U Atriju ljetnikovca Buća u Tivtu, u nedjelju, 11. avgusta u 21 sat bit će izvedena pozorišna predstava “Tre Sorelle”, po tekstu Stevana Koprivice, u režiji Zorana Rakočevića, a u produkciji Fakulteta dramskih umjetnosti Cetinje i Centra za kulturu Tivat.
Ova predstava premijerno je izvedena 2016. godine kao diplomska predstava tadašnjih studenata treće godine studijskog programa gluma u okviru ispita iz istoimenog predmeta, i to: Marija Đurić, Jelena Đukić, Marija Labudović, Omar Bajramspahić, Vule Marković, i Pavle Popović.
Predstava se do danas uspješno izvodi kako u Crnoj Gori, tako i u regiji, a podsjetit ćemo da je u lipnju glumica Marija Đurić na Festivalu mladog glumca u Konjicu, BiH, osvojila nagradu za najbolju glumicu.
Dramaturg Stevan Koprivica istakao je: „Tre sorelle“ se vraćaju doma da provjere kako legende i demone i ljubavi sagledava najnovija generacije crnogorskih dramskih umjetnika. Ima li ljepšeg dogadjaja za pisca i profesora škole iz koje dolazi reditelj i glumci?“
Koliko ekološkim incidentima na moru, koji su ovog ljeta poprimili poprilične razmjere, pridonose brodovi na kružnim putovanjima, pitamo dr. sc. Žarka Koboevića, pročelnika Pomorskog odjela Sveučilišta u Dubrovniku.
Naime, tema njegove doktorske disertacije i opsežnih istraživanja bila je onečišćenje mora crnim otpadnim vodama s plovila u akvatoriju Jadrana piše Slobodna Dalmacija.
– Ovo što se sad događa u akvatoriju ne mogu tvrditi ni da je s plovila, a ni s kraja, jer to iziskuje kvalitetno istraživanje. Intenzivno sam prije četiri godine čak 14 mjeseci istraživao na osam lokacija tipičnih za okupljanje plovila, od malih barki, jahti, jedrilica, megajahti, kruzera… i istraživanja su pokazala da kruzeri definitivno ne onečišćuju obalno more, dakle onaj dio mora gdje ljudi rekreativno plivaju, gdje se zadržavaju jahte, onaj najuži dio gdje se obavlja gospodarstvo.
A ništa se od tada nije promijenilo ni što se tiče pravne regulative ni obrasca ponašanja naših ljudi i jahtaša – kaže dr. sc. Koboević.
S obzirom na suvremenu opremu koju ti brodovi imaju, nemoguće je, kaže, da zagađenje dođe s kruzera.
Obrađena voda
– Kruzer ima opremu koja prerađuje fekalne vode u dvije komponente, čistu vodu i plinove koji idu u atmosferu i to su ekološki plinovi. Ono što može izaći s kruzera je obrađena voda u kojoj se mjere određene komponente, kiselost vode, kontroliraju se bakterije i plutajuće čestice…
Takva voda nakon obrade je po kriterijima čistija nego ona na plažama u kojoj se uobičajeno kupamo kada je dozvoljeno kupanje na plaži – pojašnjava Koboević.
Također, kruzeri, koji moraju poštovati pravila MARPOL konvencije, imaju mogućnost zadržavanja tanka i do 36 sati, dok ne počnu koristiti uređaj za preradu, a u lukama se uobičajeno zadržavaju do 12 sati. Po konvenciji, veliki brodovi neobrađenu fekalnu vodu mogu ispuštati tek na udaljenosti 12 nautičkih milja od obale i dalje, što je, tvrdi, dovoljno daleko da nema utjecaja na obalu.
– Brodovi u nacionalnom prijevozu ne podliježu MARPOL konvenciji. Dakle, izletnički brodovi, jahte, jedrilice, brodice, koji najviše plove uz samu obalu. Oni najčešće nemaju uređaje za prerađivanje fekalnih voda, nemaju nikakva nadzora, a neobrađene fekalije iz tankova za prikupljanje negdje prazne.
