Brodsko pristanište u Resniku napokon je opravdalo svoju svrhu, jer je splitska kompanija “Catamaran line” uvela svakodnevnu brzobrodsku prugu prema našem gradu na kojoj plovi dvotrupac “For”. O atraktivnosti relacije govori činjenica da će na njoj zaploviti i katamaran “Adriatic express”, u vlasništvu riječke tvrtke “Adriatic Fast Ferries”. Cilj je oba konkurenta pružiti putnicima mogućnost izbjegavanja cestovnih gužvi i stresa tijekom ljetnih mjeseci za putnike koji dolaze u grad iz zračne luke ili se kreću prema zrakoplovima.
– “Catamaran line” uveo je brzobrodsku liniju kojom će avioputnici u samo 20 minuta stići do Gradske luke i time izbjeći gužve i čekanja na prometnici kroz Kaštela. Ukrcaj putnika u Splitu je na Gatu sv. Nikole kod Lučke kapetanije, te na brodskom pristaništu Resnik – poručuju iz splitskog brodara i dodaju kako će njihov dvotrupac, kapaciteta 145 putnika, tijekom sezone isplovljavati po 10 puta u oba smjera. Cijena karte u jednom smjeru iznosi 99 kuna, dok će djeca u dobi do sedam godina putovati besplatno.
Katamaran riječke kompanije čiji je vlasnik Alan Klanac, široj javnosti poznat kao bivši direktor “Jadrolinije”, povezuje Resnik i Split u sklopu pruge koja se produžuje do Bola i Staroga Grada.
– Kad nam se početkom ove godine pokazala prilika da kupimo odgovarajući dvotrupac, odlučili smo pokrenuti ovu jedinstvenu uslugu – kaže Klanac i dodaje kako će “Adriatic express” pet puta dnevno povezivati Resnik i Split s ostalim destinacijama, uz cijenu karte od 99 kuna, dok će nastavak plovidbe prema škojima biti skuplji.
U jednom svom članku objavljenom krajem marta tekuće godine na portalu zagrebačkog “Jutarnjeg lista” poznati hrvatski publicist i književnik Ante Tomić žestoko je kritikovao izvjesne hrvatske jezikoslovce(a samim tim i hrvatsku politiku u domeni lingvistike) zbog projekta koji je još 1993. godine lansirao zagrebački lingvistički časopis Jezik, projekta koji traje sve do danas. Riječ je o nagradi „Dr. Ivan Šreter“, koja sesvake godine dodjeljuje za najbolju novu hrvatsku riječ kojom se zamjenjuje neka tuđica. Tomić se u svom članku kritički- sa njemu imanentnim sarkazmom- posebno ustremio na riječ zapozorje, jednu od tri riječi koje su ove godine dobile pomenutu nagradu. Zapozorje je, naime, osvojilo prvu nagradu i trebalo bi da zamijeni tuđicu-anglizam backstage. Drugu nagradu osvojila je riječ oznak, koja bi trebalo da zamijenu tuđicu-anglizam brand, a treću riječ bilješkinja, koja bi trebalo da zamijeni izraz javnabilježnica (notarka po crnogorski i srpski). „Sve od 1993.“, kaže Ante Tomić u tom svom članku za hrvatske lingviste, „oni se trude obogatiti naš jezik, mijenjati mrske tuđice, među kojima su nepatvorenim, organski uzgojenim domaćim proizvodima i, za ne vjerovati, nikad nam nisu isporučili ništa da valja, nijednu upotrebljivu novu riječ“. Imajući donekle razumijevanja za ovakvo Tomićevo viđenje stvari po pitanju kreiranja domaćih riječi kako bi se zamijenile tuđice, ipak moram konstatovati da je tvorba domaćih neologizamâ- koji služe za supstituciju stranih riječi- u lingvističkom smislu mnogo kompleksniji problem. Pokušajmo- u redovima koji slijede- malo dublje zaći u tu problematiku i osvijetliti je.
