Omladinski kulturni centar Herceg Novi u saradnji sa Orka komunom organizuje prvu samostalnu izložbu Đorđa Kamenarovića na stepeništu Sima Matavulja, u četvrtak od 18 sati.
Mladi novski umjetnik Đorđe Kamenarović je završio Fakultet za dizajn i multimediju u Podgorici. Tokom studija je učestvovao na brojnim konkursima i grupnim izlaganjima.
Dvadeset i jedan rad, koji će bit izloženi na stepeništu Sima Matavulja se sastoje od digitalnih ilustracija, koje su ovom prilikom štampane na slikarskom platnu. Ilustracije kroz ironiju prikazuju našu svakodnevnicu provlačeći istoriju i nasleđe kao glavni dio tema bitnih za dublju analizu. Samim uvidom u djela stičemo osjećaj sveprisutnosti tematike i dubokog humora za koji je potrebno opšte znanje umjetnosti i kulutre da bi se razumio.
Samom izložbom podstičemo aktere nezavisne kulturne scene da u saradnji sa sličnim organizacijama i pojedincima mijenjamo opštu svijest o kulturi u gradu i šire. Staro, kameno gradsko stepenište je odabrano za mjesto izlaganja kako bi se dalo na značaju javnim, neiskorišćenim prostorima koji mogu da budu iskorišćeni za najrazličitije forme umjetničkog izražavanja.
Izložba će biti postavljeni od četvrtka, 06.juna do subote, 08.juna 2019.godine u periodu od 18 -20 časova. Zvanično otvaranje sa projekcijom kratkog filma „Bonjour Biqui, Bonjour“ u četvrtak u 20:30 časova.
Komunalna policija iz Herceg Novog skinula je danas u mjestu Rose kapiju kojom je investitor pregradio lokalni pješački put, čime je mještanima bio onemogućen prolaz do svojih kuća i plaže.
Mještani naselja Rose obavijestili su u utorak agenciju Mina-business da je supruga biznismena Miroslava Miškovića, Ljiljana Mišković, koja gradi privatni objekat u dijelu naselja Male Rose, postavila ogradu sa kapijom na sredini puta.
„Zadovoljni smo reakcijom Komunalne policije nakon objavljivanja članka u medijima, ali moramo reći da mi nemamo ništa protiv investitora i onih koji investiraju. Ovdje su svi dobrodošli uz uvažavanje jedni drugih, odnosno dok smo dobre komšije i dok pazimo jedni na druge, što će nadamo se biti i ubuduće“, poručili su mještani.
Kapijom koju je postavio investitor stanovnicima Rosa, kao i susjednih naselja bio je onemogućen prolazak putem kojim su se od davnina služili. Ovaj put prolazi pored kuća, crkve Svete Trojice i arheološkog nalazišta, i izlazi na jedinu pješčanu plažu u Rosama, tako da i turisti nijesu imali mogućnost dolaska do tog javnog dobra.
Stanovnici naselja su podsjetili da to nije prvi put da taj investitor ugrožava prava stanovnika Rosa da mogu doći do svojih kuća i koristiti javna dobra. I prošle godine je gradio kameni zid oko objekta do stijena u moru i time u potpunosti onemogućio korišćenje puta plažom u Malim Rosama, kao i korišćenje ribarske poste.
“Tek nakon mnogobrojnih obraćanja i reakcije stanovnika Rosa i ribara, izgrađena je uska staza širine 90 centimetara za kretanje pored zida”, dodali su mještani.
Ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović potpisao je danas u Podgorici Ugovor o donaciji namijenjenoj za izgradnju kanalizacione mreže za Risan i Perast sa Njemačkom razvojnom bankom (KfW) i Vodacomom, kojim će biti obezbijeđena sredstva u iznosu od 4,58 miliona eura.
Ugovor je potpisan u okviru projekta “Vodosnabdijevanje i odvođenje otpadnih voda na Jadranskoj obali – Bokokotorski zaliv“.
Radulović naveo je da ovaj projekat predstavlja nastavak aktivnosti koje su na crnogorskom primorju otpočele 2004. te podsjetio da su kroz aranžman sa Njemačkom razvojnom bankom (KFW) do sada izgrađena dva postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda – zajedničko postrojenje za opštine Kotor i Tivat, kao i postrojenje u Herceg Novom, koje je u testnoj fazi.
“Zajedno sa izgradnjom ovih postrojenja, izgrađeno je i približno 130 km kanalizacione mreže, 35 pumpnih stanica i 92 km sistema za vodosnabdijevanje“, kazao je Radulović, te napomenuo da je ovaj projekat znatno uticao na poboljšanje kvalieta života i životne sredine Bokotorskog zaliva.
