Od onog trenutka kada je Ministarstvo kulture prepoznalo i pozitivno ocijenilo ovaj vrijedan projekt i zajedno s Primorsko-goranskom županijom odlučilo financirati odnosno pomoći nam otkupiti maketu austrougarskog bojnog broda »Szent Istvan« koju smo toliko željeli, mi smo postali bogatiji. Otkup makete rezultat je suradnje Muzeja s autorom Milanom Vičevićem, a maketa će biti izložena na drugom katu muzeja u stalnom postavu »Jedra Kvarnera«, a tematski je vezana uz temu povijesti riječke brodogradnje tijekom prve polovice dvadesetog stoljeća, kazala je Nikolina Radić Štivić, ravnateljica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, u povodu predstavljanja makete bojnog broda pod staklenom kupolom, piše Novi list.
Ništa manje zadovoljstvo nije krio ni Nikša Mendeš, muzejski savjetnik i voditelj Odjela za povijest pomorstva Pomorskog i povijesnog muzeja koji je istaknuo da je ideja o otkupu makete tinjala od 2011. godine kada je završen postav Jedra Kvarnera.
– Tada smo predvidjeli da u okviru postava o povijesti brodogradilišta do I. svjetskog rata, razdoblja u kojem se dobar dio flote gradio u riječkom brodogradilištu, postavimo i maketu bojnog broda »Szent Istvan«, kazao je Mendeš.
– Brod je porinut u riječkom škveru, premda je završen i opremljen u Puli koja mu je bila i matična luka, no mađarskim vlastima bilo je drago da se gradio u Rijeci i stoga su ga i prozvali po prvom mađarskom kršćanskom kralju i zaštitniku sv. Stjepanu. Da malo pojasnim, kazao je Mendeš, uoči I. svjetskog rata mijenja se strategija austro-ugarske mornarice i negdje od 1905. godine diljem europskih država započinje gradnja takozvanih dreadnoughta, najvećih do tada izgrađenih bojnih brodova, izrazito velikih dimenzija istisnine do 20 tisuća tona. Odlučili su graditi seriju brodova klase Tegetthoff. Nakon Viribusa Unitisa, Prinza Eugena i Tegetthoffa izgrađenih u Trstu, Szent Istvan je izgrađen u brodogradilištu Ganz@Danubius u Rijeci. Svečano je porinut u riječkom brodogradilištu 17. siječnja 1914. godine, a u sastav ratne flote ulazi godinu kasnije. Opremanje završava u pulskom arsenalu, ispričao je zanimljivu povijest bojnog broda muzejski savjetnik Mendeš.
No, tek što je isplovio iz Pule u prvu pravu ratnu akciju 9. lipnja 1918. godine, u zoru je »Szent Istvan« pogođen torpedima talijanskih torpednih čamaca, potonuvši na dno mora dubine 60 metara nedaleko otoka Premuda. Od čitave posade poginulo je ili nestalo njih 89, dok ih je 976 spašeno. Brod je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske, a od devedesetih godina do današnjih dana hrvatsko-mađarske ronilačke ekspedicije u četiri navrata su obilazili vrijednu povijesnu ostavštinu koja počiva na dnu našega mora.
– Premda do originalnih nacrta broda nije bilo lako doći jer nisu baš bili dostupni, uspio sam pripremiti i iscrtati detaljne planove. Razvijao sam ideju kako krenuti. Kad sam krenuo, sve je išlo glatko, od plastificiranja trupa, kitanja, šmirglanja, lijepljenja. Sastavljao sam dio po dio. U maketu broda uložio sam oko osam mjeseci rada i evo ga, pod staklenom kupolom krasit će stalni postav vezan uz povijest brodogradnje u Rijeci, rekao je maketar Milan Vičević.
A planovi? Ima ih, veli nam Mendeš, jedna od ideja je izraditi maketu jedrenjaka liburne, ratnog jedrenjaka s dva reda vesala… ali u izradi su još neke makete brodova iz tridesetih godina prošlog stoljeća.
/Slavica Kleva/