Potreba da se tuđice (po svaku cijenu) zamjenjuju domaćim riječima pojava je koja se ne može promatrati per se. Planska supstitucija tuđicâ domaćim riječima dio je jedne šire težnje u određenoj jezičnoj politici i u određenom standardnom jeziku: težnje koja se u lingvistici zove jezični purizam. Sjajni mladi hrvatski jezikoslovac Mate Kapović u svojoj knjizi „Čiji je jezik?“ (Algoritam, Zagreb 2011.) definiše jezični purizam kao težnju „k uklanjanju stranih elemenata, ponajprije stranih riječi (svih ili samo nekih) iz književnog jezika da bi se na taj način povratila ili očuvala „izvornost“ i „čistoća“ jezika. U osnovi je te težnje zamisao da strani elementi, ne nužno svi, u jeziku predstavljaju smetnju, da ga nagrđuju i da ga ugrožavaju. Jezični purizam je zapravo brojenje krvnih zrnaca riječima. Purizmom se obično nazivaju ekstremni ili ekstremniji slučajevi zamjenjivanja stranih riječi jer se ne može, naravno, svako stvaranje nove riječi od domaćih jezičnih elemenata smatrati purizmom niti ima išta samo po sebi loše u tome da se stvaraju nove domaće riječi. Tako se recimo ne mora nužno smatrati purizmom činjenica da se u standardnom hrvatskom jeziku upotrebljavaju riječi rajčica i odvijač jer one nisu načinjene samo zato da bi se stvorila domaća zamjena za posuđenice pomidor/paradajz i kacavida/šrafciger, nego i zato da bi se stvorio neregionalni neutralni izraz za pojmove koji se različito zovu u različitim dijelovima Hrvatske . Kako je teško proizvoljno izabrati između paradajza, pomidora, pome itd., stvaranje sasvim drugačijeg oblika tu katkada može biti bolje rješenje”.
Purizam u krajnjoj liniji zaista možemo odrediti kao jezični korelat određenih društveno-političkih stavovâ i tendencijâ kao što konzervativnost, nacionalizam, (konzervativni) kulturni antiimperijalizam, ksenofobija itd. Kakvo god, međutim, da je konkretno porijeklo purizma u određenom književnom jeziku, rezultat je latentna netrpeljivost jezikoslovacâ koji brinu o normi tog književnog jezika prema tuđicama. U bivšem srpskohrvatskom/hrvatskosrpskom jeziku- koji je funkcionisao kao dijasistem, tj. kao jedinstveni književni jezik u okviru kojeg su postojale dvije varijante: zapadna, hrvatska i istočna, srpska- ona prvopomenuta varijanta, dakle hrvatska, bila je mnogo više sklona jezičnom purizmu nego srpska. Ta puristička tendencija u Hrvatskoj nastavila se i kad se hrvatski jezik izdvojio iz zajedničkog srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika. Hrvatska zapravo ima relativno dugu tradiciju jezičnog purizma- još negdje tamo od XIX stoljeća. Prvi (negativni) vrhunac tog hrvatskog jezičnog purizma došao je do izražaja u doba NDH, kad su u upotrebu- umjesto određenih tuđicâ- uvedene domaće riječi kao što su:svjetlopis (umjesto fotografija),slikopis (umjesto film),brzoglas (umjesto telefon), krugoval (umjesto radio), munjovoz (umjesto tramvaj), mirisnica (umjesto parfimerija), samovoz (umjesto automobil), lučba (umjesto hemija) itd. Novi val intenzivnog jačanja purizma u Hrvatskoj nailazi početkom devedesetih godinâ prošloga stoljeća, u vrijeme izdvajanja Hrvatske iz SFRJ. Nije to bilo ništa neočekivano, naprotiv: ni najmanje nije bilo zgodno da dva naroda koja su u ratu i dva naroda koja više nisu u istoj državi- što je početkom devedesetih godinâ prošloga stoljećaslučaj sa Hrvatima i Srbima- govore suviše slično. Stoga se u Hrvatskoj tih danâ i godinâ intenzivno kritikovala jugoslovenska unitaristička jezična politika, upozoravalo se na srbizme (stvarne ili ne) koji su u hrvatski jezik ušli za vrijeme Jugoslavije, pojavili su se razlikovni rječnici hrvatskog i srpskog jezika (od kojih je svakako najpoznatiji onaj Vladimira Brodnjaka iz 1991. godine), oživljavale su se mnoge riječi, a stvarane su i nove. (Valja ovdje napomenuti- u cilju izbjegavanja potencijalne predrasude i zablude da su Hrvati jedini koji njeguju purističke tradicije- da i neki drugi narodi veoma drže do čistunstva u jeziku. Tako je, npr., slovenački jezični standard još purističniji od hrvatskog. Tako u slovenačkom jeziku nalazimo riječiletalo za avion, mamilo za drogu, medmrežje za Internet, zgoščenka za CD itd.).
