Trebinje je jedan od najatraktivnijih bosanskohercegovačkih gradova za turiste koji iz godine u godinu sve više posjećuju Bosnu i Hercegovinu. Ono što je specifično za ovaj grad na krajnjoj granici Bosne i Hercegovine je geografski položaju koji ga čine još privlačnijim.
– Grad sa velikim turističkim potencijalima
Glavni imam Medžlisa islamske zajednice u Trebinju Sadik Fazlagić ističe da je Trebinje izuzetan turistički potencijal koji prepoznaju turisti, međutim ono što nedostaje ovom gradu je razvijen halal turizam za kojim je sve veća potražnja.
“Trebinje je grad s velikim turističkim potencijalima. Sama njegova pozicija, lijepa i ugodna klima, blizina Hrvatske s jedne, te Crne Gore s druge strane, daje ovome gradu epitet jednog od najljepših i najatraktivnijih gradova u Bosni i Hercegovini, posebno kada je u pitanju turizam. Turisti koji dođu u ovaj grad, imaju mnogo toga vidjeti, od građevina osmanske arhitekture do ovih današnjih, modernih dostignuća. Tu imamo prije svega, Stari grad sa dvije prelijepe džamije, Arslanagića most, Hercegovačku Gračanicu, prelijep ambijent u samom gradu i još mnogo toga, što privlači turiste iz svih krajeva svijeta. Nažalost, trenutno u Trebinju ne postoji razvijen halal turizam, jer nemamo nijednog hotela ili restorana koji posjeduje halal certifikat. Međutim, prostora za njegovo razvijanje itekako ima i on je evidentan. Postoje interesi kod domaćih ugostitelja za razvijanje i ove vrste turizma, ali da bi se došlo do tog cilja potrebno je puno rada, truda, ozbiljnosti, ali naravno i određene hrabrosti, prije svega kod domaćih ugostitelja. Mislim da, kada bi se otvorili uslovi u ovome pravcu, da bi se povećao i broj turista u ovome gradu”, ističe Sadik Fazlagić u razgovoru za Anadolu Agency (AA).
– Ugostiteljski objekat na halal osnovi
Kako kaže, znajući kakve turističke potencijale nudi ovaj grad, koji sve više posjećuju turisti iz muslimanskih zemalja, Medžlis islamske zajednice se odlučio na kupovinu kuće u Starom gradu, koja će se u budućnosti namjenski pretvoriti u ugostiteljski objekat s halal certifikatom.
“Imajući u vidu turističe potencijale Trebinja, Medžlis IZ Trebinje je kupio jednu kuću u Starom gradu čija namjena će biti da se pretvori u jedan renomirani ugostiteljski objekat na halal osnovi. Međutim, za njenu obnovu su potrebna određena sredstva, kako bi se stavila u funkciju i tu, naravno, očekujemo pomoć i podršku svih ljudi i institucija, kako lokalnih tako i državnih, jer bez te podrške teško da ćemo kao medžlis uspjeti u realizaciji ovoga projekta. U tu svrhu, svrhu halal turizma, Medžlis IZ Trebinje je, zahvaljujući donatorskim sredstvima, prošle godine opremio i u funkciju stavio četiri moderna apartmana koji se nalaze u samom centru Starog grada, neposredno pored džamije Osman-paše Resulbegovića”, kaže Fazlagić.
Ono što posebno napominje je trajanje turističke sezone tokom čitave godine, što je jedna od glavnih prednosti ovog područja. Osim trebinjskih ljepota, mnogobrojnim turistima koji, kako kaže Fazlagić, dolaze “sa svih strana” zanimljiva je blizina mora i veoma ugodna klima čitavog kraja.
“Iz godine u godinu Trebinje postaje turistička atrakcija. Ima tu turista sa svih strana. Ne možemo izdvojiti neku posebnu populaciju, obzirom da tokom ljetne sezone imamo, pored domaćih, i turista iz praktično čitavog regiona i mnogo šire. Jer, turizam u gradu na Trebišnjici živi skoro tokom čitave godine. I upravo ta ugodna klima i blizina mora, privlači brojne turiste tokom čitave godine u ovaj bosanskohercegovački kraj”, konstatira Fazlagić.
Menadžment i zaposleni hotela Regent Porto Montenegro već drugu godinu za redom, učestvuju u međunarodnoj akciji pod nazivom “Giving for Good month” – mjesec dobrih djela. Ova inicijativa je tradicija “ Intercontinental Hotels Group ” – globalne hotelijerske grupacije kojoj od 2018 pripada i hotel Regent.
Zaposleni u 5,500 hotela grupacije učestvuju u brojnim ekološkim, sportskim i društvenim aktivnostima koje imaju za cilj pomoć lokalnoj zajednici te upoznavanje zaposlenih sa specifičnostima lokalnog podneblja.
Dobru saradnju sa medicinskim ustanovama Boke Kotorske Regent nastavlja uz donaciju posteljine i peškira Psihijatrijskoj bolnici u Kotoru. Zaposleni hotela će krajem mjeseca takođe donirati i odjeću Crvenom Krstu Crne Gore.
Posjeta tvrđavi Sv Andrija i tura Perastom je upravo u toku i ima za cilj upoznavanje kulturnog i arhitektonskog naslijeđa Boke Kotorske od strane zaposlenih hotela.