On je izrazio nadu da ćemo u narednom periodu imati kompletan Bokokotorski zaliv priključen na kanalizacionu mrežu i sistem za tretman otpadnih voda te time zaštititi ovaj dragulj crnogorske obale.
Risan Perast – foto Ranko Maraš
Šef odsjeka za komunalnu infrastrukturu za zemlje Jugoistočne Evrope i Turske KfW-a Kirk Mildner naveo je da je danas potpisan važan ugovor čija su sredstva obezbijeđena iz Investiocionog okvira za Zapadni Balkan i Evropske unije zajedno sa KfW-om.
On je podsjetio da je KfW ranije obezbijedio 150 miliona eura za tretman otpadnih voda na cijelom crnogorskom primorju, te da je veći dio sredstava uložen u Bokokotorski zaliv kako bi se poboljšala ekološka situacija.
“Perast i Risan još uvijek priključeni nijesu na ovu kanalizaconu mrežu ali će sredstva koje je KfW sa MORiT-om obezbijedio kod Evropske unije biti iskorišćena kako bi se to realizovalo. Za početak, sredstva će biti iskorišćena za primarnu i sekundardnu kanalizacionu mrežu, a nadamo se da će biti i druge faze, kao i dodatnih sredstava kojim će se finansirati povezivanje te kanalizacione mreže sa postrojenjem u Tivtu“, naveo je Mildner.
Deseti animirani dugometražni film iz studija Illumination “Tajne avanture kućnih ljubimaca 2” jedan je od najočekivanijih filmova ove godine. U pitanju je nastavak blokbaster komedije iz 2016. godine koji je imao najbolje vikend otvaranje ikada, kada je u pitanju originalni film, animirani ili oboje. Terijer Maks suočava se sa velikim preokretima u životu. Njegova vlasnica sada je udata žena i ima sina Lijama. Maks je toliko zabrinut zbog dječakove bezbijednosti, da je počeo da dobija tikove na nervnoj bazi. Na porodičnom odmoru, na farmi van grada, Maks i njegov drugar Djuk susrešće se sa kravom netolerantnom na pse, neprijateljski nastrojenom lisicom i zastrašujućom ćurkom, koji samo pojačavaju Maksovu anksioznost. Na svu sreću, Maks će dobiti važne savjete od veterana sa farme, psa Rustera. On će pogurati Maksa da se suoči sa svojim strahovima, pronađe svog unutrašnjeg alfa mužjaka i Lijamu da malo slobode. Za to vrijeme, u gradu, dok joj je vlasnica odsutna, odvažna pomeranka Divna, uz pomoć prijateljice, mačke Kloi koja je otkrila radost koju pruža mačija trava, pokušava da spase Maksovu omiljenu igračku koja se našla u stanu prepunom mačaka. A šašavi, ali preslatki zeka Grudvica živi u zabludi da je superheroj, od trenutka kada je njegova vlasnica Moli počela da ga oblači u superherojske pidžamice. Ali, kada se pojavi Dejzi, neustrašiva ši cu, i zatraži Grudvičinu pomoć zbog opasne misije, on će morati da nađe hrabrost i postane junak kakav se samo pretvarao da je.
Mogu li Maks, Divna i Grudvica i ostatak družine pronaći hrabrost u sebi i suočiti se sa svojim najvećim strahovima?
X-MEN: MRAČNI FENIKS
U Mračnom Feniksu, X-Men se suočava sa svojim najstrašnijim neprijateljem, koji dolazi iz njihovih redova, Džin Grej. Tokom spasilačke misije u svemiru, Džin je skoro ubijena kada ju je pogodila misteriozna kosmička sila koja ju je učinila beskrajno moćnom, ali i nestabilnom pri povratku kući. Džin koja se otima kontroli i povređuje one koje najviše voli, počinje da uništava silu koja drži X-Men na okupu. Kada porodica počne da se raspada, moraju naći način da se ponovo ujedine i, ne samo sačuvaju Džininu dušu, nego i spasu planetu od vanzemaljaca koji žele da iskoriste njenu moć Feniksa i zavladaju galaksijom.
DELFIN BERNI
Radnja ove porodične avanture se odigrava na Floridi i donosi priču o bratu i sestri koji slučajno postaju prijatelji sa delfinom koji je odvojen od svoje porodice. Igrom slučajnih događaja, njih dvoje otkrivaju tajnu namjeru zlih ljudi koji će pokušati da unište plažu, a samim tim i dom njihovog novog prijatelja. Hana i Ivan moraju da osmisle pametan plan da zaustave loše momke, zaštite morske životinje i, što je najvažnije, sačuvaju svog prijatelja Bernija.
Svjetski dan zaštite životne sredine obilježen je u Herceg Novom, zajedničkom akcijom opštinskog Sekretarijata za komunalne djelatnosti, ekologiju i energetsku efikasnost i Ekološkog odbora SMŠ „Ivan Goran Kovačić“. Oni su danas očistili prostor vidikovca na Dubravi, uz pomoć zaposlenih „Komunalno stambenog“ preduzeća i „Čistoće“.