Gdje ih prazne? Pa tamo gdje navigaju…. A navigaju uz kraj, a ne iza 12 nautičkih milja od obale gdje se to smije prazniti. Pitao bih koliko njih je dalo te sadržaje skupljene u tanku koncesionarima, koliko potvrda računa imaju za to, a ako nemaju – gdje su ih praznili?
Jer operativna praksa bi trebala biti da prazne tankove kod koncesionara – kaže dr. sc. Koboević i nastavlja o zakonskoj regulativi i mogućim sankcijama zagađivanja mora fekalnim vodama iz manjih plovila:
– Uspoređivao sam zakonsku regulativu Europske unije, MARPOL, regulativu Hrvatske, Australije i Amerike, s posebnim osvrtom na Kaliforniju i Aljasku koji imaju najstrože propise. Naši propisi su vrlo općenito spominjani, ne direktno, ne konkretno, mogu se tumačiti ovako i onako, nisu nedvojbeno napisani.
Ništa u njima nije traženo, tako da je o sankcijama teško i govoriti. Dijelom je odgovorna država koja nije uspostavila takvu regulativu, odnosno zakone koji su mjerljivi, imaju podatke, naglašavaju točno gdje se što smije, a gdje ne smije.
Kalifornija ima cijelu obalu koju su proglasili “no discharge” zonom, što znači da nećeš tu ispumpavati nikakve fekalne vode, ili ćeš u luci, ili izvan tih 12 nautičkih milja od obale. U takvih država nema kompromisa. Aljaska je još stroža i ima posebnu regulativu za kruzere, posebnu za manje brodove.
Mi nismo još te zakone ni kopirali niti nešto slično ugradili u našu regulativu, nego je sve nešto općenito, ne smije se ispumpavati, zagađivati, ali nitko ne kaže gdje se smije i pod kojim uvjetima. Stavimo se u cipele jahtaša i brodara ako nije dozvoljeno, a nije rečeno gdje se smije – a gdje onda?! Moraju i oni improvizirati.
Nedostaje nam, tvrdi, konkretna zakonska regulativa, kao i konkretno provođenje uz sankcioniranje.
– Jedna od najvećih grešaka kod donošenja zakona je da se u našim lukama, dakle ne mislim na lučice i mandrače, koje su registrirane za međunarodni ili domaći promet putnika, ulogu ispumpavanja fekalnog otpada dalo koncesionarima.
Koncesionari su potpisali ugovore i oni su slobodni pruženu uslugu i naplatiti. Prema jednom američkom istraživanju koje sam također upotrijebio u svojoj doktorskoj disertaciji, psihološka reakcija jahtaša je, naravno, izbjeći platiti ako ne moraju, kaže naš sugovornik.
Ispumpavanje tanka otpadnih voda u lukama trebalo bi, smatra, biti uključeno u cijenu pristojbe pristajanja u marine i luke. Tada bi mnogi tu uslugu i koristili. Dodatno destimulativno je i to što neke luke takvu uslugu i ne nude.
– Lučka uprava, ili lokalna vlast na otocima i u malim mjestima, trebala bi imati svoje službe, koje bi svako nekoliko sati obilazile jahte i skupljale smeće, fekalije i ulje. Ne trebamo ništa izmišljati, nego samo kopirati od država s boljim propisima.
Nedostupnost, a tamo gdje je dostupno, moraš platiti, sve to je destimulativno za ljude. Ne opravdavam nikoga, ali nije čudo što se ovo događa. Sve dok se nešto ne promijeni, a treba se promijeniti i na razini države, lokalne vlasti i na razini ljudi koji bi se pod pritiskom kontrola, kazni, sankcija, naučili odgovornije ponašati – smatra pročelnik Pomorskog odjela dubrovačkog Sveučilišta Žarko Koboević.