Da se, poslije ovog neophodnog teorijskog ekskursa, vratimo na problem zapozorja. Zašto je Ante Tomić istovremeno i u pravu i nije u pravu kad kritikuje zapozorje? Nije u pravu zato što je zapozorje izuzetno umješno kreirana tvorenica; tvorenica kreirana sa prefinjenim osjećajem za oblikovanje jezične supstance. U pitanju je leksema pri čijoj je tvorbi u najvećoj mogućoj mjeri ostvaren sklad između, sa jedne strane, tvorbenog postupka kojim se supstituiše anglizam backstage, a, sa druge, semantike pomenute tuđice. Zapozorje je, naime, prefiksalna tvorenica nastala spojem prijedloga-prefiksa za-, koji u značenje ove riječi unosi semantiku „neko/nešto nalazi se iza čega“, i imenice pozorje, koja je ovdje sinonim imenice pozornicau značenju„prostor na kojem se izvodi pozorišni komad“. Umješnost kreatorke ove tvorenice ogleda se, prije svega, u upotrebi baš sufiksa – je, a ne sufiksa – nica u tvorbi imenice koja denotira na prostor na kojem se izvodi pozorišni komad. Naime, i pozornica i pozorje bukvalno znače „mjesto, prostor na koji je koncentrisana, usmjerena (nečija) pažnja“ (značenje lekseme pozor „Rečnik srpskoga jezika“ Matice srpske određuje kao „pažnja, sabranost, koncentrisanost“), ali razlika između potencijalnog zapozornica i zapozorjeu tome je što je varijanta zapozorje nesumnjivo blagoglasnija, tvorenica suptilnija u pogledu glasovnog sklopa. (Jedna istorijskojezična zanimljivost kad je sufiks – je u pitanju: isti je bio neobično omiljen u doba romantizma, naročito u poeziji, gdje se mogu naći današnjem uhu neobične lekseme kao što su: glasje, danje, oblačje, uđe (= udovi) i slično). Dakle, možemo konstatovati da je zapozorje– i sa aspekta oznake, i sa aspekta označenog- uspješna (novo)tvorenica, koja adekvatno zamjenjuje backstage u značenju “prostorija za glumce i izvođače koja se nalazi iza pozornice”. Backstage je, definitivno, tuđica koja odavno ima snobovski prizvuk i bez dileme treba je supstituisati domaćom riječju, azapozorje je u tom smislu nesumnjivo mnogo bolje i uspješnije leksičko rješenje nego npr. sintagma “prostorija iza pozornice” ili prijedložno-padežna konstrukcija “iza pozornice”. Ante Tomić je, međutim, potpuno u pravu kad grmi protiv zapozorja u jednom drugom smislu: u kontekstu brojnih potpuno promašenih domaćih tvorenicâ nastalih u hrvatskom jeziku od 1991. godine naovamo. Pogledajmo samo neke od njih: suosnik umjesto koaksijalni kabel; velezgoditnjak umjesto jackpot; dalekovidnica umjesto televizija; strojevina i očvrsje umjesto hardver; osjećajnik umjesto emotikon; opuštaonica umjesto wellness; štionik umjesto bookmark itd. Upravo zbog ovakvih- u lingvističkom smislu loših, nepotrebnih, a ponekad i smiješnih domaćih tvorenicâ smišljenih u svrhu zamjene pojedinih tuđicâ- ni zapozorje, premda je, po mom mišljenju, odlično skrojena riječ- nema pretjerane šanse da zaživi u govornoj praksi (hrvatskog jezika).
Naravoučenije: jezički purizam nije nužno i nije a priori loša težnja ako se zna mjera do koje se može ići u zamjenjivanju tuđicâ domaćim riječima. U suprotnom, može biti veoma štetan za jezik u kome postoje purističke tendencije. Na kraju, ne mogu a da ne notiram i jednu frešku leksičku novotvorenicu u crnogorskom jeziku. U pitanju je leksema demokratura (mislim da je njen tvorac prof. dr Miodrag Lekić). Demokratura je više nego inventivno kreirana leksema- leksema koja izražajno efektno sublimira suštinu aktuelnog političkog sistema u Crnoj Gori: diktaturu uvijenu u oblandu demokratije. Elem, odakle god da krenemo, vratimo se na (lošu) politiku. Usud življenja na Zapadnom Balkanu, zar ne?
Glazbeno prosvjetno društvo Tivat, najstarija institucija kulture u tom, gradu, ove godine obilježava 110 godina od osnivanja.
Centralna manifestacija u godini velikog jubileja tivatske gradske muzike je smotra najmanje 12 limenih orkestara, zakazana za 15.jun od 19 sati . „Veliki šušur“, kako je naslovljen program, podrazumijeva defile ulicama užeg centra grada, zajedničko izvođenje marševa na gradskoj rivi Pine, te pojedinačna predstavljanja duvačkih orkestara iz Albanije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Biće to najveća smotra duvačkih limenih orkestara koja je održana u Crnoj Gori u posljednih nekoliko decenija i prava prilika da se ovdašnja javnost i turisti uvjere u ljepotu muziciranja na otvorenom i značaja Gradskih muzika za kulturni i uopšte, socijalni život i identitet primorskih gradova.