Podsjećamo, menadžment hotela inicirao je čišćenje potesa od plažnog bara “Verige” do crkve “Gospa od Anđela” 21. septembra kao doprinos Međunarodnom danu čišćenja obala koji se obilježava tog dana širom svijeta. Tokom ove akcije sakupljeno je 20 vreća otpada.
Čas kuvanja za drugu generaciju polaznika programa smjera “kuvar” JU Srednje mješovite škole “Mladost” organizovan je 18. septembra te pobrao simpatije nastavnog osoblja Škole, učenika i zaposlenih hotela Regent.
Nekako ovih dana, prije ravno šezdeset godina, u »3. maju« je porinut dotad najveći brod sagrađen na riječkim navozima. Bilo je to točno 20. rujna 1959. godine, a radilo se o tankeru dugom 192 metra i nosivosti više od 25.000 tona. U nekim zapisima i na forumima zaljubljenika u brodove može se pronaći podatak da je ta novogradnja 459 originalno bila naručena od jednog grčkog brodara koji je kasnije od njega odustao. Sigurno je da su u riječkom brodogradilištu sagrađena dva takva broda, sister-shipovi. Jedan je zaplovio pod imenom hrvatskog pjesnika Petra Zoranića i bio je perjanica tadašnje trgovačke mornarice bivše države i ponos zadarske brodarske kompanije, preteče današnje Tankerske plovidbe, piše Novi list.
Brod blizanac u riječkom se škveru vodio kao novogradnja 460 i nekih godinu dana poslije predan je moćnoj sovjetskog brodarskoj kompaniji Sudoimport. Zaplovio je pod imenom »Trud« i za razliku od »Zoranića« imao je uobičajeni plovidbeni vijek. Ostalo je zabilježeno tek da je nekoliko puta bio u Rijeci, na redovnim dokovanjima.
Bili su to tankeri nosivosti 25.330 tona, dugački 192 i široki 25 metara, a pogonile su ih parne turbine ukupne porivne snage od 12.500 konjskih snaga s kojima su mogli postizati uistinu impresivnih 17,5 čvorova. Ove brojke i karakteristike dobivaju dodatno na značaju kada se ima u vidu da govorimo o razdoblju s kraja pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. I »Zoranić« i »Trud« ubrajali su se u to vrijeme među najsuvremenije i najmodernije tankere u svijetu. Riječko brodogradilište tijekom svojih je više od 120 godina postojanja izgradilo čitav niz brodova koji su ušli u anale svjetske brodogradnje, u konačnici o tome svjedoče i titule brodova godine koje su ponijeli neki od trećemajskih projekata.
Tanker »Petar Zoranić«, nažalost, ostao je upamćen po svojoj tragičnoj sudbini koja ga je zadesila u bosporskom tjesnacu, kada je u njega udario grčki tanker »World Harmony« i u kojem je živote izgubilo pedeset i troje ljudi – 21 hrvatski pomorac, 29 Grka, dva turska carinika i turski peljar. Bilo je to u noći 14. prosinca 1960. godine, nakon samo 108 dana što je »Petar Zoranić« ponosno zaplovio u floti zadarskog brodara. Riječ je o najvećoj pomorskoj nesreći u hrvatskoj povijesti i jednom od najvećih tragedija te vrste u svijetu.
O strahoti i razornoj snazi te pomorske havarije dovoljno govori da je grčki tanker udario u desni pramčani tank »Zoranića« koji je u tom trenutku prevozio najopasniji mogući teret – više od 12.000 tona 90-oktanskog benzina i 11.300 tona dizelskog goriva. Punih 55 dana, sve do 6. veljače, gorio je »Zoranić« u Bosporu, nije ga se uspijevalo ugasiti!
Svjedok nobelovac
Tragedija tankera »Petra Zoranića« ostala je duboko urezana u kolektivnu svijest Zadra i njegovih žitelja, u kojem se svake godine od 1960. godine taj dan prigodno obilježava i odaje počast stradalim pomorcima. Taj 14. prosinca zavio je u crno i primorske i istarske obitelji jer je među posadom »Zoranića«, koja je slovila za pomoračku elitu toga doba, bilo i Riječana, Lošinjana, Istrijana…
Zapovjednik je bio iskusni i među svojim kolegama iznimno cijenjeni kapetan Ante Sablić iz Kostrene.
Što se zapravo dogodilo te kobne noći 14. prosinca, kada je gorio Bospor, a eksplozije i plameni jezici visoki više desetaka metara osvjetljavali Istanbul? Ti strahotni prizori urezali su se u pamćenje tisuće i tisuće onih koji su taj pakao promatrali s bosporskih obala, među njima je bio i tada sedmogodišnji nobelovac Orhan Pamuk, koji je to svoje svjedočanstvo kasnije pretočio u esej objavljen u španjolskim novinama »El Pais«.
