Crnogorsko društvo za borbu protiv raka (CDPR) pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete Crne Gore, Ministarstva zdravlja Crne Gore i Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore organizuje sutra (12. mart) izložbu postera „Vi i Crnogorsko društvo za borbu protiv raka (CDPR) u borbi za zdrav život”.
Pola vijeka duga je tradicija postojanja ovog društva i to je povod da izložbom podsjete na početak formiranja društva, aktivnosti i cilj njihovog rada.
-Biće izloženi posteri koje je CDPR uradilo za osamnaest proteklih godina rada, a koji se odnose na petnaest održanih Konferencija o kontroli pušenja, jubilejima CDPR-a (petnaest godina) i starog Društva Crne Gore za borbu protiv raka (pedeset godina), kao i oni koji se odnose na Zakon o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda koji je stupio na snagu 10. avgusta 2004. godine. Izložba pored edukativnog značenja u borbi protiv raka i pušenja kao jednog od osnovnih i najznačajnijih uzroka njegovog nastanka, ima svrhu da podsjeti javnost na proljeće 1967. godine i početak aktivnosti, kao i pionire u borbi protiv raka u Crnoj Gori.
Izložba će sutra (12. mart) u KIC-u „Budo Tomović” u Podgorici u 19 sati, otvoriti pomoćnik ministra zdravlja dr Miro Knežević.
Turistička organizacija Opštine Tivat objavila je javni poziv za učešće u postupku raspodjele sredstava za realizaciju projekata valorizacije kulturne baštine.
Raspodjela sredstava se odnosi na sve projekte arheoloških istraživanja, konzervatorskih i restauratorskih radova, rekonstrukciju i promociju kulturnih dobara na teritoriji Opštine Tivat.
Cilj javnog poziva je valorizacija kulturne baštine kojima se unaprijeđuje kvalitet turističke ponude Opštine Tivat.
U pitanju je raspodjela sredstava u ukupnom opredijeljenom iznosu od 29.865,38 eura (sredstva iz 2016. godine).
TO Tivat je planirala u drugoj polovini godine raspisati još jedan javni poziv za sredstva iz 2017 godine.
Pravo na podnošenje zahtjeva imaju javne ustanove, NVO i druga pravna lica javni poziv traje 30 dana sa rokom realizacije do 08.09.2019 godine.
Više informacija može se dobiti na internet adresi organizacije www.tivat.travel ili u prostorijama TO Tivat na adresi ul. Palih boraca br. 19, Tivat, saopšteno je iz TO.
Nekadašnji ponos slovenačke industrije, čuveni frižideri “Gorenje” iz Velenja, biće ubuduće isključivo srpski brend.
Fabrika “Gorenje Valjevo”, članica „Gorenje grupe” koja je od prošle godine u većinskom vlasništvu kineske “Hajsens grupe”, u narednom periodu postaće evropski centar te grupacije za rashladnu tehniku.
Ovih dana se privodi kraju prebacivanje preostalog dijela proizvodnje frižidera nove generacije iz Slovenije u grad na Kolubari, a riječ je o produkciji oko 150.000 uređaja godišnje i u taj poduhvat je investirano oko četiri miliona eura, piše “Politika”.
Očekuje se da najkasnije od 1. aprila kompletna rashladna tehnika “Gorenja” bude proizvedena u Valjevu, a u planu je da pored postojećih pogona, na lokaciji nekadašnje fabrike “Elind” bude izgrađena još jedna velika proizvodna hala.
Kapacitet će biti 750.000 uređaja godišnje, što znači da će valjevska proizvodnja biti udvostručena. Planirano je da probna proizvodnja u novom pogonu, koji će zapošljavati novih hiljadu radnika, počne u oktobru 2020, a redovna u januaru 2021. godine.
Kontroverzni finansijer i biznismen Majkl Finglton već duže vremena izbjegava da se pojavi na saslušanju pred Centralnom bankom Irske zbog navodne bolesti, dok je sa druge strane dolazio u Crnu Goru da završi prodaju nekadašnjeg hotela „Fjord“ u Kotoru vrijednu 10,5 miliona eura. On je pod sumnjom za kršenje više finansijskih zakona i regulativa, prenose irski mediji.
Prema njihovim navodima, Finglton je zvanično prodao hotel potpisivanjem ugovora kod notara 24. januara 2018, podsjeća FOS Media.
Finglton i njegov nekadašnji partner Luis Megvajer osnovali su firmu Nju Fjord divelopment (New Fjord Development) posredstvom koje su 2005. godine kupili hotel „Fjord“ za 5,5 miliona eura od tadašnjeg vlasnika, kompanije Alfa invest Veselina Barovića.
Finglton i Megvajer najavljivali su da će izgraditi hotel sa pet zvjezdica sa 220 soba, 150 luksuznih apartmana, spa centrom i privatnom marinom. Trebalo je da u taj posao ulože 70 miliona eura. No, partneri su se posvađali i ušli u niz sporova, pokušavajući da eliminišu jedan drugog iz posla. Na kraju je Finglton istisnuo Megvajera, ali nije investirao obećani novac u rekonstrukciju nekada najpoznatijeg kotorskog hotela.