Prostor vidikovca na Dubravi je izabran za čišćenje upravo iz razloga što je to jedno od ključnih mjesta na kojima turisti zastaju pri dolasku u naš grad, jer se pruža jedan od naljepših pogleda na ulaz u zaliv. Stvarnost je takva da ih, pored pogleda na zaliv, dočekaju i limenke, plastika, razni otpad koji se mogao vidjeti i danas.
Prije nego što se počelo sa radom, grupi volontera obratili su se odbornica u lokalnom parlamentu Tamara Vujović i profesor Alen Lalovac, koji su govorili o značaju aktivizma za očuvanje životne sredine, ekološkim opasnostima koje čovjek proizvodi, kako na kopnu tako i u moru, kao i o načinima da svako od nas doprinese promjeni na bolje.
Čišćenje vidikovca na Dubravi
Vujović je podsjetila da je Turistička organizacija Herceg Novog nedavno pozvala potencijalne donatore da pomognu u nabavci klupa za Savinsku dubravu, a uskoro će biti izrađene i postavljene korpe za otpatke i signalizacija. Radi se o odvojenim inicijativama koje zajedno imaju isti pravac – podizanje svijesti o značaju zdrave životne sredine i boravka u prirodi, ali i smanjenje korišćenja jednokratne plastike.
Milica Vlahović, učenica II razreda Turističke škole, napomenula je da je Eko odbor osnovan u novembru 2017. godine, a današnja aktivnost im je 33. do sada. Sve aktivnosti su sprovođene u našem gradu, a pored današnje, među pozitivnijim ocjenjuje i akciju pošumljavanja na Vrbanju održanu krajem prošle godine.
Posebna zamka za prebrze vozače postala je Jadranska magistrala na kojoj od Rijeke do Dubrovnika vreba oko 40 kamera
Prava ‘eksplozija’ broja kamera dogodila se u turističkim dijelovima Hrvatske, duž jadranske obale, ali i na putevima koji vode prema moru. Oni koji putuju autocestama za sada će ostati pošteđeni strogog policijskog nadzora jer na autocestama od Zagreba prema moru nije postavljena ni jedna kamera, no zato su “alternativni putevi” jednostavno prepuni policijski zamki.
Putujete li primjerice od Zagreba do Splita “starom cestom” D1, vrebat će vas potencijalnih 13 fiksnih kamera. Posebna zamka za prebrze vozače postala je Jadranska magistrala na kojoj sad od Rijeke do granice s Crnom Gorom vreba čak 31 potencijalna kamera. Posebno gusto su razmještene od Zadra prema Šibeniku, gdje vrebaju u gotovo svakom većem mjestu.
Ipak, to što je uz cestu kućište za kameru, ne znači uvijek da se u njemu zaista nalazi i kamera. Kamere se premještaju prema potrebi, no s ceste u vožnji je nemoguće primijetiti je li u kućištu kamera ili nije. Također, ako kamere danas nema u kućištu, to ne znači da već sutra neće biti unutra. Policija je sve kamere postavila u granice naseljenih mjesta, što je pohvalno, no činjenica da nema nikakvih oznaka koje najavljuju kamere govori da im je glavni cilj i dalje punjenje proračuna.
lokacije kamera
Sudski vještak za cestovni promet Goran Husinec smatra da kamere trebaju biti označene – tako se ubire manje novca jer ljudi paze što rade. Uostalom, povećanje sigurnosti je glavni cilj ovakvih kamera, kažnjavanje je samo sekundarni efekt, zaključuje Husinec, piše 24sata.
Gastro fešta Srdelada 2019, će se održati u petak, 7. juna 2019. godine sa početkom u 20.30 sati na Trgu palmi, u budvanskom Starom gradu, u organizaciji NVO Feral.
Riječ je o događaju koji promoviše mediteransku, lokalnu kuhinju, i podrazumijeva degustaciju raznovrsnih jela čiji je osnovni sastojak srdela. Srdela zauzima istaknuto mjesto u kulturnoj istoriji Budve i Mediterana, a u narodu je poznata kao sirotinjska majka, jer je u vremenima gladi i oskudice bila osnovna prehrambena namirnica. Budvani su srdelu najčešće jeli usoljenu, jer je tako mogla dugo da traje, ali su osmišljani i raznovrsne recepte da im ne bi dosadila.
