„Ovu katedralu posjećivali su carevi, kardinali, biskupi, državnici, redovnici, ali ovakav i ovoliki skup svećenika sigurno nije bio u povijesti ove katedrale“ – kazao je kotorski biskup mons. Ilija Janjić na današnjem euharistijskom slavlju u katedrali Svetog Tripuna u Kotoru.
Naime, oko 270 svećenika, učesnika Svećeničkog evropskog prvenstva u malom nogometu koje se održava u Baru, danas je posjetilo Kotor, Kotorsku biskupiju i prisustvali su misi koja je služena na latinskom, hrvatskom i albanskom jeziku. Svećenici, učesnici sportskog takmičenja molili su na svojim jezicima, austrijskom, rumunjskom, srpskom, slovačkom, mađarskom, portugalskom, italijanskom, češkom, poljskom…
Misu je predvodio kotorski biskup mons. Ilija Janjić, barski nadbiskup Rok Đonlešaj i barski nadbiskup u miru Zef Gashi. Pjevao je prigodni zbor časnih sestara.
Susret katoličkih svećenika u Kotoru
„Zahvalio bih se našim domaćinima i Svećeničkoj reprezentaciji Crne Gore, koji su nas lijepo i ugodno primili. Ovo su male biskupije i sigurno nije lako ovo sve organizirati. Nama je u Baru ugodno, prvi natjecateljski dan je za nas bio vrlo uspješan, stigli smo do polufinala, ali to nije i najbitnije… Obično smo mi iza oltara. Ovo je jedinstven događaj, tako da svake godine kada se okupimo svi zajedno slavimo svetu misu, iz tih razloga slavimo i na latinskom jeziku kako bi svi znali odgovarati liturgijske tekstove. Drago mi je da su naše kolege, svećenici iz drugih država Bjelorusije, Poljske, Češke, Njemačke… došli u Crnu Goru, vidjeti ove ljepote i možda još koji puta ponovo doći ovdje“ – kazao nam je kapiten Hrvatske svećeničke reprezentacije Domagoj Matošević, svećenik zagrebačke nadbiskupije na službi u Svetištu Majke Božje Bistričke.
Susret katoličkih svećenika u Kotoru
Za učesnike igara organizovan je obilazak Boke Kotorske brodom “Vodena kočija”.
Trinaesto po redu Svećeničko evropsko prvenstvo u malom nogometu održava se od 25. do 28. februara u Baru i Ulcinju. Od 2005. godine ovi se susreti jednom godišnje održavaju u evropskim državama.
Zapovjednik na komandnom mostu broda – foto Pomorac.net
Ministarstvo saobraćaja i pomorstva u saradnji sa MUP-om, razvija novo softversko rješenje sa detaljnjijim osvrtom na izradi baze podataka i objedinjavanju sistema Lučkih kapetanija, izradi biometrijskih matrikula i štampanju breveta/sertifikata/endorsmenta za pomorce u formatima koji će biti usklađeni sa konvencijom ILO 185.
“Novi sistem trebalo bi da zaživi od 1.jula ove godine, dok bi potpuno bio operativan od 1.januara 2020., nakon čega bi stari način izdavanja matrikula i breveta otišao u istoriju.”- saopšteno je juče iz Unije pomoraca Crne Gore nakon što su se njihovi predstavnici ponovno u Podgorici sastali sa funkcionerima Ministarstva saobraćaja i pomorstva i razmotrili riješavanje administrativnih problema u našoj pomorskoj upravi, a koji zbog neispunjavanja međunarodnih standarda, stvaraju probleme našim pomorcima, mahom angažovanim kod stranih polodavaca.
Radi izdavanja novih matrikula i breveta, u Lučkim kapetanijama u Kotoru i Baru trebala bi biti instalirana nova “biometrijska” foto-oprema, poput one koja se već koristi u MUP-u, pa se ubuduće fotografije na tim dokumentima više neće lijepiti, nego će biti integrisane.
“Postojeće elektronske baze podataka će se ažurirati tako što će se pokušati retroaktivno unijeti podaci o navigaciji pomoraca, tako da ubuduće izdavanje ovjerenih izvoda iz plovidbenog staža neće biti veliki problem kao što su sada npr. u kotorskoj Lučkoj kapetaniji.”- saopštili su iz Unije.
Predstavnici Ministarstva saobraćaja i pomorstva su delegeciji Unije objasnili i aktuelni zastoj u vezi potpisivanja bilateralnog sporazuma između Crne Gore i Italije o međusobnom priznavanju breveta i zvanja u pomorstvu, a što je od izuzetnog značaja za brojne naše pomorce koji plove na brodovima koji viju italijansku zastavu. Kako je rečeno, uskoro će tim povod biti održan sastanak zvaničnika MSP sa ambasadorom Italije u Crnoj Gori, a kojem bi mogli prisustvovati i predstavnici Unije pomoraca.
“Nakon potpisivanja bilateralnog sporazuma sa Portugalom i Sent Vincentom i Grenadinima , dobili smo informaciju da je Francuska i zvanično uputila Crnoj Gori zahtjev za potpisivanje bilaterala što je izuzetan uspjeh i može služiti kao primjer ostalim članicama EU .