Majkl Finglton, čije bogatstvo se procjenjuje na više desetina miliona eura, bivši je izvršni direktor Ajriš Nejšnvajda (Irish Nationwide Building Society), jedne od najstarijih i najuticajnijih finansijskih institucija u Irskoj koja je postojala od 1873. do 2011. godine. On je pod istragom zbog štete od 5,4 milijardi eura koju su pretrpjeli poreski obveznici nakon kolapsa Ajriš Nejšnvajda. Takođe, protiv Fingltona su pokretane tužbe sa zahtjevima za odštetu u milionskim iznosima. Uprava za sprečavanje pranja novca ispitivala je porijeklo novca kojim je kupljen „Fjord“, a postojala je sumnja da se Finglton bavio pranjem novca u našoj zemlji jer je suma od pola miliona eura prebačena iz Irske na Fingltonov privatni račun u Podgorici.
Michael Fingleton
Dok je bio na čelu Ajriš Nejšnvajda često je irskim i britanskim političarima odobravao sumnjive kredite i pozajmice. Među konkurencijom poznat je pod nadimkom Sticky Fingers – Ljepljivi prsti.
Spekuliše se da je Finglton sredstva dobijena prodajom „Fjorda“ usmjerio u Veliku Britaniju uz pomoć njegovog sina, Majkla Juniora, koji je svojevremeno nadgledao operacije Ajriš Nejšnvajda u toj državi. Par mjeseci prije prodaje kotorskog hotela sve akcije firme Nju Fjord divelopment (koja je prodala „Fjord“) stavio je na ime oca, prebacivši prethodno sjedište firme u Tvikenham u Londonu. E-mail adresa jedne od kompanija Fingltona Juniora navedena je u ugovoru o prodaji hotela.
Kako je lani prenio portal bankar.me, novi vlasnik hotela “Fjord”, ali i obližnje upravne zgrade “Jugooceanije”, postala je podgorička kompanija Boka Bay Investment d.o.o. koja je osnovana u martu 2017. godine, što navodi na zaključak da ga je Finglton prodao njima.
Osnivači kompanije su Orhan Pelinković sa 10% i Habib Cem Bahadir sa 90% vlasništva, da bi u decembru 2017. u registru Privrednog suda bila evidentirana promjena osnivača i umjesto Bahadira upisana je kompanija GB Investment Development Limited sa 90% vlasništva.
Novi vlasnici su prethodnog ljeta porušili ruinirane ostatke hotela.
Kada se ispod velikih naslaga školjaka i morske trave u razbijenom kokpitu američkog bombardera B-24 Liberator, pojavila pločica sa fabričkim brojem letjelice čija je olupina je već skoro sedam decenija počivala u podmorju ostrva Vis, ronilačka ekipa Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, znala je da je naišla na nešto zaista posebno. Iza broja 42-51430, krio se naime, istorijski važan avion za koga je, hiljadama milja daleko od njegovog posljednjeg počivališta u Jadranu, u gradu Tulsa u američkoj saveznoj državi Oklahoma, čak podignut i poseban muzej…
Naime, Liberator sa tim fabričkim brojem je čuveni “Tulsamerican” – posljednji primjerak tog teškog četvoromotornog bombardera koji je 1944. sišao sa proizvodne trake fabrike Douglas u Tulsi. Još za svog „života“, ovaj je avion bio slavan u SAD i medijski praćen sve do svojeg posljednjeg zadatka. “Tulsamerican” je kao posljednji primjerak B-24 koga je proizvela fabrika u Oklahomi, plaćen je ratnim obveznicama što su ih kupili zaposleni u fabrici i građani. U znak zahvalnosti, na avionu su po napuštanju proizvodne trake, po svim njegovim vanjskim površinama bili gusto ispisani potpisi svih radnika fabrike. Na nosu ispod pilotske kabine nacrtan je okrugli amblem u obliku globusa, na kojem je prikazan indijanac koji u jednoj ruci drži nož, a u drugoj američku zastavu. Iznad amblema bilo je napisano ime aviona – „Tulsamerican“, koga je po raspisanom konkursu smislio jedan od radnika fabrike. Tako ukrašen, nov novcati Liberator krenuo je do ratišta u Evropi, da bi nakon nekoliko međuslijetanja, svoj put završio u Italiji na uzletištu Toreta.
Odatle je 17.decembra 1944. “Tulsamerican” poletio u sastavu velike formacije savezničkih bombardera u napad na bi grad Odertal blizu poljsko-njemačke granice. Na putu su formaciju napali njemački lovci Messerschmitt 109 i Focke Wulf 190. Već u prvom napadu uspjeli su srušiti nekoliko bombardera. Lovci su oštetili jedan motor „Tulsamericana“ koga je pilot morao zaustaviti. Zbog oštećenja avion je počeo zaostajati iza formacije, a prije nego što su bombe napokon ispuštene, njemački lovci napali su ga još nekoliko puta. Jedan je pogodak oštetio hidraulični sistem, pa je “osakaćeni” Liberator krenuo nazad prema Italiji do koje ipak nije uspio doći. Avion se nije uspio prizemljiti na saveznički aerodrom na ostrvu Vis, već je posada morala izvršiti prunudno slijetanje na more u blizini otoka. Sedmoro članova posade uspjelo je iskočiti i spasiti se, jedno je tijelo kasnije pronađeno na površini, a dvoje -pilot poručnik Eugene P. Ford i navigator Russel C. Landry je sa avionom ostalo u morskom grobu./. Sve do nedavno, oni su bili izgubljeni…
Danijel Frka sa naslovnicom svoje knjige
“Moj tim i ja smo zaslučni što su se pronašli posmrtni ostaci jednog od dvojice prije 75 godina stradalih američkih vazduhoplovaca, jer smo mi sugerisali Amerikancima gdje da traže i gdje da kopaju u području smrskanog i raspadnutog kokpita potopljene olupine aviona. Naša se teorija pokazala tačnom i upravo tu su nađeni ostaci jednog od stradalih avijatičara iz posade “Tulsamericana”. On je nakon toga, identifikovan i uz vojne počasti sahranjen u SAD 2017.godine.”- priča nam Daniel Frka, ronilac, podmorski istraživač, dokumentarista, pisac, podvodni fotograf, slikar, modelar, vojno-pomorski i istoričar avijacije na prostorima bivše Jugoslavije. Frka je bio i dio ekipe koja je 2010. prva ispitala i identifikovala tada novootkrivenu nepoznatu olupinu B-24 Liberatora na dubini od 39 metara kod Visa.