Sardela- foto dr Lejla Kažinić
Društvo Feral ovim događajem srdelu stavlja na pjedastal mediteranske gastronomije, dajući joj mjesto koje joj pripada. Takođe se akcenat stavlja na lokalnu gastronomiju, namirnice i načine pripreme, koja kao grad i turistička destinacija Budva treba da njeguje zbog autentičnosti i prepoznatljivosti, ali i njegovanja kulturnog nasleđa. Jela od srdele će spremati učenici SMŠ „Danilo Kiš“. Dio događaja će biti i nastup klape Škuribanda, koji će upotpuniti cijeli događaj i primorsku atmosferu. Takođe, biće upriličena projekcija filma „Dobrodošli u Budvu“ iz 1963. godine, ali i performans koji će režirati članovi Društva Feral pod nazivom „Dobrodošli u Budvu 2019“.
Ustanove, organizacije i firme koje su podržale događaj su Opština Budva, kompanije Rokler i Sanraf, Talas M, brending agencija Unibrend, studio Pixap, Komunalno Budva, Parking servis, Mediteran reklame, Turistička organizacija Budve, distribucija NTC, Cogimar, Crnogorska kinoteka i JU SMŠ „Danilo Kiš“.
v
Srdelada se održava već dvije godine zaredom (2017. i 2018.) kada je bila dobro posjećena i dobila je pozitivne kritike, kako od mještana, tako i od gostiju, koji su imali priliku da okuse i osjete duh Budve kao autentičnog Mediteranskog mjesta.
NVO Feral je aktivan od 2015. godine i bavi se promocijom mediteranskog kulturnog nasleđa, osnaživanjem lokalne zajednice i podrškom razvoja mladih kroz raznovrsne oblike umjetničkog i kulturnog izražavanja, organizaciju izložbi, predstava, muzičkih događaja i književno-poetskih večeri. NVO Feral je dobio priznanje od strane organizacije Interpret Europe, i kao jedina organizacija iz Crne Gore je uvršten u primjere dobre prakse u interpretaciji nasleđa, po kriterijumu uključivanja lokalne zajednice.
Mladi članovi Gradske muzike Herceg Novi uspješno su učestvovali u projektu međunarodne radionice za duvačke orkestre u Babenhauzenu u Njemačkoj. Kao rezultat dobre saradnje, Herceg Novom je ponuđeno da bude domaćin sledeće međunarodne radionice u febuaru 2020. godine.
Osmoro mladih Novljana, članova Gradske muzike uzrasta od 12 do 16 godina, bili su sa muzičarima iz Njemačke i Poljske dio velikog orkestra koji je brojio 62 člana. Pod dirigentskom palicom Patrika Šila iz Njemačke i Dariusa Leziona iz Poljske mladi muzičari su na aktivnim i dinamičnim probama uvježbali pet kompozicija.
Svoje znanje pokazali su u finalnom dijelu projekta, nastupom na Festivalu muzike u gradu Natenhauzenu 01. i 02. juna. Ovaj festival okupio je 65 orkestara sa ukupno 1.700 muzičara, koji su defilovali pred preko 20.000 posjetilaca.
Direktor centra za omladinu u Babenhausenu i direktor projekta saradnje mladih muzičara Evrope Majkl Sel izrazio je zadovoljstvo postignutim rezultatima i potencijalima mladih Novljana i našeg grada.
Zato je izrazio želju da sledeće, 2020. godine u februaru upravo Herceg Novi i Gradska muzika budu domaćini ove međunarodne radionice za duvačke instrumente i orkestre, uz potpunu finansijsku podršku partnera iz Njemačke.
Radionica Babenhauzen
Kako je predloženo, realizacija projekta u Herceg Novom bila bi krajem februara 2020. godine, a konačna potvrda i detalji organizacije biće predmet razgovora u narednom periodu.
Jedinstveni, veliki orkestar koji su činili mladi članovi Gradske muzike Herceg Novi sa kolegama iz Njemačke i Poljske dobio je posebnu pažnju publike, u skladu sa sloganom prvog festivalskog dana “na mladima svijet ostaje”.
Radionica Babenhauzen
Nakon sedam dana, mladi Gradske muzike Herceg Novi vratili su se iz Njemačke sa novim znanjem i iskustvima, ali i novim poznanstvima i prijateljstvima sa vršnjacima iz drugih zemalja koji su takođe zaljubljenici u muziku i zajedničko muziciranje.
Do saradnje i poziva za učešće na radionici u Babenhauzenu došlo je nakon prošlogodišnjeg učešća i osvajanja drugog mjesta u poljskom gradu Lobecu, na takmičenju duvačkih orkestara Evrope. Žiri, koji su činili i članovi iz Njemačke, zapazio je da u ansamblu Gradske muzike Herceg Novi svira veliki broj mladih, uzrasta od 12 do 25 godina, i odmah nakon festivala uputio poziv za ovu radionicu, koja je realizovana u okviru njemačko-poljskog kulturnog projekta.
Učešće hercegnovske Gradske muzike podržale su Opština Herceg Novi i lokalna Turistička organizacija.