Crna Gora i Grčka treba da potpišu čitav set bilateralnih ugovora, tako da će se u sklopu toga naći i onaj koji se tiče uzajamnog prepoznavanja i priznavanja sertifikata pomoraca”- saopštili su iz Unije napominjući da imaju saznanja i da Belgija, Holandija, Irska i Finska čekaju zvaničan zahtjev Crne Gore u smislu obostranog priznavanja sertifikata pomoraca kako bi potpisali bilateralni sporazum sa našom pomorskom dministracijom, pa je ta informacija je dostavljena resornom Ministarstvu na daljnje postupanje.
Projekat Luštica Bay proglašen je za najbolji razvojni projekat u Evropi (Best European Property Development) na svečanoj ceremoniji dodjele nagrada Luxury Network International Awards u Dubaiju – saopšteno je juče iz kompanije Luštica Development.
Nagrada je uručena na svečanoj gala ceremoniji u hotelu Caesars Palace pred više od 400 gostiju, predstavnika humanitarnih organizacija, diplomatskih misija i međunarodnih ogranaka više od 50 luksuznih brendova iz 115 zemalja Evrope, Bliskog Istoka, Afrike, Azije i Sjedinjenih Država.
“Prestižna nagrada dodijeljena nam je u trenutku kada učestvujemo u na zajedničkoj prezentaciji projekta sa kompanijom Investor Media u Dubaiju i poznatom nautičkom sajmu Dubai Boat Show-a, koji se održava do 2. marta. Ovo je jako značajno priznanje za nas i to u momentu kada interesovanje za Lušticu bay, kao otvorenu cjelogodišnju destinaciju, doživljava ekspanziju“- kazala je Slavica Milić, marketing menadžerka Luštica Development.
Nagrade su dodijeljene inovatorima u nekoliko kategorija luksuznog sektora, kao i humanitarnim ličnostima i uspješnim poslovnim liderima. Među pobjednicima su i čuveni brend Rols-Rojs (Rolls Royce Motor Cars) koji je luksuzni auto godine, kao i mis svijeta Džordžina Risk (Georgina Rizk) koja je proglašena za ikonu ljepote, te mnogi drugi.
Na oko sedam miliona kvadratnih metara na tivatskom dijelu poluostrva Luštica, kompanija Luštica Development razvija projekat Luštica Bay kao rezidencijalnu turističku destinaciju sa dvije marine, sedam hotela, različitom ponudom nekretnina, profesionalnim golf terenom, gradskim jezgrom i ostalim sadržajima neophodnim za život grada.
Ove godine u Luštici Bay su otvoreni prva faza marine sa 176 vezova, prvi ulatraluksuzni hotel – Čedi, te marina naselje sa oko 220 rezidencijalnih jedinica.
Donacija bolnici Kotor Kai Dieckmann primarijus dr Ivan Ilić
Vrijedna medicinska oprema odnosno defibrilator sa pacemakerom, defibrilator, EKG uređaj, te sistem za drenažu grudnog koša dostavljeni su ovih dana Opštoj bolnici Kotor.
Ovi medicinski uređaji kupljeni su iz sredstava (€15,665) prikupljenih na prvom dobrotvornom balu u oragnizaciji hotela Regent Porto Montenegro, a koji je održan u 14.decembra prošle godine.
Kabinet predsjednika Vlade Crne Gore Duška Markovića je tom prilikom najvećom pojedinačnom donacijom, podržao ovaj humanitarni događaj, te je samo iz iznosa te donacije kupljen jedan defibrilator.
Ceremonija primopredaje novih uređaja kotorskoj bolnici priređena je u utorak, a tom prilikom direkor Opšte Bolnice Kotor dr Ivan Ilić je kazao da će zahvaljujući ovoj donaciji novonabavljenoj opremi, unaprijediti tretman liječenja pacijenata i dodatno ubrzati neke lječilišne procese.
“Počastvovan sam što ste za prvi donatorski bal hotela Regent izabrali upravo bolnicu Kotor kao instituciju kojoj ste se posvetili.”- kazao je dr Ilić.
Generalni menadžer hotela Regent Porto Montenegro Kai Dieckmann je istakao da im je čast što mogu pomoći opremanje te zdravstvene ustanove.
“Izuzetno smo ponosni što smo tokom Regentovo bala, u elegantnoj atmosferi koja je organizacijom i odzivom prevazišla naša očekivanja, ostvarili cilj i prikupili dovoljno novčanih sredstava da pored dva defibrilatora, kupimo i dodatna dva uređaja. Svaka zvanica koja je bila prisutna i svaki od sponzora su dali izuzetan doprinos u ovoj plemenitoj misiji, te im se i ovom prilikom zahvaljujem. Ponosni smo na ovom mostu saradnje i prilici da doprinesemo dobrobiti lokalne zajednice.“ – poručio je Dieckmann.
Opštoj bolnici Kotor, koja postoji preko 70 godina, gravitiraju građani četiri opštine Crnogorskog primorja i to Herceg Novi, Kotor, Tivat i Budva, te rastući broj turista na ovom podrulju. U slučaju potrebe, Opšta bolnica Kotor je je relevantna lječilišna adresa i za goste hotela Regent Porto Montenegro.
Kako funkcionišu „institucije sistema“ i koliki je nivo navodne odgovornosti i posvećenosti obavljanju poslova u javnom interesu, pokazuje gotovo nevjerovatan primjer iz Tivta.