– Izvan luka za međunarodni i domaći promet pravi je eldorado i tu se ne može ništa riješiti bez malo većih zahvata i promjena. Da donesu jednu konkretnu odredbu koja bi glasila da se međunarodna konvencija MARPOL mora primjenjivati na brodove u nacionalnoj plovidbi, znači na jahte i brodice u domaćoj plovidbi, to bi bila dobra zakonska baza. Drugi korak bi bio pojačati inspekcije i provjere – tvrdi Koboević i dodaje kako za intervencije nije nikad kasno jer “fekalne vode su biološki otpad koji se brzo razgradi”.
Portonovi rizort, novootvorena destinacija na Mediteranu, imaće tokom avgusta raznovrsnu ponudu, muzičke i kulturne događaje, a do kraja ljeta očekuje se otvaranje belgijskog paba.
“Osjetite nove energije, uživajte u pogledima za pamćenje sa našeg Vista trga i provedite se uz ljetnje ritmove u našem novootvorenom Portonovi Beach klubu”, navodi se u saopštenju.
Avgust dočekuju, kako su rekli iz rizorta, sa prvim sjajnim događajima na Vista trgu, na kome će gosti uživati u neponovljivim zalascima sunca uz muziku poznatih rezident DJ imena, a sve to uz pažljivo odbran meni i selekciju koktela Portonovi beach kluba.
“Prvi cigar i konjak bar u Crnoj Gori otvoren je u Portonovi rizortu – dođite i iskusite arome koje nudi jedinstveni Maison du Monde. Ukoliko još nijeste, dovedite prijatelje i porodicu i isprobajte fantastičnu mediteransku kuhinju Perla Square restorana, a veče učinite savršenim uz autentični italijanski đelato Godo đelaterije”, rekli su iz Portonovog.
Portonovi
U narednim danima, Portonovi Training Studio otvoriće vrata zdravlja, uz usluge teretane i fitnesa. Takođe, do kraja ljeta očekuje se otvaranje belgijskog paba, jedne veoma posebne vinarije i restorana istočne kuhinje.
“Ovog avgusta, posjetioci će moći da uživaju u zvjezdanim avgustovskim večerima pod nebom Boke Kotorske uz nastupe Marka Louisa, Perpetuum Mobile benda, Jasne Jovićević, Ansambla Toć i mnogih drugih. Zvuci mediteranske muzike, salsa večeri kao i nastup virtuoza na akustičnoj gitari biće poseban doživljaj koji ćete pamtiti”, dodaje se u saopštenju.
Iz rizorta su rekli da u ponudi imaju Portonovi jogu i joga terapiju zvukom.
Portonovi
“Za zaljubljenike u umjetnost i kreativnost, izložba Prozori ljubavi, molitva preko mora koja govori o vječnoj ljubavi i Boki Kotorskoj, biće posebno iskustvo bokeških legend”, navodi se u saopštenju.
Svim posjetiocima rizorta obezbijeđen je i besplatan WI-FI.
Portonovi, novootvorena destinacjia na Mediteranu, jedna je od najprestižnijih u ovom dijelu Evrope. Portonovi je mjesto susreta kosmopolita, ljudi koji umiju da cijene istinske vrijednosti i originalnost, oaza onih koji žele da svoj odmor provedu okruženi ljepotama ovog regiona.
Građani Perasta sinoć su se okupili kako bi izrazili nezadovoljstvo načinom regulisanja saobraćaja i parkinga kojim upravlja privatna firma, o čemu je Boka News ranije pisao.
Među zahtjevima je i vraćanje upravljanje rampama u Perastu lokalnim službama, jer kako Peraštani smatraju to je uzrok svih problema sa kojima se suočavaju, a tiču se regulacije saobraćaja i parkiranja.
Peraštani smatraju suludim da su rampe privatne, a nalaze se na lokalnom opštinskom putu.
Zbor je organizovao Mlađan Dabižinović, a odazvalo se više građana. Definisani su zahtjevi prema Opštini Kotor i izabran Odbor građana koji će voditi ovu inicijativu u sastavu: Mlađan Dabižinović, Ognjen Vukasović, Krsto Žmukić, Zorica Kovačević i Ivo Rosić.