Zbog poboljšanja sistema, bolje informiranosti potrošača te zaštite ribara i tržišta, Ministarstvo poljoprivrede RH priprema uvođenje evidencije sljedivosti za plavoperajnu tunu i igluna. Uz tunu iz uzgoja, koja se u 99 posto slučajeva izvozi u Japan, u Hrvatskoj se tuna i iglun love i pomoću udičarskih alata i parangala. Kako su ribari koji love tim alatima iskazali bojazan od ilegalno ulovljenih primjeraka koji se pojavljuju na tržištu, i od uvezene žutoperajne tune, predložena je uspostava jedinstvenog sistema koji će omogućiti praćenje tih vrsta – od ulova do krajnjeg potrošača.
U njega će biti uključeni ribari, prvi, i svi sljedeći kupci tune i igluna, čime će osiguran biti prijenos informacija duž cjelokupnog distribucijskog lanca. Predviđeno je da se navedene vrste nakon ulova označe markicom sa zaštićenim QR kodom koja se stavlja oko repa ribe. Markica će pratiti cijelu tunu ili igluna do odredišta maloprodaje, a ukoliko riba bude filetirana, ili isječena na manje komade, sljedivost će osigurati kod na naljepnicama koje se povezuju sa svakom tunom ili iglunom ulovljenima u Hrvatskoj, i koje su evidentirane u Geoinformacijskom sustavu ribarstva Ministarstva poljoprivrede.
Veća vrijednost domaće ribe
Na taj način će krajnji potrošač moći preko pametnog telefona očitati kod na ribi u maloprodaji te na internetskoj stranici HRiba, na kojoj će se nalaziti podaci o tuni ili iglunu koje namjerava kupiti, vidjeti sve podatke o samoj vrsti, dijelu Jadrana u kojem je riba ulovljena, njenoj težini, o ribaru koji ju je ulovio, alatu s kojim je ulovljena, prvom kupcu, roku trajanja i slično. Trenutačno se radi na informatičkom povezivanju podataka pa bi sustav u primjenu mogao krenuti do početka sljedeće godine, otkrivaju u Ministarstvu. Narednih bi godina, dodaju, trebala biti uspostavljena sljedivost i za ostale vrste.
Sljedivost proizvoda ribarstva znači povezivanje svih informacija o porijeklu proizvoda – od ulova do krajnjeg potrošača – kroz sve faze proizvodnje, prerade i distribucije. Važna je zbog suzbijanja crnog tržišta te omogućuje efikasniju kontrolu i nadzor proizvoda ribarstva. Osim toga, krajnjem potrošaču daje punu informaciju o ribi i specifične podatke o alatu i ribaru koji ju je ulovio. Krajnji rezultat uspostavljanja sustava sljedivosti je brendiranje proizvoda, odnosno postizanje prepoznatljivosti proizvoda ribarstva, u ovom slučaju jadranske tune i igluna, ističu u Ministarstvu, dodajući kako bi takvo brendiranje u konačnici trebalo izdići naše plavoperajne tune i iglune iznad uvoznih te ujedno na temelju porijekla i svježine povećati potražnju i podići cijenu proizvoda.
Na pitanje zbog čega se naši proizvodi prodaju po nižim cijenama nego istovrsni proizvodi na EU tržištu, odnosno na koji način naši ribari mogu postići višu cijenu, iz Ministarstva odgovaraju kako je ključ uspjeha boljeg plasiranja naše ribe u udruživanju ribara, odnosno u okrupnjavanju ponude, kao i u ciljanim promidžbenim kampanjama koje će povećati potražnju, istaknuti vrijednosti i prednosti domaće ribe. »Ministarstvo je po tom pitanju već niz godina prije pristupanja u EU financiralo razvoj ribarskih zadruga te nastavilo s financiranjem udruživanja u organizacije proizvođača kroz Operativni program za pomorstvo i ribarstvo. Trenutno su priznate dvije organizacije proizvođača, a postoji interes i ostalih dionika za takvom vrstom udruživanja.
Nedavno je dodijeljena prva potpora u iznosu od 1,97 milijuna kuna u okviru mjere Planovi proizvodnje i stavljanje na tržište. U okviru ove mjere proizvođačkim je organizacijama dostupno šest milijuna eura. Ministarstvo će svojim mjerama nastaviti poticati ribare i uzgajivače da postanu važan akter u provedbi Zajedničke ribarstvene politike«, ističe potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić.
Evidencija vaganja
S ciljem postizanja boljih cijena, pogotovo u turističkoj sezoni, ribarima je – izuzećem kojeg omogućava uredba EU – omogućena prodaja ulova s ribarskog plovila krajnjim potrošačima, do određenog iznosa i mase. Prijedlog je da se dosadašnji iznos od tisuću kuna poveća na tri tisuće, pri čemu će ovlaštenici povlastice u takvoj vrsti prodaje biti dužni kroz mobilnu aplikaciju ili elektronskim putem e-očevidnika pravovremeno dostavljati podatke o količini ulova i vrijednosti tako prodanih proizvoda.