Naime, finansijski plan Javne ustanove Sportska dvorana Tivat, bez problema je prošao tri nivoa izjašnjavanja i kontrole u lancu lokalne uprave tog grada, i dobio je „zeleno svjetlo“ odbornika u lokalnoj Skupštini, iako se cifre u njemu uopšte ne slažu.
SO Tivat, glasovima odbornika vladajuće koalicije DPS-SD-HGI, i bez rasprave jer su gotovo svi opozicioni odbornici već bili napustili maratonsko zasijedanje, usvojila je Plan i program rada sa finansijskim planom JU Sportska dvorana, koji je kandidodao izvršni direktor te JU, Dalibor Petković (SD). To je učinjeno uprkos tome što se očekivani prihodi navedeni u Finansijkom planu od ukupno 184.640 eura, za 10 hiljada eura razlikuju od stvarnih. Petković je naime, u sopstvene prihodne Sportske dvorane za ovu godinu, naveo da se od priprema i utaknica sportskih ekipa očekuje prihod od 15.000 eura, od rekreacije građana 12.000 eura, a od zakupa prostora 20.000 eura, i onda je sve to netačno sabrao kao ukupne sopstvene prihode od 57.000 eura, iako je zapravo zbir svih tih prihoda 47.000 eura.
Iako se ova kardinalna greška u obračunu koja je rezultirala iskazivanjem skoro 20% većih sopstvenih prihoda Spotske dvorane od onih stvarnih, lako uočava, ovakav Petkovićev Finansijski plan „glatko“ je početkom decembra, prošao sjednicu Savjeta JU kojim predsjedava Dejan Krunić (DPS) koji nga je usvojio i poslao u dalju proceduru u Opštinu. „Defektan“ Finansijski plan potom opet bez problema, prolazi i sledeći „filter“ – Sekretarijat za sport, mlade i socijalna pitanja kojim rukovodi mr Darka Ognjanović, a onda i naredni nivo na kome bi greška, da se radilo iole ozbiljno, morala uočiti – skupštinske komisije koje razmatraju materijale kandidovane za plenum. I njih je međutim, Petkovićevo loše računanje prošlo bez primjedbi i reakcija i tako manjkav Finansjki plan sporstke dvorane došao je 21.decembra na plenum, gdje su ga bez rapsrave i brzim podizanjem ruko, usvojili odbornici vladajuće DPS-SD-HGI koalicije.
Iz Opštine Tivat ni nakon dvadeset dana nisu odgovorili na pitanja da objasne kako je moguće da se ovako nešto desi, i da li glatki prolazak netačno sabranih iznosa iz Finansijskog plana Sporetske dvorane za 2019. kroz sve nivoe kontrole i odlučivanja u lokalnoj upravi, dokazuje opštu neodgovornost i nesposobnost upravljačkih kadrova i odbornika vladajuće koalicije prema poslovanju jedne ustanove koja se dominantno finansira iz gradskog budžeta.
Administracija gradonačelnika dr Sniše Kusovca (DPS), odćutala je i pitanja kako je moguće da kroz sve „institucije sistema“ od Savjeta Ustanove, preko nadležnog Sekretarijata i skupštinskih komisja prođe Finansijski plan jedne opštinske javne ustanove koji predviđa za hiljadu eura veće rashode, od ukupno planiranih prihoda, bez ikakvog objašnjenja iz čega će se i kako pokriti ta razlika. Nije odgovoreno ni zašto se u Finansijskom planu Sportske dvorane za ovu godinu uvodi novi trošak od 6.100 eura na ime „komisija i savjeta“ kada takve stavke nije bilo u Finansijskom planu za prošlu godinu, te zašto ni o tome nema ni riječi obrazloženja u tekstualnom dijelu akta koji je Savjetu, Opštini i lokalnom parlamentu predložio ditektor Dalibor Petković, a oni mu to glatko usvojili zahvaljujući DPS-SD-HGI većini.
Strašna oluja koja je pogodila sjeveroistočnu obale otočne države Malte s vjetrovima koji su puhali do 133 kilometra na sat rezultirala je poplavljenim cestama, piše Jutarnji list.
Valovu su u Xemxiji, popularnom ljetovalištu u zaljevu San Pablo, bili toliko visoki da su poplavili ceste, a lokalni mještani ostali su šokirani kada su na tlu ugledali ribe iz mora.
https://youtu.be/sle-uLmwZaQ
Naslovi u lokalnim medijima glasili su ‘Sa kišom padala i riba’ (‘It’s raining fish in Malta’). Snalažljivi Maltežani grabili su ribu, koja je u velikom broju preplavila ceste, a riječ je o ribi s obližnjeg ribogojilišta.
Nezapamćena oluja bila je popraćena iznimno niskim temperaturama koje su se spuštale do 1.7 stupnjeva Celzijevih.
Uz Gradsku muziku, mažoretke “Fešta” i plesnog studija “Alisa”, abrum je prethodnih dana bio u Budvi Tivtu i Kotoru. Gradskoj muzici i mažoretkama pridružili su se članovi tivatske “Maškarade”.
Drugi abrum u Kotoru održaće se dan prije karnevala, 02. marta u 11 časova.
Nakon toga na Trgu od oružja nastupiće plesna grupa Infinity dance, kao uvod u koncert grupe Trio Gušt.