Je li se tragedija mogla izbjeći? Pitanja su to koja su nakon gotovo šest desetljeća od havarije privukla Nildu Lazzo Kurtin, koja je na temu »Tragedija M/B Petar Zoranić« obranila seminarski rad iz kolegija Zaštita od požara, na Odjelu sigurnosti na radu Specijalističkog diplomskog stručnog studija Sigurnosti na radu na riječkom Veleučilištu. U radu je objavila i kompletan »Experts Report« u kojemu je stručno međunarodno povjerenstvo obrazložilo rezultate svoje ekspertize nesreće, a do dragocjenih je informacija došla i kroz razgovor s jednim od zadnjih živućih članova posade »Petra Zoranića« koji je preživio nesreću, časnikom stroja Srećkom Đuranovićem. Ova rođena Velolučanka, koja već dugi niz godina živi i radi u Rijeci, četiri je mjeseca pripremala, istraživala i prikupljala podatke za svoj rad, pokušavajući otkriti sve dotad nepoznate pojedinosti kako bi došla do traženih odgovora. Ipak, neki detalji iz ove pomorske tragedije zauvijek će ostati obavijeni velom tajne jer na zapovjednom mostu »Zoranića« i grčkog tankera nitko nije preživio. Može se samo nagađati zašto je »World Harmony« plovio krivom, azijskom stranom Bospora, našavši se tako na ruti »Zoranića« i zašto nitko na zapovjednom mostu tog grčkog tankera praktički do posljednjeg trenutka nije shvatio i reagirao na upozorenja sa zadarskog tankera.
– Uopće nema govora o tome tko je kriv za nesreću, o tome nema diskusije. »Petar Zoranić« dolazio je uz azijsku obalu, po svojoj lijevoj strani kako nalaže pomorski pravilnik, a imali su na mostu i turskog peljara. Znači, sve po pravilu. Bila je vedra, zimska noć i dobra vidljivost, međutim, kako su taman provirili iza jednog rta, nisu mogli na dovoljno velikoj i sigurnoj udaljenosti primijetiti da Grk dolazi po njihovoj strani, i to velikom brzinom. Unutar Bospora bilo je dozvoljeno ploviti brzinom do 10 milja, bez obzira niz ili uz struju. U izvještaju piše da je »Zoranić« mogao ploviti 5 do 6 milja maksimalno, a Grk je vjerojatno plovio brzinom većom od 10 milja, što se navodno nije moglo dokazati, kaže Nilda Lazzo Kurtin.
Gigantska havarija
Unatoč neospornoj krivnji grčkog broda i »Zoranić« je, doduše, jednim malim dijelom proglašen krivim. Pomorsku nesreću istraživala je četrnaesteročlana komisija koju su činili stručnjaci za pomorsko pravo i havarije te stručnjaci pomorskog osiguranja iz Turske i ondašnje Jugoslavije. Trinaest je članova glasovalo za to da je »World Harmony« kriv za nesreću 97 posto, a tanker »Petar Zoranić« samo 3 posto. Međutim, jedan član komisije glasovao je da je tanker »Zoranić« kriv 87 posto, a »World Harmony« 13 posto. Ispostavilo se da je to bio čovjek grčkog brodovlasnika Niarcosa.
– Ono što je zanimljivo u cijeloj priči jest činjenica da je »Zoranić« bio brod jedne socijalističke države, a »World Harmony« privatni brod, grčkog privatnog kapitala. Oba broda su bila osigurana kod Lloyda. Veći novčani gubitak je imao Grk jer u jednoj socijalističkoj zemlji, vjerojatno se povodilo time, »narod će platiti« štetu, ističe Nilda Lazzo Kurtin, koja i taj mali, relativno minoran postotak krivnje koji je pripisan »Zoraniću« smatra velikom nepravdom jer, prema njezinom mišljenju, zapovjednik i posada zadarskog tankera ni u čemu nisu pogriješili.
– Iako su sa »Zoranića« pokušali sve učiniti da izbjegnu sudar kad su uočili grčki tanker, pomoći nije bilo. Trubili su, išli još više lijevo kako bi oslobodili prostor za manevar, ali »World Harmony« je jurio prema njima kao duh, bez peljara i krivom stranom, priča Nilda koja je uvjerena da je grčki tanker, ta grdosija od 32.000 tona, zasigurno plovio brzinom većom od dozvoljene s obzirom na činjenicu da je pramcem ušao čak 14 metara u trup »Zoranića«.
– Bila je to havarija gigantskih razmjera i zapravo je pravo čudo da je dvadeset i osam članova posade sa »Zoranića« kao i dvije žene koje su bile na brodu, supruge pomoraca, preživjelo. Uzrok takvih razmjera havarije krio se u činjenici da je »Zoranić« lako zapaljivi kerozin prevozio u pramčanim tankovima dok se dizel nalazio u sredini i u tankovima na krmi broda. Kada se grčki brod zario u desni pramac »Zoranića«, trenje željeza o željezo prouzročilo je iskrenje i momentalno je došlo do eksplozije. Da je kojim slučajem bilo obrnuto, da je u tankovima gdje je bio smješten kerozin bio sporogorući dizel, ne bi se dogodila ovakva katastrofa. Možemo samo zamisliti taj pakao koji je nastao od smrtonosne kombinacije gotovo 25.000 tona goriva, kad se sve to izmješalo, te eksplozije koje su potresale brod, te vatrene kugle i mrlje koje su se razlile po tjesnacu, nošene vjetrom i jakim strujama, pokušava dočarati svu tu strahotu naša sugovornica.