Novost je i činjenica da s prvim danom listopada ove godine stupaju na snagu Pravilnik o sadržaju i obliku prodajnog lista i sadržaju registra prvih kupaca te Pravilnik o postupku vaganja proizvoda ribarstva, evidencije vaganja te postupku i uvjetima odobravanja vaganja na ribarskim plovilima i u odobrenim objektima. Pravilnik o vaganju je već objavljen u Narodnim novinama, no zbog uske povezanosti sa sustavom, prve prodaje iz oba pravilnika stupit će na snagu u isto vrijeme. Pravilnik o prvoj prodaji ne donosi velike promjene u sustavu nego detaljnije razrađuje izmjene koje su već propisane u zakonu.
Omogućuje ponovnu registraciju prvih kupaca i korištenje nove aplikacije evidencije prve prodaje, koja je elektronski povezana s evidencijom ulova i vaganja te se ribarima i prvim kupcima omogućava brža i jednostavnija dostava obveznih podataka. Pravilnik o vaganju je pak izrađen kako bi ispunjene bile obveze iz uredbi Europske komisije, prema kojima su korisnici sektora ribarstva koji važu proizvode ribarstva dužni dostavljati podatke o vaganju. Iako je uredbom propisano da se proizvodi ribarstva službeno moraju izvagati na iskrcajnom mjestu, dopušteno je i da se izradom Plana kontrole vaganja i Plana uzorkovanja omogući vaganje u odobrenim objektima, odnosno skladištima s hladnjačama koji zadovoljavaju visoke standarde čuvanja hrane, ili na plovilima.
Hrvatska je izradila planove koji su prihvaćeni, čime je omogućeno i vaganje u navedenim uvjetima te vaganje na temelju uzimanja propisanog uzorka iz cijelog ulova, što je vrlo bitno u situaciji kad dnevni ulov na plovilu premašuje i nekoliko tona, ili čak desetaka tona. EK trenutačno u konzultaciji s državama članicama radi na izradi nove kontrolne uredbe za ribarstvo, kojoj je u planu i detaljnije raspisivanje pravila vođenja evidencije vaganja.
Pozitivna bilanca u izvozu
Veliki udio visokokvalitetnih proizvoda hrvatskog ribarstva (orada, brancin) se izvozi, dok se pelagične vrste (srdela, inćun) uglavnom koriste u prerađivačkoj industriji te kao hrana za uzgajališta tuna. Prerađivačka industrija se temelji uglavnom na domaćem ulovu, a posljednjih godina primjetan je porast prerade ribe iz uzgoja, poglavito morskog, što odgovara smjeru kretanja Zajedničke ribarstvene politike EU-a i globalne politike koja potiče smanjenje ribolovnog napora i ulova općenito, u cilju očuvanja ribolovnih resursa.
Najveći izvoz svježe orade i lubina bilježi se, kažu u Upravi za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede, prema Italiji i Španjolskoj koju slijede Slovenija, Austrija i Njemačka. Svježa srdela je najtraženija u Italiji, a smrznuta u Španjolskoj, potom Italiji i Francuskoj. Slično je i s inćunom koji, uz navedene države, u velikoj količini odlazi u Albaniju. Rakovi i mekušci uglavnom se izvoze u susjedne države – Italiju, Austriju i Sloveniju, dok konzerve najveću potražnju bilježe u BiH, Njemačkoj i Crnoj Gori. U pogledu proizvoda iz akvakulture, bijela riba uzgojena u moru uglavnom nalazi potrošače u Italiji, dok se plavoperajna tuna u potpunosti izvozi u Japan.
Iz slatkovodnog uzgoja, pastrve i šarani pronalaze tržišta u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Italiji, te posljednjih godina sve više u Njemačkoj, Češkoj, Mađarskoj i Poljskoj. Zamjetno je da je ulaskom u EU i izlaskom iz CEFTA-e, porastao izvoz, odnosno otvorilo se tržište EU, gdje naši proizvodi ribarstva pronalaze svoje niše. Već duži niz godina Hrvatska ima pozitivnu bilancu u izvozu riba i morskih proizvoda, prvenstveno zahvaljujući izvozu uzgajane tune, a posljednjih godina i uzgoju bijele morske ribe, koja bilježi konstantni rast. Vrijednost izvoza proizvoda ribarstva u 2018. godini iznosila je preko 200 milijuna eura, a uvoz 152 milijuna.
