Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović na poziv Ahmeta Erentoka, predsjednika Borda direktora Azmont Investmentsa, danas je obišao radove na rizortu Portonovi u Herceg Novom.
Tom prilikom premijerno su predstavljeni završni radovi prve faze izgradnje, sadržaji i aktivnosti koji će od 1. avgusta ove godine biti dostupni lokalnoj i međunarodnoj javnosti.
Kada je 2012. godine kompanija Azmont Investments ušla na crnogorsko tržište, njena ugovorna obaveza bila je da u rizort uloži 52 miliona eura u prve četiri godine, odnosno 258 miliona eura za osam godina. Zaključno sa junom ove godine u razvoj Portonovog investitor je uložio 469 miliona eura, dok će ukupna investicija po završetku svih radova iznositi blizu milijardu eura, kazali su iz te kompanije. U svim segmentima projekta sada je angažovano u prosjeku 1.560 radnika.
Đukanović posjeta Portonovi
Rizort se prostire na 26 hektara i sastoji od 1,8 kilometara eskluzivnog obalnog područja sa 214 rezidencija. Svjetski brendovi, kao što su prvi One&Only hotel u Evropi sa Espace Chenot Health Wellness Spa centrom, i D-Marinom kapaciteta 238 vezova i mogućnošću prijema brodova dužine do 120m, sastavni su dio Portonovi Rizort ponude.
U okviru marine predviđen je i granični prelaz.
Đukanović posjeta Portonovi
Portonovi naselje osmišljeno je u tradicionalnom mediteranskom stilu sa kombinacijom bokeške i venecijanske arhitekture, uz poštovanje crnogorske istorije, tradicije i kulture življenja i gradnje. Njegovim završetkom značajno će se podići kvalitet i standardi turističke ponude Crne Gore.
Let iznad juznih-vrhova Orjena – foto paraglajdig klub HN
Štampanjem Brošure, hercegnovsko JP Vodovod i kanalizacija, pokrenulo je interesantan način popularizacije značaja zaštite životne sredine i razumijevanja okoline u kojoj živimo.
Okupljajući kompetentne stručnjake, poznate ličnosti iz svijeta kulture i sporte i ekološke aktiviste i zaljubljenike u prirodu i dajući im prostor da prenesu svoje znanje, zapažanja, preporuke, ovo hercegnovsko preduzeće je na jedan inovativan način prišlo problematici neodgovronog ponašanja prema okolini.
Iz pomenute Brošure prenosimo integralni tekst arheologa i možda najvećeg i najpoznatijeg zaštitnika hercegnovskog zaleđa i zaljubljenika u planinu i sve njene benefite, Željka Starčevića.
HIDRONIMI NAŠEG ZALEĐA
Hidronimi su po definiciji lična imena vodnih objekata: rijeka, potoka, jezera, močvara, vrela, mora itd. U predslovenskoj hidronimiji daleko su najbrojnija imena rijeka. Zbog toga se često termin hidronim izjednačava sa imenima rijeka, što bi u slučaju našeg zaleđa značajno redukovalo brojnost hidronima, budući da su rijeke u ovom kraškom okruženju rijetka pojava. Značajno je obuhvatiti i popisati nazive potoka, izvora, pa i najskromnijih orjenskih kapavica, jer oni čuvaju slojevite podatke koji se sutra mogu iskoristiti u više naučnih oblasti. Ovi nazivi se danas gube u zonama izrazite depopulacije, te postoji velika opasnost njihovog potpunog zaboravljanja ili pogrešne ubifikacije (smještaja). U našem okruženju imamo hidronime od onih najmlađih, iz prošlog vijeka, pa sve do onih predslovenskih, čije porijeklo dobrim dijelom nije sa sigurnošću određeno.
Predslovenski hidronimi
Imena rijeka u antičkim izvorima su najčešće zabilježena u muškom rodu, što se objašnjava slaganjem u rodu sa apelativima koji znače ʻrijekaʼ u grčkom (πόταμος), odnosno latinskom (fluvius, amnis). Vremenom, pod pravilima našeg jezika, ti hidronimi dobijaju većinom ženski rod. Tako imamo Sutorinu, kao naziv i polja i same rijeke, naziv koji očito ima latinske korijene u značenju pored kule, uz kulu. Istog latinskog porijekla bi trebao biti i naziv susjednih Konavala (kanali), kraja relativno bogatog vodom, iskorišćene za snabdijevanje vodom rimskog Epidaurusa (Cavtat). Zatim, dublje u Boki, uz zidine Kotora su Gurdić (od latinskog “gurges“, što znači vrtlog ili vir) i rijeka Škurda, vjerovatno ilirske provenijencije.