GDP Tivat inače, formirano je 1909. godine nastojanjem i zalaganjem nekolicine entuzijasta. lija Sindik, Šime Staničić i Filip Vuksanović bili su Tivćani kadri da tu svoju želju zapišu, da formulišu svoju namjeru da osnuju orkestar, i skupili hrabrosti da tu svoju ideju predstave tadašnjem gradonačelniku, kapetanu u penziji Marku Krstoviću, čovjeku koji je funkciju gradonačelnika obavljao na volonterskoj osnovi. Uspjeli su da sazovu Gradsko vijeće, i to Vijeće je donijelo Odluku o osnivanju Glazbeno prosvjetnog društva.
Tadašnji predsjednik Opštine Tivat kapetan Marko Krstović, prepoznajući značaj formiranja Gradske muzike za kulturu i jačanje muzičke prosvećenosti žitelja ovog kraja, prihvatio je zahtjev svojih sugradjana i u Češkoj kupio prve i veoma skupe instrumente za gradski limeni orkestar, iako je zbog toga Opšina Tivat tada, prvi i jedini put u svojoj istoriji i bankrotirala.
“Po riječima svjedoka tog vremena, gradonačelnik je malo zakukao, i rekao: „Jadna djeco, znate li što činite?!“ Mislim da je to blizu istine, jer je te godine kompletan budžet opštine Tivat upućen za nabavku instrumenata, nije preostalo nikakvih sredstava za druge aktivnosti. Činilo se tada da je htijenje veće od mogućnosti, ali je gradska glazba ipak tada zasvirala u Tivtu, a evo svira i dan-danas.”- uz osmjeh se na genezu GPD-a osvrće njegov aktuelni predsjednik i glavni spiritus movens, Boris Lanceroti.
Dvadesetak godina prije osnivanja Gradske muzike, 1891. u Tivtu je formiran prvi manji orkestar koga je u cilju razvoja muzičlke kulture u gradu, osnovao učitelj ovdašnje Pučke škole Antun Žeželić. Nedugo potom 1900 godine, Žeželiću je pošlo za rukom da u sklopu Pučke škole koja je imala samo dva odjeljenja, formira i glazbenu školu, a 1906. formira se i tamburaški orkestar „Starčević“. Sve to, uz prisustvo vojne muzike 91.regimente austro-ugarske vojske u tivatskom pomorskom Arsenalu, doprinijelo je i isprovociralo Tivćane da i oni formiraju svoju limenu gradsku glazbu.
Prvi kapelnik (dirigent), Glazbeno-prosvjetnog društva Tivat bio je češki muzičar Antun Blažek, inače vođa austro-ugarske vojne muzike u tivatskom Arsenalu. Prvi predsjednik GPD bio je Krsto Marković, učitelj iz Gornje Lastve, a na tom mjestu su tokom 100 godina kontinuiranog rada Gradske muzike, stalno bili najugledniji i najobrazovaniji građani Tivta. Svoj prvi javni nastup GPD Tivat imao je 1911. prilikom svečanog dočeka jednog od članova carske porodice Habsburg, nadvojvode Fridriha koji je tada službeno posjetio Boku.
GPD Tiva
“Antun Blažek je bio i prvi kapelnik Glazbeno prosvjetnog društva, koji je tada okupio 23 muzičara. Nisu to bili ljudi koji su znali note, poznavali instrumente, ili umjeli da sviraju. Sve ih je on to podučio i Glazba je zasvirala. Prvi nastup je imala na današnjoj raskrsnici, kod Stare zgrade Opštine. Povod za nastup je bila posjeta austrougarskog prestolonasljednika, nadvojvode Fridriha.“- ističe Lanceroti dodajući da mu je posebno drago što je sačuvana fotografija sa tog događaja koja se i danas u uveličanoj formi, nalazi u kabinetu gradonačelnika Tivta.
U godinama i decenijama koje su uslijedile GPD je postao nezaobilazan učensik svih značajnijih kulturnih, društvenih pa i politilkih dešavanja u Tivtu. Njegovi nastupi uveseljavali su Tivćane, dočekivali ugledne goste, proslavljali praznike i uljepšavali ceremonije otvaranja novih društvenih ili privrednih objekata, a Gradska muzika je bila i stalni pratilac Tivćana na njihova posljednja putovanja do vječnih počivališta jer se pogreb u primorskim gradovima do nedavno nije mogao ni zamisliti bez taktova “marće funebre” sa bombardina, trombona, klarineta i bubnjeva gradske Glazbe.