Ovaj 63-godišnji diplomirani inženjer saobraćaja iz Rijeke za život zarađuje u firmi “Rijekapromet”, dok život “živi” pod vodom, u vazduhu kao pilot paraglajdera ili u prašnjavim arhivama, bibliotekama i “bespućima” interneta, tragajući za dokumnetacijom i podacima o olupinama brodova i aviona koje pronalazi i istražuje na dnu Jadrana, a opisuje u knjigama, novinskim člancima ili dokumentarnim filmovima. Unuk lučkog kapetana porijelom iz mjesta Sali sa Dugog otoka i sin kapetana duge plovidbe što se svojevremeno nastanio u Kraljevici blizu Rijeke, Danijel Frka je čovjek koji od malih nogu “živi i diše” more. Odrastajući uz čuveno brodogradilište u Kraljevici, najstariji aktivni škver na Jadranu u kojem su se od osnivanja 1729. do danas “rodile” na stotine prvenstveno ratnih brodova, Frka je još u djetinjstvu počeo da se bavi modelarstvom i izradom maketa brodova i aviona.
Ronioci kod olupine Tulsamericana
“Literatura koju sam tada kao učenik osnovne, odnosno srednje škole čitao, nekako me je usmjerila da sve više počnem željeti ronjenje i podmorska istraživanja. Autonomnim ronjenjem sam počeo da se bavim 1975. u Kraljevici i zajedno sa još par prijatelja, ubrzo smo počeli ta naša prva “istraživanja” i ronjenje na olupinama brodova u reonu sjevernog Jadrana. Postepeno se to širilo, a imao sam sreću da je i moja supruga ljubitelj ronjenja, dok su i naša dva sina završili tečajeve ronjenja i nakon toga poslali vrsni podvodni fotografi koji su postigni značajne uspjehe na domaćem i međunarodnom planu. Prije tri godine roničaki nispit je položila i moja kćerja, tako da smo mi svi porodično ronioci.”- priča Frka.
Kao Kraljevičanin-žitelj mjesta koje je u najvećoj mjeri živjelo od tamošnjeg brodogradilišta, on jeod djetinjstva izgradio i veliku ljubav prema ratnim brodovima kakvi su se pravili na navozima u Kraljevici.
“Oduševljen sam sa onim što ste vi od te tradicije ratne brodogradnje u Boki, sačuvali ovdje u Tivtu. Nije to puno, ali je opet mnogo više nego što je toga sačuvano kod nas. Vi ovdje imate kompletne dvije podmornice JRM i dio objekata u kojima su se one nekad remontovale, ali mi je sa druge strane, veoma žao što je potpuno propala i gotovo u svim tragovima nestala nekadašnja Hidroplanska baza u Kumboru koja je izuzetno istorijski važna za vazduhoplovstvo kako u okvirima bivše Jugoslavije, tako i šire.”- sa pomiješanim osjećajima govori ovaj priznati stručnjak, podsjećajući da su upravo iz Boke na proljeće 1913. poletjeli prvi avioni – austrougarski hidroplani nad terirtorijom današnje Crne Gore i da su oni tada u Drugom balkanskom ratu obavljali i prve u istoriji, misije izviđanja iz vazduha dešavanja na frontu kod Skadra. Kumbor i njegova hidroplanska baza su narednih godina u Prvom svjetskom ratu opet bili „svjetski prvaci“ u više navrata – prvi napad iz hidroaviona na ciljeve na zemlji, prvo noćno bombardovanje neprijateljskih položaja, prvo bombardovanje ratnog broda na moru, prvo potapanje podmornice u svijetu dejstvom iz vazduha… Ovdje su službovali i za našu vazduhoplovnu istoriju vrlo značajni ljudi – jedna od naših prvih hidropilota i kasniji osnivač fabrike aviona „Ikarus“ u Zemunu Dimitrije Konjović i najuspješniji austro-ugarski mornarički pilot-as Prvog svjetskog rata, inače rođeni Hercegnovljanin, baron Gotfried von Banfield.
Dva originalna austrougarska hangara za hidroplane u Kumboru iz 1916., nakon odluke crnogorskih nadležnih organa da ti objekti „ne posjeduju vrijednost koje bi obavezale Upravu za zaštitu kulturnoh dobara na njihovu zaštitu i očuvanje”, su prije par godina srušeni radi izgradne turističkog rizorta Portonovi, a uklonjen je i spomenik poginulim kumborskim hidroavijatičarima iz vremena Kraljevine Jugoslavijew. Kao “istorijski bezvrijedna” srušena je i lansirna stanica za ispitivanje torpeda koju je u Kumboru sredinom dvadesetih prošlog vijeka, ovdje napravio znameniti konstruktor i inovator, kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger čiji je dom u Baošićima danas poznat kao Muzej starog kapetana…
“Ja odlično sarađujem sa brojnim entuzijastima iz oblasti vojnopomorske ili istorije avijacije sa područja cijele bivše države jer se mi sa ovih prostora zaista možemo pohvaliti da imao izvanrednu povijest kako avijacije, tako i pomorstva. Samo je očito, ne znamo na pravi način sačuvati i iskoristiti kako se to radi u svijetu.”- ističe Danijel Frka. Objašnjava da su potopljeni brodovi i avioni zapravo, svojevrsne vremenske kapsule na dnu mora i da je upravo ta dimenzija ovih olupina ono što najviše privlači njega i ostale slične istraživače podmorja.