Kod Risna imamo Spilu, rijeku kratkog, ali snažnog toka. Kod naziva Spila, Špilja, Spile, Špiljari i slično, moramo biti oprezniji u određivanju porijekla. Ovi nazivi neosporno pripadaju latinskom krugu, ali takođe i venecijanskom, a spila, ili špilja su riječi koji se još uvijek koriste kao italijanske posuđenice u lokalnom govoru Boke Kotorske. Osim ovih „velikih voda“, imamo i jedan izvor u Bjelskim Kruševicama intrigantnog naziva Karos voda. Mogao bi biti grčkog (vizantijskog) porijekla. Takođe, valja pomenuti i sam naziv našeg zaliva, prvobitno zabilježen u grčkoj, pa zatim i latinskoj varijanti: Sinus Rhizonicus, da bi kasnije dobio i venecijanski (Boche de Càtaro), odnosno italijanski oblik (Bocche di Cattaro).
Gučina – izvor u dvije države
Hidronimi strogo lokalnog značaja najčešće imaju relativno novija, slovenska imena. Kako se mijenja ekonomija i nastanjenog zaleđa, tako neki od njih bivaju zaboravljeni, a drugi dobijaju na značaju. U zaleđu mojdeškog zaseoka Brajevića nalazi se izvor Gučina, preko kojeg je, po priči mještana, prolazila državna granica između mletačke Boke i turske Hercegovine. Jedan točak istog izvora bio je u „Serenisimi“, a drugi u Carevini, tako da su obje strane mogle doći do vode, neophodne kako za ljude, tako i za tadašnja brojna stada. Danas je njegov značaj daleko manji.
Problematika izvora Dizdarica
Primjer dislokacije hidronima je Dizdarica (izvedeno od dizdar- zapovjednik tvrđave, odnosno grada s okruženjem), izvor koji je kaptiran još u doba dok je hercegnovsko zaleđe potpadalo pod Tursku, a odakle je kasnije Austrougarska sprovela vodovod za Kameno, kako je i potvrđeno kroz brojna pisana dokumenta. I pored toga danas Novljani Dizdaricom nazivaju kaptirani izvor dva kilometra dalji, smješten na Žlijebskoj lastvi, pa se (pogrešni) naziv proširio i na cijelu oblast, azil za pse i paraglajding uzletište. Dakle, tu je na djelu premještanje hidronima koje je počelo kroz usmenu, a sad već prelazi i na pisanu komunikaciju i dokumenta, što zbog kontadiktornosti sa ranijim zvaničnim zapisima i geografskim kartama može da izazove konfuziju. To je još jedan od argumenata da je potrebno izvršiti detaljan popis hidronima našeg zaleđa, praćen njihovom preciznom ubifikacijom.
Izlov prstaca je puno više od samo toga, lova. Izlovljavanjem se uništavaju čitavi ekosistemi na Jadranu, a najgore je što restorani i dalje služe ovog školjkaša kojemu je potrebno čak 20 godina da dosegne veličinu od pet centimetara.
Prstaci su školjke koje žive u šupljinama stijena, a kako bi se do njih došlo, potrebno je razbijati stijene te se pritom uništava cijeli ekosustav i radi nepopravljiva šteta u cjelini. Da bi se izvadilo dvadesetak prstaca, razbije se metar kamena ili podvodne stijene. Prstaci uglavnom obitavaju na dubini od pola do tri metra, a ima ih i u sigama na 20 metara dubine. Krivolovci stijene uništavaju velikim čekićima, a dok zakonske zabrane još nije bilo, koristio se i dinamit, piše Jutarnji.
U Hrvatskoj je izlovljavanje prstaca zabranjeno od 1995. godine. Prstaci šupljine u stijenama rade pomoću lučenja kiseline koja stijenu otapa te ona raste kako se školjkaš širi. Raste jako sporo, a treba mu oko 20 godina da naraste do pet centimetara, a 80 godina do veličine od krajnjih 12 centimetara.
Za svoje stanište biraju pozicije s jačim strujanjem mora te područja izraženijeg saliniteta. Na Jadranu ih se najviše vadilo na zapadnoj obali Istre, oko Splita, Šibenika i na otocima. Teško je odrediti područje koje je najviše stradalo jer se monitoring ove vrste prije nije obavljao.
– Veliki sam protivnik vađenja i služenja prstaca i takvo što je za svaku osudu. Mogu reći iz osobnog uvida, budući da godinama ronim i dobro poznajem taj dio podmorja i obale odakle i sami nabavljamo ribu i školjke, kako se već trideset godina nanosi šteta koja se neće moći zakrpati za sljedećih 50. I znate što je još zanimljivo? Prstaci su zaista kvalitetne i ukusne školjke, ali nisu spektakularne i sama ta fama oko njih stvara se upravo zabranom. Smatram da nije vrijedno devastirati prirodno bogatstvo za malo gastronomskog iskustva, te posluživanje prstaca osuđujem jednako kao konzumiranje droge u ugostiteljskim objektima – rekao nam je David Skoko.