Spasonosna pošta
Tanker »Petar Zoranić« na svoju je fatalnu plovidbu krenuo iz gruzijske luke Tuapse, iz koje je put Hamburga isplovio 13. prosinca, nakrcan s 12.065 tona lako zapaljivog 90-oktanskog benzina i 11.330 tona dizelskoga goriva. Zapovjednik Ante Sablić mnogo je puta prije prošao kroz Bosporski tjesnac, ali se kao iskusan i odgovoran pomorac pridržavao svih propisa i nije mu na pamet padalo da tjesnac prođe bez ovlaštene osobe, takozvanog pilota. Sat iza ponoći, 14. prosinca, »Zoranić« je doplovio u Bospor, a na karantenskoj postaji Bujukdere na zadarski se tanker ukrcao turski peljar.
– Na »Zoraniću« se dogodila jedna sretna okolnost koja je većini spasila život. Par minuta poslije 2 sata brodski je agent došao na tanker te posadi podijelio pisma iz domovine. Pisma su zapravo trebali dobiti tek u Hamburgu. Radosni su pomorci s nestrpljenjem čitali poštu koja im je netom prispjela. Tako je velika većina posade bila budna i to je mnogima spasilo život, kaže Nilda Lazzo Kurtin.
Prema kasnijim rekonstrukcijama nesreće, »Zoranić« je mirno plovio uz azijsku obalu Bospora, poštujući propise o plovidbi u tjesnacu. Sve je teklo mirno do trenutka kad je 4,5 milja sjeverno od Istanbula, bočno od mjesta Khanueh, na radaru zamijećen veliki brod koji je izravno sjekao kurs zadarskog tankera. Bio je to »World Harmony« koji je prazan, ali pun zaostalih plinova u tankovima od prethodnog putovanja plovio u Crno more, prema Novorossijsku. Istraga je poslije potvrdila da na grčkom brodu, na kojem se nalazilo 40 članova posade i jedna ženska osoba, supruga jednog mornara, uopće nije bilo peljara. Od Grka, spasilo se njih tek dvanaestero.
Na »Zoraniću« su se odmah oglasile snažne sirene upozorenja. Zadarski je tanker upozoravao da skreće ulijevo, još bliže azijskom kopnu, kako bi grčkom tankeru ostavio više prostora za manevar. No, odgovora nije bilo.
U 2.40 sati, kod Kanlice, pramac velikog crnog tankera silovito se zabio u desnu pramčanu stranu »Zoranića«, ravno u tank s visokooktanskim benzinom. Istog trenutka strahovita eksplozija odjeknula je morskim prolazom između azijskog i europskog dijela kopna, pretvorivši praktički cijeli Bospor u golemo plamteće more. Vatra i eksplozije proždirale su »Zoranića« i »World Harmony«, na kome su eksplodirale benzinske pare u tankovima. Oba broda bila su onesposobljena za samostalnu plovidbu, a vjetar ih je nosio prema obali. Prijetila je opasnost da udare u skladišta nafte, ali se srećom to se nije dogodilo. Svi istanbulski vatrogasci i vojska su intervenirali, no nisu uspjeli spasiti kuće kamo je otplovio »World Harmony« koji se nasukao u zaljevu Beykoz gdje je oganj, zabilježili su kroničari, zahvatio drvene kuće.
Posada se spašavala skakanjem u more. Međutim, to nije bio konačni spas jer su im prijetile samo nove pogibelji. Bili su to otoci zapaljene tekućine oko broda, koji su se brzo i nepredvidljivo širile i spajale, nošene jakom strujom i vjetrom. More je bilo hladno, oko 10 stupnjeva Calzijusa, zbog čega su morali što prije stići na suho, da se ne bi pothladili, a sve to još su dodatno otežavale morske struje koje su u ovom tjesnacu vrlo snažne.
Dogorjele svijeće
Onesposobljeni »Petar Zoranić« plutao je nošen vjetrom i morskom strujom k obali Selvir Burnu. Udario je pritom još i u turski putnički »Tarsus«. Dvojica turskih carinika koja su poginula bila su na tom brodu.
Naša sugovornica, Nilda Lazzo Kurtin ukazuje da je moguće da je upravo turski kruzer, koji je bio potpuno osvijetljen, indirektno pridonio ovoj tragediji.
– Na dijelu obale gdje se dogodila havarija, s desne strane bio je novi brod »Tarsus« koji je, potpuno osvijetljen, bio na sidrištu pred brodogradilištem. Bio je na sidrištu i opremao se za krstarenje. Jedna od pretpostavki bila je da je kapetan grčkog tankera zamijenio svjetla tog putničkog broda za svjetla od kopna i tako se približio previše azijskoj strani tjesnaca, navodi Lazzo Kurtin.
Je li se ova užasna tragedija mogla izbjeći, pitamo je.
– Ljudski je faktor prouzročio ovu, dotad neviđenu pomorsku tragediju u kojoj je postojao i čitav splet nesretnih okolnosti. Naprosto, sudbina ili, kako stariji ljudi kažu, u datom se momentu na istom mjestu našla grupa ljudi kojima je baš tada dogorjela svijeća. Nemojmo zaboraviti ni da govorimo o, zapravo, samim počecima prijevoza goriva pomorskim putem. Strašno se puno otad promijenilo na unaprijeđenju sigurnosti plovidbe i zaštiti od požara, ali upravo zbog ovog ljudskog faktora zbog kojih je pedeset i troje ljudi izgubilo život tog kobnog 14. prosinca 1960. godine, slučaj tankera »Petra Zoranića« mora biti trajna opomena mladim generacijama i ne smije se zaboraviti, zaključuje Nilda Lazzo Kurtin.