NIPPO
“Kad pogledate što je zapravo od brodova koji su nekada plovili danas ostalo da plovi ili je privezano negdje u lukama, i ono što je pod vodom, onda ćemo vrlo lako zaključiti da je gro njih zapravo sačuvano pod vodom jer su potonuli nekim nesrećnim slučajem. Svi oni su danas manje-više sačuvani onakvi kakvi su bili u onom momentu kada su nestali sa površine mora i često u njima možete naći predmete koji su pripadali posadi i koji daju jednu “ljudsku dimenziju” pričama o svim tom potonulim objektima. Upravo je to bio i cilj mojih knjiga i filmova – da u ljudima probudimo svijest da te olupine nisu samo neki kulturni ili istorijski spomenik nekog događaja ili vremena, već i mjesto ljudskih tragedija i pogibija i mjesto gdje možda još leže njihovi posmrtni ostaci, te se prema tim mjestima treba odnositi sa dužnim pijetetom ”- ističe Frka dodajući da mu je pričanje takvih priča o sudbinama ljudi povezanim sa davno potonulim brodovima ili oborenim avionima, glavni izazov i motiv da se bavi djelatnošću u kojoj je već preko 40 godina. Takve storije on je zabilježio za ukupno 56 brodskih i avionskih olupina u hrvatskom dijelu Jadrana koje je sa arheologom i roniocem Jasenom Mesićem opisao u kjigama “Tajne Jadran” i “Blago jadrana” –svojevrsnim ronilačkim vodičima a koje su prevedene i izdane i na engleskom, njemačkom, italijanskom, češkom, mađarskom i slovenačkom jeziku. Sa saradnikom Marinom Brscem, Frka je autor i scenarija za nagrađivani dokumentarni film “Viški brodolomi”, a jedan je i od autora šestodjelne TV dokumentarne serije “Veliki brodolomi Jadrana” koja je dobitnik “Večernjakovog ekrana”za najbolju dokumentarnu seriju u 2007. a prikazana je i na TV Vijesti u Crnoj Gori. Frka svoje članke redovno objavljuje i u prestižnim britanskim časopisima “Diver” i “Scale Models”, njemačkom “Tauchen”, italijanskom “Storia Militare” te više hrvatskih časopisa i specijalizovanih revija. Podvodno fotografijom bavi se još od 1978, višestruki je državni prvak Hrvatske u toj kategoriji umjetničke forografije i trećeplasirani sa Svjetskog prvenstva u Bodrumu u Turskoj 2011., a član je i međunarodne komisije CMAS za podvodnu fotografiju. Ono što u dubinama mora ne može zabilježiti fotoaparatom jer su brodske ili oplupine aviona nerijetko prevelike da bi “stale u objektiv kamere”, Frka više nego nadoknađuje svojim umjetničkim radom i likovnim talentom, slikajući upečatljive podmorske prizore.
Danijel Frka u Tivtu
Prirodni dar za tehničko crtanje i bogato maketarsko iskustvo, on je pretočio u zaista impresivne slike olupina na dnu mora, rađene u maniru možda i najpoznatijeg umjetnika na svijetu koji gaji tu vrstu motiva u svom opusu – hiperrealiste, Amerikanca Ken Marshall-a. Frkine vrlo detaljne i istorijski apsolutno vjerne slike borbenih aviona i ratnih brodova prvo su našle put do raznih časipisa u SFRJ, poput “Fronta” ili maketarskih magazina, da bi kasnije on ilustrovao i razne knjige o vazduhoplovstvu. Od 1992. ovaj svestrani i nadareni čovjek sarađuje i sa čuvenim njemačkim proizvođačem model-kitova Revell, pa Frkine ilustracije brojnih tipova aviona ili čuvenih ratnih brodova i podmornica danas krase naslovne strane omota kutija u kojima se prodaju Revellovi modeli.
“Sve svoje ilustracije brodova slikam rukom – zračnim kistom (airbursh) ili temperama na papiru koji kaširam na malo tvrđu podlogu. U zadnje vrijeme avione sve više radim na kompjuteru što je jednalo lijepo ispadne kao kada ih slikate rukom, ali ipak preferiram i više uživam u klasičnom slikanju rukom.”- objašnjava Frka.
“SZENT ISTVAN” IZNAD SVIH
Jedna od brojnih olupina na kojima je ronio a koja je na njega ostavila najveći utisak je austrougarski bojni brod “Szent Istvan”, potopljen od Italijana 1918.kod ostrva Premuda. Teško oklopljeni moćni ratni brod od 21.689 tona punog deplasmana, bio je dug 153, širok 28 metara, a gaz mu je iznosio skoro 9 metara. Glavno naoružanje činilo je 12 velikih topova kalibra 305 mm, raspoređenih u četiri trocijevne kule što je tada bio pionirski poduhvat u ratnoj brodogradnji. Maksimalnom brzinom od 20 čvorova ovu svojevrsnu ploveću tvrđavu na moru, pogonile su parne turbine ukupne snage 26 hiljada konja, a „Szent Istvan“ su opsluživala čak 1.094 člana posade. Već preko 100 godina, on prevrnut počiva na 66 metara dubine kod Premude, kao najveći brod što je ikada potonuo na Jadranu.