Njegov kolega, Hrvoje Zirojević, dijeli njegovo mišljenje:
– Apsolutno sam protiv služenja svega zabranjenog u restoranima. Ponekad to nije samo chefova odluka i nekad on nema tu apsolutnu slobodu odluke već ona može poteći od poslodavca, ali kako god bilo, nije ispravno. Ne zato što to nije dobra i kvalitetna školjka – ona to naravno jest, ali zasigurno nije najbolja – te je cijela poanta u devastiranju podmorja koje će nas dovesti do nepopravljive štete.
Prstaci buzara
Bivši chef zadarskog restorana Foša i kvarnerske Bevande Damir Tomljanović predlaže konkretan plan:
– Mislim da svako kršenje zakona u bilo kojem poslu daje loš primjer svima, a pogotovo generacijama koje dolaze. Svaka vrsta koja treba izuzetno dugi vremenski period da se razvije zaslužuje najveći mogući stupanj zaštite. Godinama vidimo da se u slučaju te školjke krše pravila. Moje mišljenje je da treba dozvoliti svake godine izlov određene količine prstaca, pod velikom kontrolom. Napraviti licitaciju otvorenog tipa, medijski je prezentirati kao jednu posebnost, i time ujedno educirati sve o njezinoj vrijednosti i problematici. Cijeli prihod koji bi postigle na licitaciji koja bi mogla postati svojevrsna premium gastro manifestacija, donirati za zaštitu staništa.
– Količinu dozvoljenog izlova odredila bi struka. A onda onoga tko proda školjku izvan tih kvota kazniti s iznosom od kojeg se isti ugostitelj ne bi nikada oporavio. I opet taj novac donirati za zaštitu staništa. Jedini problem koji vidim u cijeloj priči jest da su glavni konzumenti te vrste, nažalost, osobe koje bi trebale biti oni koji se bave zaštitom hrvatskih interesa jer su plaćeni za to od strane hrvatskih građana.
Marko Palfi, chef The Garden Bar & Kitchena jasno definira ulogu chefova i restorana kad je njihovo služenje u pitanju:
– Za mene je to najgnusniji čin koji chef/restoran može napraviti i protivi se svemu što bismo mi kao stvaratelji hrane trebali biti. Trebamo biti u harmoniji i poštovanju prema prirodi, a ne devastirati.
Njegovo mišljenje dijeli i Mario Mihelj, chef restorana El Toro:
– Moje mišljenje je nedvojbeno: nisam za kuhanje i posluživanje prstaca. Kao chef dugoročno gledam na održivost, a njihovom konzumacijom i uništavanjem obale (koja je neizbježna da bismo došli do njih) uništavamo dio flore i faune, a to šteti bioritmu mora. Također, moramo uzeti u obzir da kod nas prstaci sve sporije rastu jer je naše more hladnije i sporije. Ubrzo bi moglo biti jednim dijelom siromašno. Činjenica je i da konzumente koji ne gaje moralne, ekološke, biološke i zakonske vrijednosti za to nije briga. Hrana je jedina poveznica između prirode i čovjeka, zato ju moramo čuvati, a ne uništavati.
Mlađe generacije su također itekako svjesne problema. Matija Bogdan, chef u londonskom Lendburyju ima posebno čvrst stav o ovoj temi:
– Mislim da sve restorane koji služe prstace treba kazniti i zatvoriti i, isto tako, javno objaviti ime restorana i vlasnika, ali i kuhara koji ih je pripremao. Ono što je najžalosnije jest da mi se nekoliko puta baš u Hrvatskoj dogodilo da dobijem pitanje od strane poznatih kuhara/gastro novinara/vlasnika restorana jedem li prstace i možemo li otići na prstace na ručak, kao da znaju gdje ih se može pojesti. To me, naravno, pitaju ponosnim tonom. Odvratno. Vjerojatno ne moram reći da se s njima poslije nisam ni sreo ni družio.
Mladi Toni Boban iz splitskog restorana Corto Maltese se slaže.
– Iako se radi o vrhunskoj deliciji, očuvanje morske flore i faune je važnije od bilo čijeg gastronomskog užitka. Bez obzira na platežnu moć i položaj u društvu – rekao je Toni.
– Moje je mišljenje da su sa razlogom zabranjeni, ja ih vidim kao pluća mora (filtere) zbog toga im je mjesto u moru, a ne na tanjuru. Ja ih nikada ne bih servirao niti bi ih jeo, iz poštovanja – rekao je za Jutarnji mladi Dino Soldan.
Zanimljive činjenice
Za dvadesetak prstaca potrebno je uništiti metar kvadratni stijena.
Kilogram prstaca ugostitelji kupuju po cijeni između 250 i 350 kuna, a u restoranima naplaćuju u rasponu od 800 do 1200 kuna.
Za tri sata rada dvojica podvodnih “kamenoklesara” mogu izvaditi tri do pet kilograma prstaca.
Nerijetko se prstace poslužuje u kućicama drugih školjkaša.
Izraz “ćevapčići na buzaru” znači “prstaci na buzaru”.