Podizanjem zastave Federacije evropskih karnevalskih gradova na Sahat kulu juče je u Herceg Novom počeo Dies Natalis, 39. rođendan najveće karnevalske porodice na svijetu. Na glavnom gradskom trgu okupili su se predstavnici iz 15 država u svečanim uniformama, među kojima članovi Internacionalnog borda Federacije.
Prisutne su u ime grada pozdravili potpredsjednik Opštine Herceg Novi Miloš Konjević i odbornica Tamara Vujović, kao i hercegnovska Gradska muzika i mažoretke.
Predsjednik Federacije Lars Algel iz Švedske i potpredsjednik Josip Silov iz Hrvatske nisu krili sjajne utiske o gradu i domaćinima.
Algel je kazao da je Dies Natalis sjajna promocija za Herceg Novi i cijelu Boku koja je prava karnevalska regija fantastične ljepote.
„Biti član Federacije znači biti u umrežen, imati kontakte i učestvovati u razmjeni sa drugim karnevalskim gradovima“, istakao je Algel. On je poručio da FECC otvara svijet i nudi nevjerovatne mogućnosti koje sada i Herceg Novi može da koristi. Kako je zaključio, grad treba da nastavi da radi dobar posao, a cijela Federacija će pomoći da novski karneval bude što bolji.
„Od danas će i zemlje čiji predstavnici nisu bili na Prazniku mimoze znati za vas jer će učesnici pričati o Herceg Novom, slika će obići svijet, a i mi kao Federacija objavićemo na svojim stranicama slike sa Dies Natalisa. To otvara mogućnosti tim zemljama, pogotovo Njemačkoj koja ima poznate karnevale i karnevalske grupe, a nisu bili kod vas“, kazao je Silov.
Poželjevši dobrodošlicu gostima, potpredsjednik Konjević je rekao da je organizacija 39. rođendana Federacije u Herceg Novom, i to u godini jubileja Praznika mimoze, važan događaj za naš grad.
Dies Natalis, podizanje zastave FECC
„Čast nam je što smo postali grad na mapi svjetskih karnevalskih destinacija. Herceg Novi je sada dio tima Federacije i nadamo se da će naš karneval svake godine rasti“, rekao je Konjević. On je posebnu zahvalnost uputio hercegnovskoj nevladinoj organizaciji „Maškare“, koja je inicirala kandidaturu Herceg Novog za domaćina ovog događaja i zaslužna je za aktivno učešće grada u radu Federacije.
Tokom naredna dva dana uslijediće sastanci Internacionalnog borda i potpisivanje sporazuma o saradnji Opštine sa Federacijom. Takođe, gosti iz Arube, Belgije, Bosne i Hercegovine, Francuske, Holandije, Hrvatske, Italije, Luksemburga, Makedonije, Njemačke, Slovenije, Srbije, Švedske, Turske, Ukrajine i Crne Gore imaće priliku da upoznaju istoriju, kulturu i festivalsku tradiciju Herceg Novog.
Patrijarh srpski Irinej stigao je večeras u grbaljski manastir Podlastva (opština Budva) gdje je održana svečana akademija obilježavanja, kako su naveli organizatori, osam vjekova autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve i svetosavlja u Crnoj Gori i Boki Kotorskoj.
“Vlada mišljenje da je umrla vjera u Crnoj Gori, ovo danas što vidim, ove crkve što su okitile prostore, oživljeno sveštenstvo, to je čudo božje, jedno veliko ohrabrenje”, poručio je Irinej.
“Živa je naša vjera, ovo je veliko ohrabrenje za cijelo srpstvo. Ovo sto je vjekovima sejano na ovim prostorima, ne moze se uništiti ni dekretom ni odlukom ljudi, sve je to oblačak koji ce se razići. Ono što bog blagoslovi, to čovjek ne može uništiti”, dodao je.
On je poručio da je jedini put “da se vratimo Bogu, crkvi svojoj, onoj vjeri i istini koju su živjeli naši preci.”
“Slavimo osam vjekova autokefalnosti i 15 vjekova ove crkve. Neka je blagosloven ovaj dan i svi koji ste prisutni, da manifestujemo našu vjeru i duhovni život koji nas je toliko podigao. Da se vratimo istini i neće nas Bog ostaviti. Neka je Bog sa vama”, kazao je patrijarh srpski Irinej.
On je kazao da ovaj događaj nije samo radost Crne Gore, nego i “cijelog srpstva”.
“Hvala Bogu sto mi je dao snage da prisustvujem ovoj velikoj duhovnoj radosti. Ovo nije samo radost Crne Gore, nego cijelog srpstva, ali i onih naših Srba raseljenih širom svijeta”, rekao je Irinej.
Mitropolit Amfilohije u besjedi je kazao da je dolazak patrijarha veliki dar božiji.
”Ovdje je dolazio i Sveti Sava, pa redom svi patrijarsi su dolazili u ovu sadašnju Crnu Goru i drevnu Boku Kotorsku. Do Svetog Petra, pa do Petra II Tajnovidca”, kazao je mitropolit.
Amfilohije je kazao da je narod sa velikom ljubavlju dočekao patrijarha.
“Vaša svetosti dobrodošli, na mnogaja i blagaja ljeta, poručio je Amfilohije.
Podlastva skup foto Vuk Lajović
U porti manastira je bilo više od dvije hiljade vjernika.
Predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević pozvao je patrijarha da vodi srpski narod kroz teška iskušenja kroz koja prolazi.
“Vaša svetosti u ime cijeloga Grblja sa posebnom čašću i radosću, želim da vas pozdravim i poželim dobrodošlicu u svetu zemlju, svetog cara Lazara Grbaljskog i kosovskog “, kazao je Carević.
Ovo je nakon punih 27 godina, prvi dolazak poglavara SPC u Boku i Budvu. Posljednji put ove krajeve posjetio je 1992. tadašnji patrijarh Pavle.
U subotu 28. septembra ujutru u devet sati je sveta liturgija, sa osvećenjem paraklisa Svetog Kneza Lazara i manastirskih konaka, dok u podne predviđena „Trpeza ljubavi“ uz prigodan kulturno-umjetnički program“.
Svečani ručak biće postavljen za dvije hiljade ljudi. Očekuje se dolazak nekoliko hiljada vjernika, a organizatori najavljuju to najvećim skupom srpskog naroda u ovom vijeku. Za obnovu manastira i održavanje manifestacije organizacioni odbor je prikupio više od 90 hiljada eura, a gotovo svako budvansko javno preduzeće i ustanova, kojim upravlja Opština, doniralo je novac na molbu Carevića.
Knjiga putopisa “Prošlost živi život”, Tomislava Toma Grgurevića Kotor, 1935 – Risan, 2009. biće promovisana u ponedjeljak 30. septembra u Galeriji solidarnosti, palata Pima u Kotoru u 19 sati.
O knjizi će govoriiti Dragan Mitov Đurović, Marija Mihaliček, Marija Starčević i Jasmina Bajo.
Iz predgovora prof. Marije Starčević:
„Razgovor među istorijama, kulturama podnebalja, gradova nezamisliv je bez posrednika… Tomislav Tomo Grgurević jeste taj posrednik koji nam uvijek iznova otkriva snagu ljepote naše Boke i “opominje” da se previše na nju ne naviknemo, pa je olako shvatimo… jer ćemo izgubiti bogatstvo koje nam je kao blagodet dato. I u knjizi Prošlost živi život, nažalost posthumno objavljenoj, Tomislav Tomo Grgurević, svojom “beznadežnom” zaljubljenošću u Boku – u zavičaj, a opet, objektivno i vjerno, iznosi ono što je stvarno vidio i doživio u Herceg Novom i ostalim mjestima duž Hercegnovske rivijere, sa izraženim elementima putopisa i preciznošću jednoga hroničara“
Knjiga sadrži 276 stranica, ilustrovana starim razglednicama i fotografijama Željka Starčevića. Predgovor je napisala prof Marija Starčević a uvodni tekst i bio-bibliografiju Marija Mihaliček. Lekturu i korekturu je uradila prof Jasmina Bajo.Dizajn i priprema za štampu: Tricen d.o.o. Kotor.
Tomislav Tomo Grgurević (Kotor, 1935 – Risan, 2009.) bio je po obrazovanju ekonomista. Od 1960. godine počinje se profesionalno baviti novinarstvom i od tada do umirovljenja 2000. bio je zaposlen u tiskanim i audio-medijima. Prvo novinarsko iskustvo stiče u Radio Titogradu, kome je ostao vjeran tokom čitavog radnog vijeka, preko trideset godina, radeći kao dopisnik. Pored drugih angažovanja bio je i dopisnik Radija Crne Gore iz Kotora. Uz tekuće izvještaje slušateljima je preko radio-valova priređivao „putovanja“ čudesnom prirodom i drevnim gradovima Boke Kotorske, upoznajući ih sa različitim ljudima i njihovim sudbinama. Osnivanjem Radio Kotora bio je njegov prvi urednik, kao i tehnički urednik lista Boka,uređivao je i časopis Pomorstvo,bio je stalni dopisnik dnevnog lista Pobjeda iz Boke Kotorske.
Radove publicističkog i naučnoistraživačkog karaktera objavljivao je u stručnoj periodici: kao i reviji More iz Zagreba i časopisu za književnost i kulturu Odzivi iz Bijelog Polja, u Boki, zborniku iz nauke, kulture i umjetnosti iz Herceg Novog i Godišnjaku Pomorskog muzeja iz Kotora Tomislav Grgurević je autor nekoliko knjiga i publikacija – putopisa i povijesnih tema.Poslije završetka radnog vijeka u novinarstvu, 2000. godine, pa do smrti 2009. Tomo Grgurević se potpuno predao publicističkom radu, a od 2003. godine i aktivnostima u Hrvatskom građanskom društvu Crne Gore. Tomislav Grgurević je bio član Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, od osnivanja 2000. godine, i jedan od pokretača Hrvatskog glasnika – jedinog tiskanog hrvatskog glasila u Crnoj Gori, istinski se zalažući da to bude mjesečnik visoke žurnalističke kvalitete. Bio je urednik prvih deset brojeva, a svojim bogatim novinarskim iskustvom doprinio je da Hrvatski glasnik zaživi i bude prihvaćen.Pola stoljeća bogate djelatnosti Tomislava Grgurevića, rezultirale su da njegovo ime bude ugrađeno u povijest crnogorskog novinarstva, publicistike i putopisne literature. Tomislav Tomo Grgurević umro je u januaru mjesecu 2009. godine u 74. godini, a pokopan je na groblju Crkve Svetog Matije u Dobroti.