Perast jun 2017. foto Boka News
Rampama trenutno upravalja firma „Castel“ d.o.o. čiji je direktor Darko Kasalica.
On je prisustvovao zboru gdje je naglasio da je ova firma zakupila dio parkinga u Perastu, ali da ih je, kako kaže, „bukvalno zapala obaveza upravljanja rampama“ jer su „IberoStar“ i Komunalno preduzeće Kotor odbili da preuzmu tu odgovornost.
On je kazao i da će firma „Castel“ d.o.o. vrlo rado vratiti nadležnost nad rampama lokalnim službama.
Zbor građana foto Radio Kotor
Peraštani su podsjetili da još uvijek nije istekao desetogodišnji ugovor o integrisanom saobraćaju u Perastu, te da niko nije imao prava da zakupi parking do isteka 2019. godine i podvukli da nijedno vozilo dobijeno tim projektom više nije u funkciji.
Inicijativu je sinoć potpisalo 70. građana Perasta. Zahtjevi će biti zvanično poslati nadfležnim službama u ponedeljak.
Pelješki most ovih vrućih ljetnih dana polako, ali sigurno izranja na površinu. Na veliko zadovoljstvo stanovnika Dubrovačko-neretvanske županije, kojima će se uskoro skratiti čekanje i kontrole na četiri granična prijelaza, kineski građevinci brže od očekivanog grade Pelješki most, piše Jutarnji list.
Tako se već sada iznad morske površine mogu vidjeti naglavnice koje će nositi buduće stupove mosta – najveće investicije u novijoj hrvatskoj povijesti, u vrijednosti 2,08 milijardi kuna, koja bi trebala biti završena u iduće dvije godine. U prvoj godini kineska tvrtka CRBC uspjela je završiti 25 posto radova na mostu. Odnosno, do sada je fakturirala radova u vrijednosti od oko 500 milijuna kuna od njihove ukupne vrijednosti.
U Hrvatskim cestama doznajemo da se trenutačno na gradilištu izvlači mulj iz pilota koje se zbrinjava potapanjem na dubinu veću od 40 metara u podmorju udaljenom 20 nautičkih milja od samog gradilišta u Komarnoj i Brijesti.
Sve po planu
– Svi radovi teku prema planu. Sada se na pojedinim pilotima vadi materijal i piloti se betoniraju i postavljaju oplate za izradu naglavnica koje će povezivati te pilote – pojašnjava nam Jere Šegedin, voditelj projekta Pelješkog mosta, uime investitora, Hrvatskih cesta.
Uz radove u podmorju, uskoro počinju i oni na kopnu.
– Počele su pripreme za temeljenje stupa mosta na kopnu u Komarnoj i Brijesti – rekao je Šegedin, pojašnjavajući što to, zapravo, izviruje iz mora. – To su oplate na kojima će se betonirati naglavnice. Riječ je o velikim betonskim blokovima koji će povezivati pilote u jednu cjelinu. Nije to gotov proizvod, nego priprema za postavljanje armature, nakon čega slijedi betoniranje – rekao je Šegedin. Budu li Kinezi radili ovakvom dinamikom, nema dvojbe da će se i ova faza radova vrlo brzo zgotoviti, najdulje do početka iduće godine. Gotovo 400 Kineza predano radi na gradilištima u Komarnoj i Brijesti, pa je 148 pilota zabijeno i prije predviđenog roka.
Smještaj ovisno o statusu
Kod Kineza nema odmora ni zabušavanja. Tek si malo oduška daju kad dovrše pojedinu fazu radova koju oni smatraju bitnom. Tada se malo opuste uz vatromet i ništa više od toga, rekli su nam stanovnici Komarne.
Najniže rangirani radnici borave u radničkom naselju u Brijesti, a po sobama i apartmanima u Komarnoj smješteni su šefovi. Razumljivo, oni važniji imaju bolji smještaj u luksuznijim apartmanima. Dakle, sve je povezano sa statusom u kompaniji CRBC, koja je izvođač radova. Na kopnu je iskopana jama za stup broj 2. Promjera 11 i visine 8 metara, pripremljena je za armiranje i betoniranje kako bi se napravili temelji za kopneni stup mosta.