Kompletan aktivni sastav GPD , prethodno u vrlo domišljatoj i odvažnoj akciji ukravši svoje instrumente Njemcima koji su ih bili zaplijenili i držali pod ključem, 1944. godine prešao je na oslobođenu teritoriju i pridružio se partizanima gdje su Tivćani kao vojni orkestar i dočekali kraj Drugog svjetskog rata koji ih je zatekao na Kosovu. Najveći broj njih ostali su u JNA kao profesionalni vojni muzičari, a uz pomoć nekoliko starijih i penzionisanih predratnih članova orkestra koji su ostali u Tivtu i mladih vojnih muzičara koji su dolazili na službu u Arsenal, rad GPD je odmah po završetku rata, obnovljen i „kod kuće“.
Prvi nastup GPD Tivat 1911.
GPD je dugo bio nosilac muzilke kulture u Tivtu i muzičkog opismenjavanja stotina amatera-svirača koji su do sada prošli kroz njegove redove, prije nego što sje ovdje zaživjela prva formalna Muzička škola. Ove dvije instutucije inače, sjajno sarađuju pa u posljednje vrijeme sve veći broj učenika Muzičke škole Tivat istovremeno svira i u Glazbeno-prosvjetnom društvu. Gradski orkestar i dalje čine amateri različitih generacija pa danas u njemu instrumente drže i djeca stara samop 8 do veteran od 68 godina. Nerijetko se dešavalo da sviranje u Glazbi bude i porodična tradicija vgiše tivatskih strarosjedilačkih familije, pa su u gradskoj muzici svirale tri, čak i četiri generacije iz pojedinih kuća. Kapelnica Gradske muzike danas je profesorica violine u Muzičkoj škole Tivat, Nevila Klakor koja je svojim entuzijazmom i vrijednim radom posljednjih godina,zajendo sa predsjednikom Lancerotijem, rad Glazbe i njen repertoar uzdigla na možda do sada i najveći nivo u istoriji tog orkestra.
Osim kulturološkog i umjetničkog, Glazba za Tivat i njegove građane ima i jak simbolički i emotivni značaj. Sa gradom u sreći i veseljima, sa njegovim građanima tokom najtežih dana, muzika gradske Glazbe je postala nešto što generacije Tivćana već više od vijeka, bukvalno nose u svojim genima. Posebno su upečatljivi njihovi tradicionalni veliki Novogodišnji i božićni koncerti, kada se u dvoranama Doma Vojske ili Centra za kulturu traži mjesto više jer GPD svojim sugrađanima priredi nezaboravne večeri izvodeći širok dijapazon djela koja idu od tradicionalnih vojnih mareša, preko polki ili valcera čuvenih bečkih kompozitora, do operskih arija i obrada djela moderne filmske ili zabavne muzike. Prosto0 je nevjerovatno kako, osdsvirabni na klaičnim limenim duvačkim instrumentima i udaraljakma, dobro zvuče Štrausov “Radetzky Marsch”, Betovenovi valceri, Verdijeve opere ali i evergreen kompozicije The Platters-a, Queena, Elvisa Presley-a, ili klasici filmske muzike poput naslovnih tema Indijane Džonsa, Rokija, Ratova zvijezda, Pirata sa Kariba…
Zbog toga se u Tivtu sa posebnom paćnjom očekuje predstojeći međunarodnih susret limenih orkestrara i “Veliki šušur” kojim će se obilježiti 110. rođenjan njihove Glazbe. U programu će 15.juna učestvovati oko 350 muzilčara iz 12 orkestara iz više država, a on predviđa veliki defile ulicama grada iz tri smjera prema gradskoj rivi Pine. Tu će orkestri prirediti zajednički nastup u izvedbi marševa. Nakon toga, svaki orkestar će imati svoj termin da publici u Tivtu predstavi svoj program i način sviranja. Stoga će ovaj nesvakidašnji događaj biti prava prilika da Tivćani ali i brojni turisti koji borave u tom gradu, dožive nešto zaista neuobičajeno i posebno i iskuse gušt kakav se događa “samo jednom u 110 godina”, slavljenika –GPD Tivat.
2. Međunarodni ljetni karneval održan je u subotu Tivtu defileom maski ulicama grada. Defile maštovito urađenih maski sa oko 500 učesnika ispratio je veliki broj Tivćana i turista, koji su pozdravili karnevalske grupe iz Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Srbije, BiH, Italije, Brazila…
Karneval je proglasio otvorenim Lars Angel predsjednik Internacionalnog borda Federaciuje evropskih karnevalskih gradova.
Nakon predstavljanja karnevalskih grupa nastupile su atraktivne Brazilke, a nakon njih goste na Pinama zabavljala je Goca Tržan.