“Szent Istvan” je jedno posebno poglavlje u mom životu i istraživanjima. Još kada je 1995. moj pokojni prijatelj Antun Gavranić prvi put sa Mađarima ronio na “Szent Istvanu”. Učestvovao sam u više ekspedicija na taj brod. U jednoj od njih smo zajedno sa Mađarima, demontirali bronzana slova sa imenom broda sa njegove krme i ona se danas nalaze u Pomorskom muzeju Istre u Puli.”- kaže Frka dodajući da sa kolegama iz Hrvatskog restauratorskog zavoda već niz godina prati stanje zakonom zaštićene olupine velikog bojnog broda.
“Zadnjih par godina vidljivo je da se ta olupina lagano počinje konstrukcijski urušavati što je naravno, nezaustavljiv proces za jedan metalni brod pod morem. Mi možemo biti sretni što su takve olupine u Jadranu sačuvane u takvom prilično dobrom stanju, već više od 100 godina, za razliku od olupina nekih brodova u Lamanšu ili u Sjevernom koji su se za samo par desetljeća, potpuno raspali. Nekakav sretan odnos saliniteta, temperature i morskih struja u Jadranu sačuvao je te naše brodove, ali ne zauvijek. Zbog toga, kada je “Szent Istvan” u pitanju ove godine planiramo još jednu ekspediciju kako bi smo je što bolje dokumentovali i dodatno istražili njenu unutrašnjost kroz rupe u oplati koje su se u međuvremenu otvorile.”- priča Frka za kojega je novost bila činjenica da se u Tivtu, u ovdašnjoj Zbirci pomorskog nasljeđa, danas čuva možda i najveći preživjeli artefakt sa “Szent Ištvana” – mali dvocilindrični parostroj sa jedne od „Szent Istvanovih“ barkasa, koja je prilikom tragedije i potapanja broda, te davne noći 10.juna 1918, iz voda Jadrana spasila mnoge članove posade nesrećnog velikog bojnog broda.
Frka je bio i konsultant i podvodni snimatelj austrijsko-njemačkog igrano-dokumentarnog filma „Smrt u zoru“ (Posljendji carev bojni brod) o sudbini „Szent Istvana“, a koji je pored ostaloga prikazan i na Viasat History i National Geographic kanalima.
I U CRNOJ GORI IMA VAŽNIH OLUPINA
B24-1
Frka ističe da i u vodama crnogorskog dijela Jadrana ima više olupina istorijski značajnih brodova, poput austrougarske krstarice „Zenta“ – prvog ratnog broda potopljenog u prvom sukobu flota sila Antante i Centralnih sila u Prvom svjetskom ratu, francuskog razarača „Dague“ ili francuskih podmornica „Focault“ i „Monge“ čija posljednja počivalita još nisu ni otkrivena. U blizini Prevlake na ulazu u Boku u vodama koje pripadaju Hrvatskoj, leži austrougarska torpedna krstarica „Kaiser Franz Joseph I“.
„Sve su to olupine koje zaslužuju da ih se istraži i opiše kako treba. Moj prijatelj Dragan Gačević iz Herceg Novog je već napravio fenomenalnu knjigu o dostupnim olupinama u Crnoj Gori i ja jedva čekam da dođem ovdje par dana i zaronim na neku od njih. Možda bi smo mogli ove godine organizovati ekspediciju na „Kaiser Franz Josepha“ jer se navršava 100-ta godišnjica potapanja tog broda kojeg bi i ja želio uključiti u novu knjigu koju pišem.“- ističe Frka. On je do sada je ronio na gotovo svim za autonomne ronioce dostupnim olupinama brdova u Hrvatskoj i na mnogima širom svijeta. Po atraktivnosti, posebno ističe ono što je vidio u podmorju lagune Truk u Mikroneziji na centralnom Pacifiku gdje, ukristalno čistim i prozirnim tropskim vodama koje bujaju od života, na relativno maloj dubini, počivaju ostaci 12 ratnih i 32 trgovačka broda što su ih Amerikanci potopili 1944. u vazdušnom napadu na tu, tada jednu od najvećih japanskih pomorskih baza.
OLUPINE PLJAČKAŠI HARAJU I U HRVATSKOJ
BARON GAUTSCH
Na pitanje kako u Hrvatskoj funkcioniše zapštita i spriječavanje devastiranja podvodnih hidroarheoloških lokaluiteta među kojima su i olupine brodova i aviona, Frka odgovara da su donešeni strogi zakonski propisi i policija reovno sprovodi akcije na moru, ali se pohare na žalost i dalje povremeno događaju.
