Nije posljednjih godina bilo lako živjeti na Jadranu. Podstanari nisu mogli pronaći stan ni za lijek, a ako bi im se i posrećilo – stanodavci bi ih tjerali van već s prvim danima ljeta.

Koliko je studenata odustalo od odlaska na fakultet u Dubrovnik ili Split jer njihovi roditelji nisu bili spremni izdvojiti 400 ili 500 eura mjesečno za najam stančića i režije! U odnosu na kontinentalni dio Hrvatske, cijene su rasle u nebo. Metar četvorni u Dubrovniku se u prosjeku plaćao tri hiljde eura, a u Splitu dvije i pol hiljade. Kad bi se mladi ljudi s kreditom nekako i “dobacili” do prve nekretnine, na “šut” bi ih dočekali majstori. Keramičari su prije turističke pomame postavljali pločice za deset, najviše dvanaest eura, a onda se cijena popela na vrtoglavih dvadeset eura po kvadratu, a i kad bi naručitelj nevoljko pristao na takav “pakleni deal”, na koljenima bi molio meštra da ispoštuje rokove jer se ovaj nije mogao obraniti od izdašnijih narudžbi.

Sulude cijene zemljišta

A onda se s Dalekog istoka došuljala ona. Korona. I prevrnula sve naopako. Prvo su stali jeftini letovi zbog kojih je CRO turizam cvao posljednjih godina, pa su se usidrili kruzeri, a onda su posustale i rezervacije u privatnom smještaju. Ugostitelji više očajnički ne traže konobare za sezonu jer od nje očekuju malo i ništa, a kuhari ne spominju plaće od dvanaest ili čak petnaest tisuća kuna neto.

Prvi čin hrvatske tragedije počeo je kad je susjedna Italija, naš značajni trgovački partner, postala najveća karantena na svijetu, a onda su je svi počeli “oponašati” i Europa je stala.

– Ako dođe do značajnijeg usporavanja gospodarske aktivnosti, a po svoj prilici bi se to moglo dogoditi na razini EU-a, naročito u Italiji, gdje je vlada u strahu od širenja zaraze zaustavila protok ljudi i robe, svakako ćemo osjetiti negativne efekte pandemije. Italija je već u recesiji, a to će se preliti i na Hrvatsku jer su nam Talijani vrlo važan partner u turističkom sektoru i drugim segmentima – kaže ekonomski stručnjak Damir Novotny.

Oni krajevi Hrvatske koji imaju najizraženiju gospodarsku aktivnost s Italijom – Istra i sjeverozapadna Hrvatska, bilježe i najveći broj oboljelih od koronavirusa.

– Da, i to je empirijski dokaz da će naše gospodarstvo neminovno usporiti. Turistička sezona bi mogla biti daleko slabija od prethodnih, ako je uopće i bude, a imali smo nekoliko uzastopno rekordnih, pa je neminovno da će to utjecati na “pregrijano” tržište.

Cijene stanova, radova i građevinskih zemljišta ponovno će se svesti u realne okvire. Oni koji su podigli kredite i zadužili se za uređivanje apartmana imat će ozbiljnih problema, međutim, pozitivno je da će cijene građevinskih i zanatskih radova pasti, baš kao i cijene nekretnina – tvrdi Novotny i dodaje da je cijena stambenog kvadrata u nas pretjerana u odnosu na prosječnu neto plaću, ali da je tako i u ostatku Europe.

– To je neodrživo, a posljedica je dugogodišnje poticane turističke izgradnje u kućanstvima. Jeftini krediti, seljenje kapitala u nekretnine, neoporezivanje imovine, a oporezivanje rada, plus siva ekonomija…, sve smo to tolerirali radi viših ciljeva.

Divljanje cijena u Dubrovniku dovelo je do toga da studenata tamo više nema. Nemoguće im je studirati zbog visokih cijena.

Zato bi vraćanje Hrvatske, što se cijena tiče, u neko “normalno” stanje, mogao biti pozitivan efekt ove krize – veli naš sugovornik, koji naglašava činjenicu da građani u jadranskim županijama imaju najveću štednju, a samo bog zna koliko se još novca drži u čarapama.

Je li nas, banalizirajmo, stigla kletva – dabogda imao pa nemao? Kriza će obuzdati pohlepu. Može li itko više vjerovati da će se metar četvorni građevnog zemljišta na splitskom Žnjanu prodavati za 1200 eura, kao što je sada slučaj?

– To je ludost. Pa toliko nije ni u Beču. Posebno je problematična Dubrovačko-neretvanska županija. Ona živi izvan svake logike. Tamo su cijene nekretnina rekordne u europskim razmjerima. Ovaj eksterni šok bi nam trebao pomoći u hlađenju tržišta – zaključuje Novotny.

S druge strane, kad se u Italiji epidemija smiri, susjedi će dampinškim cijenama nastojati vratiti turizam na svoje trgove i ulice.

U tom smislu raspolažu najviše s malim obiteljskim hotelima, a ciklus njihova renoviranja je davno završio, što znači da nisu kreditno opterećeni, za razliku od kolega u Hrvatskoj, a to im je olakotna okolnost u ovoj teškoj situaciji.

– Njihova će vlada napraviti sve da ih podupre pa će vlasnici talijanskih hotela znatno sniziti cijene. Do ljeta bi moglo doći do smirivanja virusa, a bude li tako, Talijani će nam biti snažni konkurenti jer mogu ponuditi bolji odnos cijene i kvalitete od Hrvatske u kojoj dominira obiteljski smještaj – kaže Novotny.

Položajna renta nije dovoljna

Hoće li Hrvati, nakon pandemije koja će inficirati naše gospodarstvo, konačno shvatiti da ne možemo živjeti samo od turizma? Jedna Francuska, svjetska turistička velesila, ima tri puta manji udio turizma u BDP-u od male Hrvatske.

– Tih sedamnaest, osamnaest, čak i dvadeset posto udjela turizma u BDP-u, što je kod nas slučaj – to je ludost! Išli smo linijom manjeg otpora, jer su nam turisti sami dolazili i u sav taj posao ljeti nismo morali ulagati puno truda.

No, prevarili su se oni koji su mislili da mogu živjeti samo od položajne rente. Staro je pravilo da nikad ne smijete igrati na jednu kartu. Naravno da apartmani mogu biti dopuna neke druge djelatnosti, ali nikako nešto o čemu ćete u potpunosti ovisiti, a upravo se to događalo u Splitu i Dubrovniku. Ova će nas nevolja sve skupa otrijezniti. Ovako se dalje više ne može.