Karnevalu su prisustvovali predstavnici Federacije evropskih internacionalnih karnevalskih gradova, kao i predstavnici FEKA iz Ukrajine, Francuske, princ i princeza karnevala iz najstarijeg njemačkog karnevalskog grada Trira, predstavnici FEKA Holandije, FEKA Crne Gore, Srbije, BiH i brojni drugi članovi federacije.
Karneval Tivat 2019.
Menadžer karnevala, Goran Božović zahvalio se publici, građanima koji su ih podržali, sponzorima, ali posebno članovima NVO Maškarade koji su uradili veliki posao potpuno volonterski, bez naknade.
Karneval Tivat 2019.
Kraljica Drugog međunarodnog karnevala je Martina Božinović, aktuelna mis turizma Crne Gore, studentkinja koja je na karnevalu nosila odoru kraljice Teute iz prve grupne maske NVU „Maškarade“.
Karneval se nastavlja danas Dječijim karnevalom od 18 sati na Pinama.
Tivtom je u subotu prodefilovalo pedesetak automobila “Folksvagen” starijih od 30 godina, među kojima je najviše bilo legendarnih “buba” i “bulija”- folksvagenovih transportera T1 i T 2 generacije.
Maštovito ukrašeni automobili u duhu Drugog međunarodnog karnevala koji se večeras održava u Tivtu, i sami nose “maske” – oči u različitim odražajima raspoloženja na šoferšajbnama, trepavice na svojim okruglim farovima, raznobojne trake na retrovizorima i antenama….
Pored buba i bulija T 1 i T 2, na Pinima u Tivtu su izloženi i bagiji na bazi bube, tzv. “kubelwagen typ 2”, te nekoliko golfova jedinica i nesto mlađih VW transportera Tip 3 i 4.
Najstariji izloženi auto je “buba” iz 1961, a na Pinima je i jedan izuzetno rijetki primjerak “Folksvagenove” limuzine K70 iz 1973.
Bube prodefilovale Tivtom
Na susrete vlasnika “Folksvagen” oldtajmera u Tivat došlo je oko 150 ljubitelja tih automobila iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Slovenije, BiH i Makedonije.
Izloženi oldtajmeri među kojima ima izvanredno restautiranih, ali i primjeraka u originalnom fabričkom stanju kao i modifikovanih vozila koja odražavaju duh i maštovitost svojih vlasnika, izavali su veliko interesovanje i oduševljenje među Tivćanima i brojnim stranim turistima.
Izborna 18. godišnja skupština Hrvatskog građanskog društva Crne Gore održana je u petak u crkvi Svetog Duha u Kotoru.
Predsjednik HGD CG Marijo Brguljan u svom obraćanju gostima i delegatima osvrnuo se na prethodni četvorogodišnji period te konstatovao da je Društvo u proteklom periodu realizovalo jako puno kvalitetnih projekata, imalo brojne aktivnosti uprkos poteškoćama.
Problemi uglavnom finacijske prirode prevaziđeni su zahvaljujući tradicionalnim prijateljima, donacijama, Dubrovačko-neretvanske županije, gradovima Dubrovnik, Zagreb, Split, Omiš, Primorsko-goranskoj, Šibenskoj i Međumurskoj županiji, kao i na odobrenim sedstvima kroz natječaj Adis zaklade kao i Hrvatima iz Sidneja, čulo se na 18. Skupštini.
HGD CG posebno je zahvalio Opštini Kotor, predsjedniku Vladimiru Jokiću zahvaljijući kome je riješen dugogodišnji problem prostorija u Starom gradu koje su dobili na korištenje.
18. Skupština HGD
„Za ove četiri godine koliko sam na čelu Društva zadovoljan sam učinjeni što ne znači da se nije moglo i više. Ovo je jedan mukotrpan posao koji traži ponekad celodnevno angažovanje. Svi mi ovaj posao radimo od srca i volonterski, pa nije čudno da ponekad nešto i propustimo. Nadam se da se jedna ovako teška godina više neće ponoviti, te da će institucije koje su odgovorna za rad nacionalnih manjina imati više razumijevanja za bolji servis. Što se tiče godina iza nas možemo slobodno reći ne ponovila se. Ne sumnjam da će danas izabrana nova garnitura dati sve od sebe zarad opstojnosti i unapređenja djelovanja Društva. Nadam se da je svima jasno što je i koliko je bogatstvo HGD za grad Kotor i Crnu Goru. Zato treba dati maksimum jasno pokazujući ko smo i što smo i nikada ne zatvaramo vrata prijateljima…“ kazao je odlazeći predsjednik Marijo Brguljan.
Skupština je tajnim glasanjem za novi Upravni odbor HGD CG izabrala, Danijelu Vulović, Rafaela Pina Lazarević,Andrea Marić, Branko Ivardić, Jasmina Bajo, Joško Katelan i Jovo Miajlović.