U pogledu uređenja ribarskog tržišta Hrvatska je donijela nacionalne propise kojima je postignuto, navodi Ministarstvo, potpuno usklađivanje s propisima EU. Donesen je, primjerice, pravilnik kojim se propisuju uvjeti za priznavanje organizacija proizvođača, zatim popis trgovačkih i znanstvenih naziva kojeg je svaka država članica dužna donijeti, dok je propisano i to da se prvo stavljanje proizvoda ribarstva na tržište može obaviti isključivo putem prvih kupaca. Oni su definirani kao odobreni objekti i registrirane ribarnice sukladno posebnim propisima, zatim ugostitelji te, kao iznimka, ovlaštenici povlastice za gospodarski ribolov, odnosno ribari kojima je omogućena prodaja krajnjem potrošaču.
Potrebno udruživanje ribara
»Imajući u vidu odlike našeg tržišta koje nema otkupne centre, burze ili veletržnice te u cilju osiguranja zdravstvene ispravnosti i sigurnosti ribe kao brzokvarljivog proizvoda s jedne, i osiguranja sljedivosti prozvoda ribarstva s druge strane, Hrvatska je primijenila u najvećoj mogućoj mjeri izuzeća koja su dopuštena pravilima EU-a, a koja osiguravaju punu provedbu uredbi EU-a. Valja istaknuti da se podaci o količini i vrijednosti kroz prodajne listove dostavljaju elektronskim putem, također podaci o transportu proizvoda ribarstva od mjesta iskrcaja do prvog odredišta te potvrde o ulovu (Catch certificate) za ribu koja se izvozi u treće zemlje se sve dostavljaju elektronskim putem u Geoinformacijski sustava ribarstva«, kažu u Ministarstvu, koje će u narednom razdoblju informacijski sustav nadograditi uvođenjem dostave evidencije vaganja, elektronski povezano s dokumentima o ulovu i prvoj prodaji.
»Cilj nam je hrvatskim potrošačima i turistima omogućiti dostupnu ribu iz lokalnog ulova ili uzgoja po povoljnoj cijeni, koja neće biti preniska za ribara, i koja je stavljena na tržište uz zadovoljavanje svih pravila o zdravstvenoj ispravnosti hrane«, zaključuje Ministarstvo. Ribare, kažu, najviše zanima plasman ribe – kako dobiti najveću moguću cijenu. S obzirom na to da je naša obala dugačka, i na različite (ne)prilike, različite su i brige. Tako je na jugu Hrvatske i na otocima potrebno omogućiti da, uz ispunjavanje zahtjeva sigurnosti i sljedivosti, riba bude dostupna u restoranima, na tržnicama i općenito turistima i lokalnom stanovništvu, pri čemu valja imati na umu da nema dovoljno odobrenih objekata. Sjevernije pak bijela riba odmah po iskrcaju odlazi na talijanske veletržnice i ne postiže uvijek najbolju moguću cijenu. Na to se, ponavljaju u Ministarstvu, može utjecati udruživanjem ribara i marketinškim kampanjama koje će istaknuti kvalitetu naše ribe, kao i naš način obavljanja ribolova i uzgoja te kvalitetu Jadranskog mora.
Nedostaju veletržnice ribe
Za proizvode ribarstva u Hrvatskoj ne postoje burze ni veletržnice ribe na kojima bi se okupili proizvođači i kupci, odnosno licitirala najbolja cijena. Posljedica je to niza čimbenika, poput toga da naša riba u glavnini odlazi van granica i ne zadržava se na našem teritoriju nego često bude ponuđena na talijanskim veletržnicama od strane talijanskih prvih kupaca. Talijanski kupci još uvijek nemaju interes licitirati za našu ribu kod nas, bilo kroz otkupne stanice, internetske burze ili slično, pogotovo kad ta ponuda nije količinski dostatna.
Da bi količine bile interesantne, ribari bi se morali udružiti i odlučiti o zajedničkom načinu plasiranja ribe na tržište, smatraju u Ministarstvu poljoprivrede, dodajući kako ribari često imaju i uhodane kanale prodaje koje nije jednostavno preusmjeriti.
Različita riba u različitim državama
Na pitanje koji su najbolji primjeri organizacije tržišta proizvoda ribarstva i akvakulture na Mediteranu, odnosno u EU, iz Uprave za ribarstvo pri Ministarstvu odgovaraju kako najbolji primjeri ne postoje, jer se različite vrsta riba prodaju različito u različitim državama. Postojanje burze riba svakako olakšava pristup proizvođačima i kupcima te kontroli i nadzoru, naglašavaju. Svaka se država odlučuje na ono što joj najviše odgovara, ovisno o prilikama koje ima, i načinu ribolova kojeg obavlja. Sjeverne zemlje u glavnini love nekolicinu vrsta koje su pod kvotama, i najveći je njihov izazov upravo dodjela kvota čiju raspodjelu vrši država kroz organizacije proizvođača.
