepom vremenu trajala punih pola godine, jer je prikazivanje počelo u maju. Ove godine bioskop na tvrđavi Forte Mare nije radio, kao što godinama ne rade ljetni bioskopi u Igalu i na rivijeri.
Publika: Lalić je imao stalno mjesto
Novljani, ali i ljudi koji su dio godine provodili u Herceg Novom voljeli su film. Ogurlić se sjeća da je u staroj bioskopskoj sali , gdje je danas Gradska kafana, svoju stolicu u zadnjem redu – tačno na sredini – imao književnik Mihailo Lalić, koji nije propuštao francuske kriminalističke filmove koji su mu bili omiljeni. Među redovnim posjetiocima bila je profesorica Radmila Benderać, profesorica Muzičke škole i njen suprug ,…Kada je bivši predsjednik SFRJ Josip Broz Tito boravio u Igalu, njegov čovjek bi dolazio I sa Gordanom dogovarao koji će film odnijeti u Titovu rezidenciju- vilu Galeb koja je imala sopstvenu kino salu I potrebnu aparaturu. Bili su to uglavnom vestern filmovi.
Osim na filmske projekcije, Novljani su voljeli da svrate u kino,da popričaju sa zaposlenim, ostave spenzu dok u gradu popiju kafu, ili još nešto oposle.
Kusturica otvorio tri sale i poslije dvije godine ih ugasio
U avgustu 2005. godine reditelj Emir Kusturica u staroj zgradi Željezničke stanice na Škveru otvorio je Centar za koji je najavio da će se baviti “kulturom, prvenstveno filmom i mladima”. U objektu na Škveru kratko vrijeme, pored ostalih sadržaja radio je i multipleks bioskop sa tri dvorane sa oko 200 mjesta.
Reditelj je na otvaranju najavio da će biti organizovane revije filmova Mikelandjela, Antonionija, Bergmana i još nekih autora koji su, kako je kazao “imali najveći uticaj na njegovo stvaralaštvo i definisali njegov stil”.
Ulaz kusturičinog kina Aurora
Organizovana je bila revija filmova Džona Forda, Mikelandjela i Antoninija, a prikazana su još neka značajna filmskasostvarenja. Poslije dvije godine bioskop je prestao da radi. Kusturica je je to obrazložio tvrdnjom da je bilo malo posjetilaca i da on kada je počinjao projekat “nije znao da Novljani ne idu u bioskop”.
Kino će ponovo raditi
“Tradicija hercegnovskog bioskopa neće biti prekinuta. Održaće se kroz projekat „Fortitude“, koji je nastavak projekta „Fortress Reinvented“.
„Fortitude“ je projekat usmjeren ka očuvanju i valorizaciji kulturno-istorijskog nasljeđa, prevashodno fortifikacionih objekata u gradovima partnerima, kao i diversifikaciju turističke ponude. U slučaju Herceg Novog, na tvrđavi Forte Mare će biti postavljena: mobilna bina, mobilno gledalište, mobilno platno, 3D projektor, moderni audio sistem, scensko osvjetljenje sa pametnom rasvjetom”, kažeGordana Porobić Krcunović direktorica JUK Herceg Fest u okviru koga postoji i filmski program.
Ukupna vrijednost projekta „Fortitude“ je 1.651.150,80 eura, od čega je za Opštinu Herceg Novi opredijeljeno 374.109,40 eura. Porobić Krcunović vjeruje da će se filmovi ponovo prikazivati i u Dvorani Park.
Jedna osoba poginula je u Italiji, jedna u Francuskoj, brojne su ozlijeđene petardama čiju zabranu zahtijevaju aktivisti, a Nijemce je potresla smrt 30 majmuna u zoološkom vrtu u požaru izazvanom uporabom letećih lampiona.
Italija
U Italiji su slavlja rezultirala smrću muškarca, prve žrtva nakon šest godina, a 204 osobe su ozlijeđene, od kojih 11 teško u eksplozijama petardi, objavilo je ministarstvo unutarnjih poslova.