Novoizabrani članovi Upravnog odbora na prvom sledećem sastanku iz svojih redova će izabrati predsjednika HGD CG na mandat od četri godine.
Skupština je prihvatila izvještaj o radu i financijski izvještaj za proteklu godinu, kao i plan rada za naredno razdoblje.
Skupštini HGD CG iako uredno pozvani nisu prisustvovali veleposlank i konzul Republike Hrvatske u Crnoj Gori, kao ni predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća CG.
Bez odgovora na pitanje koliko je HNV pomoglo HGD CG
Na pitanje delegata Boška Grgurevića iz Kotora koliko je Hrvatsko nacionalno vijeće (HNV) u proteklom peridodu pomoglo HGD CG i konstataciju da bi predstavnik najmasovnije organizacija Hrvata u Crnoj Gori, HGD-a trebao biti predsjednik HNV-a CG, reagovali su članovi predsjedništva HNV-a, Ljerka Sindik i Marin Čaveliš konstatujući da to nije pitanje za ovaj skup i da se zna procedura za izbor predsjednika HNV-a.
Grgurević nije dobio odgovor koliko je HNV CG pomoglo HGD CG.
Bivša predsjednica Opštine Tivat i nositeljica izborne liste DPS sa posljednjih lokalnih izbora dr Snežana Matijević vraća se na javnu scenu Tivta nakon skoro desetomjesečnog odsustvovanja iz lokalnog javno-političkog života.
Matijević je naime, predložena za vršiteljku dužnosti direktorke nove JU „Dnevni centar za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju“ Tivat, koju osniva Opština. O osnivanju te nove JU koja će se finasirati iz opštinskog budžeta, te imenovanjun Matijevićke za v.d. direktoricu, izjasniće se odbornici na predstojećoj sjednici SO Tivat 18.juna.
Formalni predlagač odluke o imenovanju Matijevuićke za v,.d. direktoricu Dnevnog centra je predsjednik Opštine Tivat i čelnik tivatskog DPS dr Siniša Kusovac a obrađivač Darka Ognjanović (DPS), sekretarka Sekretarijata za mlade,sport i socijalna pitanja.
Kusovac je inače, u ljeto prošle godine bio svojevrsnmi “politički egzekutor” nad Matijevićkom jer je OO DPS kojim on predsjedava, krajem juna inicirao pokretanje inicijative za njenu smjenu sa mjesta gradonačelnice.Matijevićka je to međutim preduhitrila, podnoseći sama ostavku koju je lokalni parlament zvanično usvojio 11.jula. OO DPS Tivta je Matijevićku tada formalno okrivio da je ona navodno odgovorna za lošu realizaciju izbornog programa te stranke, posebno slabo ostvarenje obećanih kapitalnih investicija u lokalnu komunalnu infrastrukturu. Pravi razlog njene smjene je međutim, bilo Matijevićkino uporno odbijanje da stavi potpis na već pripremljeni ugovor po kome bi Opština Tivat Porto Montenegru oprostila ukupno 5.600.000 eura neplaćenih obaveza te kompanije za komunalije. Ona je taj kontroverzni posao na čijem su završavanju insistirali čelnici DPS i države Milo Đukanović i Duško Marković smatrala nezakonitim rekavši da zbog toga „ne namjerava da pođe u Spuž“, ali je nakon njene ostavke Kusovac koji je došao na mjesto gradonačelnika Tivta, stavio svoj potpis na ugovor sa Portom.
Proteklih mjeseci ui kojima nije učestvovala u društveno-političkom životu Tivta Snežana Matijevič se, prema našim informacijama bavila svojom osnovnom profesijom doktora stomatologije i profesora na Medicvinksom fakultetu u Podgorici.
Promocija knjige „Hrvati u Boki Kotorskoj – migracije, svadbeni običaji, identiteti”, autora Marijete Rajković Iveta i Matije Dronjića, biće održana večeras u Domu kulture „Ilija Marković” u Gornjoj Lastvi. Početak je u 19 sati.
O knjizi će, pored autora, govoriti: Milena Černelić, Marija Mihaliček i Zoran Nikolić.
Objavljivanje knjige su omogućili Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Izdavači su KZU „Napredak” Gornja Lastva i „Srednja Europa” DOO iz Zagreba.
Dvadesetak karnevalskih grupa sa preko 500 učesnika od čega njih više od polovine iz inostranstva, nastupiti će večeras drugom po redu Međunarodnom ljetnjem karnevalu u Tivtu.
U 18.30 je svečani prijem sa koktelom za učesnike u atrijumu ljetnjikovca Buća, u 20 sati će karnevalska povorka se kretati ulicama grada.