Tradicionalni kotorski maskenbal održaće se u subotu 02. marta 2019.g. od 20 sati u Poslovnom centru „Vukšić“. Goste će zabavljati Tri kvarta i Trio Gušt.
Prodaja ulaznica, po cijeni od 15,00 eura je na Kamenom kiosku od 09h do 12h i od 15h do 18h. Rezervacije na telefon br.069-041-153.
Abrum
Progam Tradicionalnog Kotorskog Karnevala završava se u nedjelju 03. marta 2019. godine velikom karnevalskom povorkom glavnom gradskom saobraćajnicom, od 15 časova. Suđenje karnevalu biće na Trgu od oružja, a spaljivanje na Maceu.
Abrum
U karnevalskoj noći nastupiće „Terraross“, poznati feštađunski orkestar iz Pulje i Goran Karan sa bendom „Vagabundo“.
Organizator fešte je JU Kulturni centar „Nikola Đurković“ Kotor, suorganizator Turističa organizacija Opštine Kotor, partner u organizaciji NVO „Fešta“ Kotor, a pokrovitelj je Opština Kotor.
Naspram Veriga, na samom ulazu u Bokokotorski zaliv, drevni Perast na poziciji osmatrača kao da i dalje diplomatski dočekuje, pregovara ali i nadzire. Visoki stalež, najbolje obrazovanje, mudrost,uticaj,vještine u pomorstvu, trgovini ali i diplomatiji, svrstali su ovaj grad slavne prošlosti, graditeljske ljepote i posebnosti u prepoznatljiv mediteranski dragulj. Danas je to očuvan barokni grad, jedinstven na istočno-jadranskoj obali, koji privlači veliki broj turista, grad koji se iz ere socijalističkog sistema iindustijskog razvoja i propadanja,a nakon toga zapuštenosti poslednjih decenija XX vijeka, vraća posebnosti i ekskluzivnosti kako mu i pripada. Privilegija ambijentalne cjeline, prirodih pogodnosti, sjaja i bogatstva minulih vremena osjeća se na svakom koraku. U zimskim mjesecima, iako na prelazu izmedju dva zaliva, jugo sa Veriga prolazi neopaženo pored njega a bura ,,risanska“kao da ga ne primjećuje.
Tokom ljeta, prijatan maestral s mora pravi ugodnost kakvu samo priroda može regulisati.Osunčan i okružen morem koje je vijekovima donosilo dobra svake vrste, od materijalnih do duhovnih i kulturnih, Perast je opstao za naredne generacije kao simbol vječnosti i neuništivosti. Pod vladavinom Venecije, u periodu od 1420 do 1797 godine, grad je doživio svoj najveći uspon u ekonomskom, privrednom, diplomatskom i kulturološkom smislu.Urbana arhitektura kako svjetovnih tako i crkvenih objekata, nemogućnost gradnje novih savremenih gradjevina, vrijednosti u crkvenim riznicama, privatne zbirke umjetnina, mobilijara, biblioteka, dokumenata, oružja, njegovanje tradicionalnih običaja – do posebnostii značaja krovne ustanove kulture, Muzeja grada Perasta, koji čuva i baštini već osam decenija. Riznica vrijednosti sabranih zahvaljujući poznatim peraškim porodicama Visković, Zmajević, Balović, Martinović, Mazarović … koje su vijekovima stvarane i predate ovoj priznatoj ustanovi na čuvanje. Dvanaest kazada, plemićkih porodica, slavni kapetani, diplomate, sveštenici, književnici, hroničari, umjetnici…
U razgovoru sa današnjim stanovnicima Perasta znatiželjni turista malo toga može saznati iz burne prošlosti ovog bokeljskog grada ali zato postoji hram u kojem se čuva, koji svjedoči i podsjeća da zahvaljujući njima koji su znali kako i kojim putem treba poći, i mi danas uživamo privilegovani u ljepoti koja nam je ostavljena u naslijedje.
Muzej grada Perasta
Na blagom luku ulaznog puta u Perast od risanske strane, velelepna palata kao ponosna heroina svjesna svojih kvalifikacija, stoji palata Bujović. U vrijeme kada je započeta gradnja kuće Vicka i Ivana Bujovića (kazada Stojšić) 1694 godine, u rodni Perast se kao tridesetogodišnjak vratio (najvjerovatnije iz Venecije ,,gdje je učio slikanje u radionici nekog do danas nepoznatog mletačkog majstora“) čuveni bokokotorski slikar Tripo Kokolja. On je oslikao unutrašnjost crkve Gospe od Škrpjela posvetivši jednu cijelu deceniju svom najznačajnijem djelu kojem se danas dive mnogobrojni posjetioci, a na porudžbinu takodje znamenitog peraštanina, nadbiskupa barskog Andrije Zmajevića oslikao je i njegovu palatu, poznatu Biskupiju (nije sačuvano djelo) kao i kapelicu Gospe od Ružarija. Njegov portret,jedini sačuvan, nalazi se u Muzeju u okviru muzejske postavke istorijsko umjetničke zbirke.