Knjiga “Prošlost živi život” u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Boki Kotorskoj, je objavljena zahvaljujući potpori Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori.
Najveći jedrenjak na svijetu, Brodosplitov”, po prvi put je snimljen u svom najreprezentativnijem izdanju. Pogonjen burom srednje jačine, s punim jedrima je zaplovio splitskim akvatorijem, a prizori su – spektakularni.
Radi se o jedrenjaku dugom 162 i širokom 18,5 metra, nosivosti 2000 tona ima pet paluba, a na njemu će biti smješteno 450 osoba od čega 300 putnika u 150 luksuznih kabina, te u 74 kabine 150 članova posade, luksuzno uređen, ali sa štihom i atmosferom koji podsjeća na stare jedrenjake.
Ima prostor za biblioteku i velike salone, od čega se jedan proteže na tri palube. Na jedrenjaku je ugrađena najmodernija navigacijska i komunikacijska oprema, svaka kabina ima internet, telefon, televiziju, glazbu i ostala sredstva zabave, a cijeli brod je pokriven Wi-Fi signalom.
Na otvorenim palubama su tri bara i tri bazena, od kojih jedan namijenjen za ronjenje te kuhinja koja se prostire na tri palube. Klimatizacija na brodu je izvedena prema visokim zahtjevima da bi zadovoljila komfor putnika u svim klimatskim uvjetima.
Jedrenjak je, između ostalog, poseban po tome što je isključivo namijenjen za jedrenje, premda ima dva potpuno neovisna motora električne propulzije. Veći ima 2500 kilovat sati, a manji 1700 kilovat sati. S ukupnom snagom od oko 4200 kilovat sati, troši oko dvije tone nafte na sat.
Uz rezervoar od 800 tona, motorom će bez punjenja moći prevaliti 400 sati vožnje.Opremljen je s šest čamaca za spašavanje koji će služiti i kao tender čamci za prebacivanje putnika na plaže ili manje luke, te s osam splavi, četiri sportska čamca i dva manja čamca.
Također je prvi jedrenjak na svijetu s ugrađenim najvišim ‘Safe return to port’ sigurnosnim standardima, te ispunjava sve zahtjeve američke obalne straže, kao i Službe za javno zdravstvo SAD-a. Jedini je jedrenjak na svijetu koji je dobio najvišu moguću klasu za buku i vibracije.
Flying Clipper foto Brodosplit
Inovativan sustav koji se zove se ‘siguran povratak u luku’ (‘Safe return to port’) novost je na našem tržištu, jer od 2010. godine postoje novi standardi za povećanje sigurnosti putničkih brodova, putnika i posade.
Taj sustav zapravo znači da je sva ključna oprema na brodu duplirana zbog čega je projektirana gradnja dvije strojarnice sa svim uređajima za proizvodnju električne energije i vode, te svih sustava goriva i maziva te još jedan dodatni komandni most.
Na brodu je praktički sve dvostruko, pa će se u slučaju bilo kakvog zatajenja, požara ili poplave bilo kojeg prostora ili zona na brodu moći vratiti u luku s udaljenosti od gotovo 2000 NM što je inače najudaljenija točka od kopna na moru.
Predviđeno je da plovi svim morima svijeta, pa čak i po Arktiku i Antarktiku zbog čega je izgrađen u skladu sa zahtjevima za klasu leda. Brzina broda s jedrima će biti oko 16 čvorova, a predviđa se da će moći ploviti i do 20 čvorova uz prave vremenske uvjete i sposobnost posade.
Sa svojim pogonom od dva motora plovi 16 čvorova, ima zakretne propelere, pramčani porivnik te dva kormila zbog čega ima izuzetne manevarske sposobnosti.
Brodosplit je prepoznat kao rijetko brodogradilište u svijetu koje je u stanju izgraditi jedan ovako jedinstveni brod od projektiranja, gradnje i opremanja složenom opremom i luksuznim interijerom.
Takav je brod bilo iznimno kompliciran za izgraditi, no Brodosplit je do kraja izvršio taj zadatak.
Nakon šepurenja po splitskom akvatoriju, tijekom koje je nastala i snimka koju je Brodosplit s ponosom odlučio podijeliti s javnosti, ‘Flying Clipper’ se vratio u škver, treba ga još samo napuniti provištom i spreman je za plovidbu.
U svim vidovima registrovanog smještaja na području Tivatske rivijere trenutno borave ukupno 3.263 gosta, što je 37 odsto više nego na isti dan prošle godine – saopštila je danas Turistilčka organizacija Tivat.
Među zvanično prijavljenim turistima koji trenutno odmaraju u Tivtu, njih 3.254 su stranci, a samo 9 posjetioci iz Crbne Gore.
Najviše turista – njih 2.516 koristi usluge izdavalaca privatnog smještaja, u hotelima boravi 745, a u odmaralištima su samo dva gosta.
Fešta od smokava, koja se ove godine organizuje u okviru evropske manifestacije Dani evropske baštine pod sloganom “Kultura i umjetnost: baština na pozornici”, biće održana u nedjelju, 29. septembra sa početkom u 18 sati u Spomen domu “Reževići”.