Stanovnik Komarne Mato Dragobratović zadovoljan je svojim novim susjedima Kinezima. Kaže da ljudi dobro rade svoj posao, ni u što se ne petljaju, nego samo rade.
– Vidim da rade i noću. To je za svaku pohvalu – kaže nam Mate.On nije svoje apartmane iznajmio radnicima s mosta jer, kako kaže, želi zadržati svoje stare goste. Iako se na mostu radi i danju i noću, za turizam u Komarnoj nema nikakvih problema. Turistima je ovo svojevrsna atrakcija te gledaju i fotografiraju radove. – A uvijek će biti netko kome nešto smeta. Mora se malo i pretrpjeti jer se radi najveća investicija u Hrvatskoj – rekao je Dragobratović.
Zadovoljni zaradom
S njim se slažu i ostali stanovnici Komarne s kojima smo razgovarali. Većina njih iznajmila je sobe i apartmane Kinezima i zadovoljni su dobrom zaradom. Najam se plaća bez ijednog dana kašnjenja. I tako će biti još dvije godine dok Kinezi budu tu, a kad most bude gotov i radnici odu, tražit će nove goste. Iako gradnja samoga mosta napreduje brže od očekivanoga, na pristupnim cestama još se nije zakopala prva lopata, piše Jutarnji list.
Flota čuvene pomorske kompanije „Dabinović“ iz Monaka dobila je prinovu jer je menadžment ove u suštini bokeljske firme, ovih dana sa partnerinma iz Danske zaključio posao kupovine polovnog broda za prevoz rasutih tereta „Hedvig Bulker“, deplasmana 31.872 tone.
Ovaj tzv. handy size bulkcarrier sagrađen je 2011. godine u čuvenom brodogradilištu Hakodate u Japanu za renomiranom danskog brodara, kompaniju „J. Lauritzen AS“ iz Kopenhagena od koje ga je i kupio „Dabinović“. „Hedvig Bulker“ svojim tehničkim karakteristikama (relativno malim gazom i palubnim dizalicama za teret) odgovara potrebama „Dabinovića“ čji brodovi najviše uplovljavaju u relativno plitke i male luke u zemljama Magreba, gdje iz Južne Amerike i Zapadne Evrope, prevoze žitarice i druge rasute terete. „Hedvig Bulker“ je dug 175,5 i širok 29,4 metara a gaz mu iznosi 9,6 metara. Maksimalnom brzinom od 16 čvorova pokreće ga Kobe Diesel motor snage 9.300 konja.
Ovaj brod će narednih dana u Panami preuzeti posada kompanije „Dabinović“ na čelu sa kapetanom Neđeljkom Radulovićem iz Kotora, a brod koij je do sada vio dansku zastavu, uskoro će biti preregistrovan pod barjak male karipske ostrvske države Sveti Vincent i Grenadini koju viju svi „Dabinovićevi“ brodovi. U floti bokeljsklog brodara ovaj brod će, kako nezvanično saznajemo, dobiti ime „Novi“ .
Pored ovog broda, „Dabinovićevu“ flotu trenutno čine i takođe hady size bulkcarrieri „Ljuta“ iz 2001., „Dobrota“ iz 2005., „Kamenari“ iz 2010. i „Kotor“ iz 2014. godine.
Kompaniju „Dabinović“ osnovao je 1956. u Ženevi u Švajcarskoj poznati pomorski preduzetnih Božo A. Dabinović iz Dobrote, da bi je kasnije sjedište kompanije bilo preseljeno u Monako. U njihovoj floti do sada se izmijenjalo skoro 60 velikih prekookeanskih trgovačkih brodova što je više nego što su zajedno u godinama pred raspad bivše SFRJ kada su one bile na vrhuncu, imale državne brodarske kompanije u Crnoj Gori „Jugooceanija“ Kotor i „Prekookeanska plovidba“ Bar. Poslije Božove smrti 1999., njegove poslove preuzimaju i uspješno nastavljaju sin Stevan u Monaku i kćer Najla u Švajcarskoj.