Dan Muzeja grada Perasta – “Zmajevići – pod plaštom opata i kapetana”
Mjesec je februar, kada se u ovom gradu proslavljaju dva značajna jubileja: 28 februara 1661 u Perastu se rodio znameniti Tripo Kokolja a takodje istog dana,nakon 276 godina, osnovan je Muzej grada Perasta ( 1937). Ova značajna ustanova kulture Boke Kotorske je nastala donacijom naslijednika poznatih peraških familija. Tokom druge polovine XIX i početkom XX vijeka, začeta je ideja i počeo je rad na prikupljanju portreta pomoraca, oružja i drugih eksponata,kao i arhivske gradje Opštine Perast.Tek nakon dvije decenije od osnivanja, 1957 Muzej je dobio svoj vlastiti prostor u kome je i danas, najreprezentativniju palatu Bujović koja je u graditeljskoj ljepoti predstavlja kombinaciju renesanse i baroka. Od 1948 godine muzejski fond je proširen i dopunjen zbirkom vezanom za kapetana Marka Martinovića a dvije godine kasnije formiran je Zavičajni muzej u Perastu. Nakon poslednje rekonstrukcije palate Bujović nakon zemljotresa, koja je započeta 1985 godine, ukazala se potreba za sjedinjavanjem muzejskih zbirki u jedan jedinstveni prostor. Od 1992 godine ova priznata ustanova funkcioniše pod nazivom OJU ,, Muzeji“ –Kotor a pored matične kuće Muzeja grada Perasta, u njenom sastavu su još kotorske jedinice Galerija Solidarnosti, Lapidarijum i crkva sv Pavla. Pod krovom palate Bujović muzejski fond je klasifikovan u nekoliko zbirki: pomorska, etnografska, istorijsko –umjetnička, arhiv i biblioteka porodice Visković, arhiv peraške opštine, arhiv Osnovne škole i biblioteka Muzeja grada Perasta. Oko 2000 muzejskih predmeta svjedoči o prošlosti i podsjeća da je Evropa nekada bila prisutna i na ovom dijelu Jadrana.
U pomorskoj zbirci čuvaju se modeli brodova, navigacione sprave, kartografija, pomorski priručnici, pisma, ugovori, upotrebni predmeti…
Istorijsko umjetničku zbirku krasi veliki broj portreta peraštana iz slavnih porodica a u okviru istog fonda značajna je vrijednost ikona Bokokotorske ikonopisne škole Dimitrijević – Rafailović koja je djelovala u Risnu puna dva vijeka. U okviru podzbirke posebnu vrijednost ima kartografski fond, grbovi plemićkih porodica kao i diplome i ordenja koja su zaslužni peraštani dobijali za vojne zasluge širom svijeta. Raznovrsnost i obimnost etnografske zbirke svjedoči o bogatoj prošlosti raznih staleža peraškog društva i materijalne kulture. Zbirka broji 620 predmeta (mobilijar, nošnja, oružje, nakit, zastave) većinom iz memorijalnog muzeja porodica Visković i Balović.
Dan Muzeja grada Perasta
Poslenjih godina napravljen je značajan iskorak na polju očuvanja i predstavljanja spomeničkog naslijedja kao i na liniji unaprijedjenja, valorizacije i dostupnosti široj javnosti bogatstva kojeg baštini Muzej grada Perasta. Suština ove ustanove je sagledana u pojmu mjesta rezervisanog za doživljaj, proučavanje i sagledavanje prošlosti kroz prizmu baštine, čuvanja i prezentovanja. Mjesto društvenog i kulturnog sudionika sa velikim brojem kulturnih i umjetničkih dobara, vrijednosti i sadržaja.Novo savremeno doba nosi i nove tendencije, saznanja i potrebe. Kroz praćenje interesovanja širokog kruga korisnika za koje Muzej grada Perasta slovi kao prijatno i atraktivno mjesto, plasiranjem kulturnih i umjetničkih sadržaja kroz turističku ponudu uz visoki stepen kulture poslovanja i komplementarnosti svih činilaca, duboko vjerujem da će Muzej grada Perasta i u budućnosti ostati mjesto gdje se rado dolazi, mašta i stvara.
/Marina Dulović – muzejska pedagoškinja/
OJU Muzeji Kotor
Okrugli sto: „Muzej grada Perasta: Vizije razvoja”
Interaktivni okrugli sto „Muzej grada Perasta: Vizije razvoja” i će se, povodom dana osnivanja muzeja, održati u četvrtak 28. februara sa početkom u 12 časova u salonu Muzeja grada Perasta (OJU „Muzeji” Kotor).
OJU „Muzeji” Kotor, povodom obilježavanja 82 godine od osnivanja Muzeja grada Perasta, organizuje okrugli sto na kojem će se govoriti o perspektivi muzeja, sa osvrtom na njegov koncept u bliskoj budućnosti, uz prilagođavanje savremenim izazovima.
Zaštita dobara pokretne i nepokretne kulturne baštine, kao i njena valorazacija, takođe je tema o kojoj će se diskutovati na okruglom stolu interaktivnog karaktera.
Na okruglom stolu govoriće Dušan Medin, direktor OJU „Muzeji” Kotor, Jelena Vukasović, sekretarka Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor, Dragana Lalošević, rukovoditeljka Muzeja grada Perasta, dr Ilija Lalošević, redovni profesor Arhitektonskog fakulteta u Podgorici, mr Zorica Čubrović, arhitektica i viša konzervatorka u Upravi za zaštitu kulturnih dobara – Područna jedinica Kotor i mr Maja Uskoković, konzervatorka-restauratorka u Muzeju grada Perasta, dok će moderatorka biti Marina Dulović, muzejska pedagoškinja.