Koncert „JAZZ u noći punog mjeseca“ postao je tradicija u Gornjoj Lastvi, gdje već nekoliko ljeta posjetioci uživaju u ljepoti ove vrste muzike u čarobnom pejzažu Vrmca.
Koncert će ove godine biti priređen u utorak, 16. jula u 22 sata, kada će nastupiti Šule Jovović JAZZ BAND i Vladimir Krnetić, truba, Big Band RTS. Organizator događaja je KZU Napredak Gornja Lastva, a ulaz na koncert je slobodan.
Organizovan je besplatni prevoz do Gornje Lastve, a kombi kreće u 21.30 sa autobuske stanice u centru Tivta.
Odluka o proglašenju ulcinjske Solane parkom prirode, koja je usvojena 26. juna ove godina, u Skupštini opštine Ulcinj u petak je svečano potpisana.
Predsjednik SO Ulcinj Ilir Čapuni kazao je da je usvajanjem ove odluke Ulcinj napravio jedan bitan iskorak, jer ovaj dokument je novi savez između građana, koji čini Solanu dostupnu svima, ne samo pticama, lovcima, bivšim radnicima i turistima.
“Ova odluka omogućava da od ovog prostora napravimo nešto specijalno i jedinstveno, nešto što će nam omogućiti da budućnosti i našoj djeci govorimo s osmjehom i uspravno”, rekao je Čapuni.
On je izrazio optimizam da postoje uspješni modeli zaštite i upravljanja, zbog toga što imamo dovoljno vremena, dovoljno dobre volje da nastavimo ovaj proces, jer imamo i prijatelje koji stoje pored nas.
Današnjoj cermeoniji potpisivanja odluke o proglašenju solane zaštićenim područjem prisustvovali su ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović, generalna direktorica Direktorata za životnu sredinu Ivana Vojinović, generalna direktorica Ministarstva turizma i održivog razvoja Saša Radulović, potpretsjednik Skupštine Crne Gore Genci Nimanbegu, ambasador Velike britanije Alison Kemp, ambasador Njemačke Robert Veber, pomoćnici ministra Republike Albanije i Kosova predsjednik opštine Ljoro Nrekić, potpredsjednica opštine Hatidže Đoni, i predsjednici klubova u lokalnom parlamentu.
Turske kompanije pregovaraju sa Vladom o koncesionom aktu za upravljanje crnogorskim aerodromima, kazala je za televiziju Nova M ambasadorka Turske u Crnoj Gori Songul Ozan.
Ona je istakla da je sve veći broj investitora iz te zemlje koji žele da ulažu u Crnu Goru.
Iako Vlada još nije pripremila koncesioni akt za valorizaciju crnogorskih aerodroma interesovanje inostranih investitora već postoji.
Pojedine turske kompanije spremne su da preuzmu upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu, potvrdila je Ozan.
„Pripreme traju već dugo vremena. Postoje pregovori turskih investitora sa crnogorskim institucijama. To su prestižne profesionalne kompanije koje su prepoznatljive u svijetu kao dobri i profesionalni investitori. Svakako, odluka Vlade će biti u zakonodavnim okvirima ali mi očekujemo pozitivan ishod“, kazala je ona.
Ekonomski odnosi između Crne Gore i Turske su dobri. Iz godine u godinu, kaže Ozan, robna razmjena je u konstantnom porastu.
„Povećali smo izvoz u prošloj godini za 48 odsto. Mi takođe podržavamo i izvoz iz Crne Gore u Tursku jer želimo da obije zemlje imaju korist. Imamo jako ozbiljne investicije u Crnoj Gori u sektorima građevinarstva, turizma i bankarstva“, ističe ona.
Turski investitori se najviše interesuju za zdravstvo, turizam i građevinarstvo. Zvanična statistika pokazuje da u našoj zemlji postoji oko 2.600 privrednih društava čiji su osnivači državljani Turske.
„Većina njih nije još aktivna i pretpostavljamo da je aktivnih kompanija oko 300-400. Ono što hrabri turske investitore da dolaze u Crnu Goru jeste to što je vaša zemlja na putu ka Evropskoj uniji i Crna Gora je članica NATO saveza. To je politički stabilna zemlja i zato su naši investitori zainteresovani da ulažu kod vas“, kaže Ozan.
Da Crna Gora i Turska iz godine u godinu imaju sve bolju ekonomsku saradnju pokazuje i statistika. Sve je veći broj turista koji iz Turske dolaze na naše primorje ali značajan je broj i onih koji žele da posjete neki od gradova u Turskoj.
Svečanim koncertom ispred Katedrale Svetog Tripuna u Kotoru, u nedjelju 14. jula, sa početkom u 22 sati, biće otvoreni XVIII KotorArt Don Brankovi dani muzike.