Iako plove pod stranom zastavom, a kompanija koja im je vlasnik registrovana je u Monaku, „Dabinovićevi“ brodovi praktično su uvijek bili domaći – bokeljski jer na njima radi posada koju preko 90 odsto čine pomorci iz Boke, a većina njenih brodova uvijek je nosila imena po mjestima ili ljudima iz Boke Kotorske. Njihovi su se brodovi i najčešće remontovali u Jadranskom brodogradilištu Bijela, dok tu firmu u stečaj prije nekoliko godina nije otjerala Vlada Crne Gore, pa se sada Dabinovićevi brodovi održavaju najčešće u hrvatskom brodogradilištu „Viktor Lenac“ u Rijeci.
Intenzitet toplog tropskog talasa koji je zahvatio Crnu Goru od danas će se pojačati i trajaće sve do srijede, do kada će temperature dostizati oko 40 stepeni, a nakon toga se očekuje promjena vremena, kazao je meteorolog Branko Micev.
On je za kazao da topli tropski talas dolazi sa unutrašnjosti sjeverozapada afričkog kontinenta i usloviće visoke tropske temperature – iznad 37 stepeni u pojedinim oblastima, dok će u drugim područjima, poput Podgorice i Danilovgrada, temperatura dosezati oko 40 stepeni.
Micev je istakao da su sve to uobičajene situacije za ovo doba godine, i da nema prostora da se priča o bilo kakvoj ekstremnoj pojavi.
„Takve situacije su se dešavale ranije, dešavaju se i dešavaće se. Uobičajeno je da naše područje bude pod uticajem tropskih vazdušnih masa iz pustinjskih oblasti sa sjevera afričkog kontinenta i one prelaze Sredozemno more, a kad dođe vazdušna masa u naše područje, izaziva visoke tropske temperature“, kazao je on.
Boka Kotorska – foto Boka News
Micev je podsjetio da je od 1. do 10 avgusta 2017. godine svakodnevno temperatura bila 40 i više stepeni.
„Ne možemo danas govoriti, ako tri dana dostigne temperatura 40 stepeni, da će biti ekstremna sitaucija. Ekstremno je nešto što se rijetko dešava, što se nije desilo… Jeste da će biti izuzetno toplo, ali bilo je toga i u prošlosti“, istakao je on.
Prema riječima Miceva, nakon srijede nastupiće promjena vremena koja će trajati do 16. avgusta.
„Doći će do pada temperature vazduha sa uslovima za kišu, povremene pljuskove praćene grmljavinom. I to će biti izraženije na sjeveru u pravcu centralnih predjela, a najmanje će se osjetiti ta promjena na jugu“, kazao je Micev.
Nakon više nego uspješne sedmice vrhunske umjetničke muzike, XVIII KotorArt Don Brankovi dani muzike, zaokružuju festival džez koncertom, kao što su i započeli. Ovogodišnja Pjaca od džeza na KotorArtu završava se nastupom Kvinteta Đorđa Obradovića, u nedjelju, 11. avgusta, na Pjaci ispred Muzeja, sa početkom u 23h. Pored lidera ansambla, nastupaju saksofonista Maks Kočetov, pijanista Andreja Hristić, kontrabasista Boris Šainović i bubnjar Miloš Grbatinić.
Kao prvi koncert na KotorArt Don Brankovim danima muzike, nastupala je Lena Kovačević i Big Bend RTS-a. Koncert pod nazivom Predtakt lijepo je započeo ovu džez priču na ovogodišnjem Festivalu dok Kvintet Đorđa Obradovića, kao svojevrsna koda festivala, zaokružuje je na pravi način.