Dvadesetsedmogodišnjak podlegao je ozljedama u mjestu Ascoli Piceno u regiji Marche pošto je pao s pokosa visokog stotinjak metara u pokušaju da ugasi požar izazvan vatrometom.
On je prva žrtva od 2013. kada su dvije osobe poginule zbog uporabe pirotehnike.
Grad Rim s tri milijuna stanovnika potpuno je zabranio uporabu petardi, ali unatoč tomu gorjele su kante za smeće zbog eksplozija petarda i vatrometa u nekoliko četvrti.
Ministarstvo unutarnjih poslova zaplijenilo je brojna nedopuštena sredstva, među kojima 1415 komada vatrenog oružja, 103.000 komada streljiva, 682 kg praha i više od 73.000 nezakonitih naprava.
Francuska
U Francuskoj je muškarac poginuo, a 50 osoba ozlijeđeno je u eksplozijama petarda na Silvestrovo.
Žrtva je tridesetgodišnji muškarac poginuo u Haguenauu na sjeveroistoku od posljedica eksplozije naprave tipa “mine”, objavila je prefektura Donje Rajne.
Među 50 ozlijeđenih, uglavnom na rukama i očima, 20 je maloljetnih osoba, a najmlađoj je samo četiri godine, objavila je policija.
U pokrajini Alsace Nova godina se slavi uz mnogo petardi koje se kupuju u Njemačkoj gdje je zakon o uporabi pirotehničkih sredstava liberalniji.
Njemačka
Međutim, više od 50 posto Nijemaca izjasnilo se za zabranu petarda u novogodišnjoj noći, prema anketi objavljenoj prije Silvestrova.
Organizacije za zaštitu okoliša već godinama apeliraju na građane da se suzdrže od kupovine pirotehničkih proizvoda zbog velike količine štetnih mikročestica, a na samu Novu godinu polemika je zadobila nov zamah nakon smrti 30 majmuna u požaru u zoološkom vrtu Krefeld u Sjevernoj Rajni Vestfaliji.
Mnogo je ljudi u srijedu, a mnogi od njih u suzama, donosilo plišane igračke pred zoološki vrt postavljajući ih ispod natpisa “Zašto?” ili “Mrtvi zbog Novogodišnjeg hira”, prenosi agencija dpa.
Taj zoo s oko 1.000 životinja privuće svake godine više od 400.000 posjetitelja.
Prema prvim elementima istrage požar su izazvale leteće kineske lanterne, iako su u toj regiji zabranjene od 2009. godine.
Tri takve lanterne s najboljim željama ispisanima rukom pronađene su u ruševinama nastambe za majmune. Policija je otvorila istragu i nada se da će utvrditi odakle su lansirane.
Njemačka udruga za zaštitu životinja odmah je zatražila zabranu vatrometa u blizini zooa i životinjskih farmi.
“Požar je užasan dokaz dramatičnih posljedica po životinje”, a koje su moguće zbog “nekontroliranih proslava”, objavila je udruga.
Samo u Berlinu hitne službe zabilježile su 22 ozljede zadobivene na rukama od uporabe pirotehnike, od kojih su dvije završile amputacijama.
Meteorološke službe u novogodišnjoj noći bilježe najviši stupanj zagađenja mikročesticama. Vatrometi na Silvestrovo oslobađaju 5.000 tona štetnih mikročestica, a to je otprilike kao dva mjeseca onečišćenja izazvanog cestovnim prometom, napominje savezna agencija za okoliš UBA.
Te su mikročestice štetne za ljudsko i životinjsko zdravlje i brojni njemački gradovi su već uveli zabranu ili ograničenja upotrebe petardi.
Prošle godine je u Njemačkoj prodano petardi i pirotehnike u vrijednosti od 133 milijuna eura.
Jedriličari iz Crne Gore, iz kluba Delfin iz Tivta izborili su se za mjesto na pobjedničkom postolju u klasi Laser 4.7 i Laser Standard na Europa Cupu odžanom na Hvaru u organiziaciji JK Zvir, gdje se po jakoj buri i hladnom vremenu takmičilo više od 100 jedriličara iz 12 država.