Na otvaranju će biti premijerno izvedene kompozicije koje je Festival poručio od crnogorskih autora. Ivan Marović napisao je kompoziciju Kotor 1979, u znak sjećanja na događaj koji je duboko uzdrmao i Grad, i stanovnike, i ostavio trajne arhitektonsko-kulturološke posljedice, dok je Nina Perović komponovala djelo Pogledi, inspirisana Kotorom i Bokom u kontekstu svjetske baštine. Festivalskim orkestrom KotorArta, sastavljenim od muzičara iz Crne Gore i regiona, prvi put diriguje doajen muzičke umjetnosti s ovih prostora, Bokelj porijeklom, maestro Julio Marić, dok su solističke uloge povjerene domaćim, lokalnim snagama: sopranima Oliveri Tičević, Marijani Šovran i Milici Milanović, kao i hip-hop ansamblu Who See. Vođen misijom svog osnivača, Don Branka Sbutege, KotorArt i ove godine teži da muzikom oplemeni društvenu stvarnost, poboljša multikulturalizam, očuva sjećanja na istoriju Kotora, Boke i Crne Gore u cjelini. S tim u vezi, posebna pažnja je posvećena umjetničkom obilježavanju četiri decenije od zemljotresa u Crnoj Gorii od stavljanja Kotora na Listu svjetske baštine UNESCO-a.
Don Brankovi dani muzike
Pored dva muzička praizvođenja, premijerno će biti prikazan i dokumentarni film Duška Vulekovića – Priča o potresu, u kojem se autor bavi temom zemljotresа i restauracijе, kao i očuvanjem kulturno-istorijsko-prirodne baštine. Mnogima je 15. april 1979. godine još uvijek u živom sjećanju. Dramatična sudbina ovih prostora, zla kob njene ljepote, vječito obnavljanje ali i naš odnos prema svemu što nam je ostavljeno na čuvanje zarad budućih generacija – jesu teme koje duboko diraju svakog mještanina, građanina. Dva muzička djela i dokumentarni film postaće trajno svjedočanstvo našeg vremena, našeg odnosa prema istoriji, pojedinačnim događajima, kulturi i umjetnosti, kao i važan doprinos ne tako bogatoj domaćoj kompozitorskoj praksi koju je KotorArt obogatio brojnim porudžbinama.
“Trinaesti jul zauzima počasno mjesto u burnoj Istoriji Crne Gore, i njegov značaj nikada ne blijedi već postaje sve sjaniji. 13. jul je luča i biser njene borbe, 13. jula 1878. godine Crna Gora je postala međunarodno priznata drzava, 13. jula 1941. Crna Gora je organizovala svenarodni ustanak protiv fašizma i zadivila Evropu time. 1944. je u Kolašinu održana Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja na kojoj je obnovljena crnogorska drzavnost” – poručili su iz Udruženja boraca NOR-a i antifašista Kotor.
Delegacija Opštine Kotor u sastavu predsjednik Opštine Kotor Željko Aprcović i predsjednik SO Kotor Jovo Suđić sa saradnicima položili su cvijeće na spomenik u Parku slobode, nakon njih Delegacija Udruženja boraca NOR-a i antifašista Kotor zajedno sa delegacijom mornarice vojske Crne Gore koju je predvodio komandant Vesko Tomanović, položila cvijeće i odala poštu stradalim rodoljubima na spomenik palim borcima u Parku slobode.
Prisutnima u Parku slobode se obratio predsjednik Udruženja boraca NOR-a i antifašista Kotor Jovo Bećir i tom prilikom je kazao:
“Mi danas obiljezavamo Dan drzavnosti i Dan Ustanka u znak sjećanja na na taj slavni datum jer to je dan slave crnogorskog naroda i kamen međaš njegove istorije. Kada je daleke 1941 godine zastenjala Evropa pod njemačkom čizmom ,jedino se mala Crna Gora digla na opštenarodni ustanak i suprostavila se neprijatelju. Jedino u Crnoj Gori su pod barjak slobode zajedno stupali i otac i sin i đed i unuk i staro i mlado. Prva prava pobuna protiv fašizma u porobljenoj Evropi.Bio je to događaj koji je otvorio nadu čovječanstvu usred najveće fašističke prijetnje. 13 jul,Dan ustanka crnogorskog naroda svakako je jedan od najvećih i najlepših crnogorskih datuma . Moramo se sjećati tog slavnog datuma i svih onih koji su prigrlili slobadarske puške. Treba se sjetiti i onih junačkih smrti iz tih julskih dana . Smrt za život i nezaborav.Smrti koje su nam donijele novu nadu. 13 jul 1941 je iznjedrio 21 maj 2006.Osvještao je Velji Rat,progovorila je Crna Gora nestala na Mojkovcu. Veličanjem Trinaestog jula 1941 mi zapravo govorimo o sadašnjosti,govorimo o budućnosti.
Polaganje vijenaca
Terorizam u današnje vrijeme ,u vidu vjerskog fanatizma i kroz sve druge forme je zlo kao što je fašizam bio tada i zbog toga antifašizam je istorijska osovina vječnosti Crne Gore.