Vođa kvinteta, vokal Đorđe Obradović diplomirao je moderno pjevanje na Školi moderne i džez muzike Konzervatorijuma u Barseloni, u okviru međunarodne mreže škole Berkli. U posljednjih deset godina stekao je bogato izvođačko iskustvo u zemlji i inostranstvu, sarađujući s renomiranim muzičarima kao što su Gonzalo del Val, Bernat Gvardija Arenas, Olivija Perez Kolelmir i dr. Maks Kočetov je nakon studija na kijevskom muzičkom koledžu Rajhnold Moricevič Gliere nastavio usavršavanje u Njemačkoj i Francuskoj. Laureat je brojnih džez festivala i prvi alt saksofonista Big Banda RTS-a. Andreja Hristić je nakon Srednje muzičke škole Stanković, u Beogradu, nastavio školovanje na Univerzitetu Anton Brukner u Lincu, a kasnije i na Muzičkom koledžu Berkli u Bostonu. Nastupao je na brojnim koncertima i festivalima. Boris Šainović student je Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu, na odsjeku za kontrabas. Miloš Grbatinić, poslije završene Srednje muzičke škole Isidor Bajić u Novom Sadu, odsjek udaraljke, upisao je Fakultet muzičke umetnosti u Beogradu, odsjek bubnjevi, a ubrzo je počeo da sarađuje s Big Bendom RTS-a.
Program ArtEco, koji je planiran za 13. avgust, neće biti održan iz tehničkih razloga, alit ema ekologije ostaje jako bitan segment na Festivalu. Organizacioni tim Festivala seli se na Žabljak gdje organizuju nov festival Wild Beauty Art, i pronalaze nove načine komuniciranja i osvješćivanja na različite teme preko muzike.
U vrijeme kada mnogi mladi razmišljaju o odlasku iz zemlje u potrazi za poslom, grupa mladih Britanaca je odlučila da pokrene biznis u Crnoj Gori.
Zaboravljeni i trošni mlin za masline u Starom Baru, oko 70 kilometara južno od Podgorice, pretvorili su u moderan hostel, u koji tokom ljeta odsijedaju turisti iz svih krajeva svijeta.
Braća Tom, Sam i Patrik Kiliam (Quilliam) su sa svojim prijateljem Krisom (Chris Le Messurier) prije tri godine krenuli iz Njukastla na crnogorski jug u polovnom kombiju. Tada su započeli rekonstrukciju zaboravljenog mlina podno Starog Bara, koji su kupili s namjerom da ga pretvore u svoj ljetnji dom, ali i odredište turista iz cijelog svijeta. Nakon petnaest mjeseci truda, oronuli mlin je pretvoren u moderan hostel koji je prve goste primio prije dvije godine.
Presudila ljepota kamenog zdanja
Ovi preduzetni mladići kažu da su već imali iskustva u poslovanju hostela jer su prije desetak godina vodili jedan takav u Budimpešti, a nakon što su istražili istočnu obalu Jadrana i bili u Hrvatskoj, odlučili su da ideju o sopstvenom hostelu ostvare na crnogorskom jugu.
Presudila je, kažu, ljepota kamenog zdanja, ali i to što su procijenili da je Crna Gora poslovna šansa za turističko ulaganje.
“Ljepota ovog mjesta je fenomenalna, ali stalno dobijamo poruke na društvenim mrežama od lokalnih ljudi sa pitanjima gdje se nalaze mjesta sa fotografija iz Bara koje objavljujemo: pitaju gdje je ova plaža, gdje je ova staza, odakle se prostire ovaj pogled? I to me iznenađuje, da mnogo ljudi koji ovdje žive ne znaju za te prirodne ljepote koje su pravi dar, a samo su desetak minuta vožnje od grada, ili udaljena samo sat vremena šetnje”, kaže Kris na naše pitanje što ga je najviše iznenadilo tokom boravka u Crnoj Gori.
Ima i stvari koje bi rado promijenili, prvenstveno odnos prema otpadu u Crnoj Gori.
Hostel The Grove Montenegro
Smeće naspram prirodnih ljepota
“Mislim da je najveći šok za svakog turistu količina smeća i nelegalnih deponija unaokolo”, kaže Kris i kao primjer navodi stari kameni most uz mlin, čija je rječica bila krcata smećem koje se godinama taložilo prije nego su Kilijamovi kupili građevinu.