Na Mediteranu je situacija potpuno drugačija pa su organizacije usmjerene na okrupnjavanje ponude, pronalaženje najboljih tržišta, nabavljanje opreme, i na logističko-tehničku brigu.
Nova ulaganja u sustav sljedivosti
Operativnim programom za pomorstvo i ribarstvo predviđena je mogućnost ulaganja u razvoj sustava sljedivosti. I na europskoj razini prepoznata je važnost uspostave sustava kojim se može brzo doći do podataka o podrijetlu proizvoda ribarstva.
O količini ulaganja u sustave sljedivosti odlučuje svaka zemlja članica zasebno. Ministarstvo poljoprivrede planira u sljedećih nekoliko godina uložiti značajna sredstva u razvoj sustava sljedivosti u cilju omogućavanja brze kontrole, ali i zaštite potrošača.
Takozvani “neboderi na moru” mnogima su u Veneciji trn u oku, a usto predstavljaju potencijalni ekološki rizik. No talijanske vlasti nisu ni blizu suglasju što učiniti s njima.
Bila je to scena kao iz holivudskih filmova katastrofe – ljudi su uz vrisku bježali dok se golemi brod približavao, sirene za uzbunu su zavijale, a onda je grdosija udarila u gat i skršila usidreni turistički brod.
Nedjeljni sudar u Veneciji između MSC Opere, kruzera od 65.000 tona i mnogo manjeg broda, uz četvero ozlijeđenih, otvorio je i gorku debatu o pravilima pomorskog prometa oko jednog od najdragocjenijih mjesta svjetske kuturne baštine.
Lokalni aktivisti iz odbora No Grandi Navi (Ne velikim brodovima) žele potpunu zabranu kruzera. “Grad i laguna nisu kompatibilni s tim čudovištima. Ne čekajte tragediju, zaustavite tu sramtotu”, kažu.
Pitanje kruzera u Veneciji na dnevnom je redu talijanskih političara zadnjih sedam godina. Prvi razgovori o zabrani krenuli su nakon havarije Coste Concordije u siječnju 2012. kraj toskanskog otoka Giglia.
Tadašnja talijanska vlada usvojila je zabranu, ali je oduka suspendirana dok se ne otvori alternativni pravac za brodove u Veneciji. Političari na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini još se prepiru oko toga.
Gradonačelnik Venecije Luigi Brugnaro i predsjednik regije Veneto Luca Zaia krive ministra prometa Danila Toninellija što nije zaživio plan iz 2017. po kojem bi kruzeri bili podalje od kanala Giudecca, gdje se zbila nedjeljna nesreća.
“Žao mi je što to moram reći, ali ministar Toninelli odgovoran je za nesreću”, rekao je Brugnaro za Corriere della Sera. “Imali smo demonstraciju onoga što se dogodi kada nema volje i odlučnosti za djelovanje”.
Po tzv. planu Brugnaro-Zaia, koji ima podršku brodara, brodovi veličine MSC Opere i dalje bi pristajali u Veneciju, ali više ne bi mogli prolaziti pokraj Trga svetog Marka i ostalih znamenitosti nego ploviti perifernim kanalima.
Po istome planu, još veći brodovi, kojima je sada zabranjeno uploviti u lagunu, mogli bi pristajati u industrijskoj luci Margheri, a kruzeri manje tonaže nastavili bi prolaziti Giudeccom, jednim od najvažnijh gradskih kanala.
Toninelli se zalaže za radikalno rješenje i potpunu zabranu prometa kruzera venecijskim vodama. On bi ih zaustavio na jednom od tri terminala koje tek treba izgraditi na samom ulazu u lagunu.
U talijanskoj koalicijskoj vladi suglasja nema. Pokret Pet zvijezda podržava svoga ministra Toninellija, a krajnje desna Liga potpredsjednika vlade Mattea Salvinija misli suprotno.
Čak i ako bude po Toninellijevom, njegov se plan ne može brzo provesti. Brugnaro tvrdi da treba deset godina da se terminali izgrade, a Zaia dodaje da su ionako tehnički neizvedivi. S toliko prepiranja, konačno rješenje čini se daleko.
“U pitanju su sigurnost građana, turista te očuvanje umjetničkog i ekološkog blaga”, kaže profesor Enzo Dalle Mese, inženjer koji je proučavao nesreću Coste Concordije.
On traži najrestriktivnija pravila i naglašava da je to pitanje zdrava razuma u zaštiti grada i lagune, čak i po cijenu gubitka tisuća radnih mjesta i prihoda od prometa kruzera.
“Moramo se zapitati koliko smo života spremni žrtvovati u zamjenu za nekoliko milijuna eura godišnje. I koliko štete umjetničkom naslijeđu možemo prihvatiti. Moj odgovor je nula”, rekao je Dalle Mese.