Pored raznosvrsnih specijaliteta od smokava koje će pripremiti Organizacija žena Budve i lokalne domaćice, biće organizovan i bogat kulturno-umjetnički program, u kome učestvuju klapa Harmonija, klapa Primorkinje i KUD Sveti Jovan Vladimir iz Bara.
Manifestacija Fešta od smokava prvi put je održana u septembru 2008. godine.
Fešta od smokava
Cilj manifestacije je očuvanje tradicije koja se veže za plod smokve, koji je veoma cijenjen u narodu ovog kraja – Paštrovićima. Na svakoj fešti ponuda specijaliteta od smokava je bila vrlo bogata i raznosvrsna. Svoje specijalitete su prezentovale paštrovske porodice, Organizacije žena Budve i Petrovca i hotelijeri.
Poseban dio ponude predstavljaju lokalni specijaliteti, odnosno paštrovske poslastice – ruštule, fugaca sa smokvama i štrudel sa smokvama.
Tokom šest mjeseci realizacije ekološke incijative “Budva Zero Waste City” sakupljeno je oko 550 hiljada komada plastične ambalaže, koja će biti poslata na reciklažu. Kroz inicijativu koju je realizovala NVO Eko Centar Budva uz podršku Coca-Cola sistema i Coca-Cola fondacije, Budvani i brojni turisti su pokazali da se problem otpada može riješiti udruženim snagama,te da promjene u odnosu prema otpadu kreću od svakog pojedinca.
“Preko pola miliona sakupljenih komada plastične ambalaže, uz značajnu količinu aluminijumske ambalaže,koja će biti reciklirana, znači da ćemo imati manje ambalažnog otpada na deponijama, manje plastike u našem moru, kao i da smo ispunili cilj – veći stepen reciklaže“, kazala je predstavnica NVO Eko Centar Budva Andrea Bušković.
Uz zahvalnost građanima koji su pristali da mijenjaju svoje ekološke navike i počeli da rade primarnu selekciju plastike, Bušković je zahvalila i partnerima na projektu Opštini Budva, preduzeću Komunalno Budva, JP Morsko dobro i Ministarstvu održivog razvoja i turizma.
“U ekološkom Interaktivnom centru smo cijelo ljeto sprovodili edukacije, kako najmlađih, tako i odraslih, a veliki broj posjetilaca je donosio plastični otpad za reciklažu. Uz mnoštvo kvalitetnih programa kojima smo prikazali da ekologija i reciklaža mogu da budu i veoma zabavne i korisne, vjerujem da sada, na zatvaranju, možemo reći da je naš Interaktivni centar bio glavna ekološka stanica Budve“, navela je Bušković, dodajući da je Interaktivni centar od juna do kraja septembra posjetilo skoro 8 hiljada ljudi.
Budva Zero Waste City
Predsjednik Opštine Budva Marko Carević poručio je da je projekat Budva Zero Waste City odličan primjer kako nevladin sektor može pomoći lokalnoj samoupravi u podizanju svijesti o ekologiji.
“Moramo mijenjati navike, ponašanje i svijest. Uvoditi postepeno reciklažu, prestati da pravimo nelegalne deponije i izbaciti jednokratnu plastiku. Budva, kao turistička destinacija u tome mora biti predvodnik i primjer“, kazao je Carević.
Direktor JP Morskodobro Predrag Jelušić rekao je da su rezultati Budva Zero Waste City inicijative zaista progresivni i pokazuju da ovakve akcije mijenjaju svijest kako lokalnog stanovištva tako i turista.
Budva Zero Waste City
“Uvjeren sam da ovakve rezultate možemo ostvariti i u drugim opštinama, a u tome ćete uvijek imati podršku Morskog dobra jer nam, između ostalog, pomažete da podignemo i kvalitet resursa kojim mi upravljamo. Otpad jeste problem i siguran sam da će ova inicijativa zaživjeti i u 2020. godini“, rekao je Jelušić.
Kroz Budva Zero Waste City inicijativu Opštini Budva donirane su tri pametne i ekološki prilagođene klupe, kao i 30 kanti za odlaganje plastike. Takođe, volonteri su posjetili preko 7.000 domaćinstava u cijelom gradu i edukovali građane kako mogu sakupljati otpad i pravilno ga odlagati.
Poseban dio projekta bila je i kampanja „Uhvati čist talas“, koja je ove godine realizovana po drugi put, na 28 plaža budvanske rivijere, gdje se sakupljao plastični i aluminijumski otpad. Ove ekološke inicijative dio su globalne inicijative „Svijet bez otpada“, koju je pokrenula kompanija Coca-Cola, sa ciljem da do 2030. godine pomogne skupljanje i recikliranje svih količina flaša i limenki koje proda na tržištu.
“Zaštite životne sredine za nas nije trošak. Ulažemo u budućnost jer znamo koliko je važno da postepeno rješavamo pitanje otpada i to prije svega u lokalnim zajednicima, poput Budve“, rekla je menadžerka za javne i regulatorne poslove u kompaniji Coca-Cola HBC Crna Gora Andrea Radonjić.
Podršku Budva Zero Waste City inicijativi dala je i Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori, čiji je zamjenik šefa političkog i ekonomskog odjeljenja Kyle Hatcher prisustvovao događaju.
Na inicijativu JP Morsko dobro Interaktivni centar sljedeće godine nastaviće misiju edukacije o ekologiji i reciklaži u Ulcinju.