Naša zemlja,naša Crna Gora izabrala je put koji vodi održivoj i dugoročnoj stabilnosti,bezbjednosti i prosperitetu. SUBNOR je svojom dalekovidnom politikom obnovio i raširio front antifašizma i tako trajno doprinio očuvanju i promociji tekovina 13. jula. Poklonimo se još jednom sjenima svih onih koji su svoje živote dali na oltaru Slobode. Neka je vječna naša mila majka Crna Gora.”
Delegacija UBNOR-a i antifašista Kotor sa položila je cvijeće na spomenik u Risnu gdje se prisutnima obratio Petar Abramović.
Svečano zatvaranje 27. izdanja KotorArt Kotorskog festivala pozorišta za djecu, uručivanje nagrada najboljima i vraćanje ključeva grada odraslima uprililčeno je sinoć, na Ljetnjoj pozornici u Kotoru. U okviru ceremonije zatvaranja izvedena je i predstava “Carevo novo odjelo” Hercegnovskog pozorišta i Herceg Festa, po tekstu Hansa Kristijana Andersena, a u režiji Petra Pejakovića. U predstavi su igrali: Dejan Đonović, Goran Slavić, Miloš Pejović i Slaviša Grubiša.
Na Ljetnjoj pozornici našli su se dobitnici nagrada, a ove godine stručni žiri, žiri grada i dječiji žiri dodijelili su sledeće:
Nagrada za najbolju predstavu – FERAL u produkciji Teatra Tortoise in a Nutshell i Pozorišta Cumbernauld iz Škotske
Nagrada za najbolju režiju – Ross Mackay, za predstavu FERAL u produkciji Teatra Tortoise in a Nutshell i Pozorišta Cumbernauld iz Škotske
Nagrada za izvrsnu izvedbu – Josse Vessies, Cat Smits i Tim Velraeds, za lutkarsku animaciju u predstavi „Monstrumi“ Trupe Duda Paiva i Teatra Korzo iz Holandije
Nagrada za izvrsnu izvedbu – Stefan Bundalo i Aleksandar Milković, za partnerski odnos u predstavi „Pitam se, pitam, koliko sam bitan“ Pozorišta Boško Buha
Nagrada za autorski rad – Siri Dybwik, za koncept predstave „Buji Paji“ Dybwikdans-a i Dansenshus-a iz Norveške
Nagrada za autorski rad – Milena Depolo, za dramaturgiju u predstavi „Pitam se, pitam, koliko sam bitan“ Pozorišta Boško Buha
Nagrada za autorski rad – Anđelka Nikolić za autorski pristup epskoj tradiciji u predstavi „Epske igrice: Zidanje Skadra“ Umjetničke grupe Hop.La! i Bitef teatra iz Srbije
Nagrada Žirija grada – LEPOTICA I ZVER Pozorišta mladih Novi Sad iz Srbije
Specijalna nagrada „Dragan Radulović“ koju dodjeljuje Dječiji žiri – ravnopravno dvijema predstavama: MALI PIRAT Gradskog pozorišta Podgorica i Centra za kulturu Tivat (Crna Gora) i 2062 Karle Kracht i Andresa Beladieza iz Španije
Nagrada ASSITEJ-a za najbolji dramski tekst za djecu i mlade – „Karta za Ameriku“ autorke Ksenije Popović
Nagrade su sinoć uručili predstavnici žirija, na svečanoj ceremoniji dodjele i zatvaranja festivala, uz sledeća obrazloženja:
Stručni žiri dvadeset i sedmog Kotorskog festivala za djecu, Ana Tasić, Mirko Radonjić i Morana Dolenc, od 1. do 11. jula je pogledao jedanaest predstava u glavnom festivalskom programu, i jednoglasno je donio sledeće odluke:
NAGRADA ZA NAJBOLJU PREDSTAVU dodeljuje se predstavi:
“Feral”, koprodukciji pozorišta Tortoise In A Nutshell i Pozorišta Cumbernauld (VB-Škotska), u režiji Rosa Mekeja.
Obrazloženje:
Predstava u celini donosi redak spoj impresivne, funkcionalne, multimedijalne forme, i sadržaja naročitog društvenog značaja, koji intrigiraju svakog gledaoca, bez obzira na uzrast. Autori stvaraju bespoštednu kritičku projekciju sveta kojeg nemilosrdno melju korporacije, društva gde pojedinac strada zbog interesa bogatih koji postaju sve bogatiji.
Kotorski festivala pozorišta za djecu
NAGRADA ZA NAJBOLJU REŽIJU dodeljuje se reditelju:
Rosu Mekeju, za predstavu “Feral”.
Obrazloženje:
Režija obezbeđuje skladno i višeznačno uklapanje različitih medija u kompaktnu celinu koja podstiče imaginaciju gledaoca na više planova. Scenska priča se gradi u izvrsnom spoju animacija lutki, koja se snima kamerom i prenosi direktno na platno. U tom procesu se izvanredno vešto upotrebljavaju krupni planovi i mogućnosti video montaže, koji dubinski opravdavaju scensko nastajanje filma uživo. Ovi elementi su upotpunjeni delikatnim korišćenjem svetla, muzike, kao i koreografije izvođača.