“Povremeno policija tako ulovi neke, mahom strance, kako devastiriaju neki potonuli brod skidajući i odnoseći sa njega razne elemnete poput zvona, mašinskih telegrafa, brodskih okana i slično. Na žalost, kod naših komercijalnih ronilačkih centara koji dobijaju koncesiju na organizovanje ronjenje na određenim lokalitetima, još nije u potounosti zaživjela svijet o očuvanju te kulturno-istoriske baštine. Vlasnici ronilačkih centara su to naučili i oni čuvaju povjerene im lokalitete, jer ako bi dozvolili njihovu devastacuiju, vrlo brzo više ne bi imali što tamo dolje pokazati turistima koje vode na ronjenje i to im naplaćuju. Međutim, ima o onih koji jednostavno ne mogu odoljeti velikom novcu koje im neko ponbudi da se nešto skine i odnese sa potopljenog broda ili aviona, ili što leži pokraj olupina. Žalosno je što ljudi generalno, nemaju svijet o tome da je većina tih olupina istovremeno nečije grobno mjesto i da ne treba uznemiravati ili narušavati nečije vječno počivalište”- kaže Frka.
Iz Splita nam stiže prava morska senzacija! Skupina magistara sa splitskoga FESB-a osmislila je i izradila proizvod koji ovoga ljeta izlazi na tržište. Bit će zasigurno velika atrakcija na svim jadranskim plažama – hidrokrilne električne daske start-up tvrtke Plurato. Ekipa HRT-ove emisije More provjerila ih je – daska je, kažu, brža, tiša i atraktivnija nego što su očekivali.
Direktor razvoja u Pluratu Miljenko Polić dugo je pratio tehnologiju hidro-krila, želja mu je bila spojiti dasku s hidrokrilom i elektro- motor.
– Ono što dobijemo s hidrokrilom je tišina, kad se odvojimo od površine gubimo ono udaranje valova i onda kad povežemo to s električnim pogonom koji je sam po sebi tih i čist i nema onoga dima od benzina, to mi se činilo kao idealna kombinacija, kaže nam.
Mladi inženjeri i sami su vrlo vješti sa svojim proizvodom. Osnove elektro- surfinga mogu se svladati već za nekoliko sati, a svi padovi u more vrijedni su kasnijeg uživanja.
Picigin u HN foto PR CentaPicigin u HN foto PR Centar
Picigin u HN foto PR Centar
Picigin u HN foto PR Centar
Picigin u HN foto PR Centar
Picigin u HN foto PR Centar
Picigin u HN foto PR Centar
Picigin u HN foto PR Centar
Ljetnje slike danas stižu iz Herceg Novog, gdje je u okviru 50. Praznika mimoze održano takmičenje u piciginu.
Lopticom, ili balunom, se u plićaku plaže „Rafaelo“ dodavalo deset ekipa sa po pet igrača, među kojima i popularni pjevač Goran Karan. Najbolja je bila ekipa Zelenika family, drugo mjesto pripalo je timu „Što’š pit“, a treće su osvojile „Zeleničke igre“.
Goran Karan, inače poznati ljubitelj ove igre, kasnije je picigin zamijenio pjevanjem i u svom prepoznatljivom stilu zabavio okupljenu publiku. Kazao je da mu je izuzetno drago što je došao u Herceg Novi.
„Sjajno mi je jer smo došli malo svirati, a malo i na picigin. Picigin je igra u kojoj igra pet najčešće muškaraca, a može i žena. Tu nema rezultata, ali namjera je da loptica ne padne. Prvo sviramo jedan set, pa onda se presvlačim u igrača. Igram sa ekipom Got. Mi u Splitu igramo na pješčanoj plaži. Ovdje je malo drugačije. More je hladno, ali stisnućemo se“, kazao je Karan.
Kapiten pobjedničke ekipe Zelenika family, Predrag Banićević, kazao je da se ekipa za takmičenje nije mnogo pripremala, ali „zapeli su muški i osvojili prvo mjesto“.
„Treba njegovati lijepe stvari. I ovo danas je stvarno bilo lijepo. Volio bih da se takmičenje u piciginu jedne godine održi u Zelenici, jer smo mi u tome najbolji. Još jednom bih htio da pozdravim ekipu „Debeli a srećni“, jer su oni u ovome, ipak, najbolji. Ali mi smo ove godine imali sreće“, kazao je Banićević, koji picigin igra skoro 40 godina.
Uroš Živanović iz Zelenike, koji je igrao za ekipu „Debeli a srećni“, prošlogodišnjeg pobjednika, picigin igra od sedme godine, a učili su ga otac i stric. Kako ističe, ljepota picigina je u okupljanju i druženju.
Picigin u HN foto PR Centar
„Danas smo došli da se družimo. Ovo smo igrali kao djeca. Svako ljeto igramo nekoliko partija. Tu smo da se zabavimo“, kazao je Željko Stamenković iz mlade ekipe „Batovi“.
Najstariji član ekipe „Zeleničke igre“, Zoran Pestorić, pojasnio je da je picigin igra, koja za mnoge ljude nema smisla.
„Nema pobjednika, igra se za sebe, ne ze druge. Ali o tome se može diskutovati. Zapravo, igra se za sebe i za žene koje gledaju“, našalio se Pestorić.
Specijalno priznanje za najmlađe učesnike dobila je ekipa „Kenguri“.
Koordiniranom akcijom Jedinice patrolnih brodova Centra bezbjednosti Herceg Novi i inspektora za ribarstvo, u petak je u Boki Kotorskoj sprovedena je još jedna u nizu uspešnih akcija uklanjanja nelegalnih i neobielježenih ribarskih alata, po akcionom planu MPRR-a u borbi protiv krivolova i nelegalne distribucije ribe i morskih organizama.