“To je ličilo na lokalnu deponiju i bilo je toliko plastike da gotovo niste mogli vidjeti rijeku”, kaže.
Kris dodaje da slični problemi postoje i drugdje u svijetu, ali je u Crnoj Gori on posebno zapanjujući zbog kontrasta sa jedinstvenom prirodnom ljepotom zemlje.
A ona nema cijenu, kažu mladi Britanci, koji su rekonstrukcijom sačuvali arhitekturu kamenog mlina i očistili njegovu okolinu. Pomagali su im i mještani, među kojima su stekli prijatelje.
No, neki od njih odlaze u inostranstvo, u potrazi za poslom i boljom egzistencijom, priča Kris i navodi primjer svoja dva prijatelja iz Bara koji danas rade u Kini i na Aljasci; iako su, kaže, univerzitetski obrazovani i vrijedni, misle da će imati više šansi drugdje.
Hostel The Grove Montenegro
’Problem u startnim mogućnostima’
“Mislim da mladi ljudi ne bi odlazili da ovdje imaju boje startne mogućnosti. Mi smo, s druge strane, privilegovani jer smo u poziciji da možemo da uložimo novac. Koliko vidim u svojoj okolini, malo koja mlada osoba ovdje to može, osim ako nema neke veze sa biznisom ili politikom. Većina nema kapital kojim može nešto započeti, a onda je teško i dobiti kredit. I to je šteta”, kaže Kris.
Hostel The Grove Montenegro ljeti ugošćava turiste iz cijelog svijeta, uglavnom mlađe generacije. Riječ je o gostima kojima je zahvaljujući internetu svijet na dlanu, putuju često i vole nova odredišta, a mnogi od njih biraju destinacije koje im mogu ponuditi aktivan odmor i jedinstveno iskustvo. A to je ono čime Crna Gora obiluje, smatra Kris, koji je pun riječi hvale za svoje nove prijatelje i komšije u Baru.
“Konstantno nas iznenađuje velikodušnost ovdašnjih ljudi. Prije neki dan, kada nam je u gostima bila jedna prijateljica iz Australije, upoznali smo je sa Barankom koja je svratila na čašu vina. Naša gošća je pohvalila njene naušnice, a ova je rekla ‘Evo, tvoje su!’. Ponekad mislim da nam ljudi ovdje daju previše svog vremena, previše ljubavi, a u ovom slučaju i stvari”, kaže Kris uz osmijeh.
Spasilački brod koji već sedam dana čeka u Sredozemnom moru da se nađe luka u kojoj će iskrcati 121 migranta spašenog s čamaca otisnutih s libijske obale, spasio je novih 39 migranata, objavila je u subotu rano ujutro španjolska nevladina organizacija Open arms.
“Open Arms upravo je spasio 39 ljudi u međunarodnim vodama”, naveo je čelnik nevladine organizacije Oscar Camps na Twitteru. “U međuvremenu nastavljamo čekati sigurnu luku u kojoj ćemo pristati”.
Spasilački brod nalazi se blokiran pred obalama talijanskog otoka Lampeduse već tjedan dana, zaustavljen prijetnjom talijanskog ministra unutarnjih poslova Mattea Salvinija koji je zaprijetio aktivistima da će zaplijeniti brod uđe li u talijanske teritorijalne vode.
Brodovi koji bez dozvole uđu u talijanske teritorijalne vode također riskiraju visoke novčane kazne.
Spasilački brodovi u Sredozemnom moru nakrcani spašenim migrantima u više su navrata bili blokirani i onemogućeno im je pristajanje u obližnjim zemljama Italiji i Malti, koje im ne žele ponuditi luke gdje bi se migranti iskrcali.
Europska komisija u takvim je slučajevima posredovala kako bi se identificirale zemlje koje su voljne primiti spašene migrante.
U slučaju spasilačkog broda Open Arms briselske vlasti nisu još uputile nikakav zahtjev za koordinacijom, navodi se u priopćenju nevladine organizacije od četvrtka.