NAGRADE ZA NAJBOLJE IZVEDBE dodeljuju se za:
1.Lutkarsku animaciju: Duda Paiva, Justyna Banasiak, Andre Mello, Tim Velraeds, u predstavi “Monstrumi” (Trupa Duda Paiva, Holandija)
Obrazloženje:
Monstrumi u ovoj predstavi metaforičke su oznake naših strahova, upečatljivo sazdani od specifičnih materijala koji uobličavaju stvorenja između ljudi i životinja. Ove lutke su ponekada šarmantne i dopadljive, a ponekada opake, što gradi napete scenske odnose, smenu privlačnosti i odbojnosti. Naročito su izazovno postavljeni odnosi između animatora i lutki. Izvođači povremeno izlaze iz uloga, koketiraju sa iluzijom predstavljanja, ali i sa značenjima čudovišta, pri čemu je njihova igra zaista virtuozna, između dramskog, plesnog i akrobatskog izraza.
2. Partnerski odnos: Stefanu Bundalu i Aleksandru Milkoviću, u predstavi “Pitam se, pitam, koliko sam bitan” (pozorište Boško Buha, Beograd)
Obrazloženje:
Odnos između oca i sina je ovde ključan za njenu dinamiku i emotivnost, što je njen osnovni smisao. Igra je zasnovana na delikatnoj izražajnosti koja stvara veoma upečatljiv odnos između ova dva lika, a koji se kroz razvoj radnje funkcionalno menja. Prikaz njihovog zajedničkog puta je i prikaz zajedničkog sazrevanja i menjanja, opipljivog međusobnog uticaja.
NAGRADE ZA AUTORSKI RAD dodeljuju se za:
1. Koncept: Siri Dibvik, za predstavu “Buji Paji” (Dybwikdans, Dansens Hus, Norveška)
Obrazloženje:
Koncept je poseban zbog izuzetno promišljenog scenskog bogatstva, duboko razvijenog i razmaštanog svakog segmenta izvođenja. Scenografija je snolika i zavodljiva, utvrđena prozirnim materijalima, neobičnim detaljima, suptilno utkanim video projekcijama. Vizuelni plan je organski protkan audio elementima, hipnotičkom muzikom koja očarava gledaoca, nudeći snažan teatarski doživljaj u totalu.
2. Dramaturgiju: Milena Depolo, za predstavu “Pitam se, pitam, koliko sam bitan” (pozorište Boško Buha, Beograd)
Obrazloženje:
Dramaturgija obezbeđuje čisto, precizno i dinamično vođenje priče, bez viškova ili padova u tempu. Na sceni se virtuozno kritički gradi pripovest o potrebi za očuvanjem osobenosti i individualnosti, u društvu koje sistemski neguje neiskrenost, snobizam i nezdravu kompetativnost. Naročito je važna činjenica repertoarskog iskoraka ove produkcije, smelost da se na scenu postavi jedno neuobičajeno delo za mlade, izvan polja očekivanih, poznatih narativa.
3.Autorski pristup epskoj tradiciji: umetnička grupa Hop.La!, za predstavu “Epske igrice: Zidanje Skadra”
Obrazloženje:
Polazeći od epske pesme iz pretkosovskog ciklusa, u ovoj interaktivnoj predstavi, autori podstiču razvijanje kritičkog mišljenja gledalaca, kroz dekonstrukciju polaznog materijala. Podstiče se razmišljanje publike o opravdanosti žrtve, zločina, kao i rodnim ulogama. Koncept predstave je izuzetno inspirativan i funkcionalan u edukativnom smislu, ali i u pogledu širenja granica teatarskog izvođenja.
Žiri grada Kotora u sastavu: Lidija Begović, Dragana Mazibrada i Dušan Davidović, odlučio je da nagradu za predstavu u cjelini, na 27. Kotorskom festivalu pozorista za djecu dodijeli Teatru mladih iz Novog Sada, za izvođenje predstave “Ljepotica i zver”. Razlozi za takvu odluku su dobra scenografija, solidni kostimi, dobri songovi, muzička podloga, scenski nastup, dinamika izvođenja koja je držala pažnju djece čitavo vrijeme, interakcija sa publikom.
Predstava ima edukativni karakter, šalje poruke uvažavanja pravih vrijednosti, pobjedu ljubavi i pravde, pobjedu duhovnih nasuprot materjalnim i estetskim vrijednostima.
