Pelješki most polako izranja iz mora. Unatoč paklenim vrućinama koje ovih dana u Neretvanskom kanalu uvelike prelaze trideset stupnjeva, mostograditelji Kinezi ne zabušavaju. Dapače, rade i po danu i po noći pa se tako već naziru obrisi trase mosta između Komarne i Brijeste. Piloti, njih 148, što preračunato u metre iznosi dvanaest tisuća metara, već su odavno zabijeni u morsko dno i sada čekaju konstrukciju mosta, a Slobodna Dalmacija svjedočila je formiranju naglavnice na stupnome mjestu S8, čime radovi postaju vidljivi iznad morske površine, piše Slobodna Dalmacija.

Riječ je o veoma važnom elementu buduće konstrukcije mosta iz koje će izrasti stup, pojašnjava nam glavni inženjer i voditelj projekta iz “Hrvatskih cesta” Jere Šegedin, iskusni mostograditelj koji je vodio i izgradnju čiovskog mosta. Zapravo, skupine pilota svakog stupa povezuju se na vrhu ovom naglavnom pločom od armiranog betona i dio te ploče nalazi se nad morem, a dio je ispod površine mora.

Nosivi element

– Eto vidite ove naglavnice, one će biti glavni nosivi element mosta jer primaju i amortiziraju teret i udar i provode ga dalje u temelj mosta – govori nam inženjer Šegedin. A unutar same naglavnice je kao u mravinjaku. Pedesetak Kineza radi i ne dižu glavu. Nakon što je posebnim strojem postavljena na pilote, naglavnica je spuštena tri metra u moru pa su Kinezi kao u nekoj posudi uronjenoj u more. Sva sreća je da ne popuste brtve jer bi se sve vrlo brzo moglo pretvoriti u bazen. Kinezi ne mare za novinarsku ekipu, glavu ne podižu s posla unatoč paklenim žegama.

A koliko su naglavnice zahtjevne i važne govore podaci da će se u njih ugraditi 3200 kubika betona (prvi su već izliveni). A njihova veličina je 29 puta 23 metra, kao jedno rukometno igralište. Debljine su do pet metara.
– Pa zar će na naglavnici Kinezi igrati mali balun – dodajemo u šali.
– Mogli bi, samo da postave male branke – nadovezuje se netko od domaćih radnika, koji su se ukrcali s nama na brodicu u Komarnoj kojom smo obilazili radove na mostu. Samo tko će im sakupljati lopte kad odlete u more? No, šalu na stranu, ali Kinezi nemaju vremena za opuštanje i zabavu. I igralište u Komarnoj im je prazno, jer rade doslovno dan i noć, i to na veliko zadovoljstvo stanovnika Dubrovačko-neretvanske županije kojima će se uskoro skratiti čekanja i kontrole na četiri granična prijelaza. Proteklu godinu dana radovi su se izvodili u podmorju, daleko od očiju javnosti, a sada gradilište dobiva novu vizuru.

– Trenutačno se na gradilištu izvlači mulj iz pilota koji se zbrinjava potapanjem na dubinu veću od 40 m u podmorju udaljenom 20 nautičkih milja od samoga gradilišta u Komarnoj i Brijesti – pojašnjava nam Jere Šegedin, a osim radova u podmorju, uskoro kreću radovi i na kopnu jer je već zatemeljen stup mosta u Komarnoj. Ako Kinezi budu radili ovakvom dinamikom, nema dvojbe da će prvi stup mosta biti iznad Neretvanskog kanala do kraja listopada.

Šarenilo boja

I to će zasigurno tako biti jer četristotinjak Kineza predano radi na gradilištima u Komarnoj i Brijesti.
– Rade na moru, ali se ne kupaju i kod njih nema odmora. Stanovnici Komarne rijetko vide Kineze da se kupaju. Ako se neki i kupa, na sebi ima prsluk za spašavanje i drži se plićaka jer ne znaju plivati – rekli su nam u Komarnoj.
– Radnici stalno rade, jer im je cilj da zarade nešto novca i vrate se natrag u Kinu. Tek sebi malo daju oduška kada dovrše pojedinu fazu radova. Tada se malo opuste uz vatromet i ništa više od toga – rekli su nam stanovnici Komarne, gdje je većina kineskih radnika smještena po sobama i apartmanima.

I doista, dok smo se mi šetali gradilištem, u nebo je odletio – vatromet. Ali za razliku od dokonih Hrvata kojima na pamet ne pada pucati vatromet usred bijela dana (svi čekaju mrak da se vidi šarenilo boja na nebu, Kinezi su i vatromet odradili kao po traci – ispucali ga i vratili se svojim dnevnim obvezama. Zapravo, začuo se samo pucanj, a šarenilo boja stopilo se s jarkim kolovoskim suncem. No, Kinezi za to ne mare previše, njima je cilj izgraditi most do dogodine i to im zasad dobro ide. Sa susjedima Kinezima zadovoljni su stanovnici Komarne, kojoj se broj stanovnika dolaskom kineskih radnika utrostručio, iznajmili su im sobe i apartmane.

Mato Dragobratović kaže da ljudi dobro rade svoj posao, u ništa se ne petljaju, samo rade, gotovo da ih i ne viđa.
On nije svoje apartmane iznajmio radnicima s mosta jer, kako kaže, želi zadržati svoje stare goste, premda je većina njegovih susjeda svoje objekte ustupila na korištenje Kinezima. Iako se na mostu radi po danu i po noći, za turizam u Komarnoj nema nikakvih problema. Turistima je ovo na neki način i atrakcija, gledaju i fotografiraju radove.
– A uvijek će biti netko kome smeta! Ljudi su čudni. Mora se malo i pretrpjeti jer se radi najveća investicija u Hrvatskoj – kazao je Dragobratović.

Nema kašnjenja

A osim stanovnika Komarne, zadovoljno trljaju ruke i metkovski obrtnici koji povremeno obavljaju radove na gradilištu za kinesku tvrtku CRBC. Kažu nam da su zadovoljni poslom i naplatom.
– Nema tu ni dana kašnjenja. Sve što smo odradili, uredno smo naplatili u dogovorenom roku – kazao nam je obrtnik iz Opuzena.
Iako gradnja samoga mosta ide brže od očekivanoga i gradilište na moru poprima novi izgled, na pristupnim cestama se još nije zakopala prva lopata i to sve zbog žalbi izvođača radova, koji dokazuju da imaju pravni interes i ruše postupke javne nabave. Posljednji se državnoj komisije za kontrolu postupaka javne nabave požalio austrijski Strabag, i to na odabir grčkog J&P Avaxa za izvođača radova na stonskoj obilaznici, poddionice Sparagovići/Zaradeže – Prapratno i Prapratno – Doli.
I to će svakako odgoditi početak radova na okolnim cestama, što, nažalost, nije prvi put u proteklu godinu dana. Tako bi se moglo dogoditi da pelješki most vodi niotkud za nikamo, piše Slobodna Dalmacija.

– Sve da most i bude izgrađen prije pristupnih cesta, najvažnije je da se uredi spoj na postojeću pelješku cestu preko Brijeste na Dančanje i tada će sve biti lakše. Možda će biti malo više gužve oko Stona, ali nitko ne garantira u kojem će se vremenu izgraditi stonska obilaznica koja je iznimno zahtjevna, jer se grade dva tunela i most kod Stonske solane – zaključio je inženjer Jere Šegedin.