Tradicionalna manifestacija „Ljubišini dani“, biće održana 27. i 28. februara 2019, u organizaciji JU Muzeji i galerije Budve.
Program ovogodišnjih „Ljubišinih dana“ obuhvata dva glavna segmenta: predstavljanje knjige „Naši pisci, njine aure“ autora dr Gojka Čelebića, i predstavljanje Zbornika radova sa simpozijuma „Stefan Mitrov Ljubiša: intertekstualna interpretacija“, održanog u Budvi, Reževićima i Petrovcu 2018. godine u okviru „Ljubišinih dana“.
Takođe je u Spomen domu „Stefan Mitrov Ljubiša“, organizacionoj jedinici JU Muzeji i galerije Budve koja primarno baštini i afirmiše sjećanje na Ljubišu, inače lociran u Ljubišinoj rodnoj kući u Starom gradu, nakon dokumentarne izložbe „Ljubiša u Primorskim novinama“, ponovo za javnost otvorena stalna postavka o Ljubišinoj ličnosti i književno-političkom opusu.
Predstavljanje knjige „Naši pisci, njine aure“, autora dr Gojka Čelebića u izdanju JU Muzeji i galerije Budve, održaće se u srijedu, 27. februara u Modernoj galeriji „Jovo Ivanović“ sa početkom u 19 časova. O knjizi će govoriti dr Predrag Zenović, teoretičar politke, Neven Staničić, profesor opšte književnosti, i autor, dok će moderatorka večeri biti Itana Lalović iz JU Muzeji i galerije Budve.
Stefan Mitrov Ljubiša portret
U knjizi „Naši pisci, njine aure“ predstavljeni su prikazi lika i djela četiri značajna crnogorska pisca: Popa Dukljanina, Petra II Petrovića Njegoša, Stefana Mitrova Ljubiše i Miodraga Bulatovića. Najveći dio knjige posvećen je upravo Stefanu Mitrovi Ljubiši.
Predstavljanje Zbornika radova sa simpozijuma „Stefan Mitrov Ljubiša: intertekstualna interpretacija“ u izdanju JU Muzeji i galerije Budve, održaće se u četvrtak, 28. februara, takođe u Modernoj galeriji „Jovo Ivanović“ sa početkom u 19 časova. O zborniku će govoriti akademik Nenad Vuković, Jelena Đurović, bivša dugogodišnja direktorica Nacionalne biblioteke „Đurađ Crnojević“ i mr Božena Jelušić, profesorica književnosti i učesnica simpozijuma, dok će moderatorka i ove večeri biti Itana Lalović iz JU Muzeji i galerije Budve.
Ove će godine, prvi put u povijesti, paški sir, čuvena delicija s otoka Paga, dobiti oznaku izvornosti na razini Europske unije.
Nakon zaštite izvornosti na razini Republike Hrvatske, paški sir uskoro će postati zaštićen i oznakom EU izvornosti kao jedinstven i poseban sir. Kad se to dogodi, bit će to najvažniji trenutak za paški sir, proizvođače na Pagu, ali i stočare od čije se autohtone ovce pramenke isključivo dobiva mlijeko za taj sir, što mu daje posebnost u čitavom svijetu.
Oznaka će značiti da se mlijeko smije dobivati samo od paške ovce i isključivo na otoku Pagu, ali i da se sir smije isključivo raditi na Pagu. Svaki će sir imati svoj pečat i markicu, a čitav sustav proizvodnje prolazit će strogu kontrolu sljedivosti, koju će provoditi neovisno certifikacijsko tijelo. Nitko na svijetu neće moći napraviti sir i nazvati ga paškim, ako nije proizveden na Pagu i prema točno utvrđenim pravilima certificiran.
Prvi bi se certifikat izvornosti paškog sira mogao dobiti vrlo brzo, što se na Pagu čeka s velikim nestrpljenjem. Postoji velika vjerojatnost da bi prva oznaka izvornosti paškog sira mogla otići u Siranu MIH u Kolanu, mjestu na Pagu, koju je širom svijeta proslavio upravo paški sir. Razlog tome je što u Sirani MIH, u vlasništvu obitelji Pernjak, vrlo rano odvajaju mlade janjce od ovaca i ranije kreću u postupak dobivanja mlijeka i proizvodnje paškog sira. Nakon obaveznog zrenja sireva, u trajanju od najmanje 60 dana, prvi kolutovi bit će spremni za certificiranje, a to bi se moglo dogoditi već koncem veljače.
Foto Luka Gerlanc/Hanza media
Ne možemo niti pretpostaviti kako će se prva oznaka izvornosti paškog sira na razini EU-a dočekati na Pagu, ali sigurni smo da će u Kolanu biti velika fešta, neovisno o tome tko će dobiti prvu oznaku. To na kraju nije niti bitno, jer svi su paški sirari okupljeni u Udruzi proizvođača paškog sira i svima im je isti cilj: sačuvati i zaštititi izvornost paškog sira kao jedinstvene paške delicije u čitavom svijetu.