U svemirskom brodu dječijeg žirija, 15 članova posade je svakodnevno uživalo u različitim predstavama. Na kraju putovanja imali smo težak zadatak- izabrati najbolju. Jedna od njih nam je kroz uzbudljive i dramatične događaje prenijela snažnu poruku o ljubavi požrtvovanju prije svega prema porodici ali i ljudima uopšte, i podsjetila nas da nas baš ljubav podstiče na hrabrost i velika djela. Druga je opet svojom pričom izazvala u nama osjećaj radosti zbog prilike da zavirimo u budućnost ali i straha od onoga što ona skriva. Jedna nas je izuzetnom glumom praćenom pjesmama, maštovitom koreografijom i čudesnom scenografijom sa vizuelnim i zvučnim efektima uvukla u nezaboravnu avanturu. Druga nam je kroz mješavinu vizuelnih umjetnosti, ilustracija, animacije i igru sijenki, stavljajući glumca u drugi plan ostavila mnogo pitanja . Navela nas je da razmišljamo o svijetu u kom živimo, da razumijemo da on nije uvijek vesela avantura, već da i od nas djece zavisi budućnost planete. Naučila nas je da je priroda ispred čovjeka i da život ne čine samo materijalne stvari.
Pošto je prethodnih 12 dana ključ grada bio u rukama djece mi smo sebi dali za pravo da izmijenimo pravila igre. Odlučili smo da ove godine, po prvi put, nagradu dječijeg žirija podijele dvije predstave. Za naše djetinjstvo je važno da u pozorištu živimo bajke ali i da nas pozorište ponekad podstakne da razmišljamo o svijetu u kojem živimo.
Zato, nagradu dječijeg žirija koja nosi ime našeg Dragana Radulovića, ove godine ravnopravno dodjeljujemo predstavama: „Mali Pirat“, Gradskog pozorišta Podgorica iz Podgorice i Centra za kulturu Tivat u režiji Milana Karadžića i predstavi „2062.“ nastaloj po konceptu i u izvođenju naših dragih gostiju iz Španije Karle Krač i Andresa Beladieza.
ASSITEJ Crna Gora – udruženje za razvoj pozorišta za djecu i mlade, u saradnji sa Kotorskim festivalom pozorišta za djecu i Gradskim pozorištem Podgorica raspisalo je konkurs za najbolji originalni dramski tekst za djecu i mlade u Crnoj Gori s ciljem da podstakne razvoj crnogorske dramske literature za pozorište za dječiju i mladu publiku.
Žiri u sastavu Vida Ognjenović, reditelj i dramski pisac, Nataša Nelević, teatrološkinja i pozorišna kritičarka i Ilija Đurović, književnik i dramski pisac, pročitao je svih 7 tekstova pristiglih u roku, potpisanih šifrom i odlučio je da za najbolji, po propozicijama konkursa, proglasi dramski tekst “Karta za Ameriku” autorke Ksenije Popović.
U obrazloženju žiri navodi da ono što je dramski tekst „Karta za Ameriku“ izdvojilo i što mu je dalo prednost u ovoj, nažalost, u pogledu kvaniteteta i kvaliteta veoma skromnoj konkurenciji, jeste njegova angažovanost, namjera autorke da se uhvati u koštac sa realnim problemima mladih ljudi i da o njihovim iskustvima govori iz njihove perspektive, njihovim jezikom i bez stereotipizacije. U tom smislu ova drama može poslužiti kao dobar predložak za pozorišni komad o savremenim razvojnim traumama tinejdžera i takav potencijal ovog teksta, naročito značajan u kontekstu crnogorskog pozorišta za mlade, presudno je uticao na odluku da se ovaj tekst proglasi najuspješnijim.
Među pristiglim dramskim tekstovima uz pobjednički naslov ističe se i tekst „Pčedo“, autora Nikole Tomića, priča o dječaku koji se nakratko našao u svijetu pčela, gdje zatiče stanje i odnose slične onima u svijetu odraslih. Borba za vlast, čovjekovo uništavanje prirode, različita očekivanja koja se nameću dječacima i djevojčicama, ljubav i želja da se čini dobro, neke su od tema koje na dramaturški vješt način obrađuje tekst „Pčedo“, što ga uz pobjednički komad izdvaja od ostalih tekstova i preporučuje za izvođenje pozorištima za djecu.
Ovogodišnji, 27. po redu, Kotorski festival pozorišta za djecu obilježila su čak 24 igranja u okviru pozorišnog programa. Tokom 12 festivalskih dana u ovom dijelu programa izvedeno je 16 predstava od kojih 12 premjernih i 4 revijalne.
Ovim se 27. izdanje Kotorskog festivala pozorišta za djecu, pod sloganom PUT NA MJESEC, od 1. do 12. jula uspješno predstavio sa ukupno 109 programa. U Kotor su došli umjetnici, izvođači i kreativci sa svih strana svijeta, čak 19 zemalja i to: Norveška, UK – Škotska, Španija, Njemačka, Holandija, Mađarska, Hrvatska, Turska, Srbija, Crna Gora, Izrael, Bosna i Hercegovina, Ukrajna, Luksemburg, Austrija, Rusija, Bugarska, Italija…