U reonu Tivatskog zaliva, na potezu Solila-Kukuljina, pronađene su nelegalno postavljene i neobiljeležene: 3 vrše, od kojih je jedna bila nerealno velikih dimenzija, 10 parangala, od kojih je svaki brojao između 70 i 100 udica, i veliki broj mreža… Jedna (sastavljena od 3 platna) u dužini od preko kilometar i dvesta metara (1,2 km), jedna od preko 200 metara i jedna od preko 300 metara…
Po zakonu o Morskom ribarstvu i marikulturi, najduža mreža koja se može koristi u ovom vidu ribolova je 160 metara, tako da su pronađene i izvađene mreže, u svakom pogledu nelegalne, čak i da je neka od njih u vlasništvu lica sa dozvolom za mali privredni ribolov. Apostrofiramo ovu od preko kilometar i dvesta metara, što je dužina na koju odavno nismo nailazili i koja govori o nedostatku svesti onih koji su je postavili, i to u reonu Solila, inače prirodnog mrijestilišta!
Oduzete mreže foto Stop krivolovu
Svi zatečeni alati su uz veliki napor izvađeni i uništeni, a manja količina riba koja je u njima pronđena je vraćena u more. Dugujemo veliku zahvalnost momcima iz Jedinice patrolnih brodova i čamaca centra bezbjednosti Herceg Novi, i Inspektoru za ribarstvo na ogromnom trudu i požrtvovanju koji su danas uloženi u ovu akciju, jer pravi ribari i ribolovci znaju kako je teško ovolike količine mreža, vrša i parangala izvaditi iz mora, a pravi ljubitelji mora i poštovaoci ribe, koliko je u prirodnim mrestilištima pogubno dejstvo ovakvih alata, poručuju iz neformalna grupa sportskih ribolovaca i ljubitelja prirode Crne Gore Stop krivolovu.
Broj za prijavu krivolova u Herceg Novom je 067/184-773, u Budvi 067/184-258, Baru 067/184-018, Ulcinju 067/184-196 i na Skaradskom jezeru 067/174-246 i 020/875-998.
Drugi veliki maskenbal 50. Praznika mimoze donio je još jedno veče dobre zabave, zanimljivih maski i rasplesanih gostiju. Pravi mediteranski štimung napravila je Mjesna muzika Đenović, sa kojom su nastupile mažoretke „Lili“, i hercegnovska klapa Stari kapetan. Plesni podijum je već bio pun kada se pojavila zvijezda večeri, popularni Dženan Lončerević, koji je dodatno zagrijao atmosferu.
„Kada pričam o Crnoj Gori ja pričam u superlartivu o svemu što se meni dešava, nekako mi sve krene iz Crne Gore. Za Herceg Novi i Igalo me mnogo toga finog veže godinama unazad i drago mi je da večeras dio ove manifestacije u Herceg Novom“, kazao je Dženan Lončarević neposredno prije nastupa. Istakao je da ljudi odlično reaguju na sve ono što se zove dobra zabava, pa mu je i repertoar takav da gosti budu srećni i zadovoljni.
„Večeras je puno, biće prelijepih maski, dobre muzike. Mjesna muzika Đenović učestvuje na maskenbalima dugo, možda već od samih početaka Praznika mimoze. Tu smo uvijek, podržavamo sve ove događaje i činimo ih ljepšim“, rekao je Boris Malović, član Mjesne muzike Đenović, koja u godini 50. Praznika mimoze takođe slavi jubilej, 100 godina postojanja. Kako dodaje, ostaju nakon nastupa da uživaju u štimungu sa gostima i maskama.
„Kao što vidite, tu je preko 200 maski. Večeras su sa nama maske iz Budve, Tivta, Kotora i naravno naši iz Herceg Novog“, kazao je jedan od organizatora i član Direkcije Praznika mimoze Zoran Živković.
Maskenbal Praznika mimoze)
On je rekao da je ovaj vikend Praznika mimoze bio bogat programima, koji su bili uspješni i izuzetno posjećeni. Na glavnom gradskom trgu je pred više hiljada ljudi nastupio Saša Matić, nastup makedonske dive Kaliopi je bio muzički spektakl za koji se tražila karta više, a juče popodne je gradom plesala bajkovita dječja povorka koja je takođe okupila veliki broj posjetilaca.
„Najbolji govori posjećenost svih ovih programa, nikad veća posjeta, što govori o opravdanosti programa. Nadamo se da će do kraja manifestacije biti isto“, kazao je Živković, posebno se zahvaljujući medijima koji su doprinijeli da 50. Praznik mimoze dobije publicitet koji zaslužuje.
Nagrade najboljim maskama podijeljene su na kraju večeri, a odlučivali su glasovi publike. Prvo mjesto u kategoriji pojedinačnih maski pripalo je“Kralju mimoze i starom ribaru“, drugo maski „Amputiranje“, a treće su podijelile „Krimi hobotnica“ i „Maslačak“. U kategoriji grupnih maski prva je bila „Srećno udate žene“, druga nagrada pripala je maski „Satiri“, a treću su podijelile „Žiri Zvezda Granda“ i „Egzotično putovanje“.
Luksuzni hotel i vile s pet zvjezdica s ukupno 500 kreveta i dvije marine s 400 vezova trebali bi se sagraditi na Lastovskom otočju, a međunarodni javni poziv za podnošenje ponuda za osnivanje prava građenja te za koncesiju za luke nautičkog turizma i plaže raspisalo je Ministarstvo državne imovine.