Uoči certificiranja i dobivanja EU izvornosti paškog sira posjetili smo Siranu MIH obitelji Pernjak, čija tradicija proizvodnje sira seže u daleku 1890. godinu iz koje postoji dokument o tome da je njihov predjed Šime u Novalji, koja je u to vrijeme bila važna zbog brodske veze s Rijekom i Dalmacijom, prodao određenu količinu paškog sira nekom trgovcu iz Splita za novac, s tim što je obitelj Pernjak radila sir poput mnogih paških obitelji sigurno još i ranije u paškim stanovima (nastambama) po pašnjacima.
Šezdesetih godina sir Pernjaka se prodavao talijanskim lovcima u obiteljskoj konobi, da bi se Dubravko Pernjak sa sinovima Šimom i Marinom odlučio 90-ih godina intenzivnije okrenuti stočarstvu. Ključna je bila 2006. godina kada se proizvodnja razgranala iz potpuno novog objekta s najmodernijom tehnologijom, i od tada se godišnje količine sira neprestano povećavaju, kao što neprestano raste i tržište “gladno” pravog paškog sira. Kažemo pravog jer ima i puno krivotvorina, a zadatak certificiranja je upravo da se takve pojave spriječe.
Paški sir – Foto Luka Gerlanc/Hanza media
Glava obitelji Dubravko danas je “glavni” za stočarski dio tvrtke, dok su sinovi više angažirani u proizvodnji i prodaji, ali sve u Sirani MIH, među 20-ak zaposlenih, zapravo funkcionira kao dobro naštimani sat.
– Teško je uskladiti promet, radnu snagu, proizvodni ciklus. Treba puno vremena, pokušaja i pogrešaka dok se sve to uskladi. Iskustvo je nešto što ne možete dobiti preko noći, tradicija i znanje moraju biti povezani, a najveći problem nam je – radna snaga u stočarstvu. Neće nitko u stočare. Ma koliko nudio dobre uvjete, nitko kod nas ne želi to raditi, tako da zapošljavam dvojicu ljudi iz Bosne i Hercegovine, od kojih je jedan s nama već desetak godina. Naravno, uredno su prijavljeni, s dozvolom za rad. Tražili smo ljude, nudili i plaće “u nebesa”, ali nitko se ne javlja ili se jave ljudi koji, najblaže rečeno, ne znaju ništa o tome, ne znaju niti koliko ovca ima nogu, a kamoli što drugo. A paška je ovca specifična, ona se drži u ograđenom otvorenom prostoru i ima svoje navike i potrebe koje treba poštovati – kaže Dubravko, čija Sirana MIH ima svojih 450 rasplodnih grla, a imaju i svojih 30-ak certificiranih kooperanata od kojih otkupljuju mlijeko, što je opet povezano sa zaštitom izvornosti paškog sira, i to su svi sudionici, ne samo ovčari kao pastiri i donositelji mlijeka, već i svi od početnog lanca proizvodnje stočne hrane.
S nekadašnjih skromnih količina u planu je bilo da se dosegne količina od 30-ak tona godišnje, no to se ni danas ne može dostići jer mlijeka ima za 24 tone, ali proizvodnja se proširila i na kravlje sireve, te na sireve s dodacima, poput tartufa. Godišnje proizvodnja sira u MIH-u dosegne i do 250 tona sira ukupno.
Foto Luka Gerlanc/Hanza media
Raspitujemo se kolika je plaća stočara. Dosegne i do 6500 kuna uz osigurano stanovanje, što uopće nije loše. U vrijeme laktacije doduše radi se “24 sata” dnevno, ali taj proces traje oko pola godine, dok u ljetnom razdoblju i nema puno posla, pa se pastiri tada odmaraju, a plaća im ide. Pa opet, nitko neće u pastire.
– Za vrijeme laktacije, a to je upravo ovo razdoblje, nema opuštanja. Ovce se moraju ujutro i popodne pomusti, treba ih dobro nahraniti, i tako šest mjeseci, sve do ljeta. Mi smo navikli i nas i kupce po pitanju janjetine i sira da se naši janjci jako rano kote. Tako da nam je janjetina spremna za prodaju oko Božića, kako bi što ranije mogli početi proizvoditi sir, a onda ga što ranije i završiti. Najkasnije do 13. lipnja, kako bi ovce mogle otići u suhostaj, da im pridružimo ovnovi, te nakon određenog razdoblja opet imati janjetinu. Sad je mužnja u punom jeku, dnevno u siranu pristiže oko 180 litara mlijeka, što zasad daje 200-tinjak ovčica, jer su neke ostavljene da se još okote. Proizvodnja sira koja je počela u prosincu, bit će spremna za isporuku oko 15. ožujka, s tim što se od ove godine provodi certifikacija paškog sira, i to u cijelosti kao opće dobro svih nas na Pagu. U našoj je sirani faza certifikacije kooperanata odrađena, još preostaje, nakon faze zrenja krajem veljače, poslati prve ture sira označene posebnim markicama na analizu, kako bi se utvrdilo da zadovoljava zadanim parametrima od nadležnih institucija i nakon toga se pristupa dodjeli certifikata, čime bi taj sir bio priznat kao izvorni – kaže Šime Pernjak.