Prvi Međunarodni karneval 2018. u Tivtu foto Boka News
Najavljeno je učešće preko 20 međunarodnih karnevalskih grupa među kojima će biti „Brazil bahia šou“, brazilska karnevalska grupa koja prvi put stiže u Crnu Goru, a poslije toga će na šetalištu Pine koncert održati Goca Tržan.
Od 18.30 tivatskim ulicama proći će i povorka prve „Maškarane bubijade“ koju sa NVU „Maškarada“ organizuje “VW Classic Club Montenegro”.
U nedjelju od 18 sati će biti priređen Dječiji karneval.
Evidentna je potreba da se region Zapadnog Balkana razvije u zajedničku turističku destinaciju, a projektom Bijela Via Dinarika osmišljene su dvije tematske staze, sa ciljem da se očuvaju vlastite kulturne karakteristike i identitet Crne Gore i Bosne i Hercegovine.
Detaljan vodič i mapa planinarske staze koja spaja nacionalni park (NP) Sutjesku i NP Durmitor je izrađen u nastojanju da turisti i mještani budu upoznati sa prirodnim kulturno-istorijskim i svim drugim znamenitostima ove geografske cjeline.
To je saopšteno na prezentaciji povodom završetka projekta “Bijela Via Dinarika – staza koja prirodno povezuje”, koju je organizovao Centar za inicijative iz oblasti održivog turizma (CSTI).
Izvršna direktorica CSTI Svetlana Vujičić, kazala je da je evidentna potreba da se region Zapadnog Balkana razvije u zajedničku turističku destinaciju, koja će, kako je navela, biti autentična u mjeri u kojoj ona odražava sopstvenu kulturnu tradiciju.
Ona je istakla da će turisti moći da angažuju i usluge lokalnih vodiča, kao i usluge ostalih institucija i biznisa promovisanih u izrađenom Vodiču.
Ona je kazala da je staza Via Dinarika, koja prolazi kroz Crnu Goru, izabrana iz mreže nacionalnih staza, jer prirodno povezuje Crnu Goru sa ostalim državama Balkana.
“Prekogranične staze predstavljaju turističke proizvode koji daju brze rezultate, stvaraju vezu sa ruralnim područijima. Na taj način možemo da kreiramo uspomene sa transnacionalnim kontekstom i ponudimo impresivno iskustvo. Zemlje Zapadnog Balkana imaju veliku prednost u Evropi zato što posjeduje veliku baštinu, prirodne i kulturne resurse o kojima možemo pripovijedati priče bez državnih granica”, istakla je Vujičić.
Detaljan vodič
Predstavnik Planinarskog Saveza Crne Gore (PSCG) Pavle Bandović je, predstavljajući planinarski vodič za prekograničnu oblast Bosne i Hercegovine i Crne Gore, kazao je da su, kroz sistematizovan sadržaj, pružene opšte informacije o odabranim stazama.
“Vodič predstavlja pokušaj da se informacijama i fotografijama približno dočara ljepota netaknute prirode, a korisnici upute da da prema svojim mogućnostima otkrivaju, proučavaju i uživaju u prirodnim i drugim atrakcijama planina Lelije, Zelengore, Maglića, Pivske planine, Durmitora i dijela Sinjavine. Takođe, kroz vodič nastojimo da upoznamo turiste i mještane sa prirodnim kulturno-istorijskim i svim drugim znamenitostima ove geografske cjeline”, istakao je Bandović.
On je naveo da je Vodič namijenjen i turističkim poslanicima, kao podsticaj da valorizuju to prekogranično područje
Opisi planinarskih etapa u Vodiču, pojasnio je Bandović, sažeti su u dvije integralne cjeline – Bosna i Hercegovina i Crna Gora, kao „spona dva nacionalna parka i srodne orogeneze i morfogeneze koje su specifične za prekograničnu zonu centralnih Dinarida“.
“Vodič je ilustrovan topografskim kartama krupnije razmjere, 3D prikazom i profilom opisanih staza, razmjernikom, fotografijama atrakcija, detalja i panorama u zahvatu opisanih staza. Takođe, sadrži korisne informacije o smejštaju, vodnim objektima, kulturno-istorisjkim spomenicima, GPS geografskim koordinatama važnih tačaka”, saopštio je Bandović.
Projekat “Bijela Via Dinarika” se sprovodi kroz grant koji je dodijeljen od strane Savjeta za Regionalnu Saradnju (RCC) u okviru Projekta za razvoj i promociju turizma. Projekat finansira Evropska unija, a implementira RCC u nastojanju da doprinese rastu i konkurentnosti šest ekonomija Zapadnog Balkana, kroz podršku razvoju i promociji zajedničke regionalne kulturne i avanturističke ponude.