Riječ je o turističkom projektu, čija se vrijednost procjenjuje na više od pola milijarde kuna, koji je definiran urbanističkim planom iz 2017. i obuhvaća Jurjevu luku i luku nautičkog turizma Kremena koje se nalaze na središnjem i južnom dijelu otoka Prežbe, koji je s Lastovom povezan mostom u naselju Pasadur, piše novac.hr.
Kada je bivša SDP-ova Vlada izdavala katalog državnih projekata, tada je za Jurjevu luku bila zainteresirana tvrtka Jadranski luksuzni hoteli, danas u vlasništvu obitelji Lukšić.
Površina obuhvaća turističke zone, koji uključuje kopneni i morski dio, iznosi čak 25,6 hektara, a s obzirom na to da je riječ o Parku prirode Lastovsko otočje, investitor će morati poštovati stroge uvjete zaštite. U jednom dijelu Jurjeve luke nalaze se i zapuštena vojna skladišta te vojni potkop u uvali Kremena, ali kako je riječ o objektima koji su devastirani i neperspektivni, investitor će, ako tako procijeni, moći ukloniti te građevine.
Koncesija na 50 godina
Osim hotela, vila i marina, koji će se morati ambijentalno uklopiti u zaštićenu prirodnu i kulturnu baštinu (mogući su i arheološki nalazi), na tom prostoru moći će se graditi i bazeni, sportsko-rekreacijski i ugostiteljski sadržaji, ali i hidroavionsko pristanište.
Općina Lastovo urbanističkim je planom uređenja odredila da smještajni kapaciteti moraju biti 70 posto u hotelima, a 30 posto u vilama sa sportsko-rekreacijskim sadržajima i kupalištem. Hotel će po tome imati 450 kreveta, a vile 50 (maksimalno po šest kreveta).
Gradnja hotelskog kompleksa sastoji se od gradnje centralnog i smještajnog objekta hotela te ostalih sadržaja, svi upotrijebljeni materijali trebaju biti usklađeni s ambijentalnim vrijednostima sredine, a hotel mora biti veličine do četiri nadzemne etaže. Dio parkirališnih mjesta gradit će se nadzemno, a dio u podzemnim garažama.
Najmanje 50 posto površine zone treba biti uređeno kao pejzažno zelenilo, a pritom se preferira uređenje autohtonim raslinjem i očuvanje postojećeg. Omogućuje se i ugradnja fotonaponskih ćelija i solarnih kolektora na svim građevinama. Prateći sadržaji obuhvaćaju gradnju sadržaja ugostiteljsko-turističke namjene (barovi, restorani i slično).
U zoni hotela planirano je uređenje privezišta na kopnu s pripadajućim dijelom morske površine, tako da broj vezova iznosi najviše 20 posto ukupnog broja smještajnih jedinica. Postojeće napuštene vojne građevine mogu se, u postojećim gabaritima, rekonstruirati i privoditi novoj namjeni u skladu s uvjetima zaštite prirode.
Vile će biti samostojeće građevine kapaciteta do 50 kreveta, a najmanje 60 posto površine za njihovu gradnju treba biti uređeno kao pejzažno zelenilo. Investitor će dobiti pravo građenja na rok od 50 godina za građevine turističko-ugostiteljske namjene, a na isti će rok dobiti koncesiju na dijelu pomorskog dobra i mora radi izgradnje i gospodarskog korištenja plaže i luka posebne namjene.
Budući da su u Vladi procijenili kako hoteli i vile te marina moraju biti povezani, zainteresirani ponuditelji morat će se javiti za ukupni projekt, ne samo za jedno od toga.
Početna cijena
Vrijednost zemljišta u obuhvatu Jurjeva luka službeno je procijenjena na 57,8 milijuna kuna, a prema raspisanom natječaju, za 93.070 četvornih metara zemljišta određena je početna cijena godišnje naknade za pravo građenja od gotovo 3 milijuna kuna.
Početna cijena koncesije na pomorskom dobru i na dijelu mora ukupne površine veće od 20.000 četvornih metara za gospodarsko korištenje plaže određena je u iznosu od tri kune po četvornome metru te tri posto ostvarenog prihoda, dok je početna cijena koncesije za privezišta u marini u Jurjevoj luci četiri kune po četvornome metru i dva posto od ostvarenog prihoda godišnje.
Početna cijena za koncesiju na pomorskom dobru i na dijelu mora u ukupnoj površini od 117.365 četvornih metara radi izgradnje i gospodarskog korištenja marine Kremena određena je u iznosu od 1,6 kuna po četvornome metru te dva posto od ostvarenog prihoda godišnje, s time da će se stalni dio koncesijske naknade povećavati svakih pet godina za 50 lipa po četvornome metru.
Procijenjena vrijednost koncesije za Jurjevsku luku za pomorsko dobro iznosi 103,6 milijuna kuna, a za marinu Kremena 692,3 milijuna kuna, što znači da će država u 50 godina uz naknadu za pravo građenja zaraditi ukupno oko 950 milijuna kuna. Kriterij za odabir najpovoljnije ponude je visina naknade za osnivanje prava građenja i ocjena ponuda za koncesiju na pomorskom dobru.
Najpovoljniji ponuditelj obvezan je sagraditi u roku do pet godina građevine turističko-ugostiteljske namjene. Ugovoreni iznos naknade za osnivanje prava građenja revalorizirat će se nakon proteka tri godine od dana početka obveze plaćanja naknade za osnivanje prava građenja u skladu s promjenama na tržištu nekretnina, a prema indeksu iz javno objavljenih podataka o kretanju cijena na tržištu nekretnina.