U pogonima sirane shvaćamo zašto je paški sir tako poseban i jedinstven. Osim izvornosti čitavog procesa i najmodernije tehnologije koja je ugrađena u pogone, u MIH-u inzistiraju da proizvodni proces bude neposredan, a ne suviše automatiziran.
Foto Luka Gerlanc/Hanza media
– Svjesni smo da ručno odrađen proces traži puno energije, ali ustanovili smo da radom naših ljudi, cijeloga tima, upravo ručno odrađen sir bude puno kvalitetniji od onoga koji se radi automatizirano. Sir hoće ruku! Naši ljudi taj sir svaki dan imaju u rukama i mogu uočiti neku nijansu nepravilnosti i onda je dotjerati ili ispraviti, kako bi dobili vrhunski proizvod. Svaki naš kolut sira je unikatan, svaki je na svoj način poseban i to je ono na čemu inzistiramo. I to ne samo paški sir, već i svi ostali sirevi koje radimo – ističe Šime, pokazujući nam ponosno mjesto gdje kolutovi sira odležavaju u kiselo-slanoj tekućini, salamuri, koja se neprestano u osnovnom obliku održava već 15 godina, što je samo jedna od malih tajni Sirane MIH.
– Svaki sir ima markicu s točno određenim brojem pod kojim se detaljno zna kojoj šarži pripada, koji mljekari su predali mlijeko za njega, pa čak i što su jele ovce koje su dale to mlijeko – ističe Šime, pokazujući nam zadivljeno kolutove sira koje je lagano prekrila fina – plijesan. Ono što bi nama laicima izgledalo kao nekakav kvar na siru njemu je – fenomenalno!
– Radi se naravno o plemenitoj plavo-zeleno-sivoj plijesni roda penicilina, koja čuva koru sira i pogodno na nju djeluje. To su također neke naše tajne u procesu zriobe i čuvanja sira. Mi nemamo umjetnu ventilaciju već prirodu, pa osim paške ovce, tehnologije proizvodnje sira i našeg tima, veliku ulogu ima i naša bura koja donosi potreban zrak obogaćen posolicom i prirodno djeluje na zrenje i sušenje sira. Trudimo se da naš sir bude što prirodniji, da donosi te paške okuse. Neki je sir malo više žut, neki malo manje, drugi je tamniji, treći svjetliji. Nakon zriobe sirevi se peru u kiselo-slanoj vodi, vakuumiraju, dobivaju svoju etiketu i pakiraju se za transport i prodaju. Neki dodaju neke dodatke kako bi im sirevi bili unificirani, ali naši su unikatni i prirodni. I vrhunske kvalitete – objašnjava Šime, pokazujući nam i prvi paški sir iz ovogodišnje proizvodnje s brojem 0001 i datumom 2. siječnja. Tko zna, možda baš on dobije i prvi povijesni EU certifikat izvornosti!
– Bit će to važan trenutak za paški sir, a dogodit će se kad povjerenstvo odluči dodijeliti nekome certifikat, kad sir prođe mikrobiološku i kemijsku analizu. Mi bi to mogli prvi dobiti, samo zbog toga što smo počeli dosta rano musti. Prvi naš sir spreman za analizu mogao bi biti 25. ili 26. veljače, a to je za desetak dana. Sve to mi radimo u suradnji s kolegama iz drugih sirana i OPG-ovcima. Friški smo u tome, pomažemo jedni drugima i trudimo se za zajedničku korist. Jer otok je premali da bismo se dijelili i radili jedni protiv drugih. Paški sir nas povezuje, možda je baš to i njegova najveća vrijednost – zaključuje Šime Pernjak.
Suradnja s Pažaninom
Sirana MIH dogovorila je suradnju s vrhunskim chefom Ivanom Pažaninom, prijateljem sirane i koji je sudjelovao u proizvodnji zajedničke šarže sireva po njegovu guštu.
– Poznato je da nema dobre kuhinje bez dobrog sira, a kad se radi o vrhunskom chefu, kao što je Ivan Pažanin, u obzir dolaze samo vrhunski sirevi. Nakon dugogodišnjeg prijateljstva, Ivan je poželio sudjelovati u procesu proizvodnje našeg paškog sira. Inspirirani njegovom željom došli smo na ideju omogućiti mu da doslovno proizvede vlastitu limitiranu seriju Paškog sira MIH sirane. Nećemo vam još sve otkriti, ali bit će zanimljivo – kaže direktor sirane Šime Baričević. Osim “odličnog” prezimena, Pažaninu su čak i neki preci s Paga, tako da se sve savršeno uklapa…
Ovako nastaje sir
Postupak proizvodnje sira unatoč modernizaciji nije se mnogo promijenio u odnosu na tradicionalni način izrade. Proizvodnja započinje zagrijavanjem filtriranog, pasteriziranog mlijeka. Dodavanjem mljekarskih kultura i sirila događa se zgrušavanje mlijeka koje traje oko 45 minuta.
Nastaje sirni gruš, koji se potom oštrim noževima usitnjava u sirna zrnca, veličine približno 3 mm, iz kojih se izdvaja sirutka kako bi se postigla optimalna vlaga gruša. Nakon toga sir ide na daljnju obradu, a od izdvojene sirutke dobiva se čuvena Paška skuta koja se kuha bez ikakvih dodataka, brižljivo sakuplja s površine sirutke i prenosi na radnu površinu na kojoj se oblikuje u suzu.