Ilija Marković je u olimpijskoj klasi Laser Standard osvojio prvo mjesto u konkurenciji jedriličara do 19 godina, drugo u konkurenciji do 21 godine, a četvrto u generalnom plasmanu.
NIkola – Hvar jedrenje
Nikola Golubović je u klasi Laser 4.7. dominirao na Hvaru. Osvojio je tri zlatne medalje. Bio je najbolji u generalnom plasmanu, bio je najbolji u konkurenciji jedriličara do 16 i do 18 godina.
Stefan Anđelić i Danilo Jončić su u klasi Laser Radial koja je uvodna klasa za olimpijsku, Laser Stanard bili veoma dobri. Anđelić je posle četiri dana jedrenje i pet regata zauzeo 21, a Danilo Jončić 24. mesto.
europa cup hvar nagrade
Sjajan kraj sezone za jedriličare iz Crne Gore, koji su iza sebe ostavili uspješnu godinu ispunjenu uspjesima i punim jedrima idu napred u osvajanje novih. Istovremeno, sjajna je i najava za 2020. godinu u kojoj će Crna Gora i Tivat biti domaćini Evropskog prvenstva u olimpijskim klasama Laser Standard i Laser Radial za jedriličare do 21 godine. Smotra najboljih jedriličara Evrope održaće se od 6. do 13. juna.
Stanovnici Tivta, kao i brojni turisti, novogodišnju noć su dočekali uz Lexington bend i Miligram.
Aleksandar Milić frontmen grupe Miligram je istakao da često dolazi na Crnogorsko primorje, i da ime veoma dobru konekciju sa publikom iz ovih krajeva. On je naveo da mu je ova 2020 godina jako bitna, jer je u planu novi album sa potpuno drugačijim muzičkim pravcem nego što je publika to navikla od njih.
“Mnogo mi je drago što se upravo premijera svega toga desila u Tivtu. Jer Tivat je poznat po tome da iz godine u godinu postaje sve bolji i bolji, a isti slučaj je i sa Miligramom “, rekao je Milić.
“Zaista smo ponosni u Turističkoj organizaciji Tivat, ovo je nešto što definitivno prerasta u jedan prepoznatljivi brend našega grada i sigurna sam , ne samo kada je u pitanju region odakle generešemo i najveći broj posjetilaca, nego i šire da su čuli za Zimsku Bajku “, kazala je Gabrijela Glavočić Direktorica TO Tivat.
I ove godine organizatori su se potrudili da program bude što orginalniji. Na Rivi Pine novogodišnje praznike upotpunile su praznične kućice, i klizalište kome su se najviše obradovali najmlađi.
Iz Turističke organizacije navode da su se ove godine najviše fokusirali na različitost muzičkog repertoara. Tom prilikom je i organizovan koncert Vlatka Stefanovskog sa Bitoljskim kamernim orkestrom, koji je privukao najviše inostrane publike.
Čelnici Opštine Tivat jako zadovoljni i organizacijom ovogodišnjeg Novogodišnjeg programa “Zimska Bajka , ali i odazivom gostiju.
“Imajući u vidu da je prošla godina prošla izuzetno dobro što se tiče sezone posebno u broju gostiju i broju noćenja, ove godine je podignuta ljestvica i sljedeće godine će biti još bolje ” , kazao je Siniša Kusovac Predjsednik Opštine Tivat.
Kusovac je ovom prilikom svim sugrađanima poželio mnogo sreće, zdravlja i ljubavi, i istakao je da je mnogo bitno da se u narednom periodu družimo sa ljudima koji će nam donijeti mnogo sreće i radosti.
Novogodišnji program u Tivtu se nastavlja u istom duhu kao i predhodne večeri. Za reprizu Nove godine na Rivi Pine nastupiće Marija Šerifović sa početkom u 22,30, a nakon nje goste će zabavljati Saša Kovačević.
